Odluka Trumpa o Siriji dovodi u pitanje najavljenu suradnju s Putinom protiv ISIL-a?

Nova odluka američkog predsjednika Donalda Trumpa je uspostaviti “sigurne zone za civile u Siriji”, dok je u intervjuu za ABC rekao i kako mu je žao što SAD, kada su se američke trupe povukle 2011. godine, nisu uzele naftu iz Iraka.

Različiti mediji različito tumače Trumpovu odluku, dok se pojedini analitičari pitaju tko je Trumpu dao ovlasti za uspostavu izbjegličkih kampova u Siriji? Zar to ne bi trebala učiniti vlada u Damasku u suradnji sa saveznicima? Podrazumijeva li to uspostavu “zone zabrane leta” iznad izbjegličkih kampova, što je ravno objavi rata? Zašto Trump ne ukine sankcije za milijune Sirijaca, koji bi tako sigurnije i lakše živjeli na slobodnim teritorijima? Ova i mnoga druga pitanja se nameću nakon Trumpove odluke, iako je neki smatraju kao korak u borbi protiv takozvane “Islamske države” i ostalih terorističkih skupina, budući da je Trump u predizbornoj kampanji rekao “kako ne vjeruje u postojanje umjerene oporbe u Siriji“.

Ruski RT prenosi kako je Trump naredio uspostavu “sigurnih zona” u Siriji, gdje će se skloniti ljudi koji bježe od terorizma, a također smatra da su SAD treble “uzeti naftu” iz Iraka, kada su povukli svoje trupe 2011. godine.

“Ja ću apsolutno stvoriti sigurne zone za narod u Siriji”, rekao je u svom intervjuu za ABC, prvom od kada je preuzeo dužnost predsjednika.

Trump nije govorio o detaljima, ali je objasnio svoje namjere govoreći o Europi, za koju je rekao da je napravila grešku primajući tražitelje azila s Bliskog istoka.

“Mislim da je Europa napravila ogromnu grešku dopuštajući da milijun ljudi ode u Njemačku i razne druge zemlje. Sve što morate učiniti je to pogledati. To je,… to je katastrofa što se tamo događa. Ne želim da se to dogodi ovdje”, rekao je Trump i naveo da je njegov prethodnik Barack Obama također dozvolio da tisuće izbjeglica uđu u SAD, što je dovelo do incidenata poput tragedije u San Bernardinu u 2015. godini, kada je u terorističkom napadu kojeg je izveo par pakistanskog porijekla ubijeno 14 osoba, a 22 ljudi je ranjeno. Trump je obećao da neće ponoviti te pogreške.

Optužio je Obaminu administraciju da je trebala provjeravati imigrante koji su u SAD ulazili iz Sirije i drugih kriznih država, kako bi bili sigurni da nisu imali veze s terorizmom.

“Predsjednik Obama i bivši državni tajnici, Hillary Clinton i John Kerry, dopustili su da nekoliko desetaka tisuća ljudi uđe u našu zemlju. FBI sada istražuje više ljudi koji imaju veze s terorizmom nego ikada prije ima, a to su ljudi iz te grupe. Ja ću biti predsjednik sigurne zemlje. Imamo dovoljno problema”, rekao je Trump.

Reakcija Moskve

Moskva je brzo reagirala na Trumpove planove i glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov sugerira da SAD trebaju računati na sve moguće posljedice.

“Važno je osigurati da se dodatno ne pogorša situacija s izbjeglicama”, rekao je Peskov novinarima.

Međutim, u dokumentu kojeg je objavio LA Times Trump naređuje Pentagonu i State Departmentu da u roku od 90 dana sastave plan za uspostavu “sigurne zone” koju je predložio.

“Državni tajnik u suradnji s ministrom  obrane u roku od 90 dana od ovog moraju napraviti plan za uspostavu sigurnih područja u Siriji i okolnim regijama u kojima će raseljeni sirijski državljani čekati povratak na sigurna područja u  domovini, kroz repatrijaciju ili preseljenje u potencijalne treće zemlje”, stoji u šestom dijelu predsjedničke uredbe koja se bavi pitanjem izbjeglica.

