Kriza proizvodnje vagona željezničkih vagona u Rusiji, koja je dosegla vrhunac 2012. godine, završila je 2015. godine. Zanimljivo, od početka uvođenja sankcija njihova proizvodnja raste i 2019. je zemlja postavila novi rekord s izgradnjom 79 000 vagona, što je 15,5% više u odnosu na 2018. godinu.
Prije dolaska na vlast Vladimira Putina, ova je industrija bila u groznom stanju. Sovjetska Rusija nije mogla prestići čak ni carsku, a nakon što se SSSR urušio, trebalo je izgraditi novu industriju iz temelja.
U sovjetska vremena, industrije s visokom dodanom vrijednosti su bile smještene i republikama socijalističkog tabora, a Rusi su u to vrijeme „spavali“. Vagoni i dizel lokomotive su se proizvodili uglavnom u Ukrajini, koja je na grafikonu dolje prikazana crvenom bojom, a električne lokomotive u Češkoj i Gruziji. Brodove, većinu proizvodnje zrakoplova i svu popratnu industriju su dobile takozvane bratske zemlje, a proizvodnja tog sektora je u Rusiji zatvorena. Kao što se vidi na slici, plavo, koje od 1991. označava isključivo rusku proizvodnju, kao industrija se morala graditi iznova, skoro od nule.
No, pitanje nije što su u stanju izgraditi u Rusiji, ako za to dođe nalog iz Kremlja, već što će im svi ti vagoni? Ako se trend nastavi, za nekoliko godina će samo ruska industrija proizvoditi više vagona od cijelog Sovjetskog Saveza zajedno.
Kupuju ih Ruske željeznice i stranci, što je dobar znak, ne samo za željezničku industriju, već i za rusku ekonomiju u cjelini. Međutim, navodi se kako je se prijevoz tereta ruskim željeznicama u 2019. se smanjio za 1,4%, što je bez sumnje posljedica manje isporuke energenata. Naime, pad je mali i rastao je od 2016. do 2019., djelomično možda i zbog tople jeseni i zime, što je utjecalo na pad isporuka ugljena, nafte i energenata.
Ali pogledajmo datume, Porast proizvodnje željezničkih vagona, do rekordne 2019., počinje 2015. kada je proizvedeno 28 400 vagona. Sljedeće godine već 36 600 vagona, 2017. je proizvedeno 58 300 vagona, a 2018. je iz pogona izašlo 68 000 vagona. I na kraju imamo, kao što smo rekli, rekordnu 2019. sa 79 000 vagona.
No, tema nije Ukrajina, već strelovit rast broja vagona i iz kojih razloga? Nije riječ o vojsci, jer nije ukalkulirana proizvodnja vojnih vozila, već isključivo civilnih. Čak i ako uzmemo u obzir da dijelom raste broj putničkih vagona, rast je opet prevelik. Da ne duljimo, razlog su zapadne sankcije i odluka Kremlja i vlade o supsitutciji uvoza, što je dovelo do eksplozije realnog sektora. Raije smo pisali o porastu proizvodnje kamiona za cestovni prijevoz, traktora priključaka, petrokemijske i industrije umjetnih gnojiva povećanju poljoprivredne proizvodnje, koja u Sjedinjenim Državama, na primjer, jedva da prelazi 1% bruto domaćeg proizvoda, a ni europski seljaci ne stoje bolje, a velikih državnih kompanija nema.
Ali tolika proizvodnja mora imati i tržište, a njega opet jamči država. Je l to u skladu s pravilima „slobodnog tržišnog natjecanja“? Čak i ako nije, to je odgovor na sankcije i čak ni WTO tu ne može učiniti ništa.
