Na izborima za Bundestag je prošlog mjeseca najveći uspon zabilježila Alternativa za Njemačku (AfD), stranka koju politički mainstream opisuje kao radikalno desničarsku, dok oni za sebe tvrde da su nacionalni suverenisti ili zagovornici politike nacionalnog samoodređenja.
Na čelu stranke, od njenog osnutka 2013. godine i na svim stranačkim konvencijama, ističe se samo jedno ime, ranije glasnogovornice i kasnije čelnice stranke Frauke Petry. AfD je u izvornom programu za cilj imao izlazak Njemačke iz eurozone, ali se 2015. godine fokusirao na borbu protiv nekontroliranog i masovnog priljeva imigranata u Njemačku.
Ove godine u travnju Alternativa za Njemačku prolazi ”čistku”, jer je odlučeno da stranka želi privući umjerenije birače. Frauke Petry najavljuje kako se neće kandidirati za nedavno održane izbore u ruju, a stranku preuzimaju Jörg Meuthen, Alexander Gauland i Alice Weidel, kao čelnica Alternative za Njemačku u Bundestagu.
The Wall Street Journal piše kako je nakon odlaska Frauke Petry AfD usvojio platformu kojom “poziva Njemačku da zatvori svoje granice na podnositelje zahtjeva za azilom, ukidanje sankcija protiv Rusije i napuštanje EU ako Berlin ne uspije ponovno vratiti nacionalni suverenitet od Bruxellesa, kao i da se izmijeni ustav zemlje kako bi se omogućilo oduzimanje državljanstva ljudima kojima su roditelji rođeni izvan Njemačke ako počine teška kaznena djela”.
S tim programom Alice Weidel i Alexander Gauland dobivaju 12.6% glasova i 94 mjesta u Bundestagu i po snazi postaju treća stranka u Njemačkoj.
Do ovog trenutka nema ništa čudno, iako ostaje otvoreno pitanje kako bi AfD prošao na izborima da je stranku ostala voditi Frauke Petry? Međutim, to nikada nećemo saznati.
Alice Elisabeth Weidel je moralna pobjednica nedavnih izbora u Njemačkoj i sa svojim trećim mjestom postaje neugodan, ali snažan politički sugovornik. Weidel je deklarirana lezbijka i godinama živi u vezi s filmskom producenticom Sarah Bossard, državljankom Švicarske porijeklom iz Šri Lanke s kojom ima dvoje djece.
Alisa u zemlji čudesa, bivša uposlenica Goldman Sachsa, koja je radila s ambijentom u kojem caruje George Soros, sada odjednom tvrdi da će se boriti protiv istog sustava kojeg je godinama bila dio. Tek sada i nakon ovih otkrića, koja je malo tko objelodanio, jer bi bila stigmatizirana u biračkom tijelu i bazi stranke koja nezaustavljivo raste, počinju kolati priče o ”zaokretu stranke”, ”okretanje umjerenom dijelu neodlučnih birača” i što sve ne, iako je sve jasnije da je na kongresu stranke u travnju proveden unutarnji puč.
Simbol je stranka nešto na pola puta između loga kompanije Nike i falusnog simbola i strijele SS ukradene sa stare zastave. Sombol je simbol današnjeg trenda, kada je popularno biti malo nacist, malo trendy i ”gayfriendly”.
Radikalne populističke desnice su već duže vrijeme pojava od koje strepi dobro ukorijenjeni sustav, koji je vjerovao da je nedodirljiv. Ove stranke i pokreti doslovno otimaju glasove tradicionalnim konzervativcima i demokršćanima i privlače glasove nezadovoljnih koje sustav niti razumije, niti ih želi razumjeti. Stoga uopće nije teško pojasniti uspon AfD-a u odnosu na CDU, Marine Le Pen nad Macronom ili pokreta M5S u Italiji, koji gazi Demokratsku stranku. Isti identični uzorak. Ali je problem da upravo tome i služe, psi čuvari centra moći, kojem se Frauke Petry suprotstavljala i mislila suprotstaviti. Alice Elisabeth Weidel je odabrana i poslana da učini upravo ono što treba učiniti. Pretvorit će AfD u ”umjereno krilo” njemačkih konzervativaca, a Alexander Gauland će u toj igri služiti da da poneku glasnu i besmislenu izjavu o nacizmu, holokaustu ili kako se Njemačka s poštovanjem mora odnositi prema vojnicima Wehrmachta, pa i onima iz Drugog svjetskog rata, jer su to ipak bili djedovi i preci današnjih generacija.
