“Obojena revolucija” u Minsku splasnula prije no što se rasplamsala

U veljači smo izvijestili kako je u Minsku u organizaciji prozapadnih nevladinih udruga počeo “Marš ljutitih Bjelorusa”, koji su se tada počeli okupljati zbog, po njihovom mišljenju, spornog “Zakona o parazitima”, prema kojem oni koji ne rade ili ne plaćaju poreze više od pola godine svake godine državi moraju platiti oko 200 dolara.

Tada se u Minsku okupilo 2000 do 2500 ljudi, a prvi su u redovima držali veliki transparent na kojem piše “Basta!“, ili u prijevodu “Dosta!”, dok je na transparentu je primjetan simbol organizacije CANVAS, organizacije iznikle iz “Instituta Otvorenog društva“, koja propagira takozvani “nenasilan otpor režimima po svijetu”. Tada je oporbeni političar Nikolaj Statkevič rekao “kako su Bjelorusi pokazali odlučnost, volju i želju da budu slobodni ljudi i gospodari zemlje i da nećemo otkazati ovu akciju”.

Prošlog mjeseca smo naveli da bi bjeloruskog predsjednika skupo moglo koštati koketiranje sa Zapadom i ukidanje viza, odnosno otvaranje granica za strance ikakve provjere. Prvi je prosvjed u Minsku okupio oko 2000 ljudi, a ta brojka bi mogla progresivno rasti, sve dok se Lukašenko ne suoči s klasičnom “Obojenom revolucijom”.

”Policija u Minsku uhitila više od 400 prosvjednika”

Reuters javlja kako je bjeloruska policija jučer nasilno rastjerala prosvjednike oporbe i uhitila više od 400 demonstranata, među kojima su mnogi dobili batine, izjavili su predstavnici udruge za zaštitu ljudskih prava “Vesna-96”.

“Policija je jučer masovno počela uhićivati prosvjednike koji se danima okupljaju na zabranjenim antirežimskim protestima u glavnom gradu Minsku. U prosvjednom maršu u glavnoj aveniji u Minsku je sudjelovalo oko 700 ljudi. Tada ih je zaustavio je kordon policije za suzbijanje demonstracija i počeo privoditi”, prenosi Reuters.

Udruge novinara tvrde da je među uhićenima i 20 njihovih kolega, a Reuters prenosi izjavu očevidaca, koji tvrde “kako je policija prebijala prosvjednike i vukla žene za kosu ka autobusima”.

Policija nije izdala priopćenje u vezi s navodim uhićenjima na prosvjedima koji protiv predsjednika Aleksandra Lukašenka, koji je na vlasti od 1994. godine, traju nekoliko tjedana.

Iako su vlasti u početku tolerirale nenajavljene i zabranjene skupove, predsjednik Lukašenko je izjavio kako Zapad prosvjednike koristi kao “petu kolonu”, kako bi izazvao nemire i destabilizirao vlast u zemlji.

Priopćenje Reutersa o zbivanjima u Minsku treba uzeti s rezervom, barem što se tiče broja uhićenih i razine nasilja kojeg je primijenila policija. No, upada u uči da se na jučerašnjim prosvjedima okupilo puno manji broj ljudi, prema nekim izvorima njih oko 700, dok ih je u veljači, prema podacima organizatora, bilo oko 2500.

Naime, jučerašnji prosvjed, koji je održao na “Dan slobode medija”, prema lokalnim izvorima je održan bez provokacija i sukoba, ali je policija uhitila mnoge od sudionika.

Vlasti su rekle da je prosvjed bio neprijavljen, te kako nije bio dozvoljen od gradske uprave. Prema bjeloruskim oporbeni medijima je u prosvjedima sudjelovalo oko 3000 ljudi. Oporbeni mediji i udruge tvrde da je uhićeno njih čak 1000, a među njima su aktivisti oporbenih nevladinih udruga, novinari i aktivisti za ljudska prava, uključujući i one iz inozemstva.

Istina je da proteklih dana u Bjelorusiji traje val uhićenja radikalnih nacionalista i predstavnika prozapadne oporbe, koje Lukašenko optužuje za organiziranje pobune. Prema izjavama bjeloruskog pravosuđa, aktivisti nevladinih udruga i liberalne oporbe su u sprezi s nacionalistima bili spremni u zemlji izazvati oružanu pobunu.

Međutim, prešućuje se da je kao jedna od glavnih organizacija uključenih u organizaciju pobune protiv Lukašenka desničarska “Bijela legija”, koja je, što je zanimljivo, prestala biti aktivna na početku prosvjeda.

Predsjednik Bjelorusije Aleksandar Lukašenko je izjavio kako je obuka boraca plaćena sredstvima Zapada i da su pripadnici “Bijele legije”, što je bjeloruska verzija ukrajinskog “Desnog sektora”, kampove za obuku imala u Ukrajini, Litvi i samoj Bjelorusiji.

Bjeloruski KGB je pojasnio da pripadnici “Bijele legije” usko surađuju s ukrajinskom nacionalističkom skupinom UNA-UNSO još od ’90-ih, kao i drugim skupinama koje su sudjelovale u borbama na istoku Ukrajine u redovima ukrajinskih nacionalističkih i neonacističkih bojni.

