Nametanjem sankcija cijelom svijetu SAD ruše sustav kojeg su gradile desetljećima

Nabrojati sve sankcije, embarga, carine, ograničenja i pritiske koje je nakon Obamine administracije uveo Donald Trump bi oduzelo previše vremena, jer sada na meti američke uprave nisu samo zemlje koje Washington smatra neprijateljskima, već i nepošteni partneri i saveznici, među kojima su Njemačka, Kanada, Turska i Meksiko i brojni drugi. Neprijatelji su poznati, a krivnja saveznika i partnera je što na vlastitu štetu ne žele sudjelovati u ostvarenju Trumpovog sna da “Ameriku opet učini velikom”. Međutim, pritisci na sve više zemalja u svijetu su se pokazali kontraproduktivnima, što priznaju i američki stručnjaci.

Najnovija loša vijest za Bijelu kuću stiže iz Saudijske Arabije i kartela OPEC+, koji su poručili kako uopće nisu razgovarali s Trumpom o povećanju proizvodnje kako bi se nadoknadio predviđeni manjak iranskog izvoza nafte i snizile cijene energenata na svjetskom tržištu.

Američki predsjednik nastavlja s pokušajima vršenja pritiska na naftno tržište i utjecaja na naftne kvote. U petak, 26. travnja, djelomično je uspio postići taj cilj zbog izjave “kako je pozvao OPEC i zatražio niže cijene”. Prema Trumpu, navodno je “nazvao OPEC i rekao: “Morate ih sniziti. Morate ih smanjiti.” Izjava je objavljena na službenoj internetskoj stranici američke administracije.

Nakon ove objave je došlo do pada cijena na tržištu nafte. Ugovori za naftu Brent na burzi ICE za lipanjske isporuke su pali za za 3,3% i Brent se jučer prodavao za 71,86 dolara za barel. WTI nafta u New Yorku je za lipanjsku isporuku pala za 2,9% i prodavala se za 63,30 dolara za barel.

No, laž je trajala kratko i The Wall Street Journal je naveo kako nitko od predstavnika kartela OPEC nije razgovarao s Trumpom, što su potvrdile i vlasti Saudijske Arabije.

Generalni tajnik OPEC-a Mohammed Barkindo nije vodio nikakve pregovore s Trumpom, a ministar energetike Saudijske Arabije, Khalid Al-Falih, također nije razgovarao o tom pitanju s američkim predsjednikom. Saudijski dužnosnici su za WSJ rekli da princ Mohammed bin Salman također nije imao razgovarao s Trumpom. Venezuelski ministar nafte Manuel Quevedo, koji trenutno predsjeda konferencijom OPEC-a, također nije razgovarao s američkim predsjednikom.

Trump je odgovorio na ove informacije na svom Twitteru naveo da je “razgovarao sa Saudijskom Arabijom i drugima o povećanju ponude nafte”, što je potrebno zbog embarga nametnutog Iranu. U poruci se također navodi da se “svi slažu”. Ali Trump nije pojasnio s kim je to u Saudijskoj Arabiji govorio, ni s čime se točno “svi slažu”.

Trumpova izjava protivna je komentarima ministra energetike Saudijske Arabije Khalida Al-Faliha od srijede, 24. travnja, kada je saudijski dužnosnik rekao kako “Saudijska Arabija u bliskoj budućnosti neće povećati proizvodnju nafte”.

Analitičari, uključujući američke, složni su da je Trump ostvario privremeni cilj s cijenama nafte tijekom jučerašnje prodaje, ali s lažnim tvrdnjama riskira da potkopava vjerodostojnost svih svojih budućih izjava o bilo kakvim “pregovorima”.

Sankcije protiv Irana će pogoditi Trumpove glasače

Portal Moon of Alabama javlja kako su Sjedinjene Države pokrenule totalni ekonomski rat protiv Irana. Naime, Washington je 22. travnja priopćio kako više neće odobravati izuzeća od sankcija za osam zemalja, uključujući Tursku.

