Nasilje u Bagdadu – Posljednje upozorenje iračkih šiita središnjim vlastima

Uoči pokrajinskih izbora u rujnu, prosvjednici odani šiitskom kleriku Moqtadi Al-Sadru su u glavnom gradu Iraka, Bagdadu, tražili reformu Središnjeg izbornog povjerenstva.

U jučerašnjim sukobima sa snagama sigurnosti je ubijeno najmanje sedam ljudi, a na desetke ih je ranjeno, prenose policijski izvori, dodajući kako je poginulo dvoje pripadnika snaga reda i petorica prosvjednika. No, broj mrtvih i ranjenih varira o izvorima.

Policija ih je pokušala rastjerati kada su približili mostu koji povezuje Trg Tahrir u središtu grada sa Zelenom zonom u kojoj se nalaze vladine zgrade, strana veleposlanstva i sjedišta međunarodnih organizacija.

Moqtada Al-Sadr je optužio policiju za prekomjernu silu i istaknuo kako su prosvjednici samo htjeli da ih se čuje u Zelenoj zoni i da nisu pokušavali ući unutar zabranjenog područja, kao prošle godine.

Znakovito, ali portal Shiite News, koji pokriva vijesti područja šiitskih muslimana iz cijelog svijeta, uopće nije popratio prosvjede. Teško je razumjeti okolnosti i prave razloge prosvjeda iračkih šiita. Jednako tako je važno napomenuti kako je u petak objavljena vijest da je u južnom Iraku ubijen visoki zapovjednik šiitskih milicija Kata’ib Hezbollah.

Visoki zapovjednik iračkih provladinih snaga Kata’ib Hezbollah ​​je ubijen nakon što je skupina nepoznatih naoružanih muškaraca otvorila vatru na njegovo vozilo u južnom naftom bogatom iračkom gradu Basri.

Sigurnosni izvori su za arapsku agenciju Mawazin u četvrtak rekli da je Bassem Al-Safi zadobio prostrjelne rane prethodne večeri, zbog kojih ja kasnije preminuo ranama u bolnici. Bassem Al-Safi je bio i bivši član pokrajinskog vijeća, a do ubojstva je obnašao dužnost zapovjednika skupina Kata’ib Hezbollah, koja je dio šiitske paravojske poznatije po arapskom imenu Hashd Al-Sha’abi.

Hashd Al-Sha’abi se trenutno u koordinaciji s iračkom vojskom i kurdskim Peshmerga snagama bore u velikoj operaciji oslobađanja Mosula, gdje se uglavnom na zapadnom dijelu fronta i prema granici sa sirijom bore protiv terorista Islamske države. Ove su snage odigrale važnu ulogu u oslobađanju Tikrita, koji se nalazi 140 kilometara sjeverozapadno od Bagdada, kao i Faludže, grada u zapadnoj sunitskoj pokrajini Al-Anbar.

Formalni je zapovjednik ovih snaga premijer Haider Al-Abadi, protiv kojega se, navodno, jučer prosvjedovalo, ali su stvarni zapovjednici Abu Mahdi al-Muhandis i Hadi Al-Amiri, usko povezani s Iranom, kao i klerik Moqtada Al-Sadr, koji svime upravlja iz svog sjedišta u Najafu.

Iako do sada nitko nije doveo u vezu ubojstvo zapovjednika skupine Kata’ib Hezbollah Bassema Al-Safia s prosvjedima protiv vlasti u Bagdadu, teško je povjerovati da se ovoliko ljudi okupilo samo kako bi tražili reformu Središnjeg izbornog povjerenstva.

Iranski PressTV piše kako irački lideri broje mrtve i plaše se eskalacije sukoba, iako je utjecajni klerik Moqtada Al-Sadr pozvao svoje sljedbenike da se povuku iz središta Bagdadu, gdje su se okupili tražeći političke reforme.

“Ako bilo koji od mojih sljedbenika pribjegava nasilju i ne povuče ili se upušta u djela sabotaže koja će ugroziti sigurnost u Bagdadu ili Iraku, ja ga se odričem”, napisao je Al-Sadr na svom Twitter računu.

Premijer Haider Al-Abadi je u međuvremenu pozvao da se provede istraga o ubojstvima, a PressTV danas navodi kako je osam demonstranata poginulo u sukobima, a više od 300 ih je ozlijeđeno.

