Novi ultimatum Kataru – Turska već poručila da ne povlači svoju vojsku

Jučer su četiri arapske države na čelu sa Saudijskom Arabijom, koje su ranije nametnule blokadu Katara, putem Kuvajta, kao posrednika u sporu, poslale ultimatum Dohi i spisak zahtjeva koje mora ispuniti u 10 dana.

Katar mora zatvoriti televizijski kanal Al-Jazeera, prekinuti veze s Iranom, zatvoriti turske baze i platiti ovim zemljama nepoznati iznos odštete. Slični zahtjevi su i ranije bili upućeni, ali ih Doha nije prihvatila.

Saudijska Arabija, Egipat, Bahrein i Ujedinjeni Arapski Emirati su poslali popis s 13 točaka zahtjeva koji su očigledno usmjereni na demontiranje malog, ali bogatog susjeda koji ih je razljutio. Kuvajt za sada pomaže posredovati u sporu.

Što se tiče turskih baza, ministar obrane Turske, Fikri Işık, već je izjavio kako se turske snage neće povući iz emirata.

Turska, koja je upravo otvorila vojnu bazu u Kataru, potpuno je odbila saudijske zahtjeve.

“Jačanje turske baze je pozitivan korak u smislu sigurnosti zaljeva. Ponovna procjena osnovnog sporazuma s Katarom nije na našem dnevnom redu”, rekao je turski ministar Işık, koji je saudijsku prijetnju Turskoj glede Katara ocijenio kao neprikladno strano uplitanje u vanjsku politiku Turske, koja kaže “kako ovaj zahtjev znači flagrantno miješanje u bilateralne odnose”.

U ovom slučaju je Fikri Işık u pravu, jer saudijski režim i njegovi partneri, posebice Ujedinjeni Arapski Emirati, nemaju pravo određivati bilateralne odnose između Katara i Turske, ni Katara i Irana. To su odluke koje se trebaju donositi između Ankare i Dohe i Teherana i Dohe. Ili bi barem tako trebalo biti.

U pokušaju da Katar pretvori u saudijsku marionetsku tvorevinu, Rijad je uspio dodatno zbližiti Tursku i Iran. Istodobno, katarska kriza još više udaljava Tursku od Sjedinjenih Država, a odnosi između dvije zemlje su ionako narušeni zbog američke podrške sirijskim Kurdima.

Glasnogovornik vlade Katara je izjavio kako je Doha pregledala popis zahtjeva i da će Ministarstvo vanjskih poslova donijeti formalni odgovor i dostaviti ga Kuvajtu, ali je dodao kako zahtjevi nisu bili razumni.

“Ovaj popis zahtjeva potvrđuje ono što Katar govori od samog početka, odnosno, da ova ilegalna blokada nema nikakve veze s borbom protiv terorizma i radi se o ograničavanju katarskog suvereniteta i utjecaja na neovisnost naše vanjske politike”, rekao je šeik Saif al-Thani, direktor katarskog vladinog komunikacijskog ureda.

Katarsko provladina organizacija za ljudska prava je rekla kako ovi zahtjevi krše konvenciju o ljudskim pravima i da ih Katar ne smije prihvatiti.

Ministar vanjskih poslova šeik Mohammed bin Abdulrahman al-Thani je izjavio kako Katar neće pregovarati s četiri države, sve dok se ponovno ne uspostave prekinute gospodarske, diplomatske i putničke veze.

Zemlje koje su nametnule sankcije optužuju Katar da financira terorizam, da potiče regionalne nemire i da se približava Iranu.

Katar odbacuje ove optužbe i kaže da je kažnjen zbog manjka potpore svojim susjednim autoritarnim i vojnim vladarima.

No, novi ultimatum ostavlja malo izgleda za brz završetak najveće diplomatske krize među sunitskim zaljevskim režimima.

“Zahtjevi su toliko agresivni da je trenutno gotovo nemoguće vidjeti rješenje za sukob”, rekao je Olivier Jakob, strateg u švicarskoj kompaniji Petromatrix.

Ibrahim Fraihat, profesor na Institutu za doktorske studije u Dohi, predviđa produženu situaciju u kojoj će Katar zahtjeve ultimatuma odbaciti kao “neprovedive”, a susjedi će pojačavati pritisak.

“Vojno djelovanje i dalje nije vjerojatno u ovom trenutku, pa bi ishod nakon ultimatuma mogao biti politički zastoj”, rekao je Ibrahim Fraihat.

Washington, bliski vojni saveznik svih zemalja u sporu, preko državnog tajnika Rexa Tillersona poručuje kako bi susjedi Kataru trebali uputiti “razumne i provedive” zahtjeve.

10 dana do isteka ultimatuma

Ako računamo jučerašnji dan, ultimatum ističe za devet dana ili krajem sljedećeg tjedna.

Dužnosnik jedne o četiri zemlje je za Reuters rekao da će se ponuda poništiti ako Katar u roku od 10 dana ispuni sve točke.

UAE poručuje da kako bi sankcije mogle potrajati godinama, a Katar, kao najbogatija zemlja na svijetu po glavi stanovnika, kaže da su ove sankcije de facto “blokada” zemlje, ali da Doha ima dovoljno rezervi “za prebroditi oluju”.

Naravno, spor je veliki test za Sjedinjene Države, koje imaju veliku bazu u Kataru i sjedište zračnih snaga za Bliski istok s 11 000 vojnika.

Predsjednik Donald Trump je podržao sankcije, iako su njegovi suradnici pokušali ostati neutralni, što je dovelo do različitih signala sukobljenim stranama.

Trump je Katar nazvao “financijerom terorizma na visokoj razini”, a onda Pentagon odobrava prodaju ratnih zrakoplova zaljevskom emiratu.