“Ova odluka ima za cilj da iranski izvoz nafte dovede do nule i tako režimu ukine glavni izvor prihoda”, izjavila je Bijela kuća.

“Trumpova administracija i naši saveznici odlučni su podržati i proširiti maksimalnu ekonomsku kampanju protiv Irana kako bi se okončala destabilizirajuća aktivnost režima koji prijeti Sjedinjenim Državama, našim partnerima i saveznicima i sigurnosti na Bliskom istoku”, rekao je Trump.

Ranije je osam vlada “dobilo” šestomjesečnu suspenziju američkih jednostranih sankcija protiv Irana. To su Kina, Indija, Japan, Južna Koreja, Tajvan, Turska, Italija i Grčka. Iran trenutno izvozi oko milijun barela nafte dnevno. Sadašnja izuzeća od jednostranih američkih sankcija završavaju 30. travnja.

Japan, Južna Koreja i Tajvan su protektorati Sjedinjenih Država i oni će učiniti kako je naređeno. Italija i Grčka bi mogli pokazati znakovi otpora, a reakcija Indije ovisi o ishodu trenutnih izbora. Kina se vjerojatno neće pridružiti američkoj zapovjedi. Turskoj je prijeko potrebna iranska nafta i plin i Ankara u ovom trenutku to ne može učiniti. Irak je doslovno ovisan o iranskoj nafti i plinu, koji mu trebaju za proizvodnju električne energije. Nestanci struje tijekom vrućeg ljeta u Iraku mogu dovesti do narodnih nemira.

Američki državni tajnik Mike Pompeo, poznat po izjavi “lažemo, varamo i krademo”, predstavio je 12 zahtjeva Iranu, koji znače potpunu predaju Teherana. Iran, naravno, ništa od toga neće učiniti.

VIDEO – Mike Pompeo: “Mi lažemo, varamo i krademo”

To su Sjedinjene Države koje su, bez razloga, ponovno pokrenule neprijateljstvo protiv suverene zemlje. S obzirom na geografiju i kapacitete, Iran nema razloga za strah od bilo kakve američke agresije. Iranski čelnik ajatolah Ali Hamnei nije bio pogođen problemom sankcija. Govoreći na sastanku s velikom skupinom iranskih radnika, vrhovni vođa Islamske revolucije je umanjio značaj odluke Washingtona da ukine izuzeća od sankcija protiv zemalja koje kupuju naftu iz Teherana.

“Prvo, ti pokušaji neće nikamo dovesti, a mi možemo izvesti svu naftu koju trebamo i želimo”, rekao je ajatolah Hamnei.

Iranski vođa je upozorio da “ovaj čin neprijateljstva neće ostati bez odgovora”, ističući da iranski narod “neće sjediti pred neprijateljem”. Nakon povlačenja iz međunarodnog nuklearnog sporazuma s Iranom je Trumpova uprava iznijela osam zahtjeva za pokretanje novih pregovora. Svi su odbijeni.

Kao što kaže ruska vlada, Sjedinjene Države “ne mogu prihvatiti sporazume”. Iranski predsjednik ima sličnu viziju. Predsjednik Hassan Rohani navodi da su tvrdnje Washingtona da traži pregovore s Iranom “puke laži” i da Sjedinjene Države iranski narod zapravo namjeravaju baciti na koljena.

“Suprotno onome što neki ljudi pokušavaju promovirati, Sjedinjene Države ne žele pregovarati”, kazao je predsjednik Rohani na sastanku vlade u Teheranu. Rohani je rekao da su subverzivne mjere Amerike protiv Irana neuspješne u svim arenama, međunarodnoj, regionalnoj i političkoj, te da je propaganda protiv Islamske Republike potpuno poražena.

“Washington je bio i uvijek će biti frustriran zbog ekonomskog pritiska protiv Irana. Neki se boje da se Sjedinjene Države pripremaju za rat protiv Irana, jer “Trumpova administracija opsjeda Iran”. Nastavljajući ratni scenarij iz Iraka, visoki američki dužnosnici Iran prikazuju kao “lopova, odmetnika i teroristički režim koji namjerava steći nuklearno oružje i čije su zle aktivnosti uzrok kaosa na Bliskom istoku”. Oni znaju što rade. Učinili su to i prije. Traže izgovor za rat”, dodao je Rohani.

