Narodi pod vlašću kvazi elite, uvijek će biti kolateralna žrtva

Baš kao što antropolog može iz pronađenog artefakta rekonstruirati okolnosti njegovog nastajanja, opisati način života, doba u kojem je artefakt nastao, tako je moguće i iz slučajno odabranog događaja u posljednje dvije godine sagledati cjelokupnu stvarnost u koju smo uronjeni.

Gaženje kanadskih prosvjednika protiv obaveznog cijepljenja i oduzimanja građanskih sloboda konjima, uhićivanje i premlaćivanje prosvjednika, otimanje uplaćenog im novca, blokiranje računa prosvjednika u državi čiji je premijer liberal – više razotkriva stvarnost Zapada od stotina studija. Teorija kaže da je liberalizam svjetonazor koji zagovara smanjenje nadzora države i drugih političkih institucija nad individualnom slobodom pojedinca te da je riječ o borbi građanske klase za slobodu mišljenja i neograničenu slobodu tržišta.

Na djelu u Ottawi smo vidjeli kako liberalna vlast provodi ”liberalizam”, kao što smo to imali prilike vidjeti i po američkim, francuskim, australijskim, austrijskim, njemačkim, belgijskim, novozelandskim… gradovima. Svaki prosvjed ugušen nasiljem. Sve je počelo sa strahom. Justin Trudeau će o tomu prije nego li je došao na vlast: „Strah nije donio nijedan posao, nije nikoga zaposlio. Oni koji šire strah, ne mogu riješiti probleme“.

Potom je cijeli Zapad počeo širiti strah. Godinama prije proglašenja pandemije, okvir za strah je bio pripremljen. Od patenata na viruse do patenata na cjepiva, od zdravstvenih putovnica do razrađenih ”epidemioloških mjera”, sve je bilo spremno. Samo se čekala prigoda za širenje virusa optužiti Kinu, mada je sam virus nastao u američkom laboratoriju.

Oni koji šire strah, ne mogu riješiti probleme. Zato ih mogu stvoriti! Strah od smrti je zasigurno najjači na ljestvici strahova. Upravo taj strah su vladajuće klike uspjele prodati narodima Zapada. Brojke o procijepljenosti pojedinih država govore koliki broj ljudi je pao pod utjecaj propagande. Saborskim rječnikom možemo reći – dvotrećinska većina! Koliko se uspjelo genetski reprogramirati ljude u poslušnu masu, pokazat će vrijeme, kao što će pokazati i posljedice cijepljenja eksperimentalnom genetskom terapijom.

Međutim, u psihopatskim umovima koji vladaju Zapadom, poslušnost sama po sebi nije bila cilj jer vidjeli smo – tamo gdje nema poslušnosti, ima vodenih topova, gumenih metaka, konja, pendreka i suzavaca. Poslušnost nije krajnji cilj, ali je svakako dobrodošla vojna vježba. Dvije godine pandemije, Zapadu su bile potrebne da bi učvrstio operativnu moć izvršne vlasti, doveo do perfekcije zapovjednu hijerarhiju, pripremio teren za masovnu pljačku vlastitih građana.

Oduzimanju sloboda smo svjedočili, sad slijedi smanjenje zarada, oduzimanje imovine. Vidjeli smo da su u pandemiji svi ultra bogataši enormno povećali svoje zarade i imovinu. Ono što se jednima uzima, drugima se daje. Za takav zakon na Zemlji se pobrinuo monetarni sustav. U kreditnom monetarnom sustavu, sav novac koji se pušta u optjecaj jest dug. Novac kreiraju centralne banke i komercijalne banke. Dosad se već izlizala od ponavljanja izreka jednog od Rotschilda: Dajte mi da tiskam novac i nije me briga tko je na vlasti. Ta izjava pokazuje gdje se nalazi stvarna vlast i kako se zove – monetarna. A ona je na Zapadu neovisna o državi, tj o Vladi pa je jasno da ni jedna Vlada nema moć koju ne bi kontrolirao netko iz monetarne vlasti.