Kao što smo naveli, jedna od najmoćnijih zemalja u regiji koja podržava Katar je Turska, što je bilo očekivano, obzirom da predsjednik Erdogan vuče korijene iz islamističkog političkog pokreta kojeg Katara financira desetljećima. Iz Muslimanskog bratstva su nastale Erdoganova stranka AKP, ali i druge slične koje su nakon 2011. i “Arapskog proljeća” destabilizirale regiju.

Proteklih nekoliko dana, Turska ne samo da je odbila zatvoriti svoju bazu u Kataru, nego je tamo poslala pojačanja i neće se povući.

Ni Katar nije bezgrešan, jer je tijekom proteklog desetljeća koristio svoje bogatstvo za širenje utjecaja i davanje potpore raznim islamističkim frakcijama u ratovima i pobunama na Bliskom istoku.

Egipat je ljut zbog podrške Katara Muslimanskom bratstvu i vojnim udarom na vrijeme uklonjenom predsjedniku Muhammedu Mursiju, dok Saudijska Arabija i zaljevske monarhije ne žele da se Muslimansko bratstvo proširi i na njihove režime, jer bi moglo potaknuti mlade i nezadovoljne na pobunu. Dakle, nemaju svi iste razloge za sankcioniranje Katara, na kojeg ne treba gledati kao “žrtvu”, iako u međunarodnopravnom smislu u ovom trenutku on to jest.

Katarska državna medijska televizija Al-Jazeera je postala iznimno popularna diljem Bliskog istoka, ali je razljutila zaljevske režime koji žele imati monopol nad medijskim prostorom. Stoga je među zahtjevima i zatvaranje Al-Jazeere.

Tako bi na Arapskom poluotoku i šire ostala saudijska Al-Arabiya, ali i libanonski Al-Mayadeen, koji je 2012. stvoren u Bejrutu upravo s ciljem da se suprotstavi medijskoj propagandi koju provode  Al-Jazeera i Al Arabiya, ali i Sky News Arabia i BBC Arabic Television.

Al-Jazeera je obila poziv na zatvaranje, nazvavši ga “otvorenim pokušajem gušenja slobode izražavanja u regiji”.

Zahtjevi predani Kataru preko posrednika Kuvajta od Dohe traže i da se prestane uplitati u unutarnje i vanjske poslove četiri naroda i da se prestane  davati katarsko državljanstvo njihovim građanima, izjavio je dužnosnik jedne od država koje su uputile ultimatum.

Također se traži prekid veza s Muslimanskim bratstvom, Islamskom državom, Al-Qaedom, Hezbollahom i Al-Nusra Frontom, podružnicom Al-Qaede u Siriji i predaju svih terorista koji su utočište našli na katarskom teritoriju.

Naravno, Katar poriče da ima veze s terorističkim skupinama ili da pomaže teroriste.

Traži se i smanjenje diplomatskih odnosa s Iranom, ograničavanje trgovinskih veza, te protjerivanje pripadnika Iranske Revolucionarne Garde, dok Katar poriče da se oni uopće nalaze na teritoriju emirata.

Zemlje koje su jučer uputile ultimatum Kataru od Dohe traže naknadu štete ili troškova nastalih zbog politike Katara. Poštivanje ovog zahtjeva će se pratiti s mjesečnim izvješćima u prvoj godini, zatim svaka tri mjeseca iduće godine, a zatim jednom godišnje sljedećih 10 godina.

“Postoji cijena za godine zavjera i postoji cijena za povratak u susjedstvo”, rekao je Anwar Gargash, ministar vanjskih poslova UAE.

Katar je zahtjeve opisao nerazumnim, osobito zatvaranje Al-Jazeere, koju, po mišljenju Dohe, “milijuni Arapa smatraju važnim glasom koji je spreman izazvati autoritarne vladare regije”. No, postoje i zemlje koje ovu kuću nazivaju kanalom islamističke propagande, što nije daleko od istine.

“Zamislite neku drugu državu koja traži da bude zatvoren CNN “, rekao je Haseeb Mansour, koji radi za telekom operatera Ooredoo.

Abdullah al-Muhanadi, umirovljeni djelatnik javnog sektora u Dohi, izjavio je kako se bojkot mora ukinuti, kako bi što prije mogli početi pregovori o rješavanju spora.

“Na popisu ima puno stvari koje jednostavno nisu istinite ili su nerazumne, pa se ne mogu ni ispuniti. Nema pripadnika IRGC u Kataru, a sporazum s Turskom je dugogodišnji diplomatski sporazum, pa kako bismo mogli tražiti njihov odlazak”, rekao je Abdullah al-Muhanadi.

Katar nema ni 300 000 građana, koji uživaju u bogatstvu koje proizvodi najveći svjetski izvoznik ukapljenog prirodnog plina. Ostatak od 2,7 milijuna ljudi su strani radnici migranti, uglavnom fizička radna snaga zaposlena na ogromnim građevinskim projektima, kako novim neboderima, tako i infrastrukturi i stadionima za Svjetsko nogometno prvenstvo 2022. godine.

Iako su sankcije poremetile dobavu kopnenim putem preko Saudijske Arabije, Katar iz Irana i drugih zemalja pomorskim putem nabavlja hranu i najnužnije potrepštine. Do sada je izbjegao ekonomsku propast i brzo pronalazi alternativne prave. Doha je uvjerena da će njezine velike financijske rezerve biti dovoljne da se odupre izazovima.

No, vidjet ćemo, jer će se tek po isteku ultimatuma znati do koje je granice spreman ići saudijski režim, jer vojna agresija na emirat, ako uzmemo u obzir katastrofalnu borbenu spremnost i moral saudijske vojske, te prisutnost američke i turske vojske u Kataru, ne izgleda baš najbolje rješenje za Rijad.