Na drugoj strani, glasnogovornik iračke vojske tvrdi da je u Zelenu zonu u subotu navečer palo nekoliko projektila “Kaćuša“, ali da nije bilo žrtava.

Moqtada Al-Sadr insistira da su prosvjedi bili mirni i optužio policiju da je koristila prekomjernu silu.

U priopćenju policije stoji da je nekoliko prosvjednika nosilo pištolje i noževe, a guverner Bagdada Ali Al-Tamimi govori o četvero ubijenih. Navodno su neki u gomili pokušali probiti sigurnosni kordon koji razdvaja glavnu cestu i Zelenu zonu.

Saraya Al-Salam, ili “Mirovna brigada”, milicijska je skupina formirana od strane klerika i objavila je priopćenje u kojem osuđuje napade i oštro odbacuje bilo kakva djela nasilja.

“Neki nam žele pripisati nasilje i posijati sjeme pobune u iračkom narodu, te spriječiti reforme i iskorjenjivanje korupcije”, priopćili su iz Sadrove formalno nenaoružane organizacije.

Prosvjedi Sadrovih sljedbenika bez sumnje dolaze u krivo vrijeme za iračkog premijera Abadija, koji želi zadržati fokus na borbama za oslobađanje Mosula od terorista “Islamske države”.

Jučer je televizija Al-Sumaria navela da je ISIL u Mosulu spalio 15 civila iz Kirkuka, uključujući i djecu. Teroristi tvrde da im je to kazna zbog njihovog navodnog kukavičluka i jer su napustili područja pod vlašću “kalifata” na susjednoj pokrajini Kirkuk.

Dakle, vrlo je teško razumjeti kontekst nasilnih prosvjeda iračkih šiita u Bagdadu. Slično je bilo u travnju prošle godine, kada su Sadrove pristaše provalile u Zelenu zonu i upale u irački parlament.

Ni prošlogodišnji, kao ni jučerašnji prosvjedi u Bagdadu, nemaju medijsku podršku i potporu raznih nevladinih udruga, kao što je bio slučaj s Arapskim proljećem i Obojenim revolucijama. Iako zaslužuju da ih se analizira, mediji o njima šute, vjerojatno jer nisu orkestrirani izvana, ili barem ne od strane poznatih izvoznika revolucija.

Naravno, razlog medijske šutnje je i što ih vodi šiitski klerik Moqtada Al-Sadr koji traži provođenje političkih reformi. On iračkom premijeru Haideru Al-Abadiju zamjera mnogo toga, prije svega sastav vlade, a sada zadržavanje nekih za šiite spornih ljudi u Središnjem izbornom povjerenstvu i Zakon o regionalnim izborima.

Ranije su Bijela kuća i Pentagon davali podršku iračkoj vladi i bili su zabrinuti zbog slabljenja autoriteta premijera, ali dolaskom Trumpa na vlast i stavljanja Iraka na spisak zemalja čiji državljani ne mogu ući na teritorij Sjedinjenih Država, čini se da se State Department neće pretjerano baviti iračkim problemima.

Jučerašnji prosvjedi u blizini Zelene zone su još jednom pokazali razinu gnjeva javnosti protiv vlasti, a sve se događa u trenutku kada vlasti u Bagdadu praktično ovise o šiitskim snagama u borbi protiv terorista na sjeverozapadu zemlje. Istina je da se iračke protu-terorističke snage bore u gradskim četvrtima Mosula, ali ključne operacije u širem području grada, posebno na zapadu, vode šiitske Hashd al-Sha’abi snage, dok su Kurdi uglavnom zaustavili vojne aktivnosti protiv ISIL-a.

Moqtada Al-Sadr preuzima inicijativu u Iraku

Najnovija faza obnove prošlogodišnjih prosvjeda je možda najznačajnije političko zbivanje u Iraku od svrgavanja Sadama Husseina 2003. Prosvjedi, koji su kulminirali dramatičnim događajima, zapravo su počeli još u ožujku prošle godine, kada je šiitski klerik Moqtada Al-Sadr prosvjedni pokret pretvorio u veliku nacionalnu snagu. Kako onda, tako i jučer, njegova osobna intervencija u je pokazala da Sadr od početka stoji na čelu tog pokreta. Zanimljivo je da su ga prošle godine, kada se osobno pojavio Zelenoj zoni, snage sigurnosti dočekale raširenih ruku. Umjesto da ga kazni ili udalji zbog ometanja posjeda, irački general zadužen za sigurnost mu je poljubio ruku, što je bila simbolična gesta predaje.

