Naftni rat: Trikovi, ponude i ucjene Trumpa i američkih naftaša

Cijene nafte su blago porasle nakon objave Donalda Trumpa na Twitteru da je postigao dogovor s Vladimirom Putinom u „naftnom ratu“ u kojem su sudionici Rusija, Saudijska Arabija i na kraju SAD. Na kraju se to pokazalo netočnim i cijene crnog zlata su opet pale, a istovremeno je skliznuo i Dow Jones, koji je početkom tjedna imao dva do tri dana rast burzovnih indeksa.

Danas je nafta opet poskupjela i  brent se prodaje po 34 za barel, a WTI nafta za 28 dolara. Mediji i portali pišu doslovno svašta, a mnogi napisi izgledaju kao lažne Trumpove objave na Twitteru. To u trenutku može i podići cijene nafte, ali se one na toj razini ne mogu održati, a upitno je i koliko je ugovora sklopljeno po višim cijenama.

Portal Oil Price, jedan od rijetkih na kojem se nalaze približno točne informacije, a one koje to nisu, posebno se naglašava da su predviđanja i nisu službeno potvrđene, navodi „kako bi cijena nafte mogla porasti i preko 40 dolara za barel, ali ako se pokaže da su Trumpove izjave istinite.

Trump se koristi taktikom lažnih vijesti da digne cijenu nafte

Naime, Donald Trump rekao da je sklopio ugovor koji bi mogao rezultirati da Rusija i Saudijska Arabija zajedno smanje proizvodnju za 10 milijuna do 15 milijuna barela dnevno, što predstavlja 10 do 15% globalne ponude. Trump je također rekao da nije dao nikakvu ponudu u smislu smanjenje američke proizvodnje.

Prema Reutersu, izvor je dodao da je kartel OPEC+ pratio ishod sastanka Trumpa i naftnih kompanija kasno u petak i da konačna brojka o smanjenju ovisi o sudjelovanju svih proizvođača nafte.

Saudijski poziv na hitni sastanak

Saudijska Arabija je u četvrtak pozvala na hitni sastanak proizvođača nafte skupine OPEC i zemalja koje nisu njegov dio, rekavši „kako je cilj postizanje poštenog sporazuma za stabilizaciju naftnih tržišta“.

Navodno su zemlje podržale saudijski prijedlog sa sastanka. Kuvajtski ministar nafte Khaled Al-Fadhil rekao je u petak da podržava poziv Saudijske Arabije na sastanak između kartela i proizvođača koji nisu iz zemalja OPEC-a.

U međuvremenu, ministarstvo energije Azerbejdžana, koji nije OPEC, priopćilo je kako je sastanak OPEC+ planiran za 6. travnja i održat će se kao video konferencija, što je potvrdila ruska novinska agencija RIA Novosti.

Za Oil Price postoje mnoga neodgovorena pitanja i je li Rusija spremna smanjiti proizvodnju nafte. Prema izvorima portala, Moskva je to spremna učiniti, ali samo zajedno s još dva glavna igrača, svim zemljama skupine OPEC i Sjedinjenim Državama.

Moskva s pravom vjeruje da bez sudjelovanja Amerike bilo kakvi sporazumi drugih zemalja proizvođača nafte neće moći promijeniti situaciju na svjetskom tržištu. Glavno pitanje je hoće li Sjedinjene Države sudjelovati u međunarodnom kartelu, što nikad prije nisu učinile, piše Oil Price.

Trump prijeti Rusiji i Saudijskoj Arabiji

Ovo je Trumpa toliko razljutilo da je jutros Saudijskoj Arabiji i Rusiji zaprijetio carinama.

„Sjedinjene Države neće uvesti dodatne carine protiv Rusije i Saudijske Arabije, ali mogu to učiniti ako prema Washingtonu ne budu postupali pošteno“, rekao je američki predsjednik Donald Trump.

Prijeteći Moskvi i Rijadu, Trump je objasnio da su carine za “Kinu i druge zemlje donijele Americi nevjerojatne količinu novca”.

Američki predsjednik rekao je da tu metodu može “koristiti za normalizaciju stanja na svjetskom tržištu nafte“.

“Radim li to sada? Ne. Razmišljam li o njihovom uvođenju trenutno? Ne. Međutim, spreman sam poduzeti takve mjere ako s Amerikom ne budu postupali pošteno”, rekao je Trump uoči sastanka u ponedjeljak, što se može tumačiti kao “upozorenje“ ili „prijetnja“, ovisno s koje točke gledišta promatramo naftni rat u tijeku.

