NATO baca novac da u životu održi prastare zrakoplove AWACS E-3A „Sentry”

Najveća i jedina koalicijska ratna mašinerija te vrste u svijetu, NATO pakt, sa svojih 1000 milijardi dolara zbrojenih vojnih proračuna zemalja članica, bori se da pronađe novac za održavanje u životu zrakoplova AWACS, koji su zapravo trebali biti izbačeni iz upotrebe.

AWACS, akronim od engleskog imena „Airborne Warning And Control System“, odnosno, zračnog sustava upozoravanja i kontrole, tehnološki je vrlo složen radarski sustav smješten u zrakoplovu, istodobno može uočavati i pratiti velik broj zrakoplova u niskom letu na udaljenostima koje nije moguće nadzirati zemaljskim radarom. Ova kratica karakterizira zrakoplove koji patroliraju nebom, ne koje su obično postavljeni karakteristični “diskovi” na stražnjoj strani trupa, kako bi otkrili kretanje aviona i usmjerili, u slučaju potrebe, reakciju borbenih zrakoplova. Uz to, zrakoplov AWACS može djelovati kao zračno zapovjedno mjesto, verzija C2BM, kao kontrola zapovjedništva i upravljanje borbenim područjem, a može pratiti i ciljeve na zemlji ili na morskoj površini.

NATO u zemljama članicama ima na raspolaganju flotu od 16 zrakoplova Boeing E-3A „Sentry” sa zadaćom AWACS, od kojih je 12 u ispravnom stanju i svi su raspoređeni u Geilenkirchenu u Njemačkoj. Doduše, mogu se rasporediti bilo gdje u Europi, a posebice u baze ovlaštene za pružanje tehničkih usluga kao što je baza u Aktionu u Grčkoj, Trapani u Italiji, Konya u Turskoj i Oerland u Norveškoj.

Ti su zrakoplovi operativni od 1979. do 1980. Međutim, iako su njihovi  elektronički sustavi nekoliko puta ažurirani, blizu su zastarijevanja, što znači da traže znatne financijske izdatke.

NATO hitno treba milijardu dolara da produži vijek AWACS-u E-3A

Da NATO hitno treba milijardu dolara za zrakoplove AWACS je rekao glavni tajnik saveza Jens Stoltenberg, koji je u najnovijem izvješću objavljenom u srijedu rekao kako će se s taj novac produžili vijek trajanja zrakoplova Boeing E-3A do 2035. godine. Tijekom sastanka ministara vanjskih poslova zemalja članica NATO pakta koji je održan 20. studenog u Bruxellesu, kako je izvijestio Frankfurter Allgemeine Zeitung, Stoltenberg je izjavio da “može potvrditi kako će se potpisati ugovor o nadogradnji i modernizaciji flote AWACS”.

Logično je da će ugovor o ovom poslu biti dodijeljen Boeingu, a bit će dovršen do prosinca. Prema javnim podacima, Boeing će dobiti 750 milijuna dolara za produljenje radnog vijeka E-3A za sljedećih 15 godina i još 250 milijuna dolara koji će se američkoj kompaniji donirati za testove i rezervne dijelove.

U situaciji u kojoj se Boeing trenutno nalazi, kojem se poslovanje zbog skandala s modelom 737 MAX našlo na udaru, ova financijska injekcija NATO pakta je više nego dobrodošla.

Naravno da nije trebalo dugo čekati kritike. Nekoliko sati nakon objave vijesti je odluka nazvana kontroverznom, prije svega zato što je platforma možda već došla do kraja svog operativnog vijeka, da ne govorimo o svim novim tehnologijama koje su već prisutne na bojnim poljima.

U stvari, NATO će se morati odlučiti za novi zrakoplov AWACS koji će najvjerojatnije imati određeni stupanj umjetne inteligencije i nove autonomne elektroničke sustave. Već danas se treba razmišljati o tome koja će platforma za petnaest godina zamijeniti “Sentry”, a jedna od opcija mogla bi biti ona E-7 “Wedgetail”, verzija AWACS Boeinga 737 koju već koriste Turska, ali i Australija i Južna Koreja, a za koju je prilično zainteresirana i Velika Britanija.

