„New Green Deal“ ono što vam „gretini“ nikada neće reći

Gotovo da nema informativne emisije i dnevnog lista u Europi koji ne sadrži prilog o globalnom zatopljenju uzorkovanog emisijama CO2. Čak i meteorološke prognoze redovito sadrže slična upozorenja, a na televizijskim ekranima se nižu apokaliptični prizori požara u Australiji ili poplava u Veneciji, što bi trebali biti „dokazi“ antropogenog faktora klimatskih promjena. Uz to se s ponosom objavljuje kako je Europski parlament jučer usvojio rezoluciju kojom odobrava „New Green Deal“, europski zeleni plan, ali s još ambicioznijim ciljevima. Rezolucija je usvojena sa 482 glasova za, 136 protiv i 95 suzdržanih.

Europski parlament želi da budući zakon o klimatskim promjenama bude ambiciozniji u pogledu ciljeva smanjenja emisija CO2 i da se do 2030. smanje na 55 % u odnosu na 1990., umjesto „najmanje između 50% i 55%”, kao što je predložila Europska komisija. Iako se kao fusnota spominje kako treba osigurati pravednu i uključivu tranziciju, ali nema podata o raspravi odakle namaknuti sredstva za ovaj pothvat koji će europske nacije koštati tisuće milijardi eura. Ranije smo objavili analizu u kojoj su navedene sve interesne skupine koje su se već sad bacile na posao sa zelenim obveznicama, a riječ je o divovima s Wall Streeta i financijskoj eliti, što znači da će se većim dijelom projekt provesti zaduživanjem. Za sada nema podataka koliki udio u ovom poslu ima Europska središnja banka, koja je provodi politiku kvantitativnog ublažavanja, pojednostavljeno, štampanja novca ni iz čega, kojim se kupuju i obveznice zombi korporacija, europskih divova kojima produktivnost pada, ali im zbog dotoka umjetno stvorenog novca vrijednost na burzi raste. Uzevši sve u obzir, Europljani više trebaju strahovati od ovakvih odluka, „New Green Deala“ i kvantitativnog ublažavanja kojeg provodi ESB, nego od Trećeg svjetskog rata koji bi potencijalno mogao izbiti na Bliskom istoku.

Vraćajući se na ključnu temu ovog članka, što ako se zapadna politička klasa, opsjednuta klimatskim promjenama i globalnim zatopljenjem, odlučila za rješenja koja ne samo da neće riješiti probleme zaštite okoliša i klime, nego će se vremenom pokazati štetnima i kontraproduktivnima? To objašnjava američki časopis National Interest u analizi koja razbija stereotipe koje slušamo svakodnevno u medijima.

Počnimo s podacima. Američke emisije ugljičnog dioksida u 2018. godini porasle su za 3,4%, što je najveći rast u osam godina, prema procjeni istraživačke tvrtke Rhodium Group, prenosi The New York Times. Do povećanja je došlo unatoč prodaji gotovo rekordnog broja industrija ugljena u Sjedinjenim Državama prošle godine, ali je pad potrošnje ugljena s druge strane nadoknađen povećanjem emisija u ostalim sektorima gospodarstva.

U međuvremenu, prema analizi koju je objavio Bloomberg New Energy Finance, koja je istražila 104 tržišta u nastajanju, „zemlje u razvoju kreću se ka čistijim izvorima energije, ali ne dovoljno brzo da ograniče emisiju ugljičnog dioksida ili učinke klimatskih promjena“. Nove investicije u projekte vjetra, solarne energije i drugih čistih energija smanjile su se u 2018. na 133 milijardi dolara, dok su godinu prije iznosile 169 milijardi. To se dogodilo prvenstveno zbog pada kineskih ulaganja, objašnjava istraživanje.

Ulaganja u Indiju i Brazil također su pala, iako su tamo troškovi solarnih i vjetroelektrana manji.

Međutim, količina proizvodnje električne energije na ugljen proizvedene i potrošene u zemljama u razvoju je u usporedbi sa 6400 TWH u 2017. godini dosegla novi rekord od 6900 TWH 2018.

Povećanje od 500 TWH ekvivalent je godišnjoj potrošnji energije u američkoj saveznoj državi Teksas. Ugljen čini 47% sve proizvodnje energije u 104 zemlje. Indija, zemlja u kojoj živi preko milijardu ljudi, potvrdila je da će ugljen ostati njezin energetski stup u sljedećih trideset godina.

Ideološka bitka oko obnovljivih izvora energije, uključujući protivljenje nuklearnoj energiji, se vodi i u Sjedinjenim Državama, piše National Intrest.

Takozvana „demokratska ljevica“ Bernia Sandersa i Alexandrie Ocasio-Cortez želi “dekarbonizirati” SAD i fosilna goriva zamijeniti obnovljivim izvorima. Međutim, američki časopis ističe kako “postoje samo dva dokazana načina za smanjenje emisije CO2 i istovremeno jamčiti sigurnu opskrbu električnom energijom, a to su korištenje prirodnog plina i nuklearnih elektrana”.

