“Obojena revolucija” u Iranu neće proći bez odgovora Teherana – Što je izbjegla Europa?

Iznoseći ove argumente SAD i Izrael će reći da se radi o “pretjeranoj zavjeri”, ali bolje je razotkriti zavjeru nego ozbiljno shvaćati argumente o povećanju cijena jaja od 40 posto, što je navodno bio razlog za nedavne nerede u Iranu.

Naime, samo nekoliko sati nakon što je nekoliko stotina prosvjednika mirno prosvjedovalo u gradu Mashadu u Iranu, nasilni nemiri su se počeli širiti diljem iranskih gradova, a pobuna je na internetu dobila slogan “Free Iran” i logo koji prikazuje slomljeno jaje u stisnutoj šaci. Slučajno ili ne, odjednom je pobuna dobila ime “Revolucija jaja”

Iako može izgledati smiješno, ipak je bolje pojasniti, obzirom da se sutra i u nas može pokrenuti bunt pod raznim izgovorima. Doduše, naše su vlasti marionetske i bilo kakva masovna okupljanja ovog tipa, čak i nenasilna, mogu biti samo upozorenje da ne skrenu sa zadanog kursa.

Što se tiče Irana, simbol povećanja cijena su bila jaja. Ali podaci govore da desetak jaja u Iranu koštaju je 6000 rijala, ili 17 američkih centi. Minimalna  službena plaća iranskih radnika je 9,3 milijuna rijala ili 261 dolara, što znači da strašno poskupljenje jaja uopće nije pogodilo potrošače. U Sjedinjenim Američkim  Državama deset jaja košta 1,38 dolara, Rusiji 1,15 dolara ili u Ukrajini 1,17 dolara za deset jaja.

Nezadovoljstvo ljudi zbog njihove ekonomske situacije je u povijesti čovječanstva uvijek bilo uvijek bilo prisutno i često je pokretalo revolucije i prevrate. Dovoljno se prisjetiti da su sve “revolucije” takozvanog “Arapskog proljeća” imale socioekonomske slogane, a završile su provođenjem apsolutno političkih zadaća koje su bile od vitalnog geostrateškog, geopolitičkog i ekonomskog interesa za one koji su ih isplanirali, pokrenuli i priveli kraju.

U Iranu se dogodila ista stvar i ekonomski zahtjevi su bili izgovor pod kojim su se trebale okupiti mase. No, analize očevidaca i snimki nemira otkrivaju da su se u mnoštvu lukavo kretale skupine vođa koji su imali političke zahtjeve, kojima su “hranili” okupljenu gomilu. Dakle, lako je zaključiti da je za narodno okupljanje temeljito pripremljena provedba političkog cilja.

Međutim, sve je napravljeno u žurbi i ima nekoliko dokaza za to.

Prvo, bilo je vrlo malo prosvjednika. Istina krenulo se od Mashhada na istoku i došlo do Rashta na zapadu zemlje, ali na svakom okupljanju nije bilo više od 1500 ljudi, a ukupan broj prosvjednika u cijeloj zemlji nije bio veći od 15 000 ljudi.

Ovu je brojku potvrdio Mohammad Ali Jafari, zapovjednik Iranske revolucionarne garde, koju je potvrdila i saudijska agencija Arab News.

Lokalni dopisnici su odmah rekli kako neće biti teško suzbiti prosvjede na kojima ima nekoliko stotina ljudi, koji su za zemlju poput Irana doslovno “prašina”.

Prosvjed nije imao “formalne vođe”. Oni koji su organizirali “Zelenu revoluciju” 2009. godine, prvenstveno Mir Hossein Mousavi i Mehdi Karroubi, uhićeni su 2011. i još uvijek sjede ili u kućnom pritvoru ili u zatvoru Heshmatiya.

Čini se da je jedini formalni vođa prosvjednika bio američki predsjednik Donald Trump, koji je u svom Twitteru podržao “borbu protiv zla” i obećavao kako će u pravo vrijeme, kao Victoria Nuland, “doći s kolačićima”.

“Poštujem naroda Irana, koja pokušava svrgnuti svoju korumpiranu vladu. U pravo vrijeme će vidjeti veliku pomoć Sjedinjenih Država“, napisao je Trump na Twitteru 3. siječnja.

