Nemoguća misija blokiranja “Sjevernog toka 2” za spas ukrajinskog plinskog tranzita

SAD i dalje vrše pritisak na Njemačku i institucije Europske unije kako bi se blokirao projekt plinovoda Sjeverni tok 2. Međutim, polaganje cijevi je ušlo u završnu fazu i nakon izgradnje plinovoda američkoj upravi preostaje samo nametati sankcije europskim kompanijama koje posluju s Gazpromom. Prema mnogima to nije dobra ideja, jer bi Trumpova uprava nekoliko važnih europskih saveznika svrstala možda  u klub s Venezuelom, Iranom i Sjevernom Korejom, ali bi sankcije plinskom ekonomskom sektoru Njemačku, Austriju, Nizozemsku, Francusku i druge svrstale u kategoriju zemalja poput Turske ili Indije, koje su formalno partneri Washingtona, ali su pod stalnim pritiskom zbog donošenja suverenih odluka o kupnji oružja ili energenata.

Ali Bijela kuća nema ništa za ponuditi Europljanima. Američki LNG ne može biti alternativa ruskom plinovodnom plinu, a za europske kupce je jeftiniji čak i ruski ukapljeni plin kojeg izvozi kompanija Novatek.

Objavljena su i opsežnija istraživanja koja je proveo koncern Nord Stream 2 AG, koja govore kako će s dovršetkom ovog plinovoda europski potrošači zbog nižih cijena plina moći uštedjeti 8 milijardi eura godišnje.

“Ako se plinovod izgradi do kraja 2019. i stavi u pogon 2020. godine, europske obitelji imat će pristup jeftinijem izvoru plina i uštedjet će 8 milijardi eura godišnje. To će se dogoditi zbog činjenice da će se cijene plina smanjiti za 13%“, navodi se u priopćenju iz sjedišta koncerna Nord Stream 2 AG.

Sjeverni tok 2 je projekt izgradnje plinovoda kapaciteta 55 milijardi prostornih metara plina godišnje od Rusije do Njemačke pod Baltičkim morem. Do danas su pristigle dozvole iz gotovo svih zemalja kroz koje prolazi trasa plinovoda. Jedina država koja se ne slaže s projektom je Danska.

Sada će izvođač projekta morati provesti ispitivanja, što može potrajati i do šest mjeseci. Nakon toga će danski regulator razmotriti traženu dokumentaciju i donijeti odluku. Prema riječima stručnjaka, Danska neće moći odbiti izdati dozvolu, ali može ozbiljno odgoditi razdoblje izgradnje, tako da Sjeverni tok neće početi s radom 1. siječnja 2020. godine, kako je planirano.

Kao što vidimo, plinovod je potreban Europi, ali i Gazpromu, čiji izvoz u EU raste iz godine u godinu. Ove zime, koja je bila puno blaža od prošle, tijekom nekoliko mjeseci je zabilježen blagi pad izvoza u odnosu na isto razdoblje prošle godine.

No, Gazprom se u travnju vratio na razinu izvoza prošle godine. Unatoč velikim ostacima plina u skladištima, Europa je aktivno počela puniti podzemna skladišta plina. Razlog tome su niske cijene prirodnog plina, koje su u odnosu na siječanj pale za više od 65%. Strah od neizvjesnosti s ukrajinskim tranzitom od 1. siječnja 2020. također je utjecao na razinu isporuke ruskog plina europskim kupcima. Međutim, ono što ograničava mogućnosti europskih trgovaca je količina skladištenja.

Zbog tople zime europska skladišta imaju dvostruko više plina nego prošle godine, oko 41 milijardu kubnih metara. Ipak, trgovci su počeli aktivno kupovati plin od Gazproma, koji je do 24. travnja premašio su prošlogodišnje brojke za 300 milijuna kubičnih metara.

Glavni razlog za to su niske cijene plina, izjavio je zamjenik ravnatelja ruske Zaklade za nacionalnu energetsku sigurnost Aleksej Grivač.

Na primjer, na najlikvidnijoj TTF plinskoj burzi u EU je plin prodavan po cijeni od 137 dolara za tisuću kubnih metara, dok je u siječnju cijena za istu količinu bila viša od 210 dolara. Pad cijena je posljedica pada potražnje i cijena u Aziji. Ponuda ukapljenog plina se povećala, ali su zato pale cijene.

