Nakon 30 godina Palestinci shvatili da neće dobiti ništa: „Izlazimo iz sporazuma iz Osla“

U opširnoj analizi koju smo objavili 31. kolovoza 2019. smo naveli zašto Palestinci nikako ne bi smjeli prihvatiti Trumpov „sporazum stoljeća“, koji bi, navodno, riješio „izraelsko-palestinski sukob“ i pojasnili kada je počelo komadanje ostatka ostataka Palestine, nakon pregovora u Oslu početkom ’90-ih i mirovnih sporazuma koje su tada potpisali Yitzhak Rabin i Jaser Arafat.

Pregovori u Oslu se nikako ne mogu okarakterizirati, kako ih je ponosno nazvao Bill Clinton, „mirovnim pregovorima“, nego mirovnim procesom koji nije doveo do nikakvih rezultata, niti mehanizama koji bi bili jamstvo trajnom miru. Danas, desetljećima nakon što su se rukovali Rabin i Arafat, primjerenije bi bilo govoriti o „palestinskom Versaillesu“ i kapitulaciji Palestinaca pred agresivnim cionističkim režimom, koji skoro trideset godina od početka pregovora i nešto više od 25 godina od zaključivanja sporazuma nije zaustavio teritorijalnu ekspanziju, niti Palestincima priznaje pravo na postojanje u njihovoj državi u granicama iz 1967., koje Arafat nikada nije trebao prihvatiti i trebao je nastaviti oružani otpor.

Međutim, raspad Sovjetskog Saveza i nezaustavljivi uspon hegemonije Sjedinjenih Američkih Država na Bliskom istoku nakon Zaljevskog rata je doveo do sazivanja konferencije u Madridu u listopadu 1991. Tada je administracija Busha starijeg nastojala ojačati svoju poziciju u regiji, eliminirajući glavni izvor regionalne nestabilnosti – neriješeno palestinsko pitanje.

Prvi korak je bio uvjeriti izraelskog premijera Yitzhaka Rabina da uopće počne pregovarati s Palestincima i arapskim državama na multilateralnoj konferenciji. Izrael je postavio uvjet da PLO na pregovorima sudjeluje u sklopu jordanskog izaslanstva i da se povuče Rezolucija 3379 Glavne skupštine Ujedinjenih naroda koja „cionizam definira kao oblik rasizma i rasne diskriminacije“.

Ta je rezolucija izglasana 1975. i veliki je uspjeh međunarodnog anticionističkog pokreta i Organizacije afričkog jedinstva, koji su uspjeli poistovjetiti cionizam s rasističkim režimima u Zimbabweu i Južnoj Africi. Nakon UN-ove rezolucije Pokret nesvrstanih je također izglasao deklaraciju koja „cionizam smatra rasističkom i imperijalističkom prijetnjom svjetskom miru i stabilnosti“.

Rezultat tajnih pregovora u Oslu se sastoji iz dva dijela, uzajamno priznavanje koje su 9. i 10. rujna 1993. potpisali predsjednik Arafat i premijer Rabin. U tom priznanju PLO priznaje pravo Izraela da živi u miru i sigurnosti i odriče se nasilja, dok Izrael priznaje PLO za predstavnika palestinskog naroda s kojim će dogovoriti početak pregovora.

Drugi dio sporazuma je potpisan u Washingtonu u rujnu 1993. i u njemu stoji da će se Izrael povući iz Pojasa Gaze i Jerihona, a detalji povlačenja iz drugih područja koja nisu navedena i na Zapadnoj obali dogovorit će se u sljedećih pet godina u kojima će PLO formirati svoju Palestinsku nacionalnu samoupravu (PNA), koja će imati ovlasti u područjima koja će napustiti izraelske snage. Glavna pitanja kao što su granice, izraelska naselja, status Jeruzalema i palestinskih izbjeglica su izdvojena i ona će se raspravljati tijekom pregovora o konačnom statusu.

Tada su Palestinci zapravo kapitulirali i Izraelu dali odriješene ruke da se širi na području Zapadne obale, proglasi aneksiju Jeruzalema, Golana, da Pojas Gaze pretvori u najveći koncentracijski logor na svijetu i da vojno pokuša proširiti teritorij na štetu Libanona, ali je taj pokušaj odbio Hezbollah.