Prošle godine, kada premijer Abadi nije uspijevao sastaviti vladu, Sadr je zaključio da je vrijeme za demonstraciju njegove moći, što je rezultiralo upadom u parlament, a prosvjednici su s iračkim zastave, ali ne i oružjem, upali u sigurnosnu Zelenu zonu.

Moqtada Al-Sadr je tada tražio da se ukinu etno-sektaške kvote u kabinetu vlade i tražio da politički establišment provede hitne reforme. Sadrova moć ne dolazi od institucionalnih privilegija, nego zbog njegove popularnosti među milijunima Iračana, koji su na najmanji znak spremni na mobilizaciju, a čini se da s nestrpljenjem očekuju svaki njegov poziv.

Što to znači za budućnost Iraka? Može li Moqtada Al-Sadr, nekada noćna mora američkih interesa u Iraku, zemlju izvesti na pravi put?

Poznati su njegovi raniji kratkotrajni pokušaji da preuzme vlast u Iraku silom i da nakon agresije na zemlju u 2003. nametne islamsku teokraciju. Tijekom tog razdoblja je osnovao pravu vojsku, oružanu skupinu Jaysh Al-Mehdi, koja je postala najveća šiitska milicija i borila se nakon 2003. protiv državotvornog projekta kojeg su zamislile američke okupacijske snage. Njegovi borci su preuzeli kontrolu nad javnim zgradama, policijskim postajama, ali su ulazili i u žestoke sukobe s oslabljenim sunitskim plemenima, otimali lokalno stanovništvo i strance.

Moqtada Al-Sadr je 2003. godine pokazao svu spremnost da krene i putem političkog nasilja, što je mnoge natjeralo da ga proglase “ubojicom” i da kao takav nije dobar za Irak. Njegove milicije su bile uključene u najgore sektaške sukobe tijekom krvavog građanskog rata od 2006. do 2008. godine, a dio iračkih komentatora su i dalje oprezni zbog političke ideologije Moqtada Al-Sadra, koja je vatreno antizapadna, antisekularna i ima korijene u političkom islamu, tako da je mnogi vide kao kopiju one iranske.

Sadrovi odnosi s velikim ajatolahom Alijem Al-Sistanijem i vjerskim liderima u Najafu su problematični. On uglavnom kritizira Sistanija za striktno pridržavanje škole koja poziva na nemiješanje klerika u politiku. No, Moqtada Al-Sadr smatra da klerik može biti politički angažiran.

Osim ideoloških razlika, Moqtada Al-Sadr s vremena na vrijeme politički izaziva ajatolaha Alija Al-Sistanija. U ranim danima, nakon agresije 2003. godine, on je pokušao uzurpirati vlast Sistanija i nametnuti se kao vjerski vođa. 2004. je Sistani morao dogovoriti primirje između šiitskih boraca armije Jaysh Al-Mehdi i Sjedinjenih Država, a zauzvrat je pozvao Sadra da raspustiti svoje sudove u Najafu. Iako je Sadr morao slijediti vrhovnog vjerskog vođu, njegov je utjecaj ostao.

No, godine su prošle i Sadr kao da traži svoje mjesto u iračkoj politici. Tražene reforme Središnjeg izbornog povjerenstva su samo prilika da pokaže svoju moć. U međuvremenu je oko sebe uklonio sve ljude koji bi mogli štetiti njegovom ugledu, ne samo među šiitima, nego i ostalim etno-religijskim skupinama u Iraku.

Moqtada Al-Sadr 2008. odlazi za Iran, a dragovoljni egzil je imao značajan utjecaj na njegovo političko razmišljanje. Kako su izjavili njegovi suradnici, kada je Sadr stigao u Iran, dočekan je kao heroj i vojskovođa koji se borio protiv američke okupacije. Međutim, viši iranski svećenici i političke elite su ga gledale kao nižeg  klerika i čvrsto su se držali protokola. Sadr je imao poteškoća u sastancima s visokim dužnosnicima, uključujući i iranskog vrhovnog vođu ajatolaha Alija Hameneija. Malo je poznato što se događalo tijekom njegovog puta u Qom, ali se odmoran vratio u Irak 2011. i radikalno promijenio svoje ponašanje.

Njegova politička poruka danas je – irački nacionalizam i protivljenje Sjedinjenim Državama, kao i strancima općenito, što ga karakterizira još od 2003.