Da bi prepadnuti narod držali u poslušnosti dok ne završi mRNA eksperiment, vlasnici valuta dolara i eura su tiskali na desetine tisuća milijarda eura i dolara. A svaki euro i svaki dolar se mora vratiti onomu tko ga je kreirao. Tako je EU svoj ”fond za oporavak gospodarstva” kojeg je napunila novcem kreiranim ni iz čega (”iz zraka”) već razdijelila državama članicama (ali ne još i podijelila), s tim da se prvi put u povijesti EU zadužuje EU kao pravni entitet. Sutra će to značiti dodatno centraliziranu vlast EK nad zemljama članicama, koju u dosadašnjoj povijesti nije imala, niti je ijedan europski narod na takvo što pristao. Klasična psihopatska prijevara i izigravanje volje naroda.

Međutim, novac dijeljen za nerad tijekom pandemije se nagomilao, iako je dobar dio otišao posebnim kanalima bogatašima. Zato je Zapadu trebalo nekako namjestiti ”energetsku krizu”. Hitno im je trebao rast cijena nafte, plina i električne energije. Za plinsku krizu im je bilo relativno lako. Članice EU (po zapovijedi, dakako) nisu htjele s ruskim dobavljačima potpisati dugoročne ugovore o isporuci plina već su trgovale s ruskim plinom preprodavajući ga, a vlastita skladišta ostavljajući praznima.

Za električnu energiju su se pobrinuli svojim ”zelenim planom”. Ugasit će nuklearke, ugasit će termoelektrane na ugljen i čekati da zapuše vjetar i ugrije sunce. Za cijene goriva su se pobrinuli dodatnim trošarinama pa je zamišljeni komplet podizanja cijena zgotovljen. Naravno da će posljedično poskupjeti apsolutno sve. Gruda je bačena, a lavina će se zakotrljati. Kulise za pljačku su postavljene.

Međutim, nije tako trebalo biti. Zapad je planirao pljačkati ruske energente, iskorištavati kinesku radnu snagu i sve to natkriliti upravo ovako kako sad pokušava u EU na mikrorazini – neizabranom, već postavljenom nadvladom. Trenutno im je ostala u ponudi samo pljačka vlastitih građana.

Kako su se Kinezi i Rusi uspjeli othrvati? U ovom zadnjem pandemijskom pokušaju, nije im uspjelo ni jednima, ni drugima uvaliti svoje mRNA cjepivo. Rusija je napravila Sputnjik za svoje građane, Kina Sinovac za svoje. A u pokušajima s početka 21.stoljeća? Kad je sve bilo idila, kraj povijesti zaključen? Moramo se vratiti na dolar. Svjetska rezervna valuta. Zamjenjiva za sve, a može se dobiti samo kod američkih kreditora.

I jedino s dolarom se može kupiti nafta, a bez nafte nema ničega, ni razvoja, ni standarda, ni modernog života. Genijalno za Amerikance (ne za narod koji je nehotično svejedno baštinio posljedice takve pljačke svijeta): da bi bilo koja država mogla dobiti dolare za kupnju nafte, morala je napraviti jednu od dvije stvari koje su bile na raspolaganju – prodati Amerikancima svoju robu ili dignuti kredit u američkim bankama. Kako ni jedna država nije mogla sve dobivene dolare koristiti za kupnju američkih roba, nego većinu za kupnju nafte, to je jedini zadatak američkih vojnih službi, diplomatskih, onih u međunarodnim institucijama bio zadržavanje takvog stanja. Amerikanci su preko dolara i nafte za dolare držale u pokornosti cijeli svijet.

Kad je Gadafi počeo dijeliti bogatstvo prikupljeno prodajom nafte vlastitom narodu i počeo govoriti o prodaji nafte za euro, o uspostavi zlatnog dinara, uslijedila je američka vojna odmazda i pljačka Libije, prije toga Iraka zbog ”oružja za masovno uništenje”. Smetala je dakako i Sirija. Putin spriječio. Smetala je Venezuela, američki pokušaj puča s jadnim Guaidom propao, Putin spriječio. Opet taj Putin, smeta od prvog dana. A što je napravio prvog dana svoje vlasti?

Kad je zatekao na stolu 260 ugovora o podjeli proizvodnje sklopljenih 90-ih, prema kojima su SAD i druge zemlje Zapada izvlačile profite od proizvodnje nafte i plina, otkazao je 258 ugovora, a za dva koja su ostala uvjeti su revidirani u korist Rusije. Upravo zahvaljujući profitu od proizvodnje nafte i plina, Rusija uspijeva do 2017. godine vratiti kompletan vanjski dug bivšeg SSSR-a kojeg je Rusija sama preuzela na sebe (uključujući i dug Ukrajine) i to zbog pravila kojeg je uveo Putin: svi prihodi od nafte i plina, koji premašuju budžetsku baznu cijenu nafte (tokom 2021. godine granica je bila na 43,3 dolara za barel) preusmjereni su u državnu riznicu.

