Nova „Islamska država“ i njene „gospodarske aktivnosti“ imaju i svoje pokrovitelje

Na vrhuncu svoje moći ISIL je nazvan “najbogatijom terorističkom organizacijom na svijetu”, zahvaljujući svojoj sposobnosti financiranja, bez da ovisi isključivo o donacijama, kao što je to slučaj s drugim terorističkim skupinama.

Zahvaljujući širokom spektru aktivnosti „Islamske države“, odnosno od prihoda od prodaje nafte, sustava unutarnjeg oporezivanja, iznuđivanja, ratnog plijena, krijumčarenja arheoloških dobara, trgovine ljudima, otkupnina za otmice i na kraju od stranih donacija, ova teroristička organizacija se zaista mogla pohvaliti bogatim proračunom.

U prosincu 2015. godine, prema podacima informacijske tvrtke IHS Markit, „Islamska država“ mogla je računati na mjesečne prihode od 80 milijuna dolara, a otprilike 43% od toga je dobivala od prodaje nafte, najvećim dijelom u suradnji s Turskom i Bilalom Erdoganom, sinom aktualnog predsjednika. Ostali važniji partneri su bili irački Kurdi, odnosno ljudi iz klana Barzani, te američka koalicija za borbu protiv tog istog ISIL-a, koja možda nije imala velike financijske koristi, ali je dozvoljavala velikim konvojima cisternu da putuju kroz okupirana i kurdska područja u Siriji i Iraku. Tak s uključivanjem Rusije u rat u Siriji je ovaj je izvor financiranja „kalifata“ u velikoj mjeri prekinut.

Ipak, ove stravične brojke su otkrile i „Ahilovu petu“ terorističke organizacije, koja je previše ekonomski ovisila o teritoriju na kojem je prostirao kalifat. Jednom izbačen iz Sirije i Iraka, ISIL je jednim potezom izgubio većinu svog financijskog prihoda i profitabilnosti.

Istodobno, gubitak teritorija je predstavljao priliku za organizaciju, koja je konačno oslobođena ogromnih troškova održavanja državnog aparata na tako velikom području i za vođenje višegodišnjeg rata.

Već 2017. godine, prije konačnog teritorijalnog poraza, ISIL je usvojio novu ekonomsku taktiku, koja se temeljila na stvaranju prividno „legalnih“ aktivnosti s  uslužnim tvrtkama, nekretninama, industrijom hrane i pića, a svim tim poslovima upravljaju treće strane, zaobilazeći tako antiterorističke zakone i rezolucije Vijeća sigurnosti.

Teroristička skupina je također počela ulagati u agencije za razmjenu valuta, korisne za pretvaranje lokalnih arapskih valuta u zapadne i transfer tog novca u inozemstvo. Zahvaljujući takozvanoj „havali“, neslužbenom načinu prijenosa vrijednosti, bilo je moguće zaobići elektroničke sustave i ti su transferi novca postali teško uočljivi.

Danas, nakon smrti Abu Bakra Al-Bagdadija 26. listopada i konačnog gubitka teritorija kalifata u ožujku 2019. godine, financijski sustav takozvane „Islamske države“ se mijenja iz “centraliziranog” sa sjedištem u Siriji i Iraku u “regionalno organizirani” u skladu s potrebama različitih područja u kojima je teroristička organizacija prisutna.

Čini se da su metode dobivanja novca uvijek iste. ISIL zarađuje na otkupninama od otmica, iznuda i pljačke. U prvom slučaju je teroristička organizacija preuzela model talijanske ‘Ndrangete i skupine Anonima Sarda, koje su svojevremeno od velikih spektakularnih otmica poduzetnika ili članova njihovih obitelji prešli na „mikro otkupnine“, odnosno na otmice običnih ljudi s puno manjim iznosom traženim u iznudama, ali je broj takvih otmica toliki da je u ukupnom iznosu zarada premašivala bivše otkupnine od milijun ili dva eura za jednu osobu iz superbogate obitelji.

Kako bi prikupio nova sredstva, ISIL također nastavlja iskorištavati neprofitni sektor, koristiti virtualne valute i krijumčariti starine. Na primjer, teroristička organizacija u Iraku uvelike iskorištava rasprostranjenu korupciju i tako dolazi do sredstava namijenjenih obnovi zemlje.

Washington sve zna, ali…

Ovdje dolazimo do „čudnih“ podataka i činjenice da su izvori ovih informacija američke agencije, udruge i razne organizacije za praćenje terorizma, kao i američko ministarstvo financija koje procjenjuje „kako novac predstavlja stvarnu snagu za organizaciju koja, koristeći milijune dolara, može lako preživjeti, čekajući da nađe još jednu priliku za povratak u središte pozornosti“.

„Stoga je prepoznavanje i uništavanje kapaciteta ISIL-a za ostvarivanjem dobiti i pristup financijskim sustavima postalo ključni cilj za koaliciju za borbu protiv Islamske države“, priopćilo je američko ministarstvo financija, koje u svojim izjavama za ISIL uopće ne koristi termin „teroristička organizacija“, što je u nekim zemlja zakonska obveza pri svakom spominjanju ove skupine u službenom dokumentu ili novinarskom tekstu.

Logičan zaključak je da, bez obzira na takozvanu „havalu“, navodno teško uočljivom neslužbenom načinu transfera novca koji zaobilazi elektroničke sustave, ako netko zna koje su to legalne aktivnosti terorista „kalifata“, te podatke proslijedi pravosuđu zemlje u kojoj ISIL ima legalne aktivnosti i da se dotok novca prekine. Za FBI i američke agencije za suzbijanje pranja novca i prekograničnog kriminala je to rutinski posao, ali nekim čudom nitko ništa ne poduzima, dok se javnost upozorava „kako je ISIL itekako živ i vitalan, ali se krije iza legalnih aktivnosti kroz koja pere novac od iznuda, pljački, prodaje umjetnina i drugih oblika kriminalnih aktivnosti, uključujući prodor u unosni sektor obnove Iraka“. Zaključujući s ovim, odgovor na pitanje tko je od početka bio pravi saveznik terorista „Islamske države“ se nameće sam po sebi.