Novi njemački vojni proračun će sigurno razljutiti Trumpa

Kada su se američki predsjednik Donald Trump i njemačka kancelarka Angela Merkel u kolovozu sastali u Biarritzu u Francuskoj, to je bio prvi put da su njih dvoje održali sastanak na kojem dominantna tema nije bio njihov spor oko razine njemačke vojne potrošnje.

Trump je od dolaska na dužnost dvaput posjetio Pariz, London i Varšavu, ali još nije posjetio Berlin. To ističe u kojoj mjeri Njemačka uporno iritira američkog predsjednika na mnogo načina.

Prvo, Njemačka je zemlja koja se može pohvaliti uspješnim proizvođačima automobila. Impresivne brojke u pogledu izvoza u Sjedinjene Države uvijek su bile trn u oku Trumpove uprave. Njemački automobili simboliziraju njemački vanjskotrgovinski suficit, za razliku od američkog deficita.

Drugo, u savezu Parizom, formalno i Londonom, Berlin želi stvoriti protutežu Trumpovoj oštroj politici sankcija protiv Irana. Njemačka radi na održavanju nuklearnog sporazuma s Teheranom živim, iako taj posao ne daje konkretne rezultate. Barem s točke gledišta Teherana. No, njemački stav ima političku težinu, obzirom da su se SAD povukle iz sporazuma prije godinu dana.

U tom kontekstu se može promatrati i njemačka upornost u izgradnji „Sjevernog toka 2“ i želja Berlina da postane plinsko središte za veći dio kontinentalne Europe, ali s ruskim plinom, kojeg će prodavati europskim zemljama, Nijemci miniraju Trumpov plan da europsko tržište plina pretvori u “El Dorado” za američke LNG kompanije.

Treće, Trump zamjera njemačkoj vladi što nije obećala da će povećati svoje rashode za obranu na 2 posto BDP-a do 2024. godine, kako je propisano za sve zemlje NATO pakta. Najnovija je vijest da se to nikako neće dogoditi i Berlin će izdvojiti za vojsku onoliko koliko njemački zakonodavci vlada smatraju da je potrebno.

Nešto prije nego što su se Trump i Merkel sastali u Biarritzu, američki veleposlanik u Berlinu, Richard Grenell, upotrijebio je teške riječi kako bi izrazio sveukupno nezadovoljstvo Amerike svojim njemačkim saveznikom, žaleći se oko pitanja trgovinskog suficita i vojnog deficita. Veleposlanik Grenell je rekao „kako smatra uvredljivim očekivati da će američki porezni obveznici i dalje morati plaćati za više od 50 000 Amerikanaca stacioniranih u Njemačkoj, dok Nijemci novac od trgovinskog suficita troše na domaće projekte“.

Grenell je čak nagovijestio da bi SAD svoje postrojbe smještene u Njemačkoj mogle preusmjeriti u susjednu Poljsku, koja dugo nastoji ugostiti veći američki vojni kontingent i ispunjava svoje obećanje NATO paktu da će za obranu trošiti 2 posto BDP-a. Naravno, manji poljski BDP znači da je iznos koji troši za obranu mnogo niži.

Izračunato u američkim dolarima, poljski vojni proračun je nešto manji od 12 milijardi dolara, dok je njemački obrambeni proračun za tekuću godinu gotovo četiri puta veći i iznosi otprilike 53 milijarde dolara, odnosno 47 milijardi eura, što ćemo pojasniti u opisu novog proračuna koji će sigurno dovesti do eskalacije sukoba između Washingtona i Berlina.

Trenutno Njemačka za obranu izdvaja 1,36 posto BDP-a. Blagi gospodarski rast jedan je od razloga zašto je njemačka potrošnja za obranu od 2014. tek umjereno rasla, čak i usprkos naglim porastima proračuna za obranu i nabavu. U 2014. udio vojne potrošnje BDP-a iznosio je nešto manje od 1,2 posto, a proračun je bio oko 46 milijardi dolara, odnosno otprilike 8 milijardi dolara niži nego što je danas.

Kancelarka Merkel je sa svojim partnerima u vladajućoj koaliciji dogovorila da će vojni proračun do 2024. godine povećati do 1,5 posto BDP-a. ovdje treba paziti na igru riječi, jer Angela Merkel nije rekla na 1,5 posto, već „do 1,5 posto BDP-a“, što joj ostavlja manevarski prostor u slučaju daljnjeg pogoršanja njemačke ekonomije, koja bilježi pad u području industrije i realnog sektora, što bi Njemačku moglo dovesti do stagnacije, možda čak i recesije, kako se navodi u pesimističnim prognozama.