I tako smo u nešto više od pet godina došli do brojke da se 99% prehrambenih proizvoda u ruskim trgovinama proizvodi u domaćim poduzećima. Ovu izjavu dao je ministar industrije i trgovine Denis Manturov. Donedavno se takav udio naprosto činio nemogućim. Ali doista, ruska hrana ne samo da je zapadnjačke proizvode izbacila iz Rusije, već Moskva namjerava uzeti i tržišni udio u inozemstvu. Možda je sada jasnije zašto se u Rusiji gradi toliko vagona i proizvodnja se od uvođenja sankcija utrostručila.
„Oko 99% prehrambenih proizvoda u ruskim trgovinama trenutno je domaćeg podrijetla. Ako se sjećate devedesetih kada smo dolazili u trgovinu, sve je bilo uvezeno, uključujući krastavce, a kada dođete danas, imamo 99% ruskih proizvoda. Moram reći da sam sretan”, rekao je“, rekao je neki dan ministar industrije i trgovine Denis Manturov.
Da li ministar pretjeruje s rezultatima supstitucije uvozne hrane?
U trgovačkim lancima X5, udio domaće robe prelazi 90% asortimana, napominje predstavnik X5 Retail Grupe. U hipermarketima Lenta oko 95% proizvoda kupuje se u Rusiji.
„Udio domaće robe u određenim kategorijama može doseći 98%. Udio uvoza ovisi o kategoriji. Sadrži 100% ako govorimo o egzotičnom voću, ali mnogo manje, na primjer, u kupusu i tako dalje, kaže predstavnik Lente.
U trgovinama Vkusvilla udio domaćih proizvoda je 90–93%. No, na internetskom supermarketu prehrambenih proizvoda Utkonos udio domaćih proizvoda iznosi 74,42%, rekao je predstavnik tvrtke. Najveći udio domaćih proizvoda od 100% zastupljen je u kategorijama “gastronomija kobasica” i “zamrznuto meso”. Lideri u udjelu proizvoda ruske proizvodnje su također kolači i peciva (92%), mliječni proizvodi (90%), kruh (88%), smrznuti proizvodi (83%), hrana za dijabetičare (81%), sirevi (79%), rekao je predstavnik tvrtke Utokonos Online.
„OK“ je odbio pružiti podatke o udjelu uvoza i lokalnih proizvoda, dok ABC Taste, Globus Gourmet, kao ni Dixie, Magnite i Metro također nisu odgovorili na zahtjev.
Na temelju tih mreža ispada da u ruskim trgovinama u cjelini udio domaćih proizvoda i dalje varira od 75% do 95%. No općenito se situacija u trgovinama u usporedbi s ’90-im dramatično promijenila, što je vidljivo golim okom.
Vrh razdoblja uvoza pao je na nulu.
“U razdoblju nakon perestrojke Rusi su doslovno trčali za uvoznom robom. Činilo se da je bilo koji strani proizvod bolji. Na primjer, početkom 2000-ih udio uvoza u peradarskom sektoru bio je 70%”, napominje izvršni direktor Udruge Rusprodsojuz Dmitrij Vostrikov.
Sad je meso kategorija u kojoj udio domaće proizvodnje dostiže gotovo 100%, barem u peradi i svinjetini. Nekada davno, police trgovina bile su prekrivene „Bushovim batacima“, koji su bili izuzetno popularni. Nakon skromnog sovjetskog asortimana, Rusi su jednostavno željeli raznolikost i nove okuse. Sada Rusija proizvodi više mesa peradi nego što Rusi mogu konzumirati, a domaće tržište je zasićeno, zbog čega je cijena peradi sada tako niska.
Da bi dalje rasli, proizvođači su željni novih tržišta. Sada ministarstvo poljoprivrede radi na smanjenju ovisnosti o uvozu uzgojnog materijala za domaće peradarstvo. Uvozni udio ovdje doseže 95-98%. Već je razvijen potprogram za stvaranje vlastitog materijala za tov i za njegovu provedbu će država izdvojiti sredstva iz proračuna.
