Židovski radikali čekali su desetljećima dolazak na vlast. Sada imaju brojke i ne žele dopustiti da im ova prilika istekne iz ruku.
Događaji na Bliskom istoku odvijaju se brzo: ‘desetljeće promjena’ sažeto je u jedva nekoliko mjeseci: između Putina i Xi Jinpinga zapečaćena je Antanta koja oblikuje svijet; Kina je posredovala u postizanju sporazuma između Irana i Saudijske Arabije. Predsjednik Raisi sastat će se s kraljem Salmanom nakon Bajrama; u Jemenu su započeli ozbiljni pregovori o prekidu vatre. Kina i Rusija su nagovorile Tursku i Saudijsku Arabiju da rehabilitiraju predsjednika Assada; Sirijski ministar vanjskih poslova posjetio je Rijad. Saudijska Arabija se okrenula prema Kini; OPEC+ je smanjio zalihe sirove nafte. I posvuda od globalnog juga do Bliskog istoka, američki dolar kao trgovačka valuta se odbacuje u korist nacionalnih valuta.
Stvara se nova paradigma.
Na geopolitičkom planu, vladavina zapadne hegemonije u regiji pala je sa zida i razbijena leži na tlu. Ne nazire se namjera ponovnog uspostavljanja američke vlasti na ovome području.
Na drugoj višoj razini, osovina glasova u cijeloj regiji (na dan Al-Qudsa) govorila je uvjerljivo i ujedinjenim glasom, da je bolje da izraelsko ‘jaje’ bude oprezno, kako ono ne bi palo i razbilo se. Izraelski sigurnosni establišment, iako u kodiranim terminima, vidi izglede u novonastaloj situaciji. Moshe Ya’alon, bivši ministar obrane, nedavno je rekao da ‘radikali’ unutar izraelske vlade žele ‘veliki rat’; a kad “Izrael” želi rat, obično ga i dobije; i taj će rat doći na pozadini palestinskog pitanja, sugerirao je Ya’alon. ‘Slučajno’, izraelska vojna obavještajna služba kaže isto: mogućnosti za ‘pravi rat’ ove će godine porasti.
Jednostavno rečeno, događaji u “Izraelu” više nisu pod “kontrolom” bilo koje osobe. ‘Novo’ osnažene snage doseljeničkog cionističkog fanatizma i vjerske desnice koja želi uspostaviti ‘Izrael’ u ‘zemlji Izrael’ neće ‘nestati’ sa scene. Oni ne slijede nikakav racionalni, prosvjetiteljski geopolitički projekt, nego Božju volju. To predstavlja sasvim drugačiju dinamiku.
Židovski radikali čekali su desetljećima dolazak na vlast. Sada imaju brojke i ne žele dopustiti da im ova prilika izmakne iz ruku. SAD vrše golem pritisak na premijera Netanyahua kako bi odustao od ‘reforme’ pravosuđa, koja, međutim, predstavlja kamen temeljac stvaranja države Izrael: Projekt koji se zasniva na ‘ponovnom preuzimanju’ svih Zapadna obala iz palestinskih ‘ruku’. Pothvat koji ima potencijal uzdrmati regiju do njezine srži i izazvati rat.
To je pothvat u koji bi, sumnja izraelska desnica i Vrhovni sud itekako mogli iskoristiti. I bili bi u pravu.
Međutim, predsjedniku Bidenu treba bliskoistočni ‘konflikt’ povrh rata u Ukrajini, u ovom trenutku, poput ‘rupe u glavi’. Bivši premijer Sharon bio je predvidiv prije otprilike dva desetljeća predviđajući da će američka moć u regiji oslabiti i da će se SAD u konačnici pokazati nemoćnima u onemogućavanju Izraela u ponovnom zauzimanju onoga što prema Bibliji jest izraelski teritorij. Taj se uvid vjerojatno aktualizirao upravo u ovom trenutku.
Moguće je naravno da će Netanyahu pokušati odstupiti. Premijer često preferira oprez. Ali realno, može li se povući? On je talac svojih koalicijskih partnera, ako želi izbjeći zatvor, od kojeg ga može zaštititi samo njegova sadašnja postava vlade. Bez te zaštite neizbježno će doći do sudskih postupaka. Nema znakova drugih koalicijskih partnera voljnih surađivati s Netanyahuom, gotovo pod svaku cijenu.
Nije teško razumjeti porijeklo radikalne Mizrahijeve nepopustljivosti oko Vrhovnog suda. Oni koji favoriziraju židovsku državu, a ne sekularnu, uravnoteženu ‘demokratsku’ državu, imaju brojke. Imali su ih u izbornom ciklusu 2019. Haredim, nacionalno-vjerski i Mizrahim trebali su imati dovoljno glasova za osiguravanje 61 mjesto u Knesetu, što je većina.