Tako je Rusija uspjela doći do deviznih rezervi u iznosu ekvivalentnom 623 milijarde dolara (dio je u zlatu, dio u specijalnim pravima MMF-a, dio u stranim valutama). Kako je i dalje dolara i eura u Rusiji bilo viška (u odnosu na njihove potrebe za plaćanjima uvoznih roba), Rusija je dio novca usmjerila u državne banke tipa Sberbanka, VTB banka i Vnešekonombanka. Budući da znamo da komercijalne banke, tamo gdje imaju dozvolu za rad, imaju i pravo kreiranja valute zemlje u kojoj se nalazi na osnovu pologa (u Hrvatskoj kuna, u Euro zoni eura, itd), to vidimo kako su izbijanjem američkih profita iz ruskih energenata Rusi došli u poziciju da europljanima posuđuju eure i iz toga izvlače profit.

Pila naopako! Za razliku od komercijalnih banaka na Zapadu, koje kamatare vlastite građane i dijele kredite samo po osnovi imovine, ruske državne banke provode drugačiju politiku u Rusiji: „Banke u državnom vlasništvu pozvane su da financiraju ključne sektore nacionalnog gospodarstva. Njihovo kreditiranje nije uvijek korisno za privatne subjekte. Činjenica je da ova praksa stvara sve uvjete za rješavanje mnogih problema i potiče ulaganje kapitala u gospodarstvo zemlje, kao i međunarodnu ekspanziju.

Ruske države pomažu u provođenju učinkovite regionalne politike i razvoju poljoprivrednog i industrijskog sektora“. Dakle, iz podložne pozicije u kojoj su zapadnjaci profitirali, a Rusi bili nijemi promatrači i najamni radnici, Putin je Rusiju doveo do pozicije da kamatari Zapad njihovim novcem! Vidjet ćemo da u tom nije osamljen.

Kina na početku stoljeća, sjećamo se, plave kute, bicikli po ulicama i rijetki auti, živjelo se od šake riže. Puno ljudi, puno jeftine radne snage i evo klika – zašto ne bi SAD i EU tamo premjestili svoju proizvodnju i tako ostvarivali ekstra profite, a nešto udijelili kroz manje cijene i stanovništvu? Kinezi su rekli – Može. Možete ovdje osnivati poduzeća, ali samo do vlasništva od 50 %, drugih 50 % će biti vlasništvo kineske države. I još nešto – ne možete iznositi profit izvan Kine, morate ga ostaviti ovdje. Zapad je rekao – Može. A u sebi mislili – smanjit ćemo profitne marže naših firmi u Kini, a zato ćemo sve nadomjestiti profitom kroz prodaju ovdje na Zapadu.

Jest da je proizvodnja u Kini bila jeftinija, jest da su radnici jeftiniji, ali sirovine jednako koštaju. Tako je Kina na se vezala Australiju s njenim sirovinama, bila joj je potrebna Rusija s energentima. Tako će se samo u zadnjem desetljeću američki deficit u razmjeni s Kinom popeti na preko 3 500 milijarda dolara (godišnji deficit je u prosjeku 350 milijarda dolara). Od kojih je Kina dobar dio morala trošiti na plaćanje sirovina i energenata, ali je dobar dio i ostao. Dovoljno velik da Kina stvori najveće banke na svijetu. Od deset najvećih banaka na svijetu, šest je kineskih. I znate što rade? Kamatare Amerikance, među ostalima. Tako su Rusi i Kinezi Amerikancima oteli dolar.

Sve što nisu s dolarom mogli učiniti u SAD-u, učinili su u Europi, kupuju sve što vrijedi. Prije neki dan se mamurni Europejci bude i kažu da je Kina sve preuzela u Africi. U ovom trenutku je američki državni dug preko 30 000 milijarda dolara. Kad bismo zbrajali dug zemalja EU, vjerojatno bi došao do slične brojke. Jasno je da se svijet podijelio na dva pola – jedan koji se odlučio na profit pod svaku cijenu i drugi koji se odlučio na rad i domoljublje.

