Nakon Brexita vrijeme odluke: Kako usvojiti proračun EU sa 60 mlrd eura manje   

Kako izvještava DW, bilo bi pravo čudo da se već na prvom sastanku na vrhu članica Europske unije postigao dogovor o proračunu za razdoblje do 2027.

„Jer radi se o novcu, o mnogo novaca proračuna EU za sljedećih sedam godina kojeg pak netko treba platiti, a netko ga želi potrošiti. A onda je tu i domaća publika svakog od predsjednika država ili vlada EU kojoj se treba pokazati kako se kao lavovi bore za njihove nacionalne interese“, piše DW, iako za nekakvu „lavovsku borbu“ našeg premijera Andreja Plenkovića i nismo čuli.

A onda su tu i interesi pojedinih institucija EU. Europski parlament se bori za više utjecaja unutar EU i njemu zato nije bilo teško dići ruku za zahtjev kako sve članice moraju izdvajati 1,3% svog BDP-a za europske projekte. Europska komisija također ima svoje planove i traži barem 1,1%, a mnogima se čak i 1,07% čini previše. Ti djelići postotka se čine kao cjepidlačenje, ali riječ je o BDP-u gospodarskih velesila kao što je i Njemačka, dakle preračunato, to su svote teške milijarde eura“, piše njemački kanal, ali izostavlja najvažnije, a to je odlazak Velike Britanije i da će se teško namaknuti 60 milijardi eura koje je London „odnio sa sobom“.

„Na kraju ovog sastanka je i predsjednik Europskog vijeća Charles Michel jedino mogao žalosno gledati ruševine svojeg kompromisnog rješenja i morao je shvatiti da ga čeka težak posao. Jedva da je ikoga uspio uvjeriti da se barem malčice pomakne sa svojih prvotnih pozicija, ali možda su i članice u ova dva dana bile posebno odlučne pokazati nepopustljivost. Svađa je uvijek bilo kod srednjoročnog proračuna, ali se teško sjetiti da je ikad bilo baš tako „tvrdo”, zaključuje DW u svojoj opsežnoj analizi u kojoj se pokušavalo ne naglasiti  proturječja koja razjedaju EU, a ona najlakše na površinu izbiju kada su u pitanju ekonomski i financijski interesi.

Sve je počelo u svečanom ozračju „europske solidarnosti“ 20. veljače 2020. u poslijepodnevnim satima u Bruxellesu, kada je otvoren summit EU o formiranju proračuna za sljedeće „sedmogodišnje razdoblje“ 2021.-2027. Čelnici EU i država članica prestali su s radom rano ujutro u petak, 21. veljače, nakon što nisu uspjeli ostvariti značajan napredak u pitanju proračuna.

Nakon kratkog odmora, okupili su se u 10:00 sati kako bi pokušali “probiti led”. Ono što se događa u Bruxellesu već je nazvano “velikom proračunskom bitkom za EU”. Sastanci će se nastaviti u subotu. Istina, već su se počele širiti glasine da bi početkom ožujka mogao biti sazvan još jedan summit kako bi se pokušao razbiti zastoj.

Ovdje treba napomenuti da je “slijepa ulica” nastala još tijekom prethodne administracije EU, pod Jean-Claudeom Junckerom i Donaldom Tuskom. Juncker i Tusk nisu uspjeli riješiti problem sljedećeg sedmogodišnjeg proračuna EU i ostavili su ga kao „nasljedstvo“ novom sastavu Europske komisije i Ursuli von der Leyen i Charlesu Michelu.

U četvrtak ujutro Von der Leyen je prezirno uzdahnula pred novinarima i rekla: “Očekuje nas težak i dug test.”

Doista, njezina bivša formalna, a sada neformalna šefica, njemačka kancelarka Angela Merkel, na summitu je najavila da Njemačka nije zadovoljna nacrtom proračuna za naredno sedmogodišnje razdoblje. Istina, umorna Merkel nije napala proračun na summitu.

U međuvremenu mu se nizozemski premijer Mark Rutte rugao. Kazao je da cijeni napore belgijskog predsjednika Europskog vijeća Michela da postigne sporazum, ali da je lakše formirati belgijsku vladu nego prihvatiti proračun EU. Rutteova ironija je svima bila razumljiva, jer Belgija od prosinca 2018. nema vlade.

