Ljudi se često žale na ponašanje svojih susjeda. Nekada su žalbe opravdane više, nekada manje, a nekada pretjerivanja idu do neslućenih razmjera.
Sjećam se kako je, prije dvadesetak godina, moj susjed Anton od kog me dijelila samo drvena ograda, lijepo razgovarao i igrao se u svom dvorištu s unučicom Emmom. Ona je bila tako veselo dijete i često se glasno smijala, pjevala i igrala uz veliku podršku djeda. To mi je bila divna muzika i često sam uz nju i ja uživao u svom dvorištu.
Sada opet imam malu susjedu, Dilanu, koja je još aktivnija od Emme, koja gotovo cijeli dan samo priča, smije se i izvodi razne vragolije u bazenu u svom dvorištu. Ona priča više nego i braća i njeni roditelji skupa i nema toga što je može zaustaviti. Pametna je i simpatična djevojčica, samo priča ali i raspituje se za sve što je zanima. I nju je pravo uživanje slušati.
Razmišljam o tim detaljima iz svog života dok čitam u jednom tekstu poruku koju je jedna susjeda poslala drugoj: “Ovog tjedna, svaki dan kada je bilo lijepo vrijeme i prozori otvoreni, ti si puštala svoje malo dijete da trči po dvorištu, smije se i kikoće do beskraja. To veoma uznemirava moja dva psa i pticu koja je pored prozora i voli gledati u tvoje dvorište. Možda bi mogla zamoliti dijete da bude malo tiše, ili bar ograničiti mu boravak vani na 15-20 minuta dnevno, da moji psi mogu biti vani, a da ga ne gledaju kako trči. Ako se ovo nastavi, zvat ću policiju.”
Teško je napisati ikakav komentar ispod ovakvog pisma. Jedino bih volio pitati ovu susjedu „zabrinutu“ za mentalno zdravlje svojih kućnih ljubimaca, koliko je sigurna da bi se njeni ljubimci htjeli „potpisati“ ispod njene poruke koju je poslala susjedi?
Meni susjedi ne smetaju, ionako sam u istom stanu već nekoliko decenija. Eto, prije nekog vremena, mlada susjeda poviše mene imala rođendan. Zvoni mi na vrata i kaže, da će imati društvo i ako mi to ne smeta. Obavijestila je i druge. Zašto bi mi smetalo? Pa nije to svaki dan. Zašto bi ikome smetalo? Bili su malo bučniji, negdje do oko ponoći, kasnije sam zaspao, nisam imao pojma do kada su bili u pjesmi. Nije to bila neka narkomanska ili pijanka nekih luđaka.
Ja ne verujem sta sam sad procitao.Dete uznemirava njena dva psa?! Ta zena je za ozbiljnu psihoanalizu..
Turcine razguli. Jel vam nije bilo dosta jedanput pa trazite jos ili?
Tolerancija mi nije jaca strana, svi drugi grese samo ja sam bez mana.
Neutralko, i da progovorim na teškome čakavsko-štokavskom starom dijalektu, razumjet ćeš me moj klinac! No, to ne znači da je to poseban jezik.
Vjeruj mi, književni srpski, hrvatski, bosanski-bošnjački, crnogorski, su isti, a bogme dijalekti se itekako razlikuju. Znaš li išta o komiškom čakavskom, (komiska cokavica) ili o bednjanskom kajkavskom?
Evo ti jedna psovka (-:!) na komiskoj cokavici: NTI MIJOR MIJORIH BOGOV !!! Molim prijevod.
@guest_431834 – Vidiš kako je svijet čudan. I kako se “istine” mijenjaju u skladu s vremenom i željama.
Naime, u toj Bosni, točnije u Sarajevu, rodila se moja malenkost prije skoro 60 godina. I tamo išla u školu, družila se sa svima bez obzira na vjeru i naciju, imala svoju “raju”, klonila se “jalijaša”, u školi učila “srpsko-hrvatski jezik”, čitala Oslobođenje na dva pisma istovremeno (vjerojatno jedinstveni slučaj u svijetu da su novine tiskane na latinici i ćirilici na način da je jedna strana na jednom a druga na drugom pismu). I nikada nisam čuo nikoga, ni Adnana ni Jusufa ni Almasu da im jezik kojim smo svi govorili ne odgovara i da nije njihov. Jer je bio, isto kao što je bio i moj.