To se odnosi i na Saudijsku Arabiju i na Rusiju. Trump ne razmatra mogućnost “ukidanja ili bilo kakve vrste ublažavanja sankcija Rusiji”.

Izjavio je da je “spor između Rusije i Saudijske Arabije štetan za ostatak svijeta, jer je stvarno štetan za energetsku industriju”. Jeste, ali najviše za američku.

Trump je rekao da je cijena nafte sada “kao ’50-ih, kada je voda bila skuplja od nafte”.

Američki predsjednik vjeruje „da će se Moskva i Rijad složiti dovoljno brzo i da će ih tržište natjerati da stanu”.

„Rusija i Saudijska Arabija vrlo naporno rade“, rekao je američki predsjednik.

Kazao je da su na sastanku s vodstvom američkih naftnih kompanija u Washingtonu razmotrili potencijalnu uporabu carina protiv Rusije i Saudijske Arabije.

Američki ministar energetike Dan Bruyett rekao je na sastanku s predstavnicima naftne industrije da Bijela kuća ne pregovara sa Saudijskom Arabijom ili Rusijom o smanjenju proizvodnje nafte i želi da te dvije zemlje postignu međusobni sporazum.

Podsjetimo, mediji su izvijestili da američke naftne kompanije žele natjerati Rusiju da smanji proizvodnju nafte. Od Bijele kuće su tražile da razmotri uvođenje novih sankcija protiv ruskih kompanija ili čak ukidanje postojećih ako Rusija pristane na smanjenje proizvodnje.

Bloombergovi „anonimni izvori“

SAD i Saudijci su se nadali da će Rusija popustiti, jer su cijene nafte puno niže od referentne stope ruskog proračuna, koji je za 2020. Dizajniran s cijenama crnog zlata od 40 do 45 dolara za barel.

U tom smislu su vjerovali da su ruske naftne tvrtke spremne sudjelovati u globalnom sporazumu o smanjenju proizvodnje sa Saudijskom Arabijom, Sjedinjenim Državama i drugim velikim proizvođačima, kažu izvori upoznati s temom za Bloomberg.

Ruske naftne tvrtke, koje ne mogu donositi odluke bez suglasnosti Kremlja i ministarstva energetike, koje ovog mjeseca još nisu povećale proizvodnju, kao što je bilo obećano prije nekoliko tjedana kada se urušio sporazum OPEC+, najavile su spremnost na globalno koordinirano djelovanje za zaustavljanje pada cijena, jer se pad potražnje zbog problema u Indiji pokazao mnogo većim nego što se u početku mislilo, piše Bloomberg.

Navodno su četiri izvora ruskih naftnih tvrtki rekli za Bloomberg da mogu biti spremni pristati na nekakav tripartitni dogovor između Rusije, Saudijske Arabije i Sjedinjenih Država. Međutim, kao što smo rekli, svima je poznato da ruske naftne tvrtke u ovako velikoj igri ne mogu djelovati bez dozvole Kremlja. Stoga se svi navodi „anonimnih izvora“ Bloomberga mogu promatrati iz perspektive da se na dnevnoj bazi potaknu tržišta.

Prije dva tjedna je Rusija  odbacila sve pozive i izvješća o povratku za pregovarački stol, uvjerena da će „slomiti Saudijsku Arabiju u ratu s cijenama nafte“, piše Bloomberg.

Međutim, izgledi za potražnjom za naftom iz dana u dan postaju sve pesimističniji, a neki analitičari očekuju da će gubitak potražnje u travnju iznositi 30 milijuna barela dnevno, gotovo trećinu uobičajene svjetske potrošnje nafte.

Ruski predsjednik Vladimir Putin je jučer održati videopoziv s rukovoditeljima ruskih naftnih tvrtki i razgovarao o situaciji na naftnom tržištu, izjavio je Putinov tajnik za tisak Dmitrij Peskov.

Peskov je u četvrtak rekao novinarima da nitko nije govorio o potencijalnom novom sporazumu o proizvodnji nafte koji će zamijeniti format OPEC+, ali je napomenuo da “nitko nije zadovoljan trenutnom cijenom nafte“.