Jednadžba je jasna. Dok Alexander Gauland povremeno daje skandalozne izjave, Alice Weidel će raditi sve da Njemačku drži granice otvorene, da ostanu sankcije protiv Rusije i da Berlin i dalje veći dio suvereniteta prepusti Europskoj uniji, dok na izmjene ustava ne treba ni pomišljati, bilo o čemu da je riječ.
Narednih desetljeća se sustav svjedočiti afirmaciji radikalne desnice, ali desnice koja će se koristiti kao posljednji bastion liberalizma i koja će na mala vrata u program uvesti kulturološke značajke svojih ”progresivnih antagonista” i ulice.
Alice Weidel je na vrh Alternative za Njemačku postavljena kako bi upravljala pomicanjem neslaganja javnosti udesno ili reakcionarno definirane političke vode
Ovo je nova strategija, ali u isto vrijeme stara i testirana kada je krupna oligarhija početkom prošlog stoljeća isto učinila s ljevicom, samo kako bi spriječila uspon njenog radikalnog krila, koje je u to vrijeme plijenilo simpatije naroda diljem Europe.
Fašizam i nacizam su na ovu potrebu tadašnje oligarhije reagirali identificiranjem neprijatelja i preuzimanjem vodstva bilo koje narodne revolucije. Kada, nakon svih obmana, takozvane umjerene stranke više nisu mogle dobiti glasove, pojavljivali su se tihi stražari iz redova ekstremne desnice. Danas su također među nama i doći će da provedu zadaću za koju su stvoreni.
Proteklih nekoliko godina su bile vrlo korisne za čistke u određenim krajnje desnim krugovima, koji su često hvaljeni zbog njihove oslobađajuće snage, da unose novost u politiku ili da iskorištavaju bijes naroda zbog atavističkog neznanja koje prožima svakog čovjeka.
Proces uklanjanja istinskih suverenista mora pratiti povijesni revizionizam, koji će se propagirati, širiti i bit će prihvaćen. Tu će zadaću učiniti mediji, zadužen za stabilizaciju sustava, koji će širiti priče o antidemokratskom bauku kojeg predstavljaju i desni i lijevi pokreti, nakon čega naj ostaje jedini ”izbor”, ultraliberalni globalistički sustav, kojeg će podržati i braniti i ovakav novi AfD.
Određeni pokreti i stranke će povremeno širiti nacionalističke i ksenofobne osjećaje, možda kao peronistički pokret, ali uvijek poštujući matricu osnovne sheme.
Što se tiče ljevice, ona je u pravom smislu te riječi odsutna barem tri desetljeća. Sporna i zastarjela ljevica je danas predmet ismijavanja, prije svega jer mnogi u današnjem globalnom selu nude ekonomske recepte od prije 50 ili 100 godina, zbog čega je postala predmet ismijavanja. Ova ljevica čak i ne uspijeva ući i nacionalne parlamente i potpuno je odsutna u političkom životu Europe.
Posljednje socijalističke i napredne vođe su nestale. Ili su likvidirani ili su se u različitim nijansama priklonili neoliberalizmu i nikako se ne mogu nazvati ljevicom ili progresivnima. Sjetimo se Olofa Palmea kojega je po nalogu tajnih službi ubila švedska ekstremna desnica, Allendea kojeg su ubili Pinochet i CIA, sjetimo se Sankare, Gaddafija, Chaveza i mnogih drugih.
