Nova politika za Afriku Johna Boltona: Osujetiti i protjerati predatore Rusiju i Kinu

Kada smo u ožujku ove godine pisalo o odluci Donalda Trumpa da s mjesta savjetnika za nacionalnu sigurnost ukloni generala Herberta McMastera i  na njegovo mjesto postavi Johna Boltona, naveli smo da je američki predsjednik “jastreba” McMastera zamijenio “psihopatom” Boltonom, što ne odgovara onome što je potonji bio, što jest i što će ostati do kraja života.

Ako su mnogi generala McMastera s pravom smatrali “jastrebom” u Bijeloj kući, nakon samo nekoliko izjava Boltona je bilo jasno se da će sigurnosna i vanjska politika Donalda Trumpa u ostatku mandata biti slična ili ista kao da je za predsjednicu izabrana Hillary Clinton, piše u članku u kojem smo nešto više rekli o Johnu Boltonu u trenutku odluke dolaska na mjesto savjetnika za nacionalnu sigurnost.

Ova su se predviđanja pokazala točnima, možda i preblagima u odnosu na stvarnost. Činjenica je da SAD gube utjecaj u svijetu i stvaraju si sve više neprijatelja, čak i među saveznicima, koji i m se za sada ne mogu oduprijeti. Ali to ne znači da je Washington zbog toga manje opasan. Naprotiv, logično je da će učiniti sve da pokuša vratiti izgubljeni status neupitnog svjetskog hegemona.

John Bolton: “Predatorske metode” Moskve i Pekinga ugrožavaju američke interese u Africi

Vraćajući s e na Johna Boltona, podsjetimo na najnoviju izjavu kojom je komentirao Kinu i Rusiju.

Savjetnik za nacionalnu sigurnost Bijele kuće John Bolton je kritizirao je Kinu i Rusiju zbog “nepoštene konkurencije” prema Sjedinjenim Državama u Africi. Prema njegovim riječima, “predatorske metode” Moskve i Pekinga ugrožavaju neovisnost afričkih zemalja i stvaraju “značajnu opasnost” američkim interesima na crnom kontinentu.

John Bolton je ovo izjavio predstavljajući novu američku strategiju za Afriku. Optužio je Peking i Moskvu za “nepoštenu konkurenciju” na kontinentu i obećao da će se uprava Donalda Trumpa suprotstaviti takvim njihovim aktivnostima, piše The Hill.

“Velike konkurentske sile, naime Kina i Rusija, brzo šire financijski i politički utjecaj diljem Afrike. Oni su namjerno i agresivno usmjeravali svoja ulaganja u regiju kako bi stekli konkurentsku prednost nad Sjedinjenim Državama”, rekao je Bolton na sastanku Zaklade Heritage u Washingtonu.

“Te predatorske metode koje provodi Kina i Rusija sprečavaju gospodarski rast u Africi, ugrožavaju neovisnost afričkih država, ometaju prilike za američke investicijske, upliću se u američke vojne operacije i stvaraju značajnu opasnost za nacionalne sigurnosne interese Sjedinjenih Država”, dodao je John Bolton.

Međutim, priznao je i da Sjedinjene Države imaju ograničene da se natječu s desecima milijardi dolara koje Kina ulaže u Afriku, stoga uopće nije jasno što John Bolton želi. Libijski scenarij će se teško ponoviti, kada su ruski i kineski ulagači napustili započete i dovršene projekte i doslovno morali pobjeći iz zemlje. Naravno, Trumpov savjetnik za nacionalnu sigurnost neće reći da je to desetljećima bio “modus operandi” američkih ulaganja u prosperitet Afrike, koja je sada u “kandžama predatora” iz Rusije i Kine.

Prema Boltonu, prethodna američka politika u Africi je imala puno nedostataka. Napomenuo je kako je Washington posljednjih godina izdvojio milijarde dolara za zemlje regije, ali “nije postigao željeni učinak”.

Stoga Trumpova uprava namjerava odustati od “nesustavne” financijske pomoći cijelom kontinentu. Umjesto toga, SAD će financirati određene zemlje i strateške ciljeve. Glavni cilj tih ulaganja je jačanje srednje klase i poboljšanje poslovne klime u afričkim zemljama, objasnio je John Bolton.

Bolton je također rekao da Bijela kuća planira “ponovno analizirati” potporu mirovnim misijama Ujedinjenih naroda u Africi. Ako un Washingtonu zaključe da su misije neučinkovite, Sjedinjene Države mogu odbiti sudjelovati u tim operacijama.

The Hill, koji je komentirao Boltonovo predstavljanje nove strategije za Afriku,  navodi kako su do sada visoki dužnosnici Trumpove administracije u svojim javnim izjavama rijetko spominjali Afriku. Glavni naglasak je stavljen na pitanja vanjske politike kao što su pregovori sa Sjevernom Korejom i povlačenje iz nuklearnog sporazuma s Iranom. Između ostalog, američki predsjednik je bio u središtu skandala zbog svog stava prema afričkim zemljama. Trump se suočio sa snažnim kritikama kada je afričke zemlje na zatvorenom sastanku sa senatorima navodno nazvao “prljavim rupama”, što je kasnije potvrdio jedan od sudionika sastanka.

