Novi građanski rat je vrlo realna perspektiva za SAD

Hajmo skicirati jednu veliku zemlju u tri široke crte:

Prvo, njeno stanovništvo prelazi 333 miliona. Ovi građani privatno posjeduju otprilike (ili barem) 339 miliona oružja. Oni su jedinstveni po tome što nijedna druga država na svijetu nema više privatnog oružja nego ljudi. Lako nadmašuju, na primjer, Jemen, zemlju s ratnom kulturom koja je prošla kroz godine građanskog rata, a ipak ima samo oko 53 oružja na 100 stanovnika.

Drugo, polarizacija je neuobičajeno visoka i opaka: Već 2020. godine, politički naučnik na jednom od najprestižnijih američkih univerziteta otkrio je da je “politčka polarizacija među Amerikancima rapidno porasla u posljednjih 40 godina – više nego u Kanadi, Ujedinjenom Kraljevstvu, Australiji ili Njemačkoj”, na primjer. Rezultat: Amerika je posebna, ali ne na dobar način. “Nijedna od bogatih, konsolidovanih demokratija istočne Azije, Okeanije ili Zapadne Evrope”, istaknuto je u radu iz 2022. godine objavljenom od strane Carnegijeve fondacije za međunarodni mir, “nije suočena sličnim nivoima polarizacije tokom tako produženog perioda”.

Prošle godine, drugi papir Carnegieve fondacije otkrio je da, iako je neka percepcija polarizacije oko specifičnih pitanja politike (kao što su kontrola oružja ili pobačaj) preuveličana, sama ta percepcija je štetna za koheziju zemlje. Jer “ljudi koji su najviše uključeni u građanski i politički život imaju najmanje tačne [ovdje znači: izrazito negativne] poglede na vjerovanja druge strane” i postoji visok stepen onog što politički naučnici nazivaju “afektivna polarizacija”. Ukratko, svi ili mnogi od tih građana, koji kolektivno posjeduju toliko oružja da je preko 40% domaćinstava naoružano na ovaj ili onaj način, ne vole ili čak samo poštuju “drugu stranu” političkog spektra – ni najmanje.

Treće, zemlja takođe pokazuje izraženu kulturnu opsesiju, zapravo skoro opsesiju, ne samo idejom građanskog rata kao takvog ili specifičnom istorijom vlastitog vrlo krvavog građanskog rata u devetnaestom vijeku. Naprotiv, njeni eliti i opća populacija su opsjednuti nadolazećim građanskim ratom, koji je, prema podacima iz 2022. godine, ogroman 43 posto smatra vjerovatnim u narednih deset godina. Debate, visokopostavljeni knjige, članci i popularna kultura ističu ovu fantaziju na istaknut i postojan način.

Razgovaramo, naravno, o Sjedinjenim Američkim Državama. Iako bi bilo lako dodati više kriterija i podataka, to nije potrebno. Gornje je dovoljno da pokaže kako bi bilo kratkovidno ignorisati rizik od drugog građanskog rata u Americi, iz dva razloga: To nije samo fantazija, dugujući svojoj trenutnoj nacionalnoj rezonanci “hajpu” i zadojenosti zamisli o oslobađajuće apokaliptičnoj budućnosti haosa gdje svako gleda samo svoje interese (i, u SAD-u, pretpostavljam, svaki drugi rod koji želi da učestvuje).

Pametni Amerikanci to takođe shvataju. Barbara F. Walter, na primjer, istaknuta je politička naučnica koja je opsežno radila s CIA-om kako bi razvila model predikcije građanskih ratova, za bilo koju zemlju osim SAD-a, naravno. Sada je došla da upozori da se model počinje zabrinjavajuće dobro slagati sa samom Amerikom. Možda ima svoje centrističke pristrasnosti – uključujući i uobičajenu preuveličanost “ruskog uticaja” – ali su njeni osnovni argumenti valjani: SAD postaje anokratija, što u suštini znači režim koji se samo pretvara da je demokratija. (Zapravo, to je ono što je oduvijek bio, ja bih tvrdio.) I postoji značajna grupacija onih koji se osjećaju ugroženo gubitkom svog bivšeg društvenog statusa i premoćnosti. Ta pojava je snažno povezana s rizikom od građanskog rata.