Ali tamo gdje vladaju demokrati, kao u Berkeleyu, Kaliforniji, Brooklinu i Massachusettsu, na primjer, gradska vijeća su čak usvojila zakone protiv prirodnog plina. Možda mislite na nuklearnu energiju, ali je problem što izovog izvora Massachusetts zadovoljava samo 50% potreba i ova američka država je suočena s velikim nedostatkom energije, a sve zbog zabrane izgradnje novih plinovoda.

„Ono što vidimo je problem takozvanog Prvog svijeta, opsjednutog globalnim zatopljenjem i klimatskim promjenama, umjesto da se bavimo problemom što dvije milijarde ljudi širom svijeta uopće nemaju eklektičnu energiju“, objašnjava National Intrest, što je još jedan u nizu dokaza da „bogati Zapad“ u svom novom klimatskom panteizmu uopće ne obraća pozornost na „divljake“ Trećeg svijeta.
„Globalisti i njima bliski političari stvaraju više problema nego rješenja, prihvaćajući obnovljive izvore energije i zabranjujući fosilna goriva. „New Geen Deal“ Sjedinjenih Država i Europske unije temelji se na pogrešnim znanstvenim dokazima koje šire i potiču vođe u području ekologije poput Michaela Shellenbergera“, piše National Intrest.

Obnovljivi izvori, ali po kojoj cijeni?

Istina je da čak i takozvana obnovljiva energija, kako je zovu „gretini“, predstavlja ozbiljne probleme. Kako objašnjava Bloomberg, vjetroturbine mogu biti bez ugljika, ali se ne mogu reciklirati. Fotografija s desetke golemih elisa, ostavljenih na odlagalištu u Wyomingu u Sjedinjenim Državama, potaknula je raspravu o ekološkim nedostacima energije vjetra. Elise turbina od stakloplastike, ponekad dugačke kao nogometno igralište, nije lako reciklirati. Općenito, zamjena fosilnih goriva solarnim panelima, vjetrenjačama i električnim vozilima Zapadu neće omogućiti ni drastično ni brzo smanjenje emisija CO2, da i ne spominjem probleme vezane za nestanke struje, koji se bilježe praktički svugdje gdje postoji masovna uporaba obnovljivih izvora.

Ako ostavimo propagandu po strani držimo se činjenica, obnovljivi izvori energije nisu konačno rješenje. Kako izvještava Econopoly, Institut za energetske studije Oxford (OIES) je u izvješću objasnio zašto sami obnovljivi izvori energije ne mogu predstavljati jedino rješenje. U 2018. godini vjetar i solarna energija su proizveli 1850 teravat sati energije (TWH). Njihove godišnje stope rasta kapaciteta bile su oko 270 TWH godišnje i trebalo bi više od 180 godina da dosegnu proizvodnju od 50 000 TWH godišnje, što će biti oko 50% energetskog tržišta 2050., koje će na globalnoj razini tada progutati 100 000 TWH energije godišnje.

Izvješće kaže da će, čak i ako se investicijska stopa za obnovljivu energiju utrostruči i bude dosegla 1000 milijardi dolara godišnje, trebati 55 godina da vjetar i solarna energija dosegnu 50% globalne energetske potrošnje, a ovdje još uvijek ne spominjemo troškove.

Kao što objašnjava Econopoly, obnovljivi izvori energije su povremeni i svakome treba „sigurnosna kopija“, dok baterije imaju ograničenja pri skladištenju energije.

I sada dolazimo na ono što vas sigurno zanima, čak i ako volite prirodu kao i svatko razumno ljudsko biće.

Cijeli ovaj pothvat, zbog kojeg se Usrula von der Leyen smije osmjehom od uha do uha, sretna što medijska mašinerija odlično odrađuje svoj posao i ljudi prihvaćaju ideje Europske komisije koju predstavlja, treba subvencionirati. Novca u blagajni EU nema, odnosno ima i bit će ga još više, ali je to novac poreznih obveznika. I na kraju dolazimo do zaključka da se svijet neće riješiti fosilnih goriva i ugljikovodika općenito, a Europljani će platiti račun, čak i ako će negdje drugdje na planeti porasti proizvodnja iz neobnovljivih izvora i emisije će se smanjiti do određene razine, ali se nikako neće moći postići najavljena „nulta emisija“. Uz sve to, plin i nuklearna energija su nam nadohvat ruke. Sad i dalje vjerujte „gretinima“ i znanstvenim činjenicama koje nam prezentiraju tinejdžeri i obrušite se na portal i autora članka kako nismo ekološki osviješteni i nije nas briga za „molekule smrti“ koje je Greta Thunberg vidjela kako izlaze iz njezina dimnjaka kad je imala osam godina.