Neokonzervativci u Trumpovoj administraciji to možda žele. Ali rat protiv Irana nije moguće voditi bez izazivanja globalne depresije.

Kao što s pravom ističe zapovjednik mornarice Iranske revolucionarne garde, Hormuški tjesnac, kroz kojeg protječe najveći dio izvoza energenata na Bliskom istoku, pod iranskom je kontrolom.

“Prema međunarodnim zakonima, Hormuški tjesnac su iranske vode i zatvorit ćemo ga ako nam bude zabranjeno da se njime koristimo”, izjavio je visoki iranski vojni zapovjednik.

“U slučaju prijetnji, nećemo oklijevati braniti iranske vode, branit ćemo našu čast i poduzeti odgovarajuće mjere za zaštitu prava Irana”, dodao je zapovjednik mornarice IRGC.

Iran će nastaviti prodavati naftu, iako će prijetnja američkim sankcijama sigurno smanjiti broj kupaca. Iranska ekonomija će patiti, ali će zemlja, kao i uvijek, preživjeti. Također će nastaviti graditi odnose s drugim članicama “Osovine otpora”. Hezbollah, Sirija i Irak će i dalje dobivati potporu Irana.

Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati bi trebali nadoknaditi nedostatak nafte na međunarodnim tržištima. Saudijci su na to bili spremni kada je prije godinu dana Trumpova administracija ponovno uvela sankcije na iransku naftu. Kad je Trump kasnije objavio da će nekoliko zemalja dobiti izuzeća, Saudijci su nepotrebno i iznenada proizveli više nafte nego što je bilo potrebno i cijene nafte su naglo pale. Tada su se zakleli da neće ponoviti pogrešku, što je u srijedu ponovio saudijski ministar Khalid Al-Falih.

Saudijci također moraju razmotriti kvote koje su dogovorili OPEC i Rusija. Hoće li moći nametnuti kvote koje želi Trump ili će podići cijenu? Trump se već kladio na prvi ishod, ali se čini da će ovu okladu izgubiti.

Što se same Amerike tiče, cijene u Kaliforniji već iznose 4,7 dolara po galonu. Vjerojatno će skočiti na 6 dolara kada sankcije protiv Irana stupe na snagu, a Saudijci će sjediti i gledati rast njihovih prihoda. Ministar energetike Saudijske Arabije izjavio je kako njegova zemlja ne vidi nikakvu potrebu da se odmah intervenira na tržištu sirove nafte, signalizirajući oprezan odgovor na odluku Bijele kuće da pooštri sankcije protiv Irana.

Svaki nepredviđeni događaj, bilo u Libiji ili drugdje, koji dodatno ograničava globalnu proizvodnju nafte, dovest će do toga da će trošak za američke potrošače postati nepodnošljiv. Američko gospodarstvo ne može dobro funkcionirati s visokim cijenama nafte. Što će Trump učiniti kada sazna da povećanje cijena na američkom tržištu, uzrokovano cionističkim zahtjevima za ekonomskim gušenjem Irana, postaje najveća opasnost za pobjedu u utrci za drugi predsjednički mandat?

Američka “elita” protiv ovakvih sankcija protiv Irana

Čak su i analitičari časopisa Foreign Policy rekli kako, kažnjavajući Iran, Trump zapravo slabi Ameriku i da nezapamćeni unilateralizam Washingtona razbija temelje njegove globalne financijske moći.

U članku objavljenom u srijedu, Foreign Policy navodi kako se prošlog tjedna američki državni tajnik Mike Pompeo požalio se na republikance u Kongresu koji su se pohvalili oštrijim sankcijama protiv Irana, a sada im se pridružio, najavljujući da je Trumpova administracija pojačala svoju maksimalnu kampanju protiv Irana i ukinula je izuzeća za neke države kojima je ranije dopustila uvoz iranske nafte.

