Policijski stručnjak: Policija nije imala osnova uhititi Andriju Klarića?

Policija je 1. veljače 2021. u jutarnjim satima u Zagrebu uhitila Andriju Klarića jer je otvorio teretanu i omogućio članovima da se rekreiraju. Nakon uhićenja doveden je na ispitivanje kod nadležnog državnog odvjetnika koji mu je primjenom ovlasti iz čl. 112. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (ZKP-a) rješenjem odredio pritvor koji može trajati najduže 48 sati. Protekom tog roka uhićenik mora biti pušten na slobodu ako državni odvjetnik ne predloži sucu istrage određivanje istražnog zatvora. Državni odvjetnik ovlašten je donijeti rješenje o provođenju istrage i podignuti optužnicu.

Policija je ovlaštena uhititi:

1. osobu protiv koje izvršava dovedbeni nalog te rješenje o pritvoru ili istražnom zatvoru,
2. osobu za koju postoje osnove sumnje da je počinila kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti, kad postoji neki od razloga za određivanje istražnog zatvora iz članka 123. ovog Zakona,
3. osobu zatečenu u kaznenom djelu za koje se progoni po službenoj dužnosti.

Osnove za određivanje istražnog zatvora

Istražni zatvor se može odrediti ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba počinila kazneno djelo i ako:

1. je u bijegu ili osobite okolnosti upućuju na opasnost da će pobjeći (krije se, ne može se utvrditi njezina istovjetnost i slično),
2. osobite okolnosti upućuju na opasnost da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za kazneni postupak ili da će ometati kazneni postupak utjecajem na svjedoke, vještake, sudionike ili prikrivače,
3. osobite okolnosti upućuju na opasnost da će ponoviti kazneno djelo ili da će dovršiti pokušano kazneno djelo, ili da će počiniti teže kazneno djelo za koje je prema zakonu moguće izreći kaznu zatvora od pet godina ili težu kaznu, kojim prijeti,
4. je istražni zatvor nužan radi neometanog odvijanja postupka za kazneno djelo za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora i kod kojeg su okolnosti počinjenja kaznenog djela posebno teške,
5. okrivljenik koji je uredno pozvan izbjegava doći na raspravu.

U slučaju kad postoje okolnosti zbog kojih je moguće odrediti istražni zatvor ili je taj zatvor već određen, sud i državni odvjetnik će, ako se ista svrha može ostvariti mjerom opreza, obrazloženim rješenjem odrediti primjenu jedne ili više takvih mjera. Pritom će se okrivljenik upozoriti da će se u slučaju nepridržavanja izrečene mjere, ona zamijeniti istražnim zatvorom. Mjere opreza jesu:

1. zabrana napuštanja boravišta,
2. zabrana posjećivanja određenog mjesta ili područja,
3. obveza redovitog javljanja određenoj osobi ili državnom tijelu,
4. zabrana približavanja određenoj osobi,
5. zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom,
6. zabrana obavljanja određene poslovne aktivnosti,
7. privremeno oduzimanje putne i druge isprave za prijelaz državne granice,
8. privremeno oduzimanje dozvole za upravljanje motornim vozilom,
9. zabrana uhođenja ili uznemiravanja žrtve ili druge osobe,
10. udaljenje iz doma,

Vlasnik teretane Andrija Klarić prijavljen je zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – širenjem i prenošenjem zaraznih bolesti – opisanim u čl. 180. st. 1. Kaznenog zakona Republike Hrvatske (KZ RH), koje glasi:

„Tko ne postupi po propisima ili naredbama kojima nadležno državno tijelo naređuje preglede, dezinfekciju, dezinsekciju, deratizaciju, odvajanje bolesnika ili drugu mjeru za sprječavanje i suzbijanje zarazne bolesti među ljudima, odnosno za sprječavanje i suzbijanje zarazne bolesti životinja od kojih mogu oboljeti i ljudi, pa zbog toga dođe do opasnosti od širenja zarazne bolesti među ljudima ili prenošenja zarazne bolesti sa životinja na ljude – kaznit će se kaznom zatvora do dvije godine.“