“S vremenom je došlo do gomile uvoza i ruski proizvodi nisu bili kvalitetniji od proizvoda iz uvoza, ali sada imamo obrnuti proces“, kaže Vostrikov.
Značajan poticaj povećanju udjela ruskih proizvoda na policama dali su „proembargo“ i državni programi podrške. Trenutno nisu svi ni provedeni, ali općenito je tijekom posljednjih godina ukupni udio ruskih prehrambenih proizvoda na policama lanaca porastao na 70-100%.
„Već u kolovozu 2015., dakle godinu dana nakon što je Rusija uvela embargo na uvoz određenih kategorija prehrambenih proizvoda, udio domaće robe u trgovinskim lancima X5 premašio je 90% asortimana, a u većini kategorija približio se 100%, na primjer, u konzumiranju mlijeka, pilećih jaja, svježeg mesa, itd. “, rekao je predstavnik X5 Retail Grupe, a taj se trend primjećuje u mnogim trgovačkim lancima.
Vjerojatno jedina iznimka je Vkusville, ali uz blagi pad s gotovo 100% na najmanje 90% ruskih proizvoda..
“Što se tiče situacije sa supstitucijom uvoza od 2014. godine, naš je proces bio suprotan. Asortiman smo na početku gradili na domaćim proizvodima i do 99%, ali kako se asortiman voća i povrća proširio, počeli smo dodavati uvezene proizvode i došli smo do optimalnog udjela od 90–93%“, kaže tvrtka.
„Prije nego što je Rusija uvela protusankcije, udio uvoznih proizvoda premašivao je trećinu asortimana, dok je danas udio nekih domaćih roba dostigao 95-100%“, ukazuje Vostrikov.
Štoviše, uvoz je ranije mogao nadomjestiti osnovne prehrambene proizvode poput kruha, mesa, šećera, žitarica, jaja, ali danas, prema udruzi “Rusprodsojuz”, udio domaće kobasice i brašna danas prelazi 98%, a žitarica 99%. Ruska sol postala je rekorder u povećanju udjela među svim kategorijama, jer je uključena u Doktrinu o sigurnosti hrane, posebni vladin program koji isključuje, GMO, proizvode od mesa tretirane hormonima , antibioticima, ili od voća i povrća sa štetnih pesticidima, herbicidima i drugim otrovnim tvarima.
Istodobno, kupac u trgovini možda i ne primjećuje da su gotovo svi proizvodi na policama domaći. Naprotiv, na prvi pogled se čini da ima puno uvoza. Najvjerojatnije kupce zbune engleska imena.
„Strani nazivi proizvoda se povezuju s uvozom, ali to ne znači da je određeni brend dovezen iz inozemstva“, kaže Vostrikov.
„Prvo, mnoge su multinacionalne tvrtke su lokalizirale svoju proizvodnju u Ruskoj Federaciji i posluju po ruskim zakonima. Na primjer, mnoge poznate čokolade se proizvode već duže vrijeme u Rusiji”, kaže Vostrikov.
Drugo, strana imena mogu koristiti i domaći ruski proizvođači. Ovo je čisto marketinški potez, koji iz nekog razloga i dalje cvjeta. Očito djeluje, jer još uvijek postoje ljudi koji vjeruju da je strano sinonim za kvalitetu, iako to nije uvijek slučaj.
“Da biste objektivno procijenili robu, morate pažljivije pročitati naljepnicu, jer ona uvijek označava mjesto proizvodnje, a za većinu kategorija je to unutar zemlje”, kaže Dmitrij Vostrikov.
Osim ako se, ovisno o sezoni, situacija promijeni. Međutim, sezonski porast uvoza karakterističan je uglavnom za voće i povrće, jer neka od njih ne rastu u Rusiji zbog klimatskih uvjeta, kao, na primjer, banane.
“Tradicionalno je više uvoza voća i povrća zimi i na proljeće, kada opskrba od prošlogodišnjih uroda nije dovoljna za tržište. No u svibnju, kada se opskrba domaćim proizvodima na tržištu povećava, situacija se mijenja”, kaže Vostrikov.
