Indija i SAD u proteklih su nekoliko puta izrazili nadu za sklapanjem novog, mini-trgovinskog sporazuma prije sklapanja sporazuma većih razmjera. Međutim, pitanja vezana uz izvoz poljoprivrednih proizvoda i carine na lijekove i dalje su glavni kamen spoticanja između dviju zemalja.
Pohvaljujući poboljšanje obrambenih veza, američki izaslanik u Indiji Kenneth Juster rekao je da je razočaran zbog toga što je napredak u bilateralnom trgovinskom sporazumu, koji se očekuje od studenog 2019., zastao.
Rekao je da “postoje frustracije i neugodnosti na polju trgovine i ulaganja.”
“Unatoč ustrajnim naporima, nismo moglizaključiti ni mali trgovinski paket. Štoviše, u Indiji rastu ograničenja u pogledu dostupnosti određenih američkih roba i usluga na tržištu“, dodao je Juster u utorak.
Diplomat je također izrazio zabrinutost zbog inicijative “o samostalnoj Indiji”, koju je premijer Narendra Modi pokrenuo prošlog ljeta, kako bi suzbio ovisnost o inozemnim proizvodima i uslugama.
„Treba vidjeti jesu li sve ove politike, uključujući ”Samostalnu Indiju,” kompatibilne i pojačavaju li se međusobno ili će dovesti do viših carinskih i necarinskih zapreka trgovini. Politika samostalnosti ograničit će sposobnost Indije u njezinom integriranju u svjetski lanac vrijednosti“, naglasio je Juster.
Dok je SAD-u i drugima sve teže raditi u Kini ili se nastoje diverzificirati dalje od opskrbnih lanaca koji su pod vodstvom Kine, Indija ima stratešku priliku za time da postane alternativno odredište za proizvodnju i ulaganja u indo-pacifičkom području, rekao je veleposlanik.
U 2019. bilateralna trgovina robom i uslugama porasla je na 146,1 milijardu dolara, što je znatno više u odnosu na vrijednost od 18,6 milijardi dolara, koliko je iznosila 2001. Kumulativna izravna američka ulaganja u Indiju dosegla su oko 46 milijardi dolara u 2019. Stvarna brojka za sve izvore američkih ulaganja puno je veća, s tim da su američke tvrtke najveći ulagači u Indiji i da toj zemlji stvaraju više od pet milijuna radnih mjesta.
Međutim, dvije su države postavile cilj dostići iznos od 500 milijardi američkih dolara u bilateralnoj trgovini do 2025. godine uz pomoć šireg trgovinskog posla koji bi trebao biti sklopljen na bilateralnoj razini. Indija pregovara o trgovinskom sporazumu sa SAD-om otkako je istupila iz Sporazuma o slobodnoj trgovini koji vodi Kina, a koji je sklopljen prošle godine između Udruženja država jugoistočne Azije (ASEAN) i šest drugih država: Indije, Kine, Japana, Australije, Južne Koreje, i Novog Zelanda.
Tijekom posjeta Indiji u veljači 2020. godine, američki predsjednik Donald Trump također je izrazio nadu da bi do kraja 2020. godine trebalo biti dogovoren mini-trgovinski ugovor za poticanje trgovine. Međutim, sporazum se nikada nije ostvario.
Tvrdeći da Indija nameće veće carine na američke proizvode, Trumpova administracija zahtijevala je veću slobodu za proizvode poput pilećih nogu i željela pristup indijskom tržištu mliječnih proizvoda. Američka administracija također je izrazila zabrinutost zbog povećanja carina na medicinsku opremu. Indija je sa svoje strane željela ukidanje zabrane Općeg sustava preferenci (GSP).
Trumpova administracija povukla je status GSP-a iz Indije u lipnju 2019., što je utjecalo na izvoz zemlje u iznosu od 5,6 milijardi dolara. Prema GSP-u, SAD je pružao bescarinski pristup za oko 2.000 indijskih proizvoda.
Diplomat je također izrazio zabrinutost zbog inicijative “o samostalnoj Indiji…”
A Amerika first je u redu?
U čemu je razlika?
“Pileće noge” buahahahahaha… Te noge nisu ni jaje vidjele.