Preduvjet zakonitosti ovog uhićenja je nastanak kaznenog djela s čijim se izvršenjem osnovano povezuje Andrija Klarić. Za ostvarenje obilježja kaznenog djela „širenja i prenošenja zaraznih bolesti“ , kao što sam zakon kaže, nužan je nastanak konkretne opasnosti od širenja zarazne bolesti. Konkretnu opasnost bi predstavljala zaražena osoba, životinja ili kakvo sredstvo. Krivnja osumnjičenika ostvarila bi se ako bi on aktivno i svjesno doprinosio radnjama čija posljedica je bila ili može biti doticaj zaraženog subjekta ili objekta sa zdravim osobama na način kojim se može prenositi zaraza. Za postojanje ovog djela nužna je konkretna a ne apstraktna opasnost. U najmanju ruku to podrazumijeva dokaz da je određena osoba znala da je zaražena, pa da je i pored toga zatečena u ponašanju opasnom za prenošenje zaraze, a da joj je treća osoba, u ovom slučaju vlasnik teretane, omogućio da nastavi s takvim ponašanjem znajući da je zaražena.

U javnosti nema podatka da je policija uopće utvrđivala jesu li posjetitelji ili vlasnik teretane zaraženi virusom covid-19, ili da je netko od njih kršio mjeru izolacije. Nema spomena ni što ili tko je bio konkretan izvor opasnosti ili nositelj zaraze. Posjetitelji i vlasnik teretane zatečeni su u primjeni mjera zaštite onako kako se one primjenjuju u ostatku javnosti, službenim uredima, sredstvima javnog prijevoza i zatvorenim javnim prostorima. Naprosto je nejasno u čemu su se po svojim psihofizičkim svojstvima i ponašanju  u tom trenutku razlikovali od ostatka populacije koju se ne inkriminira, jer otvaranje teretane protivno preporukama Stožera civilne zaštite (čije preporuke su još uvijek dvojbenog pravnog značaja unatoč stajalištu Ustavnog suda o nekim pitanjima iz tog područja potkraj prošle godine), naprosto ne treba miješati s kaznenim djelom.

Dakle, nejasno je u čemu su ostvarena obilježja kaznenog. Ako to djelo nije ostvareno tada uhićenje nije imalo osnova. Promatrajući spomenute razloge za istražni zatvor nejasno je koja od njih se uopće može odnositi na Andriju Klarića. Policija je zatekla sve sudionike događaja i utvrdila njihov identitet. Jedini dokaz kojeg su prikupili je taj da je teretana radila u vrijeme zabrane, ali to je posao za Državni inspektorat a ne uhićenje. Klarić ne može utjecati na svjedoke jer nijedna od utvrđenih činjenica nije podložna višesmislenom tumačenju, jer što se ima tumačiti kad je teretana zatečena otvorena, a članovi u njoj vježbaju. Ne može se sakriti, uništiti niti izmijeniti dokaze, jer opet – teretana je zatečena otvorena – i kvit. Opasnost od bijega osumnjičenog? Nije razumno pretpostaviti da bi se vlasnik teretane odao bijegu i skrivanju radi ovakvog navodnog djela, a uostalom javno je izjavio da ništa ne skriva. Opasnost od ponavljanja djela? Hm, nakon što je inspektorat zatvorio teretanu, vlasnik bi njezinim otvaranjem počinio i drugo kazneno djelo, ali odvraćanje vlasnika od otvaranja teretane moglo se postići određivanjem mjere opreza koju je obvezan poštivati za vrijeme boravka na slobodi, u protivnom prijeti mu ukidanje mjere opreza i određivanje istražnog zatvora.

Policija i Državno odvjetništvo surađuju prema pravilima Zakona o kaznenom postupku i Protokola o suradnji policije i Državnog odvjetništva. Za sve dokazne radnje, (osim ponekad jedne), policija postupa na osnovu naloga državnog odvjetnika. Privođenje osumnjičenog u pritvorsku jedinicu ili sucu istrage ne može se provesti bez suglasnosti ili naloga državnog odvjetnika. Prema tome, policija je takvu suglasnost ili nalog imala i u ovom slučaju. Ako nema kaznenog djela, nema niti osnova za uhićenje, a time ni pritvora ili istražnog zatvor, jer to su uzajamno uglavnom povezani procesno-pravni instituti i procedure.

Ostaje vidjeti hoće li nakon provedene istrage Državno odvjetništvo podignuti optužnicu i hoće li je optužno vijeće nadležnog suda potvrditi, a tek onda kako će se dokazivati ono za što danas ovdje ne vidimo da su ponuđeni dokazi.