Osim značajnih troškova, produljenje životnog vijeka Boeinga E-3A „Sentry” ne smije biti razlog za ne raditi ništa na novoj platformi AWACS. Prema pukovniku Hansu Growli, članu posade NATO zrakoplova E-3A „Sentry” i časniku za odnose s javnošću, “najvažnija stvar je sposobnost novog zrakoplova da bude apsolutno interoperabilan”.

Michael Gschossmann, generalni direktor NATO agencije koja upravlja flotom AWACS, tvrdi kako savez “mora osigurati da se stekne sustav s potencijalom rasta, ali da NATO, iz financijskih i vremenskih razloga, računa i na postojeće kapacitete”.

Sjevernoatlantski savez smatra da je problem zamjene zrakoplova AWACS dio šireg programa studija novih nadzornih sustava, ali proces kasni zbog brzih promjena u smislu prijetnji i novih mogućnosti u nastajanju.

Iz tog razloga, rješenje E-7 bi moglo biti najpovoljnije. Između ostalog i zbog toga što druge države koje posjeduju E-3A „Sentry”, poput Francuske i Sjedinjenih Država, jednako tako moraju razmišljati o zamjeni.

Unutar partnerstva u NATO paktu bi SAD i Francuska značajno mogli smanjiti troškove nabave i razvoja novih platformi, ali sa stavom francuskog predsjednika Macrona, koji ima nove ideje u smislu obrane, favorizirati Boeing i američki vojno-industrijski kompleks u ovom složenom poslu, sve postaje vrlo upitno.

Ovdje se vidi i nevoljkost njemačke da Francuzima prepusti glavnu ulogu u području obrane u EU. Naime, čini se da njemački general Michael Gschossmann, generalni direktor NATO agencije koja upravlja flotom AWACS, razmišlja na isti način kao oni koji sugeriraju da je AWACS E-7 “Wedgetail” s Boeingom 737 najbolja opcija.

„Zašto se ne kladiti na provjerenu tehnologiju koju već imamo s modelom E-7 i opskrbiti NATO određenim brojem ovih zrakoplova letjelice? On bi nam dao osnovne kapacitete koji bi se mogli nadograditi u budućnosti”, rekao je general Michael Gschossmann.

Vjerojatno bi zadovoljan bio i Boeing, koji bi tako osigurao ugovor za kompletnu flotu novih zrakoplova sa sustavima upozoravanja i kontrole za NATO.

U vojnom smislu vrijeme istječe, jer je 2035. puno bliža nego se nekima čini. Do te godine će suparničke velesile razviti nove platforme i sustave, zbog čega si Pentagon, kao ključni element saveza, ne može priuštiti luksuz čekanja.

Ova priča je još jedan od dokaza da NATO nema osnovnu predodžbu o tome kakav će biti sljedeći zrakoplov E-3A, a trošak od milijarde dolara za produljenje životnog vijeka starih zrakoplova bi se mogao pokazati kontraproduktivnim upravo iz tog razloga. Temeljno je pitanje zar ne bi bilo bolje ulagati novac u druge platforme, čak i ako se uzme u obzir privremena opcija poput modela E-7, umjesto da se novci troše na „aparate“ za održavanje u životu zrakoplova koji će ionako uskoro zastarjeti?

Čini se da na ovo pitanje nema jasnog odgovora ili, bolje rečeno, odgovor je dao sam Stoltenberg tvrdeći da će ugovor s Boeingom uskoro biti zaključen, što će za posljedicu imati očiglednu i skupu odgodu tijekom koje se čeka da netko shvati i donese odluku gdje će i s kojim partnerima započeti stjecanje nove i moderne platforme AWACS.

U stručnim člancima na ovu temu su se već pojavile tvrdnje kako bi ovo mogla i trebala biti prilika za europsku zrakoplovnu industriju, ali trenutno svi šute i boje se, što bi se mogla pokazati kao još jedna propuštena prilika koja će usrećiti Donald Trumpa i američke izvoznike.