Panarapski portal sa sjedištem u Washingtonu Al-Monitor ga naziva “kameleonom iračke politike”. Sadr je prošao proces “rebrendiranja” i raspustio je armiju Jaysh Al-Mehdi, ali je kasnije utemeljio mirovnu brigadu Saraya al-Salam, koja samo imenom zvuči manje agresivno i nema sektaški prizvuk.

Njegovi borci su pozdravili ideju integracije u sastav iračkih snaga, ali samo kada se sigurnosni aparat vlade dokaže kao učinkovit i prije svega – legitiman.

U političkom smislu, Sadrov utjecaj može biti pozitivan. Politika koja se vodi na ulici je sastavni dio svake demokracije, pa zašto ne bi bila i u Iraku. Dakle, način na koji djeluje Moqtada Al-Sadr i kako vodi svoje pristaše je u skladu s takozvanim “demokratskim pravilima ponašanja”.

Međutim jučer je došlo do nasilja i bilo je mrtvih na obje strane. Da su prosvjedi prošli mirno, to bi bio izuzetan podvig, obzirom na širi regionalni kontekst. No, Sadr je opet uspio povući svoje pristaše i spriječiti nasilni upad u zabranjenu Zelenu zonu, što znači da može voditi mirne prosvjede, a može podići pobunu u bilo kojem trenutku. Bagdad jučer, kao ni prošle godine, nije vidio neorganizirane grupe, tipične za sve prosvjede. Ako ih je i bilo, bile su tako malobrojne da se nisu primijetile.

Sadrov pristup politici je da mu je Irak na prvom mjestu i odrekao se ranijih slogana: “Ne, ne Americi!“, “Ne, ne Izraelu!” i “Ne, ne Satani!” Na prosvjedima se vide samo iračke zastave, što nije slučaj na drugim iračkim političkim skupovima, što sugerira da Moqtada Al-Sadr nadilazi proračunate sektaške granice i nameće se kao strastveno neovisni irački nacionalist koji ima podršku naroda.

Kao takav, Moqtada Al-Sadr može preuzeti veći dio tereta vlasti, dok Abadi može zadržati sigurnosna ministarstva,  obrane i unutarnjih poslova, za vrijeme trajanja rata. Ukratko, Sadr je otvorio politički front u ratu protiv “Islamske države”, ali ga njime nikako ne koči.

Premijer Abadi zna da je Sadr nacionalist koji želi najbolje za Irak. Problem je u tome što nitko ne zna može li on raditi u okviru zakona ili će ići “iznad njih”. Moqtada Al-Sadr očito ima svoj program. On je populist i nacionalist koji koristi svoj pokret i status u domaćoj političkoj i društvenoj sferi. Iz osobnog iskustva vrlo dobro zna da mu je najbolja opcija da bude dio sustava i sam predstavlja promjene. Stoga je pogrešno prikazivati njegove pristaše kao revolucionare koji žele razoriti institucije. Za razliku od drugih, Sadr želi da država učinkovito funkcionira bez zastoja.

Unatoč neizvjesnosti, najnoviji razvoj događaja u Iraku pokazuju da Sadr može biti pozitivna snaga u iračkoj političkoj sceni. Umjesto iskorištavanja slabosti vlade Haidara Al-Abadija, on premijeru zapravo daje priliku da umanji utjecaj njegovih najvećih protivnika, vjerojatno i u Središnjem izbornom povjerenstvu.

Vanjska politika Moqtada Al-Sadra

U borbi protiv “Islamske države” je Sadr jasan i njegovi će borci sudjelovati u borbama protiv ove terorističke skupine u Iraku, kao što je i najavio 2015. godine.

Što se tiče Hezbollaha i iračkih šiitskih postrojbi Hashd Al-Sha’abi koje djeluju u Siriji, tu su glavni tajnik libanonskog pokreta otpora Hassan Nasrallah i Moqtada Al-Sadr na istoj liniji. Kada je Sadr u svibnju 2015. najavio vojne operacije, rekao je da će njeno kodno ime “biti pogrešno shvaćeno”. Tada je skupina Hashd Al-Sha’abi, koja se trenutno bori i u Siriji, poslušala njegov poziv.

Glasnogovornik boraca skupine Hashd Al-Sha’abi, Karim Al-Nouri, tada je izjavio “kako su se odlučili boriti za Irak i da nema nikakvih problema oko imena operacije”.

