NATO donosi smrt Libiji deceniju nakon njene varvarske intervencije

Prije nešto više od jedne decenije, Libija je bila u vijestima, a zapadno vodstvo slavilo je ubistvo Moamera Gadafija, nakon višemjesečne kampanje NATO bombardovanja, sve u ime zaštite libijskog naroda. Sada je uništena sjevernoafrička država ponovo u vijestima nakon razornog uragana i poplava.

Uragan Daniel pogodio je sjeveroistočnu Libiju 10. septembra. Ekstremne poplave koje su uslijedile uzrokovale su smrt 3.252 osobe, prema podacima libijskog ministarstva zdravlja od 17. septembra, a UN izvještavaju da je umrlo skoro tri puta više ljudi. Nakon rušenja dvije brane, grad Derna je podnio najveći teret katastrofe. Još 40.000 ljudi je navodno raseljeno .

Mnogi od istih zapadnih lidera koji su doveli do propasti Libije sada glume zabrinutost za narod zemlje koju su uništili 2011. i gdje su postavili pozornicu za deceniju haosa koji je uslijedio. Najznačajniji je Barack Obama, čija fondacija prikuplja novac za pomoć Libiji. To je vrlo dobronamjerno od njega – možda ne bi bilo potrebno da NATO nije uništio svoju infrastrukturu. Na kraju krajeva, Obamina tadašnja državna sekretarka Hillary Clinton je radosno zakikotala : “Došli smo, vidjeli smo, on je umro” zbog sodomizacije i ubistva Gadafija.

NATO je postavio teren za trenutnu krizu u Libiji

Samo bi zapadno rukovodstvo i korporativni mediji imali smjelosti ne samo da se pretvaraju da se kampanja bombardovanja 2011. nikada nije dogodila, već da okrive Libiju za pucanje brana u blizini Derne.

Washington Post je upravo to i učinio, navodeći : “Nestalnost posljednjih godina značila je da su odvojeni režimi u zemlji i njihovi besprijekorni zvaničnici ostavili kritičnu infrastrukturu u stanju zanemarivanja.” To uključuje brane, za koje su stručnjaci upozorili da bi uskoro mogle propasti. Iako je ukratko pomenuo produženo NATO bombardovanje Libije, cilj njegovog članka bio je oslobađanje od odgovornosti NATO nacija.

Iskrenije izveštavanje u Media Lensu ističe da su te brane 2007. godine počele da se održavaju – koje je prekinuto upravo zbog takozvane humanitarne intervencije Zapada. “Ove brane su izgrađene 1970-ih radi zaštite lokalnog stanovništva. Turska firma je 2007. godine ugovorila održavanje brana. Ovaj posao je zaustavljen nakon NATO bombardovanja 2011. godine. Turska firma je napustila zemlju, njihove mašine su ukradene i svi radovi na branama su okončani.”

U istom članku je istaknuto ono što su gotovo svi zapadni korporativni mediji zamaglili: da je, prije NATO-ovog rata protiv Libije, ona bila „jedna od najnaprednijih afričkih zemalja za zdravstvenu zaštitu i obrazovanje“, što je prestala biti kada ju je NATO uništio.

In 2011, NATO (Britain, US & others) destroyed the modern state of Libya. Public services were a principal target. Lies were told; more than 10,000 people were killed. Now add the 10,000 killed at Derna, whose dam maintenance was a casualty of the attack.https://t.co/8XyWJmDJZs

— John Pilger (@johnpilger) September 20, 2023

Procjene o broju poginulih u libijskom ratu 2011. i NATO intervenciji uvelike variraju, a neki istraživači ga procjenjuju na preko 20.000 , od kojih su stotine civili ubijeni u NATO zračnim napadima. Što je još gore, nakon što su svrgnule (i, posredno, ubile) Gadafija, zapadne sile su stvorile vakuum moći i pokrenule godine sukoba koji su zemlju gurnuli u haos i ostavili ključnu infrastrukturu – od kojih je mnogo već oštećeno ili uništeno tim istim zračnim napadima – u zapuštenom stanju i zahtijeva održavanje.

Sada, možda u nastojanju da zabijele svoje zločine nad libijskim narodom, SAD su saopštile da će poslati 11 miliona dolara humanitarne pomoći Libiji, što je, za razliku od 1,65 milijardi dolara koje su SAD navodno potrošile na uništavanje Libije 2011. godine, kikiriki. Uvreda nakon povrede.

Tipična propaganda

Kanadski advokat i novinar Dimitri Lascaris  istakao je da je Kanada potrošila samo 350 miliona dolara  “za učešće u NATO-ovom uništavanju Libije” i da će sada potrošiti “bezbrojnih 5 miliona dolara da pomogne Libijcima u trenutku kada im je prijeko potrebna”.

Licemjerje država članica NATO-a je sasvim očekivano i nimalo iznenađujuće. Međutim, kanadski novinar Yves Engler je objasnio  zašto su zapadni korporativni mediji uglavnom izostavili spominjanje, a mnogo manje ozbiljno naglašavanje NATO-ovog uništenja Libije.

“Da bi se zadržala javna podrška NATO-ovom proxy ratu sa Rusijom, važno je izbrisati njenu istoriju nasilja. Odbijanje kanadskih medija da spomenu ulogu NATO-a u nestabilnosti Libije dijelom odražava zahtjeve ukrajinske propagande.”

Engler je napomenuo da su kanadski mediji uradili upravo to, zabijelivši ulogu NATO-a u Libiji. Posebno hrabra je CBC (Canadian Broadcasting Corporation) koja je, pisao je Engler, napravila desetominutni izvještaj u kojem je u osnovi okrivljena Libija i ne spominje se šestomjesečni rat NATO-a, koji je uključivao kanadske borbene avione, pomorske brodove i specijalne snage.”

Engler objašnjava zašto su globalni mediji i javne ličnosti ispisali NATO iz trenutnog izvještavanja o Libiji. “Bombardirani smo tvrdnjom da je NATO odbrambeni savez koji nikome ne predstavlja prijetnju. Ponavljane beskonačno u proteklih 20 mjeseci, medijske ličnosti od Andrewa Changa do Geoffreya Yorka ne usuđuju se spomenuti ulogu NATO-a u uništavanju Libije.”

Održavanje mita o “odbrambenom savezu” ide ruku pod ruku s propagandom koja podržava proxy rat u Ukrajini: da je ruska vojna operacija tamo bio čin ‘ničim izazvane agresije’ i da zapadne sile nisu pomagale i podržavale Kijev u njegovom ratu protiv ljudi Donbasa u nastojanju da pretvore zemlju u poligon protiv Rusije.

Na kraju krajeva, ratovi Zapada se nikada, nikada, ne odnose na zaštitu dotične populacije, a još manje na „donošenje demokratije“ u zemlje koje su ciljane. Pogledajte samo Irak, Libiju, Siriju…ili Ukrajinu.

Autor: Eva Bartlett