Mnogi su tijekom vremena poraženi u sukobu sa sustavom koji je koristio tajne službe, a one su, pak, stvorile desničarske pokrete koji su bili prava remek djela u uništavanju bilo kakvih naprednih ideja i vođa koji su te ideje utjelovljavali. Ovo je sustav u kojem su pseudoljevica i lažni konzervativci djelovali usklađeno, kao u slučaju Ukrajine kada su europski demokršćani i pučani, zajedno sa socijaldemokratima, podržali neonaciste u Kijevu, samo zato što su bili protiv Putina. To je bio zajednički pothvat različitih svjetova, ali ujedinjenih u istom cilju.
Govorimo o povijesnom modelu koji je primjetan u posljednjih 40 godina, koji se materijalizirao u trenutnoj neoaristokratskoj paradigmi koja prožima obje strane, poput američkog modela, gdje himera ima desnu i lijevu stranku, frakcije gotovo identične i obje su u istoj mjeri otuđene od ljudi.
Jedinstveni model razmišljanja je zabranio ideologije, a pitajmo se zašto? Promijenio je jezik i ispraznilo značenje dva pola koja su nužna za demokratsku dijalektiku. Zbog toga je nužno, iako u pravom smislu ne postoje, govoriti o ljevici i desnici, jer utjelovljuju vrijednosti i ideale bez kojih nam preostaje puka financijska spekulacija, bez ideja i plana, najmračnija džungla u kojoj pobjeđuju najjači.
Ljevica je uništena, apsorbirana od strane neoliberalne elite u vremenima ”kraja povijesti”, kada je atomizirana na ”progresivne nevladine udruge” po receptu Karla Poppera i njegovog ”otvorenog društva”. Međutim, ljudi i narodi, pogotovo u vremenima krize, nisu uvijek amorfna masa, što se pokazalo usponom desnih populističkih, bolje rečeno suverenističkih pokreta. Sada se bitka odvija na tom polju i sva su sredstva dozvoljena, od manipuliranja masama do velikih čistki u pokretima i strankama u kojima se prepozna prava opasnost po postojeći poredak.
AfD je od osnutka 2013. do travnja ove godine bio snaga koja je mogla ozbiljno uzdrmati sustav koji Njemačkom vlada od Drugog svjetskog rata. Velikom čistkom u vrhu u travnju ove godine su stranku preuzeli ljudi koji su i sami dio sustava protiv kojeg tvrde da se bore. To znači da je opasnost otklonjena i da se stranka neće boriti za ranije proklamirane, kasnije redefinirane ciljeve.
Dakle, imamo Alice Elisabeth Weidel i AfD, koji će zadržati retoriku zbog biračkog tijela, stranku malo neonacističku, malo trendy i ”gayfriendly”, koja je njenim dolaskom na vlast eutanazirana i od koje ne treba očekivati ništa. Za znatiželjne ostaje samo nada, ako to ičemu služi, da će Frauke Petry jednom napisati memoare i reći istinu što se dogodilo na stranačkoj konferenciji u travnju 2017. godine, kada se povukla i ”ustupila” mjesto Alice Weidel.
Malo naci, malo trendy i malo ”gayfriendly” i na kraju mu*o Marjanovo, kao i uvijek. Dakle ova je ”drugarica” radila kao analitičarka Goldman Sachsa, pa je malo bila u krugovima NVO, pa je onda izgurala Prety iz vrha stranke. Ma predivno. ….
Povijest nas je naucila da desnica nije nikada alternativa jer iskljucivost, mrznja, nasilje nisu nikada rjesenje. Desnica je uvijek iskljuciva. Desnica je i formalno dijete krupnog kapitala i njegov zastitnik. Kako bismo nazvali stranku koja velica Vermacht i SS, koja bi protjerivala svoje sugradjane, koja tvrdi da neki drugaciji smrde, da su lijeni i da su genetski zli?! Cemu bi takva grupa ljudi mogla doprinositi.
Nakon čitanja ovog članka čovjek može zaključiti da su sve političke struje u svijetu globalisticka urota. Pisac članka ima u glavi priličnu zbrku i nikako da shvati da je globalizacija davno pobijedila, ako ni zbog cega drugog, a ono zbog ekonomskih razloga. Mala tržišta “suverenih” zemalja nedovoljna su za velike zarade. Svijet je jedno tržište i jednom ce nestati sve granice.