Gdje baš jezik nađe kao način da se razlikuješ od ostalih? Pa mi se Slaveni uz minimalni trud svi međusobno razumijeme. Od Jadrana do Urala.
isti jezik od jadrana (sinjeg mora) do crnog mora. 🙂
Jelena Veljača?
Zlatane ja ovog neutralnog nista ne razumijem. Ili govori stranim jezikom ili stranom logikom koja mi je nerazumljiva. nesto je naopako kod njega.
Tu u Banja Luci gde sam trenutno(crnji od crnog gavrana u ženinoj kući) između nas i jednog komšije nema ograde, ne zato što smo dobri već što nije međa određena niti se ko trudi odrediti je a nikada nismo ni pričali o tome, pokosim ja travu i kako njemu dolaze unučići djeca svako malo pređu na našu stranu da se iztrče a naša strana sunčana…meni srce puno neke divote kada vidim tu djecu i kad vidim da taj travnjak sa tom djecom dobije svoj smisao i sve se krijemo da nas ne čuju ili vide ne dao Bog da pobjegnu. Tebi ovo pričam ne zbog toga da te učim pameti ili da te učim šta je pravo a šta ne u tvojim riječima već da te pitam:”Prijatelju ima li išta u tvom životu da te učini sretnim i izbije ti ružne misli iz uma i ružne osjećaje iz srca?”;na takav… Čitaj više »
Ako govoriš bosanski onda ti je država Bosna a ako govoriš bošnjački onda ti je država Bošnjakija. Odlučite se.
Kako možete prizivati brisanje komentara, odnosno cenzuru ?! Pa jednoga dana ćete vi nekom biti nekakvi “radikali” pa će se vama uskraćivati pravo na javno izražavanje mišljenja. Onda vam se to neće svidjeti, ali sada bi tako ušutkavali druge.
SVAKO ima pravo reći/napisati šta misli i svi bi mi ovdje trebali braniti to pravo, pa čak i kad se ne možemo složiti sa napisanim. Ako na radikalizam uzvratimo radikalnim metodama, onda i mi postajemo radikali, zar ne ? Imamo načina za izraziti svoj stav prema ektremistima. Možemo im davati minuse, osporiti njihove stavove argumentima, ignorirati ih … nije potrebno ići represijom jer smo onda isti kao oni. Pravo na slobodu govora je teško stečena civilizacijska tekovina koju moramo štititi.
Ne treba nista glorificirati pa tako ni djecu,ima ih i te kako neodgojenih i raspustenih,ima i djece koja maltretiraju zivotinje,eto npr,meni su nedavno svrljali po novoj fasadi,kada sam upitao komsiju tko ce to sad platiti,on kaze nisu to moja djeca uradila.
Pa u SFRJ ste postali Muslimani 1968-1971. pa jel hocete svakih par dana da mijenjate narodnost. Sto se mene tice budite sta god hocete ali ne prisiljavajte druge da moraju biti isto to.
Ova koja ima peseke je previše emotivno zabrijala na kućne ljubimce zaboraveći da je ona ljudskog roda a ne psećeg, ništa protiv peseka naravno. Po teutoniji a i svugdje na zapadu vodaju u kolicima štence i još ih obuku ko malu djecu. Koliko moraš biti ograničen da svoj majčinski instikt hraniš time, nitko ti ne brani da imaš i djecu i peseke ako imaš toliko energije. Istina i osječaj za mjeru dvije najbitnije stvari u životu. Ova sa sms-om je prevršila mjeru emotivne konekcije sa pesekima na račun mizantropije prema djeci a da te istine nije ni svjesna jer svjesti i nema već se hrani dopaminom proizvedenim emotivnim ushičenjem koje produciraju peseki. Valjda nije ko onaj “liječnik” (u stvari žena sa bradom) iz Ljubljane kojeg-ju su rastrgli bulmastifi jer ih je volio-ljela silovati sa straponom.