Trenutne cijene nafte Brent znatno su niže od potrebne proračunske cijene Saudijske Arabije od 80 dolara za barel, a niže su od gotovo cijele američke proizvodnje škriljaca, pa čak i cijene prema kojoj je izrađen ruski proračun. Ali Moskva je to dobro znala kada je ministar energetike Aleksandar Novak u ožujku odbio saudijski prijedlog, zbog čega su se urušile cijene crnog zlata na svjetskom tržištu.

Ubrzo nakon što je glasnogovornik Kremlja rekao da se ne vode nikakvi razgovori, američki predsjednik Donald Trump je rekao da se nada i da očekuje da će Saudijska Arabija i Rusija “smanjiti otprilike 10 milijuna barela, a možda i znatno više”.

Sada se čeka videokonferencija u ponedjeljak, na koju će biti pozvani i američki regulatori nafte, što znači da je Vladimir Putin uspio ostvariti prvu pobjedu i uvući SAD u OPEC.

Vladimir Putin: „Smanjit ćemo proizvodnju samo ako tu urade svi!“

Čini se da s Trumpom un urednicima medija kao što je Blumberg i saudijskim prinčevima nema drugog načina komunikacije, osim službene.

Tako je ruski predsjednik Vladimir Putin sinoć poručio da je Rusija spremna udružiti snage s drugim zemljama kako bi zajednički smanjili proizvodnju nafte za oko 10 milijuna barela dnevno. Vladimir Putin je to rekao na videokonferencijskom sastanku o stanju na svjetskim tržištima energije.

Prema njegovim riječima, volumen proizvodnje nafte trebao bi biti smanjen za oko 10 milijuna barela dnevno, “malo manje ili možda malo više u odnosu na razinu iz prvog tromjesečja 2020. godine“.

Ovu procjenu potrebne razine smanjenja proizvodnje nafte podržao je ruski ministar energetike, Aleksandar Novak. Smatrao je da smanjenu razinu treba zadržati “sljedećih nekoliko mjeseci” i postupno je početi povećavati kako se svjetska ekonomija i potražnja budu oporavljali.

Dakle, Rusija je spremna smanjiti proizvodnju nafte, ali samo zajedno s još dva glavna igrača, kartelom OPEC i Sjedinjenim Državama. Bez sudjelovanja Amerike su svi sporazumi ostalih zemalja besmisleni, jer će ostali smanjiti svoje udjele, cijene će skočiti, a američki proizvođači će preplaviti svijet svojom naftom iz škriljca. Svi koji prate rad ruskog predsjednika dobro znaju da je ovo službeni stav i da na sastanku u ponedjeljak neće biti kompromisa na štetu Rusije.

Putin smatra da svi trebaju kombinirati napore, uključujući i Sjedinjene Države, kako bi se uravnotežila situacija na globalnim energetskim tržištima i smanjila proizvodnja nafte.

„Nismo bili inicijatori raspada sporazuma OPEC+. I spremni smo za sporazume s partnerima u okviru mehanizma OPEC + i spremni smo surađivati sa Sjedinjenim Američkim Državama po tom pitanju “, rekao je Vladimir Putin na sastanku o situaciji na globalnim energetskim tržištima.

Prema njegovom mišljenju, za svako moguće smanjenje proizvodnje nafte potrebno je računati razinu prije krize, a to bi se trebalo dogoditi “u partnerstvu”.

“Prema preliminarnim procjenama, mislim da možemo razgovarati o smanjenju količine od oko 10 milijuna barela dnevno. Malo manje, možda malo više”, rekao je Putin.

Stoga Rusija pristaje na novi sporazum koji će smanjiti proizvodnju ne samo Rusije, Saudijske Arabije i ostalih članica OPEC-a, već i Sjedinjenih Država. Međutim, Amerika se i dalje smatrala superiornijom od naftnog kartela, iako je trenutno u situaciji u kojoj je upitna budućnost ne samo američkog sektora škriljca, već i ekonomije i financija općenito.

Sama Sjedinjene Države, sudeći po objavama na Twitteru Donalda Trumpa, ne vide sebe među sudionicima u novom sporazumu. Barem je američki predsjednik rekao da se nada da će Saudijci, zajedno s Rusima, smanjiti proizvodnju za 10, ili čak 15 milijuna barela dnevno. Ali nije rekao ni riječ da će Sjedinjene Države za opće dobro smanjiti proizvodnju.