Fasisti i sovinisticki nacionalisti su uvijek bili zaglupljeni korisni idioti i instrument velikog kapitala za sprecavanje naprednih drustvenih promjena. Clanak je to vrlo jasno istakao i u ovoma slucaju sa strankom Alternative za Njemacku.
globalozacija sama po sebi ne mora znaciti zlo , dapace pozeljna je u vidu protoka roba , informacija i gradjana medju drzavama odnosno saradnje na svim poljima medju narodima , problem je da je ova danasnja globalizacija ujedinjene mafijuza protiv citavog slobodarskog svijeta i gradjana , oni ne samo da ne spajaju ljude i drzave vec ih redom stavljaju u lance , glavno oruzje vise nisu nuzno tenkovi i avioni oni se koriste samo za neposlusne narode i drzave , osovinu zla tzv globalizacije cine banke – crkva -vojna industrija , a sto se tice desnicara oni su kao i uvjek korisni idioti bjelosvjetskih hostaplera , pa tako gdje umire ili propada kapitalizam izvlace bagru iz misjih rupa da siju zlo i mrznju ne bi li ostatku narodu odvratili paznju od stvarnih problema , okova i lanaca koje su im predodredili, nacionalisti se ne bore protiv globalizacije vec protiv ljubavi… Čitaj više »
u željnom iščekivanju komentara korisnika alan ford, inače vrsnog poznavatelja tamošnjih prilika.
što se tiče eutanazije desnice, ako je tako onda se zbiva ono što i sadašnjoj pseudoljevici. glumit će lažnu alternativu. to što će ostati par antisistemskih političara neće imati prevelik utjecaj.
Sve se to izleglo iz istog gnijezda. Nisam trebao ni istraživati tko je ova alisa da bi intuicija rekla od kuda vjetar puše, drago mi je da je Babić to potvrdio……..
Ne znam otkuda Babiću ova procjena, da je AFD do travnja ove godine bio ozbiljna opobena stranka, ali da su “čistkom” u stranci, komandu preuzele snage sistema. I da je Frauke Petry navodno bila za promjenu sistema, pa je zatio uklonjena. To su potpuno promašene procjene, koje ne odgovaraju činjenicama. Ali Babić u toj završnoj procjeni na kraju članka zapravo pobija samog sebe, jer je ranije, na početku članka , citirajući Wall Street Journal, rekao, da je AFD, baš nakon odlaska Frauke Petry, usvojio program u kojem se zahtjeva povratak nacionalne suverenosti za Njemačku i ukidanje sankcija Rusiji. Kao prvo da odmah kažem što radi ta “sjajna” Frauke Petry. Nakon što je nakon izbora objavila svoj izlazak iz stranke (zajedno sa svojim drugim mužem Markusom Pretzellom), sada namjerava osnivati novu stranku. I kaže, naša Frauke, ta stranka će biti protiv radikalizma, i za dijalog sa islamom, i bit će pro-američka… Čitaj više »
Njemačaka je u dramatičnoj situaciji, jer je sada potpuno vidljivo i najvećim naivcima da njemačka elita u služni washingtonske duboke države radi na postepenom uništavanju nacionalne države Njemačke i pretvaranju Njemačke u neku neutralnu mješanu državu. Mislim da je mnoge Nijemce šokiralo ono što su čuli na stranačkom sučeljavanju Merkelice i Schulza na TV, uoči izbora. Na jasno pitanje jednog novinara hoće li NJemačka zaustabviti masovni priljev migranata i kada će biti protjerano oko 300.000 odbijenih azilanata, i Merkel i Schulz su rekli, da će Njemačka i dalje primati migrante i izbjeglice, jer kofol, je to dužnost, prema nekakvim međunarodnim ugovorima i da se ne mogu protjerati svi ti azilanti, da se mora gledati pojedinačno od slučaja do slučaja… Bijedni Sorošev isprdak, Martin Schulz, teški luzer, umjesto da nakon katastrofannog rezulatata izbora dadne ostavku, on je prksono izjavio, da će s on i SDP sada svim sredstvima boriti protiv AFD-a… Čitaj više »