Poljski premijer Mateusz Morawiecki smatra da se očekuje “najteža rasprava u povijesti” zbog nedostatka sredstava u proračunu EU zbog “nestanka” Velike Britanije. Britanija je “nestala”, ali Francuska je ostala blizu La Manchea,  neprestano gladna za subvencijama za poljoprivrednike.

Ključna polemika na sastanku na vrhu bila je između “neto donatora” proračuna i svih ostalih. Litvanski premijer Gitanas Nauseda vjeruje da je njegova Litva “čisti donator” EU, ali samo u smislu da su Litvanci napustili zemlju i pridonijeli gospodarskom rastu u drugim zemljama.

“Ne dajemo novac, dajemo ljudske resurse”, rekao je.

Logika njegove mučnine je razumljiva i zato dajte novac Litvi “za mozgove” i to  ništa manje nego prije. Ujutro Litva daje mozgove i ruke radnika, a navečer želi dobiti “novac”.

Razlike na sastanku na vrhu se tiču različitih pitanja, koja se kreću od gornje granice proračunskih rashoda, prioritetnih područja za financiranje i popusta, koje su zatražili neki neto donatori. Glavni problem je kako popuniti jaz u proračunu nakon odlaska “čistog donatora”  Velike Britanije iz Europske unije.

“Ekonomična četvorka” neto platiša koju čine Nizozemska, Austrija, Danska i Švedska protive se povećanju proračuna i povećanju vlastitih doprinosa u njega. Njemačka u ulozi “umorne kancelarke” su čini dalekom od ove agresivne četvorke.

Predsjednik Europskog vijeća Charles Michel predlaže proračun od 1094 milijardi eura, što je 1,074% BDP-a država članica EU.

“Ekonomična četvorka” je protiv porasta iznad norme od 1%. Ona je za održavanje popusta na doprinose u proračun.

Stoga su nezadovoljni korisnici proračuna iz srednje, južne Europe i baltičkih država. Michel predlaže da se budžetski rashodi EU na njih smanje u odnosu na poljoprivredne subvencije i politiku „kohezije“ za 14%, odnosno 11%. To je u principu tolerantno, ali postavlja presedan.

Zbog toga je francuski predsjednik Emmanuel Macron bio razočaran. Njegov prijedlogu je da se kao odgovor uspostavi geopolitička moć Europe, ali ostali se ne mogu dogovoriti o resursima za tu silu.

RH u vremenima čistih računa?

Sve u svemu, stiglo je vrijeme čistih računa, a za sve je „kriv“ Brexit. Zapravo, ovo je prilika da se konačno uvede reda u kaos u Bruxellesu i Strasbourgu, gdje se europska birokracija i tehnokracija godinama ponašala kao pijani milijarderi. Istina, Jean-Claude Juncker možda i nije milijarder, ali je poznat kao ljubitelj dobre kapljice i čini se da je na vrijeme pobjegao iz kaosa kojeg je za sobom ostavio.

A hrvatski premijer Andrej Plenković i njegov nijemi glasnogovornik Marko Milić, koji  funkciju glasnogovornika „ćutana“ Vlade RH obavlja od kolovoza 2018. godine?  Ništa posebno. Premijer Plenković još uvijek čeka da njegov glasnogovornik progovori i rekao je „kako nastoji postići što bolji proračun za Hrvatsku“. Što to znači?

“To su kohezijska politika i pitanje demografske revitalizacije i nastojali smo da u okviru konačnog dogovora ostvarimo što bolji rezultat za Hrvatsku”, rekao je Plenković, a na pitanje nazire li se da li bi netko mogao popustiti i hoće li Michel izići s novim prijedlogom, Plenković je odgovorio da to tek treba vidjeti.

Ako je ovo „borba lavova“ o kojoj piše  DW, onda se odmah pripremimo da se nemamo čemu nadati, jer nas je po borbenosti nadmašila čak i Litva koja se služi svim “adutima”, od prodaje „mozgova i radne snage EU” do ucjene sa željezničkim tranzitom od Kalinjingrada do „Velike Rusije“, samo da izvuče što više može iz onoga što bi trebao biti proračun EU do 2027. godine. A mi čekamo. Čekamo da Andrej Plenković zauzme gard i da progovori Marko Milić. Kako se čini, čekamo Godota.