Sadr predstavlja glas umjerenosti i uključivanja, a ima vlastite paravojne snage, Saraya Al-Salam, šiitske milicije koje se bore protiv ISIL-a.

U jednom su trenutku postojale naznake nekog natjecanja između skupina Hashd Al-Sha’abi i Saraya Al-Salam, ali se kasnije pokazalo da su to više bila medijska izvješća, nego stvarno suparništvo. Osim toga, kako prenosi The Wall Street Journal, odmah nakon prošlogodišnjeg poziva da se napusti Zelena zona, Sadr je iznenada odletio za Iran. Po povratku nije htio iznositi detalje o svom putu.

Prema analitičarima, Sadr je tada otputovao za Iran kako bi pomogao u rješavanju nekih nesuglasica između Teherana i iračke vlade i izgladio podjele unutar šiitske zajednice, jer je dio njegovih pristaša ljut ne samo lošim državnim upravljanjem, nego i zbog iranskog utjecaja u Iraku.

Teheran je financirao i opremio šiitske milicije za borbu protiv terorista “Islamske države”, ali su proiranske milicije u vojnom smislu postale toliko moćne, da su sada u rangu, ako ne i jače, od redovne iračke vojske.

Ostalo je nejasno s kim se Sadr prošle godine susreo u Teheranu i je li posjetio sveti grad Qom, gdje je proveo nekoliko posljednjih nekoliko godina studiranja. Općenito je njegov put u Iran bio obavijen velom tajnosti.

Utjecaj Irana, ulogu šiitskih milicija i Moqtada Al-Sadra u Iraku je komentirao i Kenneth Pollack, stručnjak za Bliski istok na Institutu Brookings sa sjedištem u Washingtonu.

“Ne mogu se sjetiti njega da je ikada napravio i rekao nešto protiv Iranaca. Što god on učinio, ima tendenciju da bude u skladu s iranskim interesima”, rekao je Pollack.

Moqtada Al-Sadr živi u Najafu, a ovaj je grad njegov glavni izvor političke podrške. Nije isključeno da će se na pokrajinskih izborima u rujnu kandidirati za političkog vođu južnog dijela Iraka i pokrajine Najaf, stoga prije izbora želi reformu Središnjeg izbornog povjerenstva.

U ovim okolnostima premijer Hader Al-Abadi nema drugog izbora, nego udovoljiti Sadru. Uostalom i nema drugog izbora. Kako javlja Iraqi News, ne samo u Bagdadu, nego su jučer neredi izbili i u Basri, gdje se na ured kontroverznog Središnjeg izbornog povjerenstva pucalo iz teškog vatrenog oružja, samo dan nakon što je potvrđeno da je od zadobivenih rana preminuo visoki vojni zapovjednik skupine Kata’ib Hezbollah.

Do napada je došlo u isto vrijeme kada su trajali nasilni prosvjedi u Bagdadu, što sugerira da su akcije bile koordinirani.

Izvor za Al-Sumaria News je rekao za da je ured Izbornog povjerenstva u Basri bio pod intenzivnom paljbom, koja je uzrokovala materijalnu štetu u uredu i požare na automobilima parkiranima u blizini.

Dodao je da su dužnosnici primili prijetnje putem društvenih mreža. Ured su trebale čuvati policijske snage iz obližnje postaje, ali su tek nakon napada iz policije poručili kako će sigurnosne mjere biti ojačane.

Sadr je trenutno umirio svoje pristaše, ali je jučer pokazao razinu utjecaja na javnost u zemlji. Središnje izborno povjerenstvo i dalje optužuje za korupciju i usvajanje nepravednog izbornog sustava za pokrajinske izbore, jer ne uključuje sve iračke političke i društvene skupine.

Ako ustraje u svom naumu, Moqtada Al-Sadr će gotovo sigurno uspjeti prisiliti vlasti u Bagdadu na reformu u Izbornom povjerenstvu i izmjenu Zakona o regionalnim izborima. Radi li to zbog osobnog političkog u probitka ili otvara put do Bagdada nekome od svojih opunomoćenima, vidjet će se neposredno uoči i tijekom izbora.

Do tada, jedino što se sa sigurnošću može tvrditi je da Irak i središnje vlasti ne mogu ignorirati želje lokalnih šiita i njihovih vođa, kao ni drugih etničkih i vjerskih skupina, u prvo redu sunitskih plemena i Kurda. Središnje vlasti i preslika zapadnih demokracija u Iraku jednostavno ne mogu funkcionirati.