U nemirima su se ujedinile skupine koje se u drugim okolnostima ne bi ni približile jedne drugima. Uostalom, osim objektivno nezadovoljnih i marginalnih koji su bili dio pobune, tu su bili i separatisti Iranskog Kurdistana i Baluchistana, sunitski ekstremisti, konzervativci i protivnici predsjednika Rohanija, liberali kao protivnici ajatolaha Hamneija, pacifisti koji su prosvjedovali protiv uključivanja Irana u sirijski sukob i monarhisti koji su tražili povratak na prijestolje predstavnika dinastije Pahlavi.

Prosvjednici nisu imali otvorene pristaše iz iranske političke i vojne elite. Osim toga, čini se da nisu ni pokušali privući bilo koga na svoju stranu.

Pacifistički slogani protivnika borbe protiv terorizma izvan iranskih granica su samo naljutili vojsku i Iransku revolucionarnu gardu, koja je u posljednjih nekoliko godina izgubila više od 2000 ljudi u Siriji, uključujući i 18 generala, od kojih 12 iz IRGC.

Iranska revolucionarna garda 2. siječnja ipak izdaje priopćenje u kojem kaže kako smatra da pobuna ljudi i uništavanje javne imovine nisu takve razine da traže prisutnost većih snaga na terenu. No, napad na sjedište Basija, građanske organizacije Revolucionarne garde, te ubojstva mladog policajca, legalizirali su “upotrebu vojne sile za zaštitu ustavnog poretka”.

Zapovjednik Iranske revolucionarne garde, general Mohammad Ali Jafari,  poslao je svoje snage u pokrajine Hamadan, Isfahan i Lorestan. Sutra je već priopćio kako je došao kraj nevoljama koje su počele 2017.

U sirijskom Kurdistanu vijest su komentirali “kako će, nažalost, sada u Iranu početi visjeti”.

Vjerojatno  se “kurdska prognoza” neće ostvariti, osim za one za koje se dokaže da su sudjelovali u ubojstvima civila i policije. U međuvremenu se u Iranu grozničavo organiziraju pobjedničke provladini skupovi.

Što nakon propale revolucije u Iranu?

Potresi na Bliskom istoku su sada neizbježni. Već na početku prosvjeda je iranski predsjednik Rohani izjavio kako je kriza, uz unutarnje uzroke, potaknuta vanjskom intervencijom. Teheran je za krivce proglasio SAD, Izrael i Saudijsku Arabiju. Postoje i dokazi za ove tvrdnje, kao što su poruke na Twitteru  Donalda Trumpa, te preuranjena izjava Benjamina Netanyahua “kako će Izrael i narod Irana, nakon promjene sadašnje vlade u Teheranu, ponovno postati veliki prijatelji”.

Što se tiče Saudijaca, zamjenik načelnika Vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost Irana, Ali Shamkhani, službeno je izjavio: “Prema našoj analizi, gotovo 27 posto novih slogana protiv Irana s oznakom # su stvoreni su od strane vlade Saudijske Arabije”.

Zbog toga su vlasti u Iranu vrlo brzo ograničili komunikaciju u zemlji i blokirali društvene mreže, čime su spriječili puni kontakt među prosvjednicima

Osveta na Istoku je omiljeno jelo, kaže izreka i što se može očekivati?

Logično je jačanje još uvijek situacijskog saveza Rusija – Turska – Iran. Moskva prešutno podržava geopolitičku osovinu Teherana, a turski predsjednik Erdogan je 3. siječnja razgovarao telefonom s iranskim kolegom Hasanom Rohanijem, te mu izrazio podršku u smirivanju prosvjeda u Iranu.

Neizbježno je jačanje prisutnosti Irana u Siriji, a Rusija sigurno neće prigovoriti zbog povećanja “perzijske pješadije”, koja aktivno i učinkovito provodi sve potrebne operacija na kopnu.

Benjamin Netanyahu bi na poklon mogao dobiti aktiviranje Palestinaca i Libanonaca i akcije Hamasa i Hezbollaha u najbolnijem mjestu za Izrael, na Golanskoj visoravni, gdje su važne rezerve svježe vode koja vječno nedostaje Izraelu.

Saudijska Arabija može vidjeti pogoršanje situacije u Jemenu. Projektili Huti milicija, koji su već gađali zračnu luku u Rijadu i kraljevsku palaču, čini se da su bili lako zagrijavanje za preciznije napade.

