Novi američki ultimatum „saveznicima“: Ili Huawei ili mi!

Embargo, sankcije, trgovinski rat, ucjene, prijetnje i pokušaji destabilizacije kako „neprijatelja“ tako i „saveznika i partnera“ su arsenal svih američkih uprava, ali su trenutno dosegle najvišu razinu poslije Drugog svjetskog rata. Očiti gubitak konkurentskih prednosti na globalnom tržištu, SAD energetsko, tržište zrakoplova, automobila i sektora visoke tehnologije, da spomenemo samo neke,  pokušavaju očuvati gore navedenim mjerama. Ali svaka izjava, prijetnja i korak u tom smjeru samo potvrđuju strmoglavi pad Sjedinjenih Američkih Država kao svjetske supersile, status koji su uživale tijekom ’90-ih i ranih 2000-ih.

Plinovod Sjeverni tok 2 će biti sigurno gotov, Turski tok je pušten u rad, LNG terminal Klaipeda u  Litvi kupuje jeftiniji ruski ukapljeni plin, ali nije jedini. Sada američka uprava pokušava spasiti tržište visoke tehnologije i 5G usluge. Hoće li uspjeti? Vidjet ćemo. Sve ovisi o reakciji europskih „saveznika“, gdje se odozdo budi otpor diktatu Washingtona i političke elite će, prije ili kasnije, morati slušati volju građana, ili će biti pometene od strane suverenističkih stranaka, koje se pogrešno u medijima prikazuju kao „fašističke“.

U ratu u kojem očito gube, SAD su poručile da uskoro više neće dijeliti bilo kakve obavještajne podatke sa zemljama koje budu upotrebljavale opreme ili instrumente spojene koji se mogu na bilo koji način „umrežiti“ s nekim od sustava kineske telekomunikacijske tvrtke Huawei Technologies.

Prema izvješćima agencije Reuters, sve je počelo prijedlogom zakona kojeg je u srijedu predložio republikanski senator iz Arkansasa Tom Cotton. Ova mjera, ako je odobri Kongres, spriječila bi Washington da dijeli osjetljive informacije vladama koje kineskom divu iz Shenzena omogućuju da unutar njihovih granica koristi 5G tehnologiju ili koje koriste bilo što od visoke tehnologije marke Huawei.

Sjedinjene Države već duže vrijeme provode globalnu kampanju protiv tvrtke koju je osnovao Ren Zhengfei jer bi, prema američkim vlastima, Huawei mogao špijunirati kupce u ime vlasti iz Pekinga. Kako su među kupcima i „partnerske“ zemlje Bijele kuće, za Trumpovu administraciju je „problem što bi nesavjesni i neoprezni saveznici povjerljive informacije nenamjerno proslijediti Kini“.

Vraćajući se ovdje na tajni program nacionalne sigurnosne agencije kojeg je otkrio Edward Snowden je bespredmetno, jednako kao i rezultati službenih istraga u EU u kojima stoji kako kineska tehnologija nema takozvane „back door“ prolaze kroz koje može prikupljati informacije. Uvijek je slučaj da je „istina“ ono što kaže Bijela kuća, a za to nisu potrebni nikakvi dokazi.

Prošle godine, nakon mjere koju je potpisao predsjednik Donald Trump osobno, Washington je Huawei stavio na crnu trgovinsku  listu zbog “pitanja nacionalne sigurnosti”. Nevažno je što je Kina oduvijek odbijala da ima bilo kakvu suradnju s Huaweijem u tom smislu i nudila dokaze i pojašnjenja trećih strana, jer pravdanja Pekinga nisu uspjela razuvjeriti američki Kongres.

Vazali Washingtona moraju birati: Ili Huawei ili zaostala američka tehnologija

Vreme predstavljanja zakona u proceduru nije slučajno. Za nekoliko dana Ujedinjeno Kraljevstvo će morati odlučiti kako ažurirati svoju telekomunikacijsku mrežu. Ne isključuje se mogućnost da se London osloni na Huawei tehnologiju, čak i ako se, nakon američkog upozorenja, scenarij može radikalno promijeniti.