Danas, gotovo 30 godina od potpisivanja Sporazuma iz Osla, Palestinci su konačno shvatili da su pregovori bili gubljenje vremena i da se izraelski režim neće zaustaviti sve dok teritorije koje je odredio da budu dio židovske države potpuno ne „očisti“ od prisutnosti palestinskog naroda.

Sporazumi iz Osla, potpisani 90-ih, službeno su stvorili Palestinsku upravu kao strukturu čiji je zadatak provođenje samouprave nad teritorijima Zapadne obale i Pojasa Gaze, a istovremeno je označen i početak mirovnog procesa u Oslu, kojima je cilj bio postizanje mira u izraelsko-palestinskom sukobu.

Međutim, uvidjevši uzaludnost bilo kakvih sporazuma s Izraelcima, Palestinska oslobodilačka organizacija (PLO) je jučer priopćila da zadržava pravo odustati od sporazuma iz Osla koji reguliraju odnose između Palestinske uprave i države Izrael, ako američki predsjednik Donald Trump krene realizirati svoj takozvani „mirovni plan“, poznat i kao “sporazum stoljeća”, javlja AFP pozivajući se Saeba Erekata, član Palestinskog zakonodavnog vijeća i bivšeg palestinskom predstavnika u pregovorima o Sporazumima iz Osla.

Bivši palestinski glavni pregovarač izjavio je „kako Trumpov plan privremenu okupaciju palestinskog teritorija od strane Izraela nastoji pretvoriti u trajnu”, premda do sada nije bilo pouzdanih informacija o političkom dijelu Trumpovog “sporazuma”.

Trump je nedavno, uoči sastanka s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom 28. siječnja, obećao da će otkriti svoj mirovni plan za izraelsko-palestinski sukob, kojeg je nazvao “sporazumom stoljeća”.

Njegov sadržaj u velikoj mjeri ostaje misterija, osim ekonomskog dijela koji je objavljen u lipnju 2019. Ugovor se, naime, obvezuje uložiti 50 milijardi dolara u palestinske teritorije i susjedne arapske zemlje. Predviđa se i izgradnja prometnog koridora između Zapadne obale pod kontrolom Palestinske samouprave i Pojasa Gaze s dodatnih 5 milijardi dolara.

Ali postoje i brojna nepotvrđena medijska izvješća o političkom dijelu dogovora, od kojih neki sugeriraju stvaranje palestinske države, ali bez vojske, jer bi, i mjesto palestinskih snaga, sigurnost granica palestinske države jamčio Izrael i njegove oružane snage. Prema nekim izvješćima je razmatrana i opcija da se sve Palestince preseli u Jordan i da hašemitska dinastija postane palestinska država. Ovakav plan definitivno ne bi prihvatio ni jordanski kralj Abdullah, tako da se u najgorem slučaju može govoriti o protjerivanju Palestinaca iz Zapadne obale u susjednu državu, što je ionako praksa koju Izrael provodi od 1948. do danas.

U svakom slučaju, opcija raskidanja Sporazuma iz Osla bi otvorila novo žarište sukoba na Bliskom istoku, jer bi se Palestinci vratili svom prirodnom pravu na samoobranu. S obzirom na sva kršenja od dogovora postignutog početkom ’90-ih od strane Izraela, to je očito jedini izlaz za Palestince, posebno ako Trump aktivira svoj „sporazum stoljeća“, kojeg nije odobrilo ni Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda, Rusija Kina u prvom redu, ali ni europske zemlje, uljučujući EU kao nadnacionalnu instituciju. Ovaj je sporazum plod pregovora Trumpa i Netanyahua, vjerojatno i uvjet da američkog predsjednika 2016. na izborima podrži AIPAC, moćni židovski lobi bez čijeg se zelenog svjetla teško postaje američkim predsjednikom.

ANALIZA: Sve o Trumpovom „sporazumu stoljeća“ i kako su tekli i što sadrže Sporazumi iz Osla:
Trumpov sporazum stoljeća i zašto Palestinci moraju odbiti sve njegove prijedloge