Ne zaboravimo ni da Amerika dokazuje svoju ogromnu sposobnost globalne destabilizacije svakog dana, čak i bez građanskog rata kod kuće. I dok neki posmatrači mogu – čak radosno – da se nadaju da bi Amerikanci boreći se jedni protiv drugih napokon morali pustiti nas ostale, to je vrlo riskantan ulog. Sa elitom koja je narcistički opsjednuta globalnom “primatom” i “neophodnošću”, oko 800 baza širom svijeta, arsenalom hiljada nuklearnih bojevih glava i ružnom navikom da krivi druge za svoje neuspjehe, novi američki građanski rat ne bi isključio agresiju u inostranstvu. Štaviše, iako opada, SAD su i dalje ključni dio globalne ekonomije, mnogo više nego 1860. godine, kada je njihov prvi građanski rat već imao ozbiljne posljedice po ostatak svijeta.

Ukratko, može privući preppers-e s kamo kačketima, bradama i pumpnim puškama, ali ne dajte da vas to zavara: Američki građanski rat 2.0 je ozbiljan problem. Dakle, što je s tim? Šta možemo razumno pretpostaviti o tome koliko je stvarno vjerovatno i kakav oblik bi mogao imati ako se desi?

Da započnemo s ovim drugim pitanjem, možda je prva stvar koju treba napomenuti da veliki građanski ratovi mogu početi malo i lokalno. To je, usput rečeno, prava važnost nedavnih, otvorenih tenzija oko migracija i kontrole granica između države Teksas i federalne vlade u Vašingtonu. Uključivali su oružane snage i mnogo zloslutne retorike, ali, srećom, nije bilo pucnjave. Ipak, oni koji olako odbacuju incident kao samo politički teatar su u krivu. Jer, kako je primijetio New York Times, nije samo Teksas prk

Ovdje je uhvaćena granica: SAD-ovi eliti će držati granicu širom otvorenu Pročitajte više Ovdje je uhvaćena granica: SAD-ovi eliti će držati granicu širom otvorenu Na kraju, ali ne najmanje važno, u takvom razvoju, rat bi bio i težak i dugotrajan. U tom pogledu, podsjećao bi na prvi Građanski rat. Iako bi, zbog naprednih tehnologija i opadajućih inhibicija, mogao biti još razorniji i okrutniji. U nedavnom i simptomatično uspješnom filmu Netflix-a “Napustite svijet iza sebe”, protagonisti nikada ne saznaju ko to tačno ruši njihovu zemlju, ali do kraja filma dvije stvari izgledaju razumno jasne: Ne, to nisu neprijatelji izvana, već unutrašnji posao, i koriste se nuklearne bombe. To je, usput rečeno, bio i premisa ranije, prvobitno neuspješne ali sada kultne televizijske serije “Jericho”.

Koliko je vjerojatna takva tamna budućnost? Očigledno, ne znamo. Ali primijetimo dvije stvari: Mogli bismo, a priori, gledati u Ameriku gdje niko nije mnogo zainteresovan za razmišljanje o tome. Ali mi vidimo suprotno. Ako mislite da to ništa ne znači, u redu. Samo nemojte zamijeniti svoje nagađanje za dobru politiku ili osnovu planiranja.

Naravno, postoje alternativni scenariji građanskog rata. Jedan je mirna de-polarizacija u trenutnim anokratskim uslovima, što, teoretski, može da se desi. Drugi je punopravni autoritarizam: jedan način da se suzbije mogućnost građanskog rata je nametanje diktature.

Ali evo ulova: Jedna zemlja može završiti i s građanskim ratom i s diktaturom. Pitajte drevne Rimljane. One Rimljane, mislim, koji su bili toliko prisutni u mislima osnivača Američke Republike.