Kinu se više ne može srušiti ni na koji način. Rusiju također. Obruč s kojim su preko NATO pakta pokušali okružiti Rusiju i u dogledno vrijeme kroz obojenu revoluciju iznutra, NATO baze izvana baciti na koljena se izjalovio. Pokušaj u Gruziji propao, Pokušaj u Kazahstanu propao. Pokušaj u Bjelorusiji propao. Bolje je to opisao predsjednik Putin: sve donedavno nisu prestajali pokušaji da nas iskoriste u vlastitim interesima, unište naše tradicionalne vrijednosti i nametnu nam svoje pseudo-vrijednosti koje bi nas, naše ljude, iznutra nagrizale, one stavove koji već agresivno sade u svojim državama i koji izravno dovode do degradacije i degeneracije, jer proturječe samoj prirodi čovjeka.

To se neće dogoditi, nitko to nikad nije učinio. Ni sad neće ići. Pokušaj u Ukrajini? Upravo svjedočimo raspletu. Kako je predsjednik Putin rekao – naše djelovanje je samoobrana od prijetnji koje nam se stvaraju i od još veće katastrofe nego što se događa danas. SAD i EU su nakon vojne akcije Rusije u Ukrajini (dojava o uništenju nekoliko američkih bioloških laboratorija govori za se) proglasili sankcije Rusiji.

Prvo čega su se sjetili je zabrana rada ruskih banaka, sad razmišljaju o onom što im oduvijek dobro ide – o otimanju ruskih banaka jednostavnom nacionalizacijom. Psihopatski um će i ovu rusku vojnu akciju iskoristiti za pljačku i opravdanje pljačke vlastitih građana – sve poskupljuje zbog ruske vojne akcije u Ukrajini!? U ovoj i sljedećim godinama ćemo biti svjedoci zemaljskog raskola – na jednu stranu Kina i Rusija te zemlje okrenute življenju od vlastitog rada, u kojima narod bira i poštuje vlast, a ona čini sve za dobrobit naroda i države te na pljačkaške samopostavljene klike u državama Zapada koje odgađaju bankrot svog financijskog sustava koji ih je vjerno služio tolike godine, a sad odjednom se okrenuo protiv njih. Narodi pod vlašću tih klika će biti kolateralne žrtve. Što ne isključuje glad, neimaštinu i neku novu pandemiju. Biološki laboratoriji rade.

Usput. Evo kako su reagirali iz jedne zemlje čiju naftu besplatno crpe Mađari i hrvatskim naftovodom prebacuju u Mađarsku, čiji plin već desetljećima crpe Talijani po smiješnim cijenama, koja je cijeli svoj bankarski sektor dala strancima, čiji je guverner podigao OTP banku na visoko mjesto (i za zasluge dobio 500 000 kuna na privatni račun), koja ima samo jednu malu banku u državnom vlasništvu u koju se ne može ući bez covid potvrda, koja je povećala vanjski dug od 2,7 milijarda dolara na preko 45 milijarda eura: “Najoštrije osuđujemo agresiju i invaziju Rusije na Ukrajinu. Ovaj ničim izazvan napad je grubo kršenje suvereniteta Ukrajine i međunarodnog prava. Ovo je isključiva odgovornost Rusije, koju pozivamo da odmah prestane s vojnim napadom. Izražavamo solidarnost s Ukrajinom i ukrajinskim narodom” – Plenković na twitteru.

Predsjednik Republike Zoran Milanović oštro osuđuje rusku agresiju na Ukrajinu, a napade ruskih vojnih snaga smatra neprihvatljivim kršenjem ukrajinskog suvereniteta. Predsjednik Milanović poziva Rusiju na prekid vojnih napada protiv Ukrajine, nada se brzom smirivanju situacije i nastavku diplomatskih aktivnosti u cilju pronalaženja mirnog rješenja. Evo i što će se dogoditi po Plenkoviću zbog vojne akcije u Ukrajini: Neposredne posljedice će, bez ikakve dileme, biti dvije krize – jedna je dodatni rast cijena energenata i nova izbjeglička kriza te stvaranje presedana da neki regionalni ili globalni hegemon može posegnuti za okupacijom neke druge zemlje i za to ne očekivati posljedice.

Zaboravio na okupaciju Iraka, Libije, Afganistana, pokušaje u Siriji…