Saudijska Arabija, sudeći po svom pozivu da se hitno sastane OPEC+ i druge zemlje, kako bi se postigao fer sporazum kojim će se vratiti željeni balans na naftnim tržištima, također se zalaže za pojavljivanje novih zemalja u sporazumu. Ali osim Saudijaca i Rusa, Sjedinjene Države su najveći proizvođač nafte. Saudijska Arabija izravno ne vrši pritisak na SAD, ali Amerikancima ne izražava posebnu zahvalnost.

Dakle, glavno pitanje je hoće li Sjedinjene Države postići dogovor sa Saudijskom Arabijom i Rusijom za podizanje cijena nafte i zaustavljanje naftne apokalipse? To je sve i odluku mora donijeti Trump, a on dobro zna da Vladimira Putina nije impresionirao s prijetnjom carinama ili „mogućem ukidanju sankcija“.

U protekla tri mjeseca cijena sirove nafte Brent pala je na 25 dolara po barelu, a WTO na 22 dolara. Ruska nafta Ural je nekoliko dana prodavana za 11 do 13 dolara po barelu. Po toj cijeni, naftne kompanije trguju s gubitkom, jer ne pokrivaju troškove prijevoza, izvoznih carina i druge.

Prije dva dana se pravilno nagađalo da će Brent poskupjeti na 35 dolara za barel. Danas je 15:35 po srednjoeuropskom vremenu barel Brenta stajao 34,83 dolara. Tržište se oporavlja s približavanjem sastanka OPEC+ u ponedjeljak, 6. travnja, ali i zbog izjava Donalda Trumpa o dogovoru Saudijske Arabije i Rusije, kojeg zapravo nema. Ako se u ponedjeljak ne postigne sporazum,  kao što je bilo u ožujku, tada će se cijene neizbježno vratiti na 25 dolara, a zatim i niže.

U svijetu postoji ogromna količina nafte. Potražnja za naftom zbog koronavirusa i karantene katastrofalno je opala. Prema različitim procjenama, od 10 do 26 milijuna barela dnevno. Prema ministru energetike Ruske Federacije Aleksandru Novaku, globalna potražnja se sada smanjila za 10 do 15 milijuna barela dnevno, ali u narednih nekoliko tjedana potražnja bi mogla pasti na 15 do 20 milijuna barela dnevno. To je otprilike 20% ukupne svjetske proizvodnje, što je gotovo 100 milijuna barela dnevno.

Prema analitičarima Goldman Sachsa, globalna potražnja za sirovinama pala je za četvrtinu, odnosno 26 milijuna barela dnevno.

Istovremeno, zemlje uvoznice još uvijek kupuju dio crnog zlata i pumpaju u skladišta. Međutim, skladišni kapaciteti ugljikovodika su ograničeni. Novak kaže da će skladišta biti puna nafte do rekordne povijesne razine za 1,5 do 2 mjeseca.

“U stvari, nitko ne zna sigurno za koliko dana se mogu napuniti sva svjetska skladišta nafte. Ovo su samo procjene. Kada će se to dogoditi ovisi o nekoliko čimbenika “, kaže Igor Juškov, vodeći stručnjak iz ruskog Nacionalnog fonda za energetsku sigurnost.

Prvo, to ovisi od količine potražnje u Kini i koliko brzo će se oporaviti kineska ekonomija. Drugo, od količine proizvodnje nafte u Sjedinjenim Državama, jer su niske cijene štetne za industriju škriljaca. Treće, od potražnje u Europi, a koliko dugo će ovdje ostati karantena i mala potražnja za naftnim proizvodima, to nitko ne zna. Ovisno o omjeru ovih čimbenika bit će određen stupanj punjenja skladišta nafte širom svijeta.

Što će se dogoditi ako za 1,5 do 2 mjeseca sva skladišta nafte budu skroz puna? Cijene nafte će očekivano pasti na negativne vrijednosti i prodaja će postati neisplativa.

“U najgorem scenariju, ako europska i sva svjetska skladišta budu puna, a potražnja se ne oporavi, Rusija će možda morati zaustaviti dio proizvodnje. Ovo je neugodna priča i zato što je to tehnološki teško učiniti, kao i Saudijskoj Arabiji, koja je uvijek određuje ravnotežu svijeta”, kaže Juškov.

Postoje dva načina za izlazak iz katastrofalne situacije koja se razvila na tržištu nafte. Ili će se glavni proizvođači nafte dogovoriti o umjetnom smanjenju proizvodnje. Druga je mogućnost ništa ne raditi i pričekati dok slabi igrači očekivano, jedan po jedan, napuste tržište. Zaustavljanje proizvodnje prijeti u oba slučaja. Razlika je samo u vremenu.