U svakom slučaju, 1,5 posto BDP-a bi značilo sumu veću od 60 milijardi dolara, ali ponavljamo, sve ovisi o rastu njemačke ekonomije. Ironično bi bilo da s novom recesijom vlada diže vojni proračun na 2 posto. To bi na drugoj strani značilo rezanje socijalnih programa i javne potrošnje, na što bi Nijemci reagirali s velikim negodovanjem.

Da je Berlin za 2020. odredio 2 posto BDP-a izdvajanja za Bundeswehr, kako je obećao NATO paktu, vlada bi morala potrošiti više od 80 milijardi dolara na obranu. U tom bi slučaju njemački vojni proračun bio za jednu četvrtinu ili čak jednu trećinu veći od proračuna Velike Britanije i Francuske, dviju europskih zemalja koje si mogu priuštiti održavanje skupog programa nuklearnog odvraćanja zajedno s vlastitim konvencionalnim snagama.

Također treba napomenuti da postoji niz troškova koji se odnose na obranu, ali nisu uključeni u izračun njemačkih vojnih troškova. To se posebno odnosi na troškove vezane s raspoređivanjem postrojbi NATO saveznika na njemačkom teritoriju. Te troškove plaća Njemačka, a najveću korist imaju američke snage.

Prema izjavi njemačkog ministarstva financija, ukupno se posljednjih sedam godina troši oko 800 milijuna dolara godišnje na komunalne usluge i usluge projektiranja i izgradnje objekata povezanih s imovinom u vlasništvu NATO saveznika. Lavovski udio koristi od ovih izdataka opet imaju američke trupe.

Trenutno je u Njemačkoj, zajedno s 12 000 civilnih službenika, stacionirano otprilike 35 000 američkih vojnika. To je samo djelić trupa koje su u zemlji bile smještene tijekom Hladnog rata. U to vrijeme na tlu Zapadne Njemačke bilo je stacionirano do 300 000 vojnika. Ali čak i ovako, trenutna prisutnost američkih trupa u Njemačkoj je daleko najveća u Europi.

To ima manje veze sa scenarijem izravne prijetnje. Američke trupe u Njemačkoj su i dalje raspoređene više zbog činjenice da je vojna infrastruktura izgrađena tijekom Hladnog rata još uvijek u dobrom stanju, stoga je dostupna i pristupačna američkim snagama. Ta infrastruktura uključuje ne samo vojna područja za obuku i nekoliko velikih zrakoplovnih baza, poput Ramsteina i Spangdahlema, već postrojbe i osoblja za nekoliko europskih stožera.

Amerikanci su u Njemačkoj također postavili svoje sjedište AfriComa, zapovjedništva za afrički kontinent.
I konačno, tamo je i američka vojna bolnica u Landstuhlu, koja služi za područja i izvan Njemačke. Ova je bolnica mjesto u koju su slani teško ranjeni vojnici i časnici tijekom obje američke kampanje u Iraku i još uvijek služi za prihvat težih ranjenika iz rata u Afganistanu.

U svjetlu ovih činjenica, njemački političari nisu pretjerano uznemireni američkim prijetnjama o povlačenju. Zapravo, bilo bi nemoguće ukloniti velike američke vojne objekte u Njemačkoj i premjestiti ih u drugu zemlju bez velikih troškova. Poljska je najavila da namjerava potrošiti do dvije milijarde dolara, kako bi nagovorila Trumpa da vojnike dugoročno rasporedi na teritoriju Poljske.

Tijekom posjete u lipnju, Trump je poljskom predsjedniku Andrzeju Dudi rekao koliko bi takvo premještanje moglo uključivati maksimalno 2000 američkih vojnika. Poljsko vodstvo je tada reklo da će u znak zahvalnosti tu bazu nazvati „Fort Trump“, ali je Bijela kuća kasnije korigirala broj, insistirajući da se može raspravljati o raspoređivanju u Poljskoj samo 1000 vojnika.

Novi njemački vojni proračun će razočarati Washington

Sada dolazimo do najvažnijeg detalja, odnosno najave novog proračuna za 2020. godinu u kojem njemačka za obranu ne misli izdvojiti više od 50,3 milijarde eura, odnosno 1,42 posto bruto domaćeg proizvoda. Kako smo ranije govorili u dolarima, to bi iznosilo oko 55,6 milijardi dolara i povećanje u odnosu na proračun iz 2019. za 3,3 milijarde dolara.

Njemačka je jučer priopćila kako će povećati svoje izdatke za NATO na više od 50 milijardi eura 2020. godine. Vijest dolazi nekoliko dana nakon sastanka NATO čelnika u Londonu gdje je obilježena 70. obljetnica transatlantskog partnerstva.