Sudeći prema sažetku nove američke strategije za Afriku, SAD će se ograničiti na suradnju sa saveznicima, kojih je vrlo malo, dok će se usput boriti da ograniče utjecaj Kine i Rusije na kontinentu, što će biti vrlo teška zadaća, posebice u kineskom slučaju koja je u Afriku uložila stotine milijardi dolara.

Koji su planovi “Trumpovog Goebbelsa”?

Nakon predstavljanja strategije za Afriku i istovremenih optužbi protiv konkurentskih sila koje ugrožavaju američke interese u Africi, može se reći sve samo ne da je John Bolton glup.

Baš kao što Rusi uporno ponavljaju istinu u jednostranom ključu, čime vrše propagandni utjecaj među stanovništvom Zapada, što je rekla kolegica Johna Boltona tijekom nedavne javne rasprave o globalnoj sigurnosti Centra za strateške i međunarodne studije (CISS), američki savjetnik za nacionalnu sigurnost ponavlja nesporne laži, ali tako često i tako uporno da mu neki počinju vjerovati.

U tom kontekstu ne možemo ne spomenuti Josepha Goebbelsa, ministra propagandne Adolfa Hitlera, koji se smatra jednim od najvećih manipulatora u povijesti, koji je odgovoran za ekspanziju, plamen i širenje nacističke genocidne ideologije i koji je provodio nadzor nad informacijama o zločinima nacističkog režima.

Goebbels je koristio medije za širenje lažnih informacija koje su olakšale uspostavu i dominaciju nacifašističkog režima nad stanovništvom različitih regija u kojima nastao tijekom Drugog svjetskog rata, uz poticanje straha i stanovništva da se okrene protiv određenih skupina.

Među poželjnim metodama Goebbelsa, koji je također bio sve samo ne glup, bile su individualizacija i grupiranje protivnika koje je često uspio uvjeriti da su jedni drugima neprijatelji. Uspijevao je zbuniti i usmjeriti pozornost na probleme koji nemaju veze s onim pravim zbog kojih je neka bitka izgubljena, pretjerivao je u opisu situacija i pretvarao ih u prijetnje. Naravno, ušutkao je svaku mogućnost širenja informacija koje su se kosile s njegovom propagandom ili koje su promicale stavove protivne njegovi ciljevima.

Nacistički presedan je danas u smislu metoda najbliži medijskom terorizmu, koji je još opasniji zbog brzine ili neposrednosti, raznolikosti medija, sposobnosti umnožavanja, mobilizacije, interakcija, savjetovanja i sveobuhvatne kapitulacije pred diktatom hegemonijskog carstva. Monopol nad medijima i širenjem informacijama imaju njihovi vlasnici, a u rukama nekoliko američkih tvrtki i multimilijardera iz  savezničkih zemalja su radio, tisak, televizija i internet.

Od početka ovog desetljeća su informacija i zabava na cijeloj planeti kontrolirani od strane deset supergrupa američkih medija, koji su u posljednje vrijeme proveli megaspajanja i žele dominirati svijetom izdavaštva, glazbe, filma, proizvodnjom i distribucijom televizijskih sadržaja, kazalištem, internetom, čak i zabavnim parkovima, kao što je Disney World.

Prema popisu, od 50 najvećih medijskih korporacija u svijetu danas, potrošnju informacija i dnevnu zabavu uglavnom dijelom proizvodi pet najvećih tvrtki s najvećim utjecajem i koje dominiraju globalnim i američkim tržištem. To su korporacije Comcast, The Walt Disney Company, News Corp Ltd /21st Century Fox, Direct TV-IIlc i Time Warner Inc.

Washington je njihov rektor na tehnološkoj razini, političko-diplomatskoj i ekonomskoj, a vojna i obavještajna zajednica ih usmjerava u aktivnostima globalnih tajnih operacija, vršenja neprijateljskog utjecaja i proizvodnju laži koje zamagljuju zločine i kao činjenice i vijesti preplavljuju tisak našeg doba.

Sličnosti među manipulatorima

Još jedna sličnost između starog i novog nacizma leži u karakteristikama likova koji upravljaju manipulacijom podacima i ponavljaju laži, onda i sada, a priče u različitim kontekstima predstavljaju ciljanim zemljama.

Hitlerovoj Njemačkoj dvadesetog stoljeća i hegemonijskom carstvu “novog američkog trenutka” u XXI stoljeću je zajedničko da propagandu kao oružje u svojoj globalnoj dominaciji u oba slučaja vode fanatici bez skrupula, pragmatici koji proizvode laži kako bi se kasnije opravdale “vojne sankcije”.