To može imati značajne posljedice za globalna tržišta nafte, ali će još veće posljedice imati za američku moć.

“Unilateralne sankcije Trumpove administracije, zajedno sa njegovim pristalicama na Capitol Hillu i anti-iranskim lobističkim skupinama, kao što je Zaklada za obranu demokracija, misle da mogu koristiti sankcije kao sredstvo za promjene režima. Oni su u krivu. Sve očajniji napori Sjedinjenih Država da uvećaju sankcije će se vjerojatno okrenuti protiv nas, otežavajući rješenje problema s iranskim režimom i tjerajući saveznike i konkurente od globalnog financijskog sustava kojim dominiraju SAD”, za Foreign Policy pišu Henry Farrell i Abraham Newman.

“Jednostrane sankcije su temeljna pogreška zbog prirode američke financijske moći. Američka moć nije izravna posljedica njezine vojne sile ili velike domaće ekonomije. Ona je nusprodukt jedinstvene topografije globalizacije, sustava mreža koji omogućavaju odvijanje globalnih financijskih transfera i trgovine. Te mreže nisu nastale nikakvim velikim planom, već su bile rezultat nekontroliranog i decentraliziranog procesa prilagodbe novim mogućnostima globalizacije”, vjeruju američki stručnjaci.

“Sjedinjene Države su u dobrom položaju da kontroliraju ključne elemente tih mreža, kao što su sustav za obračun dolara i sustav financijskih poruka SWIFT. Kroz ovaj sustav se može vršiti pritisak na strane financijske institucije i tvrtke, što ga pretvara u instrument moći Sjedinjenih Država. Nijedna međunarodna banka ne želi da joj se uskrati pristup obračunu u dolarima, a gotovo je nemoguće provesti globalne financijske transfere bez sustava SWIFT”, pišu Henry Farrell i Abraham Newman.

“Te su okolnosti omogućile Sjedinjenim Državama da, uz potporu europskih saveznika, kažnjavaju zemlje poput Sjeverne Koreje i isključe Iran iz svjetskog financijskog sustava. Međunarodne financijske mreže su postale multiplikator sila Sjedinjenih Država i zemlja nikada nije bila u stanju globalni pritisak provoditi tako jeftino. Kada su Sjedinjene Države sankcionirale strane tvrtke, organizacije ili pojedince, druge su ih tvrtke izbjegavale kao da prenose kugu. Nijedna banka nije se željela suočiti s neugodnim izborom između velikih novčanih kazni s malo nade za pravnu žalbu i isključenjem iz sustava dolarskog obračuna dolara. Desetljeće ili više se činilo da su Sjedinjene Države otkrile jedan čudan trik za uspostavu globalne financijske hegemonije, dok su većinu troškova plaćale strane banke i poduzeća.

Sada SAD to pokušavaju učiniti na još većoj razini. Pompeo je priopćio kako želi nulti izvoz nafte iz Irana. Ali je nemoguće da bilo koja pojedinačna država kontrolira globalna naftna tržišta. Istina, Sjedinjene Države mogu ciljati financijske institucije koje osiguravaju plaćanja iranske nafte, brodarske tvrtke koje je prevoze, osiguravajuća društva koja osiguravaju otpremu i bezbroj drugih korporacija koje podržavaju trgovinu iranskom naftom.

Čak i tamo gdje Sjedinjene Države nemaju izravne poluge protiv tih tvrtki, one mogu imati poluge pritiska protiv drugih tvrtki koje posluju s njima, koje će pokušati izolirati od globalne ekonomije. Ako osiguranje tereta na tankerima koji se kreću između otoka Kharga i Šangaja i nije osigurano od strane američke financijske institucije, vjerojatno je ta osiguravateljska tvrtka prisutna na američkim tržištima. Kao što je potvrdio Pompeo u svojoj najavi: “Kako bi proveli ove transakcije, gotovo uvijek treba sudjelovati na financijskim tržištima. Namjeravamo provesti sankcije.”