Međutim, novi aranžmani za smanjenje proizvodnje nafte u OPEC+2 formatu, iako Trump to uporno izbjegava, bit će učinkoviti samo ako se drugi glavni proizvođači nafte, poput Sjedinjenih Država ili Brazila. Inače će svaki dogovor biti polovičan.

Glavni razlog propasti sporazuma OPEC+ je činjenica da se SAD žele nametnuti kao slobodan naftni akter na globalnom tržištu, a od Rusije i Saudijske Arabije, ne nužno tim redoslijedom, traže smanjenje proizvodnje. Može se reći da su SAD drsko povećale proizvodnju, žele je održati na istoj razini, čak i povećati, a od ostalih naftnih divova traže da spašavaju tržišta energenata i posljedično američke burze i petrodolar.

U tim okolnostima očekivati da će Vladimir Putin u petak postići dogovor s ruskim naftašima da u obzir dolazi samo trilateralni sporazum, kojeg bi pratili svi proizvođači, a da će Novak u ponedjeljak „kapitulirati“ i zbog Trumpa pristati da sa Saudijcima smanji proizvodnju, je besmisleno. Konačno, ruski  je predsjednik poznat po dosljednosti i kao vođa koji ne mijenja strateške odluke iz sata u sat. Osim toga, dogovor sa Saudijskom Arabijom bez Amerike bi bila svojevrsna kapitulacija pred Trumpovim ucjenama, a Putin pod ucjenama nikada nije pregovarao.

Prijedlog američkih naftaša da se Rusiji ukinu sankcije u zamjenu za smanjenje proizvodnje, a da se oni ne obvežu ni na što, opet bi bila pobjeda Moskve. Tako da je kompromis moguć i pod tim uvjetima.

Ipak naftni sektor je još uvijek važan za rusku ekonomiju, a Sjedinjene Države su tijekom postojanja sporazuma OPEC+ povećale proizvodnju za 40%.

To je veliki porast, obzirom na početno visoku proizvodnju. Ispada da su SAD svake godine od 2015. do 2017. Na godišnjoj razini povećavale proizvodnju za milijun barela dnevno.

Stoga je Rusija spremna sudjelovati u novom smanjenju proizvodnje samo zajedno s onima koji su ranije bili slobodni akteri, a to su SAD, Kanada, Norveška i Brazil.

Ako bivši slobodni akteri kupe kartu i zajedno s kartelom OPEC+ smanje proizvodnju, to može pomoći tržištu. Čak i ako se proizvodnja smanji za 10 milijuna barela dnevno, to neće biti puno ako se rasporedi na sve zemlje, obzirom da je danas prekomjerna proizvodnja 26 milijuna barela dnevno. To neće nužno dovesti do povećanja cijena na 40 dolara, ali će jamčiti cijenu ne nižu od 30 dolara po barelu, što je već puno.

Tada će se svejedno pojaviti problemi, jer će se nastaviti prekomjerna proizvodnja s dodatnih 16 milijuna barela dnevno. Stoga će u mjesec i pol dana nakon novog dogovora proizvodnja opet morati biti smanjena. Ali tada će sve ići lakše, jer bi to smanjenje na sebe opet preuzeli svi proizvođači.

Glavno je pitanje hoće li se Sjedinjene Države pridružiti skupini OPEC+ ili će na konferenciji u ponedjeljak sudjelovati kao promatrači i na kraju se povući?

Oni imaju dobar izgovor za odbijanje. Ali ipak govorimo o izgovoru. Naime, američki zakon zabranjuje sudjelovanje u kartelima. Međutim, ako Amerika želi sudjelovati u međunarodnom kartelu kako bi spasila svoju naftnu industriju, ona će brzo i lako promijeniti svoje zakone. To nije ništa natprirodno i neuobičajeno.

Međutim, do sada se SAD nisu htjele pridružiti skupini OPEC+, ne samo zbog formalnih ograničenja, već i zato što su SAD najmoćnija zemlja.

“Tko ima tehnologiju za proizvodnju nekonvencionalne nafte? Tko ima mogućnost refinanciranja? Tko štampa i upravlja petrodolarom, rezervnom valutom? Samo američki antikoronavirusni paket mjera košta sedam puta više od ruskog proračuna. Stoga bi se moglo reći da su Sjedinjene Države u situaciji da kažu drugima „ako im trebaju veće cijene, neka smanje proizvodnju“.