Usput, ova sezonalnost ne utječe puno na opću strukturu.
„Sezonalnost ne utječe značajno na promjenu udjela uvoza i roba proizvedenih u zemlji. Primjerice, u veljači 2019. udio uvoza u asortimanu Utkonos Online iznosio je 17,21%, a udio domaćih proizvoda 82,79%. U srpnju 2019. godine je udio uvoza u asortimanu činio 16,76%, a 83,24% je bilo domaćih proizvoda”, rekao je predstavnik tvrtke.
To se može objasniti i procvatom voća i povrća u Rusiji u pozadini sankcija i ruskog protuembarga. U uzgoju plasteničkog povrća se postižu izvrsni rezultati, što smanjuje ovisnost o uvozu u proljeće i zimu. Zato što su poljoprivrednici modernizirali stare staklenike, a novi, izgrađeni 2018., počeli su dostizati puni kapacitet.
Još nije bilo moguće u potpunosti zamijeniti uvoz jabuka. Proces uzgoja i berbe ovdje nije lak. Međutim, do 2014. nije se pričalo o masovnoj komercijalnoj prodaji domaćih jabuka. Sve su police bile prepune robe iz Poljske, ali je prošle godine Rusija proizvela rekordnu količinu voća i bobica od 3,46 milijuna tona. To je bilo moguće zahvaljujući postavljanju rekordnih površina novih nasada.
Istina, kako bi se postigla samodostatnost od 60%, kako je to predviđeno Doktrinom o sigurnosti hrane, to nije dovoljno. Ali ta brojka raste i gotovo je dosegla 40%. Planove ruskih vrtlara o proširenju površina potiče još veći uspjeh. Najveći proizvođač jabuka u Rusiji, Sad-Giant Ingušetija, planira udvostručiti proizvodnju do 2023. godine i s 24 tisuće tona u 2019. doseći na 55–60 tisuća tona. I ti će se planovi ostvariti, jer je u posljednje dvije godine zasađeno stotine hektara, koji dosad jednostavno nisu dosegli fazu davanja plodova.
Istodobno, iznenađuje stopostotni udio domaće proizvodnje u maloprodaji u kategoriji konzumnog mlijeka i mliječnih proizvoda, jer statistika pokazuje visoki udio uvoza mliječnih proizvoda iz Bjelorusije. Dakle, prema Sojuzmoloku, s ukupnim volumenom ruskog tržišta mlijeka od 39,8 milijuna tona, uvoz iznosi 7 milijuna tona. Bjelorusija je lider u isporuci većine vrsta mliječnih proizvoda u Rusiju. Kod sira Bjelorusi imaju gotovo stopostotni udio u uvozu, 80% u konzumnom mlijeku i vrhnju, 93% u kiselo-mliječnim proizvodima itd.
„Bjelorusko mlijeko zaista predstavlja ozbiljnu konkurenciju ruskoj robi, ali istodobno nadoknađuje manjak sirovog mlijeka, koja je još uvijek sačuvana u Rusiji”, rekla je predstavnica Sojuzmoloka Marija Žebit. Međutim, ruska samodostatnost u mliječnim proizvodima iznosi gotovo 82%, a to je samo 8% manje od cilja koji je postavljen u Doktrini o sigurnosti hrane.
Ovdje se malo toga može dodati, jer bi ovo bilo samo novo poglavlje u realizaciji plana supstitucije uvoza, a ne zaboravite da smo članak počeli s pitanjem što će Rusima toliko vagona?
Embargo i poljoprivreda u Rusiji – Prilike za uspješan rad na svakom koraku
Pet godina sankcija je potaknulo rusku elitu na gospodarski razvoj i patriotizam
Rusija sankcije pobijedila jednostavnim receptom: Poljoprivredom i realnim sektorom
Ispada po ovom tekstu da u Rusiji nema gladi i da je tamo najzdravija hrana.
