Nedostatak plina, niske temperature, gomilanje drva za ogrjev: koliko bi stvari mogle postati loše ove zime?

Cijene prirodnog gasa  širom Evrope ove godine su se učetvorostručile. Gledajući unaprijed u zimu i zamišljajući nove visine energetske vrijednosti koje mogu dostići, potrošači se počinju opredjeljivati ​​za alternativni (stari) način grijanja – drva. Ogromna potražnja za zapaljivim materijalima, kao i za pećima na drva, otkrivena je u nekoliko zapadnih država.

U Njemačkoj, gdje se gotovo polovina domova grije na plin, ljudi se okreću garantovanijem izvoru energije. Prodavci ogrevnog drveta kažu lokalnim medijima da se jedva nose sa potražnjom. Zemlja je također svjedok porasta slučajeva krađe drva.

U susjedstvu, u Holandiji, vlasnici preduzeća primjećuju da njihovi klijenti kupuju drva ranije nego ikad. U Belgiji se proizvođači drveta bore sa potražnjom, dok cijene rastu – kao i u cijelom regionu. U Danskoj je jedan lokalni proizvođač peći rekao medijima da, iako je potražnja za njegovim proizvodom bila u porastu od početka pandemije Covida, predviđa se da će ovogodišnji profit dostići više od 16 miliona kruna (2 miliona evra), u poređenju sa 2,4 miliona u 2019. Ogroman porast.

Čak se i Mađarska, zemlja koja nije podržala odluku EU da postupno ukine ruska fosilna goriva i dogovorila novu kupovinu gasa s Moskvom ovog ljeta, priprema za tešku zimu. Zemlja je najavila zabranu izvoza drva za ogrjev i ublažila neka ograničenja za sječu. Svjetski fond za divlje životinje Mađarske izrazio je zabrinutost povodom ovog pitanja, izjavivši :

“U našoj zemlji decenijama nije bilo presedana za takvu odluku.”

Zapravo, sukob u Ukrajini nije jedini razlog energetske krize. Porast cijena je već uočen u 2021.

„Usljed ​​prekida lanca snabdevanja zbog COVID-a, veoma hladne zime, veoma toplog ljeta i kineske energetske krize, dovela je do kupovine ogromnih količina LNG-a širom svijeta“, kaže profesorka Fibi Kounduri, Direktor Istraživačke laboratorije za društveno-ekonomsku i ekološku održivost na Atinskom univerzitetu za ekonomiju i poslovanje i predsjednik Evropskog udruženja ekonomista životne sredine i resursa. Kada je došlo do sukoba u Ukrajini, sankcije Rusiji – praćene odgovorom Moskve na ograničenja – podigle su cijene.

„Evropa zaista treba da deluje kao pregovarač između NATO-a, Rusije i Ukrajine, i uključi Kinu u diskusije, kako bi se pronašlo rješenje koje ima smisla za milione ljudi koji su pogođeni ovom geopolitičkom krizom”, kaže prof. Koundourisays.

 ”Ekološko” sagorijevanje drva

Spaljivanje drva za energiju nije ništa novo u EU. U posljednjoj deceniji, čak se smatralo jednim od najboljih načina za postizanje ekoloških ciljeva bloka. EU je 2009. objavila prvu verziju svoje Direktive o obnovljivoj energiji (RED), dokumenta koji propisuje nivoe korištenja obnovljive energije unutar bloka.

Prema tekstu, pod obnovljivim izvorima energije podrazumijevaju se obnovljivi nefosilni izvori energije (vjetar, solarna, geotermalna, talasna, plima, hidroenergija, biomasa, deponijski gas, gas iz postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda i biogasovi). ”Biomasa se odnosi na biorazgradivu frakciju proizvoda, otpada i ostataka iz poljoprivrede (uključujući biljne i životinjske supstance), šumarstva i srodnih industrija, kao i biorazgradivu frakciju industrijskog i komunalnog otpada.” U dokumentu je istaknuto da sagorijevanje drveta treba smatrati među poželjnijim izvorima energije – o čemu se od tada raspravljalo od strane brojnih ekologa.