Štoviše, američke naftne kompanije i Trump su čak predložili uvođenje sankcija Rusiji i Saudijskoj Arabiji, odnosno da im se uskrati prilika za isporuke nafte američkim rafinerijama. A kao što znamo, sankcije su omiljena strategija Amerikanaca.

Ipak, situacija u Americi je katastrofalna, a da pristanu na multilateralni sporazum oni bi morali promijeniti svoju psihologiju i višedesetljetni način ophođenja s „partnerima“. Je li to moguće, to je zanimljivo pitanje.

Nažalost, naftni dogovor između OPEC-a i Rusije bez Sjedinjenih Država neće biti učinkovita.

Trump se nada da će Rusija i Saudijska Arabija same smanjiti proizvodnju za 10 do 15 milijuna barela dnevno. Ali Rusija godišnje proizvede samo 10 do 12 milijuna barela. Prema Trumpovoj logici, Rusija bi trebala smanjiti polovicu proizvodnje, što je, blago rečeno, neka vrsta apsurda.

Prije toga, OPEC+ je zajedno s Rusijom smanjio proizvodnju za najviše 1,8 milijuna barela dnevno, a 10 milijuna barela preveliko je smanjenje za dva aktera, pa čak i za cijeli OPEC, ako to bude bez Sjedinjenih Država.

Stoga, bez Sjedinjenih Država, ne može postojati novi sporazum. Ipak, Rusiju bi umjesto Sjedinjenih Država mogao zadovoljiti pristanak Brazila, koji je također prilično velik proizvođač i izvoznik, a do sada je bio izvan igre i takozvani „slobodan akter“. Ipak, od početka predsjedanja, što god mislili o njemu, Jair Bolsonaro ipak nije američki pijun. Brzo je uskočio na kinesko tržište soje, umjesto američkih poljoprivrednika. Bio je vrlo zadovoljan kada je sazvao konfernciju skupine BRICS, iako se se smatralo da će se njegovim dolaskom ovaj klub raspasti. No, Bolsonaro zna da može računati na povoljne kredite BRICS Banke i izvući druge pogodnosti iz ove skupine, stoga je nastavio ekonomsku suradnju  s partnerima u skupini, čak i ako je potpuno odbacio politički konsenzus u klubu BRICS, za kojeg se zalagala Dilma Rousseff.

Što se tiče ponedjeljka, bez konsolidiranog smanjenja proizvodnje ostvarit će se druga varijanta događaja i kada za mjesec i pol ili dva slabi akteri napuste tržište, cijene će se polako početi oporavljati.

U tom scenariju će prvi otpasti afrički proizvođači nafte. Prema najcrnjim prognozama zamjenika čelnika ministarstva energetike Rusije, Pavelu Sorokinu, zbog nagomilanih rezervi Rusija može izdržati više od jedne godine, čak i uz minimalne cijene nafte. Ovdje govorimo o negativnim cijenama nafte, ne o cijenama koje rusku proizvodnju prisiljavaju na poslovanje s „pozitivnom nulom“, a to su cijene od oko 20 do 25 dolara po barelu.

Međutim, treća „čudesna” varijanta neočekivanog rasta cijena nafte je moguća i ako se, primjerice, „negdje“ dogodi građanski rat. Recimo u Nigeriji, Alžiru, Iraku, Venezueli, a to se, poznajući „modus operandi“ CIA-e, ne može isključiti.

I za kraj, ali ne manje važno, upravo ovaj posljednji scenarij, bilo s ispadanjem slabih aktera ili ratom, za Europu znači priljev novih stotina tisuća, ako ne i milijuna afričkih izbjeglica. U jednoj od prošlih analiza smo spomenuli da ispadanje iz igre Alžira i Nigerije znači propast ekonomije ove dvije zemlje i mogući građanski rat raznih političkih, etničkih i vjerskih skupina u dvije zemlje koje zajedno imaju preko 200 000 000 stanovnika, stoga o ovom scenariju bolje i ne razmišljati. Zato pričekajmo ponedjeljak i sa završetkom sastanka naftnih sila ćete biti obaviješteni je li se i kakav sporazum postigao ili nije. Ovdje su vam svi najvažniji detalji naftnog rata u protekla tri dana.