No ruski izvoz, za razliku od siječnja do ožujka, nije trpio i vratio se na prošlogodišnje brojke. Prema operaterima ukrajinskog plinskog transportnog sustava, postojećem  Sjevernom toku u Njemačkoj i informacijskoj platformi ENTSOG koja objavljuje podatke o isporukama kroz plinovod Yamal-Europe, koji preko Bjelorusije ruski plin isporučuje Poljskoj, od 1. do 24. travnja je Gazprom zemljama EU isporučio 11 milijardi kubnih metara plina, isto kao i prošle godine.

Početkom godine je zabilježen i značajan pad izvoza ruskog plina u Tursku, ali se on u travnju također počeo povećavati i turski kupci su uvezli 750 milijuna kubnih metara. Razlika, kao i prethodnih mjeseci, nije bila dvostruka, nego za 100 milijuna kubnih metara.

Visoku potražnju za ruskim plinom potvrđuju i podaci o transakcijama na elektroničkoj platformi za trgovanje Gazprom Exporta. Ako je u veljači, uz isporuke uglavnom za ožujak, prodaja iznosila 500 milijuna kubičnih metara, u ožujku i travnju za isporuke uglavnom do svibnja, prodano je 900 milijuna kubnih metara mjesečno.

Sada su cijene u dugoročnim ugovorima s Gazpromom nešto više nego na takozvanom “spot tržištu”, gdje se na aukcijskoj prodaji kupuju količine izvan postojećih ugovora o dugoročnoj isporuci. Međutim, zamjenik ravnatelja Zaklade za nacionalnu energetsku sigurnost Rusije objašnjava kako trgovci žure stvoriti zalihe ruskog plina, jer su cijene nafte visoke, a ugovorne cijene u trećem tromjesečju mogu dodatno porasti. Naime, cijene plina u dugoročnim ugovorima su vezane za cijene nafte, iako uz mali vremeni odmak i ne prate rast cijene crnog zlata takoreći istovremeno.

Strahovi Europljana zbog neizvjesne budućnost tranzita preko Ukrajine od 1. siječnja 2020. također igraju ulogu u povećanju ruskog izvoza plina. Upravo zbog toga se Mađarska složila s Gazpromom da ove godine dobije dio plina koji bi trebao biti isporučen sljedeće godine. Prema Ukrtransgazu, opskrba plinom u travnju u smjeru Mađarske se povećala za 300 milijuna kubnih metara i dosegla je razinu od prošle godine, oko 1,05 milijardi kubnih metara.

Istina, uz sve njihove želje, Europljani se neće u potpunosti moći osigurati u slučaju neizvjesnog ruskog tranzita kroz Ukrajinu. Razlog je vrlo jednostavan – kapaciteti skladišta su ograničeni, primjećuje Aleksej Grivač.

Do prethodne sezone grijanja su rezerve za skladištenje iznosile 88 milijardi kubnih metara, uz maksimalnu moguću količinu od 100 milijardi kubika, jer postoji mogućnost da se preuzme nešto više nego inače. Ali u prosjeku, ako se skladišta napune do maksimuma, učinak tih 12 milijardi kubnih metara opet neće biti velik.

Podsjetimo da su na trilateralnim razgovorima o tranzitu plina zakazanim za svibanj 2020. godine Naftogaz Ukrajine i Europska komisija planirali ponuditi Gazpromu da tranzit preko susjedne zemlje zadrži na 60 milijardi kubnih metara godišnje sljedećih 10 godina. To je na konferenciji za novinare izjavio izvršni direktor ukrajinske nacionalne tvrtke Jurij Vitrenko.

Izvršni direktor ukrajinske nacionalne tvrtke je također objavio pojedinosti prijedloga. Gazprom otprilike 10 godina mora osigurati tranzit preko Ukrajine u prosjeku 60 milijardi kubnih metara godišnje. Postoje neki detalji u sporazumu koji nude fleksibilnost, na primjer, da u jednoj godini Gazprom jamči više, a u drugoj manje količine tranzita, ali u razdoblju od 10 godina mora biti ispunjena ugovorna obveza.