U slučaju Sjedinjenih Država je za ovu misiju Donald Trump trebao nekoga “puno čvršćeg” od njega samog, ali i tko će mu u isto vrijeme biti bezuvjetno odan, kao što je Goebbels bio odan Hitleru. U slučaju savjetnika za nacionalnu sigurnost Johna Boltona, najnoviji znak apsolutne odanosti Trumpu, koji ga je doslovno izvukao iz prašine američke diplomacije, je to što je stajao na njegovoj strani u svim unutarnjim i javnim sukobima u Washingtonu.

Istraživači Goebbelsovog psihološkog profila su naglasili da je zbog teške situacije iz djetinjstva i fizičkih problema izrastao u osobu koja je imala lošu sliku o sebi, a ponekad je o sebi mislio kao da je “odvratan” ili “jadnik”. Slučajno, Bolton je u svojim memoarima je samoga sebe opisao kao “čudovište” i “strancem”, jer studentskih godina, kada je pohađao Yale, svi su studenti bili protiv rata u Vijetnamu, osim njega.

Američki tisak također istaknuo posebnost Boltona, bivši američki diplomat je opisan kao “najneugodniji američki veleposlanik u Ujedinjenim narodima”. Treba reći da je ovaj epitet dobio prije imenovanja veleposlanice u odlasku Nikki Haley, koja je podržavala “ratnu diplomaciju” protiv Venezuele, Nikaragve, Irana, Sjeverne Koreje, Sirije, Rusije, Kina, Kuba i mnogih drugih zemalja.

Povratak Operacije Condor?

S dolaskom Johna Boltona na mjesto čelnika Vijeća za nacionalnu sigurnost, ponašanje predsjednika Trumpa je postalo katastrofalno, došlo je do integracije ratnog kabineta i Vijeća za nacionalnu sigurnost s najgorim zagovornicima i sudionicima provedbe praksi mučenja, laži, rasizma, ucjena i agresija.

Odlaskom Herberta McMastera, Rexa Tillersona i ostalih dužnosnika koji su bili prvi izbor, Republikanska stranka je optužena da je izdala svoja načela, jer Amerikanci nikada u povijesti nisu voljeli da ih vode vodili nepouzdanih ljudi, što je morao priznati čak i The New York Times, stjegonoša imperijalističke propagande.

Ako se bolje pogleda, val netolerancije koji se širi diljem planeta se potiče iz središta imperijalističke politike i od strane njezinih dužnosnika. Baš kao što je za razne skupine, zemlje ili regije Goebbels imao različite priče, samo kako bi unio podjele i razdor među neprijateljima tadašnje Njemačke, Trumpov ministar propagande za Europu ima jednu priču, za Latinsku Ameriku drugu, za Afriku treću, a za Kinu i Rusiju zasebnu, posebno razrađenu do najsitnijih detalja. Propagandne pripovijesti zapravo imaju zajednički nazivnik, ali se moraju prilagoditi svakoj od zemalja ili kontinenata, a za njihovo širenje se koristi medijska moć, koju vidimo u analogiji s onima koje je pokrenuo Joseph Goebbels.

Na primjer, ovi mediji ekstremnu neofašističku desnicu osuđuju unutar Sjedinjenih Država, dok istu podržavaju u Latinskoj Americi, jer je jedino ta politička snaga, koja vuče korijene iz vremena fašističkih vojnih hunti, sposobna nositi se s vladama Venezuele, Kube, Bolivije ili Nikaragve, što se vidjelo na primjeru Brazila ili Argentine. Sada je na redu strategija sklapanja novih saveza vlada sklonih servilnosti Washingtonu, što je nedavno potvrdio summit “Gusaneras” u organizaciji Eduarda Bolsonara, sina novoizabranog predsjednik Brazila.

Kapetan Jair Bolsonaro, na čelu terorista Venezuele, Nikaragve i Kubanaca u iz Miamiju podsjećaju na vremena Augusta Pinocheta, Alfreda Stroessnera, Anastasia Somoze i mnogih drugih koji su se prije nekoliko desetljeća zajedno “borili protiv komunizma u regiji” u kojoj komunizma zapravo nije ni bilo.

Izjave i planovi Johna Boltona za Latinsku Americu se ni po čemu ne razlikuju od nove strategije za Afriku, dio koje smo citirali na početku i nema sumnje da će “Trumpov Goebbels” i nju znati predstaviti tako da SAD imaju velikog posla na kontinentu u “obrani nacionalnih interesa” latinoameričkih naroda i samih Sjedinjenih Država.

Iz Washingtona stiže paradoksalno otkriće: Ruski mediji istinu koriste kao propagandu

Dok Trump napada Kinu, azijski div je “uzeo” Afriku 

Ako je Trumpov savjetnik general McMaster bio “jastreb”, na njegovo mjesto dolazi psihopat