U samom Iranu se može očekivati davanje većih ovlasti vojsci na štetu “liberala”, po iranskim standardima, naravno, predsjednika Hasana Rohanija i njegovog prvog potpredsjednika Eshaqa Jahangirija, ali za sve zeleno svjetlo treba dati vrhovni vođa ajatolah Ali Hamnei.

U svakom slučaju, Bashar Al-Assad i Vladimir Putin su sigurno pobjednici novogodišnjih događanja u Iranu. Damask sigurno zadržava, a čak može dobiti veću vojnu potporu iz Irana. Moskva je uštedjela potrebu usklađivanja svih svojih postignuća u Siriji tijekom protekle dvije godine i zadržat će, možda i povećati, sve trenutne pozitivne odnose s Iranom.

U ovim okolnostima se ne mogu pomiriti s njihovim geopolitičkim protivnicima, pa se stvarao privid da u Iranu još ništa nije završilo. Analize su se doticale ekstremnih scenarija, a najstrašnija varijanta daljnjeg razvoja događaja je predviđala da ekonomski prosvjedi prerastu u unutarnje sektaške i etničke oružane sukobe, kao što je uoči sjednice Vijeća sigurnosti posvećenoj Iranu zaprijetila američka veleposlanica Nikki Haley.

Ovo je američki i izraelski scenarij za Iran koji je odavno spreman. Raskol u islamskom svijetu na sunite i šiite, koji je započeo kao spor dinastija, završio je formiranjem dvije međusobno suprotstavljene grane u islamu.

Iran je šijitska zemlja i iako ima stoljeća iskustva suočavanja sa sunitima, danas je to zemlja sa značajnim brojem sunita. Tradicionalno se smatra da ih ima pet posto, iako drugi izvori govore da među 80 milijuna građana Irana ima 20 milijuna sunita. Regije gdje su suniti kompaktni su u provincijama Khorasan, Kurdistan, Baluchistan, Hormuzgan, Bushehr, Turkmensahr i druge.

Sve ove regije graniče sa zemljama gdje ogromnu većinu čine suniti, kao što su Kurdi Sirije i Iraka, Turkmenistan, Afganistan i Pakistan, stoga se u planu unutarnjeg sukoba u Iranu očekuje podrška sunitske braće iz susjednih zemalja.

Reklo bi se da u takvim okolnostima nije teško organizirati vjerski sukob. Ali bivši vrhovni vođa, ajatolah Homeini, nije bio ratoborni srednjovjekovni vladar Perzije i uvijek je naglašavao potrebu jedinstva u islamskom svijetu.

On je dobro znao da su vjerski ratovi uvijek bili najgori oblik sukoba u povijesti čovječanstva.

“Braća šiiti i suniti trebaju izbjegavati bilo kakav spor. Oni koji pokušavaju izazvati razdor među sunitskom i šiitskom braćom su agenti velikih sila, kuju urotu s neprijateljima islama i koje žele poraziti i jedne i druge”, izjavio je kasnih ’70-ih imam Homeini.

Je li Europa svjesna da u slučaju “neopreza” ili popustljivosti iranskih službi, vojske i Revolucionarne garde može postati glavna žrtva događaja u Iranu. Da je slučajno “Revolucija jaja” uspjela i da su se ostvarila crna predviđanja Nikki Haley o Iranu kao “novoj Siriji”, tko bi platio danak? SAD, Izrael i Saudijska Arabija sigurno ne.

Europa bi se tada morala pripremiti za novi val azijskih migranata, ovaj put iz Irana, koji 2018. godine ima oko 81,5 milijuna ljudi, 1,5 puta više nego Sirija i Irak zajedno. Teheran je umirio ove prosvjede, ali ako se budu poticali novi, EU to treba uzeti u obzir. Nije slučajno

Francuski predstavnik u Vijeću sigurnosti kritizirao SAD i američku politiku prema Iranu, jer je svjestan katastrofe koju bi predstavljao novi izbjeglički val iz zemlje poput Irana.

Osim toga, tada bi imigrantski val bio šiitski, dok je trenutno tok migranata uglavnom sunitski. To znači da bi europske zemlje postale poprište masovnih sukoba između sunita i šiita, dok se Europa se ne uspijeva nositi ni s aktualnim problemima sunitskih imigranata.

Srećom, iransko vodstvo je postupilo mudro, pratilo situaciju i u presudnom trenutku uhitilo organizatore i kolovođe skupova. Sada je na redu iransko pravosuđe, koje će dati sudski pravorijek “Revoluciji jaja”.