Prema podacima koje je predstavila organizacija aktivista Vijeća za odbranu prirodnih resursa 2019. godine, europske nacije troše 7 milijardi dolara godišnje na subvencije za sagorijevanje drva za struju ili grijanje. Također je utvrđeno da je od 2017. „više od polovine subvencija za energiju iz biomase isplaćenih u 2017. u svih 15 procijenjenih zemalja članica EU bilo u Njemačkoj i Velikoj Britaniji.”

EU je najveće tržište drvenih peleta, koje troši 23,1 milion metričkih tona (MMT) 2021. godine, što je rekord za koji se očekuje da će biti oboren ove godine. To je prema izvještaju  koji je objavila Globalna poljoprivredna informativna mreža Strane poljoprivredne službe američkog Ministarstva poljoprivrede.

“U 2022. očekuje se dalji rast potražnje u EU na 24,3 miliona MT, na osnovu širenja stambenih tržišta, uglavnom u Njemačkoj i Francuskoj, podstaknuto programima podrške za ugradnju kotlova na biomasu i visokom cijenom fosilnih goriva. Potražnja EU za peletima znatno je nadmašila domaću proizvodnju u posljednjih deset godina, što je rezultiralo povećanim uvozom uglavnom iz Rusije, Sjedinjenih Država, Bjelorusije i Ukrajine.”

Nakon izbijanja ukrajinskog sukoba, EU je zabranila uvoz drveta iz Rusije i Bjelorusije, dok je izvoz iz Ukrajine poremećen neprijateljstvima. U međuvremenu, analitičari primjećuju da tu prazninu popunjavaju SAD. Obim izvoza zemlje, koji je u stalnom porastu tokom protekle decenije, “trči ispred prošle godine, kada je rekordnih 7,4 miliona metričkih tona američkih drvenih peleta prodato u inostranstvo”, izvještava Wall Street Journal, pozivajući se na Foreign Poljoprivredna služba. “Prosječna cijena prije troškova osiguranja i isporuke porasla je na skoro 170 dolara po metričkoj toni, sa oko 140 dolara prošle godine.”

Preispitivanje politike

Od sada građani Njemačke, na primjer, mogu imati koristi od subvencija kada se okreću drvima kao sredstvu za grijanje. Holandska vlada je, međutim, postala manje naklonjena sagorijevanju drva. Vlada je ove godine odlučila da prestane da daje subvencije za korišćenje biomase u gradskim sistemima grejanja i za grijanje plastenika.

U Velikoj Britaniji je u toku spor oko Draxa – najveće elektrane obnovljive energije u zemlji. Kompanija je 2021. godine dobila 893 miliona funti (1 milijardu dolara) državnih subvencija za sagorijevanje šumske biomase. Nedavno je Guardian objavio da je sekretar za poslovanje i energetiku, Kwasi Kwarteng, rekao na privatnom sastanku poslanika da uvoz drva za sagorijevanje u elektrani Drax „nije održiv“ i „nema nikakvog smisla.” Većina drvenih peleta koje koristi Drax dolazi iz SAD-a i Kanade. „Nema smisla uzimati ga iz Luizijane – to nije održivo… prevoziti ove drvene pelete na pola svijeta – to mi uopće nema smisla“, dodao je Kwarteng.

Ove godine, Odbor za životnu sredinu Evropskog parlamenta glasao je o novim pravilima koja definišu šta se može smatrati „održivom biomasom“ prema revidiranoj direktivi o obnovljivoj energiji. Stoga je odlučeno da se primarna drvna biomasa – u suštini neprerađeno drvo – ne smatra izvorom obnovljive energije i ne treba biti kvalifikovana za poticaje. Sa ekološke tačke gledišta, spaljivanje drva je u najmanju ruku upitna mjera. Prema podacima Međuvladinog panela za klimatske promjene (IPCC), sadržaj CO2 u drvu po jedinici energije je uporediviji sa ugljem i mnogo je veći od plina.