Britanski premijer Boris Johnson, koji je u vrlo dobrim odnosima s Donaldom Trumpom, morat će donijeti tešku odluku. Ili će zemlji osigurati najbolje tehnologije na tržištu, a one Huaweija su u određenom smislu top ponuda, ili će odbiti Huawei kako bi zadržao dijeljenje obavještajnih podataka sa Sjedinjenim Državama i ostao u skupini „Five Eyes“ , obavještajnoj skupini koju čine SAD, Velika Britanija, Kanada, Australija i Novi Zeland?

S ovim složenim izborom će se vjerojatno suočiti i mnoge druge europske zemlje, uključujući našu, iako konačna odluka službenog Zagreba o ovom pitanju uopće nije upitna.

Senator Cotton, dugogodišnji kritičar Huaweija, ne želi odstupiti ni korak u svojim planovima.

“Sjedinjene Države ne bi trebale dijeliti vrijedne obavještajne informacije sa zemljama koje daju Huaweiju da slobodno djeluje unutar njihovih granica, jer je ova kompanija produžena ruka Komunističke partije Kine i tako će Peking dobivati vrijedne obavještajne podatke”, rekao je Cotton, prenosi agencija Askanews.

Manjak obavještajnih izvješća američkih agencija su rizik ili ne?

Trenutno je Cottonov prijedlog još uvijek prijedlog zakona, ali se u međuvremenu treba zapitati što bi se moglo dogoditi u slučaju zemljotresa. Drugim riječima, postojeći obavještajni odnosi između Sjedinjenih Država i priličnog broja „saveznika“, koji su tradicionalno odani Washingtonu, raspali bi se. Isti bi slučaj bio s mnogim europskim zemljama, isključujući one poput Poljske baltičkih država, nažalost i Hrvatske, koji bez pogovora izvršavaju zapovijedi koje dobivaju iz američkog veleposlanstva u Zagrebu.

U najgorem slučaju, nitko ne bi dijelio osjetljive informaciju ni s kim, uključujući i podatke o terorističkim prijetnjama. Jasno se vidi da je novi kurs Washingtona svakoga pritisnuti uza zid, uz poruku: „Ili izaberite nas ili Huawei.“

“Molim sve naše saveznike širom svijeta da pažljivo razmotre posljedice poslovanja s Huaweijem zbog svojih nacionalnih interesa”, poručio je senator  je Cotton.

Nije teško primijetiti da ovo uopće nije „molba“, već ultimatum. Situacija oko ovog pitanja je prilično fragmentirana. Australija i Japan  su Huawei odmah izbacili s posla. Međutim, mnoge vlade Europske unije to nisu učinile. Njemačka, Francuska i Italija, tri europske sile, po broju stanovnika i važnosti njihovih ekonomija, bez obzira na krizu kroz koju prolaze, do sada nisu podržale američke zahtjeve, ali će vrlo brzo morati odabrati stranu na kojoj će biti.

Ali čak i ako pozitivno odgovore na američke zahtjeve, zar u europskim prijestolnicama koje pružaju kakav takav otpor američkom diktatu, zaista misle da je ovo posljednju ultimatum iz Washingtona? Naravno da nije, jer će nakon ovog uslijediti novi, za neku drugu pogodnost na tržištu ud preko 500 milijuna ljudi u EU. Stoga je krajnje vrijeme da se kaže „Ne!“, čak i ako to znači prekid obavještajne suradnje s američkim službama. Koliko su to napada u Europi spriječili CIA, NSA i druge američke službe? Koliko je poznato, vrlo mali broj, možda nijedan, osim ako izuzmemo onaj koji je za Novu godinu trebao biti počinjen u Sankt Peterburgu, ali to nema veze s Huaweijem i ovdje se Trump htio „približiti“ Moskvi, kako bi dao poticaj Henryu Kissingeru koji je u nedavnim pregovorima u Kremlju kursa Rusije pokušao odvratiti od jačanja strateške suradnje s Pekingom, što mu nije pošlo za rukom. Što dobivamo ako jednom, dva, tri ili tko zna koliko puta pokleknemo pred nasilnikom? Ništa. On će se i dalje ponašati isto, a mi ćemo biti bijedne vazalske države „ograničenog suvereniteta“.