Tursko ministarstvo vanjskih poslova službeno je zaprijetilo protjerivanjem Sjedinjenih Država iz zračne baze Incirlik, gdje se pohranjuje američko nuklearno oružje, kao i iz vojne baze Kürecik u blizini grada Malatya na jugozapadu Turske u kojoj su komponente radarskog sustava američkog „proturaketnog štita“. Ankara je zaprijetila da će ovo učiniti ako Sjedinjene Države Turskoj uvedu sankcije zbog kupovine sustava S-400 od Rusije.
Zapravo, odgovorom na američku prijetnju, prema kojoj pitanje sankcija izravno ovisi o početku djelovanja sustava S-400, Turska postavlja pitanje o prisutnosti američke vojske u Incirliku. Ako se uvedu sankcije turskim dužnosnicima i vojno-industrijskom kompleksu Ankare, Erdogan je spreman i na ovakve poteze.
Nakon neuspjelog pokušaja vojnog udara 2016. godine se ova tema počela sve češće pojavljivati u turskom tisku, ali prijetnja američkim sankcijama zbog sustava S-400 turskim je “asimetričnim prijetnjama” dala određenu cjelovitost.
Ranije je Ankara izbjegavala ovakve izravne prijetnje i nije spominjala prisutnost američke vojske u Incirliku, ograničavajući raspravu o ovoj temi na napise u službenim provladinim medijima, gdje su, zbog šutnje vodstva zemlje, promatrači i analitičari dali sve od sebe da pojasne kako bi bilo najbolje protjerati Amerikance iz Incirlika.
Problem je u tome što sankcije protiv Turske ne dolaze osobno od Trumpa, koji se sve vrijeme trudi da to pitanje skine s dnevnog reda. Mešutim, demokrati i lobi vojne industrije u Republikanskoj stranci od početka turske operacije protiv Kurda inzistiraju na najstrožim ekonomskim represajama protiv Erdogana.
Stoga bi logika unutarnje političke borbe u Sjedinjenim Državama stvarno mogla gurnuti Tursku i Sjedinjene Države u još veći klinč od onog u kojem se trenutno nalaze dvije zemlje.
Naravno, za mnoge u široj regiji bi idealno bilo svjedočiti situaciji u kojoj Sjedinjene Države nameću sankcije Turskoj, a Turska protjeruje Amerikance sa svog teritorija, Rusiji, Iranu i Siriji u prvom redu. U ovom bi slučaju prodaja ruskih sustava S-400 Turskoj ostvarila dovstruki cilj, vojni i politički, ne računajući pri tome profit od prodaje oružja.
No čini se da će krugovi u Washingtonu koji dobro razumiju da će takav razvoj događaja još više gurnuti Erdogana u situacijski savez s Rusijom i Iranom, ali i zakomplicirati situaciju unutar NATO pakta, pokušati spriječiti ovaj scenarij.
Stoga se čini da će Sjedinjene Države i dalje pokušavati uvjeriti Erdogana da odustane od sporazuma s Rusijom, a ako se to ne dogodi, tražit će takvu opciju za kaznu “Recepovog prijateljstva” koja neće dovesti do potpune degradacije odnosa Sjedinjenih Država s Tuskom, posebno ne gubitka baza, važnih za američki utjecaj u jednoj od ključnih regija svijeta.
Suprotno tome, za Rusiju je korisno da potiče ove proturječnosti i da se produbljuje jaz između Sjedinjenih Država i Turske. Prodaja modernih zrakoplova na turskom tržištu, prethodno zatvorenom za Rusku Federaciju, logičan je način stvaranja problema Amerikancima, jer će predstavnici američkih zrakoplovnih korporacija, putem svojih lobista u američkom Senatu i Zastupničkom domu, vršiti pritisak na Bijelu kuću kako bi zaštitili tursko tržište od prodora Rusije.
No, čak će se i u ovom slučaju pritisak prije svega vršiti na samu Tursku, što će dodatno zatrovati odnose između Ankare i Washingtona.
Naravno, Rusija će ovaj sukob koristiti sve dok joj on otvara razne mogućnosti za slabljenje američkog i jačanje svog utjecaja na Bliskom istoku.
Zapravo, čitava povijest sustava S-400 više nego jasno pokazuje kako se s prilično malim sredstvima, prema standardima velikih sila, protivniku mogu stvoriti dugoročni problemi na regionalnoj i globalnoj razini.
Poruka USA-u :
Ne prijetite Turskoj !
Niste u Meksiku !
U nas su i radari i bombe
u Incirliku,Kureciku !
INČIRLIČE, KUREČIKE !
TAJ TAVRLJE !
Ovo je redovita tema u turskim novinama, a Turac Erdogan zna koje adute ima
Turska je postala nesiguran partner. Treba naći alternativnu bazu u blizini. Što se nameće kao riješenje su države na Balkanu. Nekako mi se čini da baza na Kosovu dobija na cijeni. Bugarska, Makedonija i Kosovo.
Iznijeti ću nepopularno mišljenje, ali ne mogu a da to ne kažem jer bi onda bio kao EU i ameri. Turska je bila na strani Amerika kada je počeo rat protiv Sirije, Turska je slala preko svog teritorija teroriste da unište Siriju. Sada kada je Turska na kraju izvukla deblji kraj i nalazi se pred sankcijama Europe i Amerike, sada Turska plača što je zajedno sa Europom i Amerikom uništila Siriju. Sa druge strane Turski predsjednik je mogao biti bar malo neutralniji što se tiče politike koju je provodio prošlih godina. Znam da bi već onda dobio sankcije koje mu sada nameću, ali bar ne bi imao ono što kažu zamazane ruke.
Ako turkeše predvođene hazarbojsem zaista otjeraju ciokauboje iz Inđirlika i onaj radar srede onda je to strateški tektonski poremečaj. Naravno ne treba biti naivan i vjerovati da će se Erdođani odmetnut od braće mu. Te njihove svađe su tu da naivni pomisle da svaki drži svoju stranu a u stvari rade za istog, kazalište obično.
Nato u je Turska potrebna jer je to druga najjača vojna sila u tom paktu i ne da si prijetiti.Poligon za mnoge akcije su bile upravo baze na Turskom tlu.
Ako se netko sjeca, cijela Kubanska kriza je nastala zbog NATO projektila u Incirliku. USA su rasporedile projektile u Turskoj, a odgovor SSSR-a, je bio pokusaj postavljanja raketa na Kubi. Kako je zavrsilo, znamo. SSSR je povukao projektile, a NATO rakete u Turskoj su ostale. USA ovo broje kao veliku hladnoratovsku pobjedu, i kada im Turci prijete da ce ih ‘delozirati’ iz Incirlika, sigurno im nije svejedno. Vaznost te baze je, jer je relativno blizu Rusiji, i rakete nemaju dug put. Tijekom najzescih borbi Sirijskog rata, bilo je ideja o premjestanju nuklearnih projektila, zbog blizine granice, ali, nista se nije dogodilo.
Sto se tice trenutne situacije, Rusiji bi bilo povoljno cak,da najnovije avione ‘pokloni’ Turskoj, ruseci time monopol USA, pri prodaji oruzja u NATO-u.