„Trebalo bi da budemo jasni – barem sam ja jasan – da EU treba da jasno stavi do znanja sve svoje politike o činjenici da se upotreba biomase, uključujući sagorijevanje drveta, ne može vršiti u velikim razmjerama“, kaže prof. Koundouri. Ona objašnjava da je moguća kriza biodiverziteta čak i veća prijetnja od same klimatske krize. „Kriza biodiverziteta uzrokovana je kolapsom usluga ekosistema, a robusnost i kontinuitet usluga ekosistema zasnovani su na sposobnosti ekosistema da imaju bogat biodiverzitet, održavajući bogat lanac snabdevanja hranom.” Jasno je da je preispitivanje EU oslanjanja na sagorevanje drva za struju pravi korak, napominje prof. Koundouri, ali po njenom mišljenju, region treba da se kreće brže.

Suočavanje sa krizom

„Evropska unija ulaže mnogo novca, kao i mnogo drugih napora – poput ljudskih ili intelektualnih resursa – kako bi poboljšala kvalitet životne sredine”, kaže profesor Aleksandar Đikić sa Međunarodnog poslovnog koledža u Mitrovici u Srbiji.“ Ova kriza će definitivno promijeniti mnoga od ovih ekoloških dostignuća.”

I to je nešto što vidimo upravo sada: Evropski parlament je u julu podržao prijedlog da se prirodni plin i nuklearne elektrane označavaju kao ulaganja koja su pogodna za klimu, čime je pokrenuta nova debata o okolišu.

„Mi, kao Evropljani, obavezali smo se na Zeleni dogovor, koji kaže da ćemo do 2030. smanjiti emisiju CO2 za 55 % i da ćemo postati klimatski neutralni do 2050. godine“, objašnjava prof. Koundouri. “Kada imate vizionarsku misiju suočavanja sa klimatskim promjenama, a ovu viziju pretvorite u politike i investicione pakete, očekuje se da ćete se suočiti s određenim krizama tokom tranzicionog perioda. Borba protiv klimatskih promjena je ogromna transformacija. Nikada nismo imali tako veliku transformaciju sektora zdravstva i dobrobiti, sektora obrazovanja, načina na koji gradimo naše zajednice i naše gradove i načina na koji koristimo našu zemlju i vodu.”

Za nju, trenutna situacija nije razlog za odustajanje od ekološke agende. “Ako se suočite s neočekivanim događajem, dešavaju se dvije stvari. Jedna stvar – shvatite šta ste uradili, a šta niste da biste bili sigurni od krize. Evropu je trebalo brže ulagati u obnovljive izvore energije. Druga stvar – kažete „Dobro, nisam bio dovoljno brz, sada moram da prihvatim realnost da ću koristiti ugalj i nuklearnu energiju, ali ću znati da će se oni koristiti samo na kratko i neće biti novih ulaganja u prirodni gas i ugalj i nuklearnu energiju, bilo kakva nova ulaganja će se vršiti u obnovljive izvore energije”.

Prema riječima prof. Đikića, EU će sada morati da napravi mnogo koraka unazad. Osim toga, on očekuje da će siromašnije zemlje bloka biti izložene krčenju šuma. „Evropska unija je, po mom mišljenju, ušla u ovu ‘avanturu’ bez prethodne pripreme”, navodi on.

Dakle, ostavljajući po strani strateške ciljeve: Šta je sa prosječnim građanima koji se suočavaju sa rastućim cijenama energije i samo žele da im bude toplo zimi? “Ljudi ne mogu učiniti previše, oni zavise od politike svojih zemalja. Ako političari sjede i razmišljaju i pokušavaju pronaći rješenje, to bi bilo dobro za ljude. Ako ne, energetska kriza će uticati na svakodnevni život”, kaže prof. Đikić. “Vlade moraju dvaput da razmisle, da preispitaju šta mogu učiniti za dobrobit ljudi.”

Dijalog je jedino sredstvo za pronalaženje izlaza, zaključuje prof. Koundouri. “Ovo je odgovornost političkih lidera da sjednu i ozbiljno razmotre kako će riješiti ovaj problem; ovo je jedini način da pobijedimo kao ljudska rasa. Ako i dalje budemo ometani jedni s drugima, onda se cijela situacija ne može dobro završiti.”