Da postavim par pitanja: Da li je Putin rodoljub? Da li je Putin sposoban, inteligentan? Dobro, ne može čovek sve da zna ali da li Putin ima nekakve ekonomske savetnike? Ako Putin ima zrno mozga u glavi čak i bez savetnika bi shvatio da je razvoj sopstvene privrede ne samo od suštinskog već i od strateškog značaja – posebno proizvodnja hrane (možda, da je Putin imao vojnog iskustva 🙂 ) “Razvijao bi Putin privredu ali nije imao uslove, mogućnosti” – da, a kada su uvedene sankcije pojavili su se uslovi. Čovek prosto da poželi sankcije… – Ne treba mnogo logike da se shvati da je razvoj privrede u prethodnom periodu imao mnogo više veze sa politikom nego sa ekonomijom. To me mnogo podseća na rešenje naše hiperinflacije: “došao superdeka Avram i rešio mas bede”. A rešenje je bilo – prestanak štampanja 🙂 Možda je sada malo jasnije zašto već deceniju… Čitaj više »
Nazalost u Rvatskoj je najveci ekonomski uspjeh kad se povucu subvencije iz Bruxellessa. Mi se previse upustamo u ovisnost o EU. Kao i Poljaci. Cim prestanu teci te Miljarde shvatit cemo da nismo vise u stanju ni Mrkvu da posadimo.
Ja sam prije 2,5 godine bio u Rusiji. Bio sam iznenadjen jos onda o kolicini ruskih proizvoda u ducanima. Hrana in je odlicna.
Ruski narod to zaslužuje
Samo idiot moževjerovati da jednu ogromnu zemlju prebogatu prirodnim resursima može uništit sankcijama,embargom….I Kina je ekonomski eksplodira la kad su joj uveli sankcije zbog Tienanmen a. Sada se u EU čupaju,ali je kasno… uskoro će Rusija postati žestoka konkurencija europskoj poljoprivredi…i cijenom i kvalitetom.
Sreca za Ruse da su se rijesIli CCCP a I Zapada I sada mogu sretno I veselo zivjeti !!!
A i ta proizvodnja u Rusiji – u čijem je vlasništvu? Koja razlika ako vlasnik svejedno profit iznese iz zemlje?
Zapadu bi najbolje bilo da sami sebi uvedu sankcije….a da, nemogu jer nemaju dovoljno resursa pa moraju u pljačkaške pohode da zadovolje svoje proklete apetite a bace više hrane nego Afrika pojede.
Čitajući ovaj članak prosto se nameće dojam da je Rusija u doba Sovjeta i Varšavskog pakta bila crna rupa ili bolje reći čisti bankomat i benzinska pumpa…..takav je današnji odnos između Rusije i Bjelorusije, taj nezahvalni pas Lukašenko.
Ne vidim na slici da li su proizvodi ruski ili nisu ali ova zena u crvenom dzemperu ima bolje dupe od mene…. Sta me i briga ciji su proizvodi.
Bravo Rusi vrlo važno postignuće jer svaka suverena država mora biti samodostatna u proizvodnj.
Rusi mora da su oduševljeni svim tim izborom. Ko Jugosalvija 80ih.
Zanima me koliko si Poljskih proizvoda kupio, i koliko bi ruskih kupio da ima koji. Reci ču ti , 0.
pod hitno uvesti sankcije Hrvatskoj na hranu i piće. prvu godinu bi se jeli kuhan krumpir a poslije par godina bi sve oživjelo i imali bi hrane u izobilju a Slavonija se ne bi raseljavala.
Čuo sam da su u dečijoj hrani i sladoledima neprikosnoveni. Mnogi pogoni im se nalaze na severu, gde hladnoća čuva kvalitet proizvoda i pojeftinjuje proizvodnju.