“Za 2019. godinu u NATO-u smo potrošili 47,9 milijardi eura, što je ekvivalent 1,39 bruto domaćeg proizvoda“, rekao je glasnogovornik njemačkog ministarstva obrane.

“Sljedeće godine ta potrošnja iznosit će 50,3 milijarde eura, odnosno 1,42 posto bruto domaćeg proizvoda“, dodao je.
Nove procjene bile su iznad 1,37 posto predviđenih u ožujku za 2020. godinu, ali još uvijek nisu dosegle cilj od dva posto kojeg je savez odredio 2014. godine. Stoga ovo uvećanje za Trumpa ne znači apsolutno ništa.

Američki predsjednik Donald Trump više puta je kritizirao Njemačku zbog toga što nije ispunila zadani cilj. Njegova posljednja posvećenost povećanju potrošnje uslijedila je nakon novog raskola u bloku, koji je uslijedio nakon što je francuski predsjednik Emmanuel Macron rekao da je savez u stanju “moždane smrti”.

FOTO: Gornja polovica grafikona prikazuje godišnju potrošnju Njemačke za obranu u milijardama eura, dok donja polovica pokazuje postotak BDP-a

U intervjuu za The Economist, Macron se žalio na nedostatak koordinacije između Europe i Sjedinjenih Država, te na nedavne jednostrane akcije u Siriji od strane Turske, ključne članice NATO pakta na jugoistočnom krilu saveza.
Njegove komentare je odmah osudila njemačka kancelarka Angela Merkel, koja je ovakve “ishitrene osude” nazvala nepotrebnima.

U intervjuu objavljenom u nedjelju, njemačka ministrica obrane Annegret Kramp-Karrenbauer također je istaknula rastuće razlike između dvije europske sile u odnosu prema NATO paktu.

“Francuzi ciljaju na više europske suradnje kako bi zamijenili NATO. Ja radije govorim o “A2A” ili “sposobnosti djelovanja”, rekla je Kramp-Karrenbauer za Die Welt.

“Za mene je dobro sve što jača europsku obranu i istovremeno jača europski stup NATO-a”, dodala je Annegret Kramp-Karrenbauer.

Ali sada se čak i Njemačka počinje prepoznavati potreba za europskom autonomijom u području obrane. U studenom 2018. je kancelarka Angela Merkel održala je govor u Europskom parlamentu zalažući se za uspostavu “odgovarajuće europske vojske”. Nedavno je ista njemačka ministrica obrane Annegret Kramp-Karrenbauer, vjerojatni nasljednik kancelarke, na Sveučilištu Bundeswehra u Münchenu govorila da je Merkel pozvala na značajno povećanje njemačke vojne potrošnje, te na stvaranje novog vijeća za nacionalnu sigurnost koje će voditi agresivnije obrambene politike.

Takva stajališta teško su ograničena na Njemačku. Istraživanje Eurobarometra Europske komisije otkriva da 75% Europljana favorizira zajedničku obrambenu i sigurnosnu politiku EU, a da većina u skoroj budućnosti očekuje stvaranje vojske Europske unije.

Štoviše, Brexit nudi savršenu priliku za EU da krene putem zajedništva u proizvodni vojnih sustava i opreme i istraživačkim programima, zajedničkoj obuci postrojbi i na kraju zajedničkoj obrambenoj strategiji.

U tom su se smislu Francuska i Njemačka obvezale ojačati industrijsku suradnju kroz projekte poput „Future Combat Air System“, „Maritime Aircraft Patrol“ i „Main Ground Combat System“. Ali oni neće biti operativni prije 2035. Ako Europa želi vojnu konsolidaciju izvan NATO pakta, a da to ne bude struktura u stanju “moždane smrti“, mora prestati slijediti politike koje s nepostojećim prijetnjama hrane američki vojno-industrijski kompleks.

Novi proračun Berlina sugerira da se Nijemci još uvije dvoje oko donošenja konačne odluke i naglašavaju kako je povećanje obrambenog proračuna za 2020. „veliko i premašuje 50 milijardi eura“, dok s druge strane očito nemaju namjeru u dogledno vrijeme ostvariti cilj vojne potrošnje od 2 posto BDP-a.

Reakcija Washingtona se još uvijek čeka i sigurno će je biti ovih dana. Možda Bijela kuća priprema odgovor koji će Nijemce „kazniti“ i za neposluh zbog „Sjevernog toka 2“ i neispunjavanje obećanja oko vojne potrošnje. U svakom slučaju, jaz između Berlina i Washingtona je postao još veći.