NATO mašinerija regrutuje novinare i aktiviste na engleskom jeziku koji pišu o Bjelorusiji a Twitter skreće pogled

Neki od vodećih novinara-aktivista koji na Twitteru pokrivaju Bjelorusiju na engleskom jeziku sada rade za organizacije koje brane interese zapadnih proizvođača oružja – bez objašnjenja svojim pratiocima.

U srijedu je Centar za analizu evropske politike (CEPA) – sa sjedištem u Varšavi u Poljskoj i Washingtonu, DC – objavio da je „oduševljen“ što je Tadeusz Giczan postao kolega. Ranije je sarađivao sa kompanijom NEXTA, koja je opisana kao „najveći bjeloruski Telegram kanal“.

CEPA je dalje pohvalila Giczana zbog „nevjerovatnog posla kojim pokriva događaje u Bjelorusiji“, pozivajući se na višednevne proteste koji su pokušali da ponište rezultat predsjedničkih izbora. Od samog početka pobune protiv predsjednika Aleksandra Lukašenka, NEXTA je otvoreno stala na stranu demonstranata.

Izgleda da se Giczan sa prebivalištem u Londonu, rodom iz Minska, sa poljskim obrazovanjem, savršeno uklapa u CEPA, koji „vjeruje da strateško pozorište koje obuhvata region između Berlina i Moskve i od Barentsovog mora do Crnog mora predstavlja područje od vitalnog značaja za strateški interes Sjedinjenih Država“.

Zašto je tačno teritorija na koju polažu prava stari poljsko-litvanski Komonvelt i projekat „Intermarium“ za koji se zalagala Varšava između svjetskih ratova od vitalnog značaja za SAD, nikada nije u potpunosti objašnjeno. To nije spriječilo CEPA da prima sredstva od američkog State departmenta, stručnjaka za promjenu režima u Nacionalnoj zadužbini za demokratiju, proizvođača oružja kao što su Lockheed Martin, Raytheon i Bell – ili od NATO.

Giczan nije jedini aktivista-novinar-stručnjak za sve stvari u Bjelorusiji koji je sa aktivizma na društvenim mrežama prešao na stranu koja upravlja mišljenjima. To su učinila još dva glavna glasa tokom proteklih mjesec dana, prešavši kod rođaka CEPA, Evroazijskog centra, podgrupe Atlantskog savjeta.

Atlantski savjet je najistaknutiji upravljač mišljenjima za NATO koji zagovara ideju da je Rusija egzistencijalna prijetnja Evropi i SAD, kako bi opravdao NATO izgovor da je prošlo vrijeme hladnog rata. Sada je u svoje redove primio Hannu Liubakovu i Franak Viačorku, dva uticajna internet glasa o Bjelorusiji.

Liubakova je opisana kao bivša novinarka Outridersa, „međunarodne multimedijalne platforme“. U međuvremenu, Viačorka je imao ugovor sa Američkom agencijom za globalne medije – USAGM, službenom propagandnom podružnicom vlade u Washingtonu – i bio je „kreativni direktor bjeloruskog servisa Radio Slobodna Evropa / Radio Liberty (RFE / RL)“.

Nije malo vjerovatno da je ovaj egzodus u svijet upravljanja mišljenjima pokrenula Lukašenkova vlada koja je opozvala akreditive novinara koji rade za zapadne novine, na osnovu toga što su oni navodno potpirivali nemire. Nije manje važno da je ta odluka donijeta 29. avgusta, četiri dana nakon što je Liubakova prešla u Atlantsku savjet, i dvije sedmice nakon što je Viačorka to učinio, 14. avgusta.

Još zanimljivije je da su utočište potražili u okrilju NATO, koji tvrdi da uopšte nije uključen u događaje u Bjelorusiji. Ipak, tu je ruka alijanse za oblikovanje narativa, željna da “pojača glas” novinara-aktivista koji navijaju za Lukašenkovu opoziciju.

I na kraju, ali ne najmanje važno, dok su platforme društvenih medija poput Twittera posljednjih sedmica označavale sajtove kao što su RT, Sputnik i Xinhua kao „državno povezane“, isti standard nije primjenjivan na britanske, njemačke, francuske ili američke sajtove koje kontrolišu i finansiraju njihove vlade, uključujući bivšeg poslodavca Viačorke, USAGM.

Twitter nije primoran da objelodani da „upravljači mišljenjima“ koji sada pojačavaju aktiviste prema Bjelorusiji imaju direktan interes za podsticanje tenzija u istočnoj Evropi kako bi pojačali prisustvo NATO, kao i prodaju oružja, u regionu.