No tijekom četiri predizborne kampanje, ‘desnica’ nije uspjela materijalizirati svoju većinu, budući da su članovi Kneseta palestinskih Arapa ušli u igru formiranja koalicije kako bi spriječili desnicu, koja uključuje Mizrahim, u iskorištavanje svoje brojčane nadmoći.
Ministar Smotrich je tada u objavi na Facebooku napisao da će, potraje li ovakvo stanje, desnica zauvijek ostati manjina.
Iza plana kastriranja Vrhovnog suda i izbacivanja arapskih stranaka iz Kneseta leži želja osiguravanja dolaska na vlasti od strane većine. Tada i samo tada može se nadvladati aškenaški sekularno-liberalni establišment iz ove perspektive i može se uspostaviti država Izrael na temelju onoga kako je to opisano u Mojsijevom Petoknjižju.
Ako je ta država slučajno i ‘demokratska’, to je u redu, ali svako obilježje demokracije bilo bi potpuno podređeno židovskim obilježjima te države.
Autor: Alastair Crooke
Sve te huskace na rat lijepo prve u tenkove skupa s posadom (najbliza familija ali ne i zene) na front!
Amerika zeli biti jedini “Sheriff in Town”. A to je neodrzivo.
Kinezi su izraelcima samo tako izmaknuli ispod nogu platformu na kojoj je stajala koalicija protiv Irana. Nije im bio loš plan, privući sebi Saudijsku Arabiju kao moćnu odskočnu dasku za intervencije protiv Irana. Ne znam što su Saudijcima Kinezi obećali (vjerojatno izdašan ekonomski paket), ali za cijeli svijet je bolje da autore krvoprolića u Jemenu preusmjere prije nego se prodaju izraelcima za krvavi rat protiv Irana.
Planirana reforma pravosuđa u Izraelu u najbitnijem svodi se na to da izraelski parlament Knesset može poništiti bilo koju odluku Vrhovnog suda.
A Netanyahu pod višestrukim sudskim istragama i trenutno je tamo vladar.
Druga vrlo bitna stavka planirane reforme pravosuđa je da Vrhovni sud ne bi imao pravo poništiti bilo koju odluku koju donese Kneset većinom glasova.
Treća je izbor članova Vrhovnog suda.
Sada je prijedlog da od njih devet, trojicu čine suci Vrhovnog suda (predsjednik i dva umirovljena), tri aktualna ministra, te troje parlamentaraca (od toga jedan iz oporbe).
Što znači da bi vladajući političari imali većinu u Povjerenstvu za odlučivanje o imenovanju sudaca u Vrhovnom sudu.
Izrael do dan-danas nema pisani ustav, čime granice sfera nadležnosti, ovlaštenja i prvenstva između zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti fluidnije, nejasnije i podložnije različitim tumačenjima.
Ako donesu planiranu reformu pravosuđa, politička vlast u Izraelu postaje zakonodavna, čime bi Izrael postao totalitaristička država.
Bliski Istok uvijek je bio, je i danas na vlasti religija i fanatizam koji dolazi od nje. Nekog rezoniranja v europskom pogledu tamo nikad nije bilo. Tamo uvijek znaju šta Bog misli.
Kao i kod potresa, nije pitanje da li će, nego kada će.
Ti ne znas sto govoris, zidovi imaju svoje nacionalne interese, imaju svoje problems a najveci neprijatelji Rusije su tri balticka patuljka kannada, Poljska i Amerika.
Ruski predsjednik Vladimir Putin je najveći čovjek ovog stoljeća. To je izjavio bivši obavještajni časnik američkih marinaca Scott Ritter. Prema njegovim riječima, Putin je uspio spasiti Rusiju nakon teških vremena 90-ih….U Bugarskoj se narod buni protiv NATO rata u Europi.
Tema svih tema ,problem svih problema i majka svih ratova a u konačnici riješenje svih problema današnjice .
Budne velesile rade na miru kako bi to spriječili.
5% stanovništva iz Izraela doselilo iz Rusije, 5% stanovništva iz Ukrajine.
U brojkama ukupno 800.000.
Ne bih da protivrečim g.A.Kruku, međutim The Cradle donosi drugačije mišljenje: da je ovih dana Izrael napadnut iz 3 pravca i da je prilično kukavički odreagovao. Napali su ga istovremeno Hezbolah iz Libana, proiranske snage sa Golana i Hamas sa Sinaja (!!). Ispostavlja se da ni Izrael nema kapacitete za rat na 3 strane. Ne bi čudilo da se u slučaju rata uključe i Sirijske snage (možda uz malo Rusa) i pokušaju da povrate Golan.
Vidi vratio se moj pismeniji klon.
Ali odao se sa izrazom za jevreje. Da je inteligentniji primjetio bi da uglavnom koristim izraz cionisti.
Zapad je ovaj rat več izgubio prije nego je i počeo.
dragi izraelci pamet u glavu i ne nasljedaljte na igre koje su režirane od strane CIA i MOSSADA