Problem je u tome što čudni trikovi rade dok ne prestanu funkcionirati. Postoji mnogo razloga za vjerovati da Sjedinjene Države vuku poteze koji su veći od moći Washingtona. Ne postoji nepromjenjivi zakon koji nalaže da strane države i tvrtke, kako bi obavljale svoje poslove moraju koristiti globalne financijske mreže kojima dominiraju SAD. Kako se povećava politički rizik od korištenja tih mreža, njihova se privlačnost ubrzano  smanjuje.

Groblja ekonomske povijesti puna su leševa nekada “nezamjenjivih međunarodnih financijskih aranžmana”.

Nejasno je imaju li SAD toliko snage da realiziraju svoju prijetnju. Zemlje s izuzećem uključuju Kinu i Indiju, kao i Grčku, Italiju, Japan, Južnu Koreju, Tajvan i Tursku. Kina je najmanje integrirana u globalni financijski sustav, manje od većine drugih velikih ekonomija. Stoga je manje podložna pritisku i vjerojatnije je da će ljutito reagirati na bilo kakve napore usmjerene na njezino poslovanje.

Trumpova administracija već je djelomično odustala od sankcija protiv kineskog telekomunikacijskog diva ZTE, ali je upletena u politički složen spor oko Huaweija. Velike akcije protiv kineskih uvoznika energije ili domaćih banaka koje rade s njima predstavljale bi dramatičnu eskalaciju i uzrokovale značajnu odmazdu od strane Pekinga.

Napori za kažnjavanje europskih banaka koje provode transakcije za kineske tvrtke bile bi jednako rizične. Čak i prije najnovije eskalacije, europske države su počele istraživati načine kako izbjeći doseg američke ekonomske moći. Najvažnije zemlje, Njemačka, Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo objavile su u siječnju da će razviti tvrtku posebne namjene poznatu kao Instrument za podršku trgovinskim razmjenama (INSTEX), kojoj će zadaća biti da osigura iranske transakcije bez korištenja američkih dolara ili financijskih mreža. Prije samo nekoliko dana je turski ministar vanjskih poslova Mevlüt Cavusoglu priopćio kako Turska traži uspostavu sustava sličnog INSTEX-u, koji joj je potreban kako bi izbjegla američke pritiske.

Malo je vjerojatno da će juan ili euro, a kamoli lira, uskoro zamijeniti dolar kao globalna rezervna valuta. Međutim, zbog ovakvih napora cijela područja bježe u zone izvan američke kontrole. Američki dužnosnici su navijestili da mogu upotrijebiti sankcije kako bi privukli europske saveznike, fokusirajući se posebno na tvrtke ili vladine dužnosnike koji su povezani s novim aranžmanima. Ako Sjedinjene Države ispune ove prijetnje, veća je vjerojatnost da će otjerati svoje saveznike, nego što će ih uvjeriti da promijene mišljenje.

“Konačno, zašto bi te zemlje trebale imati povjerenja u zemlju koja ih grubo kažnjava zbog pokušaja očuvanja nuklearnog sporazuma s Iranom na kojeg su pristale i SAD, prije jednostranog povlačenja iz njega?”, na kraju članka se pitaju Henry Farrell i Abraham Newman.

Izuzeće od sankcija službeno prestaje 2. svibnja. Nakon tog datuma ćemo bez sumnje svjedočiti bijegu zemalja i tvrtki iz globalnih financijskih mreža kojima dominiraju SAD. U ovom slučaju će Iran vjerojatno prevladati krizu, jer se sa sankcijama nosi od 1979. Međutim, nije teško zamisliti što će se dogoditi ako Washington, uz službeno proglašene “neprijatelje”, masovno krene kažnjavati “partnere” i “saveznike” samo zbog njihovih poslovnih odnosa s trećom zemljom. Američki analitičari s pravom strahuju da bi to mogao biti početak kraja sustava međunarodne naplate koji su za SAD desetljećima bili moćnije oružje od onog kojim raspolaže Pentagon.