Naravno da će razne agencije razno interpretirati prosvjede i uhićenja, ali pojednostaviti sve do te mjere i navesti kako režim vuče žene za kosu i uhićuje 100, 400 ili 1000 ljudi je besmisleno. Osim toga, fotografije i snimke koje je objavila bjeloruska agencija Belta potvrđuju da je skup bio prilično skroman i da na njemu nije bilo više od nekoliko stotina, najviše 1000 ljudi.

Čak ni fotografije i snimke cijelog prosvjeda, koje je Radio Slobodna Europa, ne mogu potvrditi navode oporbe i agencije Reuters.

Razloga za prosvjede, dakako, ne manjka i treba ih, prije svega, tražiti u padu životnog standarda i nepopularne socijalne politike vodstva zemlje. No, isto tako je činjenica da će bilo koju nepopularnu mjeru vlade prozapadna oporba i skupine poput “Bijele legije” iskoristiti za napad na Lukašenka.

Iako je vlada zamrznula “porez na parazite” na godinu dana, on je još uvijek izgovor za okupljanje oporbe, među kojom su najaktivniji nacionalisti “Bjeloruskog nacionalnog kongresa”, stranke “Bjeloruski narodni front” i pokret “Front mladih”. Navodno se formira i skupina “Samoobrana, koju čine članovi Sportsko patriotskog kluba “Vayar” po uzoru na ukrajinsku “Samoobranu Maidana”.

No, 21. ožujka Aleksandar Lukašenko potvrđuje da su vlasti pritvorila veliku skupinu od 20 ljudi, koji su pripremali oružanu provokaciju, a obuku su prošli u kampovima u blizini Bobruiske i Osipoviča, kao i na području Ukrajine. Lukašenko je rekao da su financirani od strane  vlasti Poljske i Litve.

Dan poslije je uhićen čelnik krajnje desničarske organizacije “Bijela legija” , Miroslav Lozovski, koja je javno djelovala do početka 2000-ih, ali nikada nije rasformirana. Lozovski je potencijalni vođa bjeloruskog vojnog krila radikalnih nacionalista i bjeloruske snage sigurnosti u njemu vide prijetnju nacionalnoj sigurnosti.

Nakon toga Lukašenko hitno zove ukrajinskog kolegu Porošenka i razgovara o ovom problemu, te kako zemlje trebaju ostati u dobrim odnosima, ojačati trgovinsku razmjenu i slične formalnosti.

No, čini se da se Lukašenko obratio na krivu adresu, jer bi mu bolji savjet dao svrgnuti ukrajinski predsjednik Viktor Janukovič. Lukašenko je izgleda odlučio djelovati preventivno i policiji konačno dao zeleno svjetlo da spriječi nenajavljena i zabranjena okupljanja. Prema različitim izvorima je do sada uhićeno 80 članova raznih oporbenih skupina.

Naravno, SAD su odmah izrazile brigu zbog “represije i nasilja nad prosvjednicima”, a negodovali su i Ujedinjeni narodi, gdje u Vijeću za ljudska prava Aziju i Europu predstavljaju Saudijska Arabija, Japan, Kina, Irak, Hrvatska i Mađarska, a Velika Britanija i SAD zasebnu skupinu zapadnih zemalja.

Ovim činom zbivanja u Bjelorusiji automatski dobivaju međunarodnu dimenziju.

Nije slučajno da su prosvjedi zakazani na “Dan slobode medija”, što je neslužbeni praznik lokalnih nacionalista kada se slavi proglašenje nezavisnosti Bjeloruske NR u 1918. godini.

“Marš parazita” i vođa Bjeloruskog nacionalnog kongresa, Nikolaj Statkevič, navodno nemaju nikakve veze s organizacijskim odborom jučerašnjih prosvjeda, ali se ispostavilo da su sudjelovale sve navedene skupine “bjeloruske oporbe”, ali i da su bjeloruske vlasti o tome sve znale unaprijed.

Naravno, scenarij “EuroMaidana” u Minsku je sada nemoguć. Bjeloruska oporba, posebno nacionalisti, “prilijepili” su se prosvjednicima, ali nisu u stanju mobilizirati prosvjedni potencijal na mirne prosvjede i dovući militante obučene u kampovima, kao što je bio u Kijevu.

Najviše što mogu postići je isprovocirati bjelorusku policiju, što će rezultirati s privođenjima i puštanjem većine u roku od 24 sata, ali agresivnih prosvjeda kao u Kijevu 2014. ili Minsku u prosincu 2010. godine neće biti.

Međutim, kampanja uhićenja nacionalista i onih za koje tajne službe imaju dokaze o subverzivnim djelatnostima, koju su nedavno pokrenule bjeloruske snage sigurnosti nakon što je Lukašenko 20. ožujka na tu temu održao poseban sastanak, sugerira da je svjestan ove ipak nesrazmjerne prijetnje.

Što to znači? Naime, Lukašenko u ovakvoj situaciji dva problema rješava odjednom. Za domaću publiku će vlastite neuspjehe u domaćoj politici i gospodarstvu pripisati “vanjskim silama” ovog puta Zapadu i Rusiji zajedno, a prosvjednika će se s pravo riješiti što zemlju guraju ka “ukrajinskom scenariju”.