U isto vrijeme će Ukrajina osigurati kapacitet tranzita od 90 milijardi kubnih metara godišnje, što znači da bi 30 milijardi kubnih metara bio slobodni kapacitet tranzita za druge tvrtke, rekao je Jurij Vitrenko, ali nije rekao koje bi to tvrtke mogle biti, a da nisu ruske.

Tranzit od 60 milijardi kubnih metara preko Ukrajine Gazpromu nije potreban, osim ako se u Europi ne poveća potražnja za ruskim plinom. Čak i iduće godine, kada kopneni nastavci Turskog toka i Sjevernog toka 2 još ne budu u punom kapacitetu, ruskom holdingu možda neće trebati više od 30 do 40 milijardi kubnih metara u ukrajinskom tranzitnom sustavu.

Kao što smo naveli, zbog ostatka prošlogodišnjih zaliha je ove godine Gazpromov izvoz opao, a na kraju godine bi u odnosu na 2018. mogao biti manji za 20 milijardi kubnih metara. Iako je teško prognozirati što će se dogoditi u sljedećih osam mjeseci, uz približno isti izvoz u ostatku godine će europske zemlje kupiti 180 milijardi kubnih metara plina od Gazproma.

Aleksej Grivač, stručnjak za energetsku sigurnost, izjavio je da postoje šanse za postizanje dogovora između Gazproma, europske komisije i ukrajinskih operatera, ali to ovisi o mnogim uvjetima. Naravno, među tim uvjetima ima i onih koji nisu tržišni.

Osim toga, postoji mnogo razloga koji ometaju pregovore. Jedna od njih, kako je potvrđeno u Europskoj komisiji, jeste odluka arbitražnog suda u Stockholmu, koju sada osporava Gazprom. Arbitri su udovoljili zahtjevu Naftogaza Ukrajine, koji se žalio da mu Gazprom nije isporučio ugovorne količine plina. No, prema drugoj presudi je Naftogaz Ukrajine odbio nadoknaditi štetu Gazpromu zbog neuspjeha ukrajinske tvrtke da ispuni ugovorne obveze preuzimanja plina prema pravilu “uzmi ili plati”.

U takozvanom “prebijanju dugova”, iako samo teoretskom, jer se u praksi ne primjenjuje, kada se odbije taj iznos, Gazprom bi na kraju Naftogazu Ukrajine dugovao 2,5 milijardi dolara. Ali je ukrajinska strana ponovno podnijela zahtjev za tranzit i zatražila još 12 milijardi dolara od Gazproma za popravak svog dotrajalog plinskog transportnog sustava. Ovaj je spor u tijeku, ali uprava Gazproma ne vidi razlog da u bilo kojem obliku udovolji zahtjevima Naftogaza Ukrajine i sudjeluje u modernizaciji ukrajinskog plinskog tranzitnog sustava, koji će ionako biti neprofitabilan, ako s radom počnu obilazni plinovodi.

Kao što vidimo, ova i sljedeća godina će biti presudne za budućnost Naftogaza Ukrajine, ali i za cijene plina u Europi. One će s novim plinovodom i tranzitnim sustavom koji se gradi kroz Njemačku, kako objašnjava koncern Nord Stream 2 AG, pasti u prosjeku za 13%, što bi značilo da će Europljani godišnje na plinu uštedjeti 8 milijardi dolara. Točno je da Bruxelles mora paziti da Ukrajina ne bankrotira, ali to nije problem Gazproma. Do “revolucije” na Maidanu 2014. su ukrajinski kupci mogli računati na povlaštene cijene ruskog plina, kao Bjelorusi, Armenci i ostali partneri iz većine bivših sovjetskih republika. Sada su ta vremena prošlost, iako nije isključeno da bi srednjoročnom razdoblju u Kijevu iznova moglo doći do promjene kursa. Međutim, to je posve druga priča u kojoj je nemoguće bilo što prognozirati. Ono što je najvjerojatniji ishod je da će Sjeverni tok 2 i jugoistočni Turski tok proraditi, što će jamčiti energetsku sigurnost i jeftiniji plin svima u Europi, a to je svim kupcima i tvrtkama koje se bave distribucijom plina unutar Europske unije u konačnici najvažnije.