No, ovaj potez će značiti trenutni američki vojni angažman u Siriji i širenje ratnih sukoba, što može pogoršati situaciju, uzimajući u obzir da su američki vojnici i američka koalicija od strane sirijske vlade nisu pozvani da sudjeluju u sukobu, piše RT.

Američko stvaranje sigurnih zona potencijalno bi značilo povećanje prisutnost američkih snaga i njihovih saveznika, te zračnu kampanju zbog navodne zaštite tih zona, ali i dolazak kopnenih snaga na teren, “koje bi te civile trebale štititi“.

Međutim, nacrt za sada ne govori ništa o tome što bi trebalo učiniti u smislu obrane tih sigurnih zona ili gdje bi one mogle biti smještene. Okvirno se govori “u Siriji i okolnim regijama”, što Trumpu ostavlja prostor za manevar i ove sigurne zone mogu biti uspostavljene u susjednim zemljama. Ali sirijski susjedi, uključujući Jordan i Tursku, već imaju kampove s milijunima sirijskih izbjeglica i teško će pristati na nove.

Trumpov plan za uspostavu sigurne zone u Siriji je dio njegove opće uredbe o imigraciji, koja uključuje ​​privremenu zabranu od 30 dana za ulazaka većine izbjeglica i suspenziju američkih viza za građane Sirije, Irana, Iraka, Libije, Somalije, Sudana i Jemena, što su zemlje Bliskog istoka i Afrike koje Trump smatra terorističkom prijetnjom.

“Trebali smo zadržati naftu kada smo izašli iz Iraka”

Govoreći o američkom angažmanu u drugoj bliskoistočnoj krizi – ratu u Iraku, američki predsjednik je požalio što SAD nisu uzele naftu, kada su američki vojnici 2011. napustili zemlju.

“Trebali smo zadržati naftu. No, u redu, možda ćemo imati još jednu priliku”, rekao je Trump u svom govoru u sjedištu CIA-e prošlog tjedna, što je izazvalo rasprave o tome što bi mogla značiti izjava.

U intervjuu za ABC je američki predsjednik objasnio “kako ISIL ne bi postao globalna prijetnja da u trenutku kada je zemlja bila oslabljena ratom nije preuzeo iračku naftnu industriju”.

“Trebali smo zadržali naftu kad smo izašli. I, znate, to je vrlo zanimljivo, da smo uzeli tu naftu, ISIS je ne bi imao, a to je mjesto gdje dobiva novac. Oni su dobili novac kad smo mi otišli. Ostavili smo Irak koja nije ni bio država. Mi smo stvorili vakuum i nastao je ISIL. No, da smo uzeli naftu, napravili bi jedno drugo veliko dobro. Oni ne bi mogli doći do nafte i vjerojatno ne bi uništili velike dijelove svijeta”, rekao je Trump.

Dodao je, međutim, da su od iračke nafte Sjedinjene Države mogle profitirati, jer im se proračun “isušio” zbog ratova na Bliskom istoku.

“Da smo uzeli naftu, ne bi imali ISIL, a mi bi imali bogatstvo. Mi smo do sada na Bliskom istoku potrošili 6.000 milijardi dolara, a naša zemlja se raspada”, rekao je Donald Trump.

Na pitanje novinara planira li popraviti tu pogrešku i uzeti iračku naftu, Trump je rekao da radije ne bi odavao svoje vojne planove, koji se odnose na situaciju oko Mosula, takozvane “prijestolnice Islamske države u Iraku”.

Grad je pod opsadom iračkih vladinih snaga, savezničkih milicija, boraca iračkog Kurdistana i međunarodnih snaga više od tri mjeseca, a još se ne zna kada će biti oslobođen od terorista.

“Vidjet ćemo što se događa. Znaš,… kad je u pitanju vojska, ne želim raspravljati o tim stvarima. Želim da se posao obavi prije razgovora. Vidio sam kada su ranije generali i političari ustali i govorili: “Idemo na Mosul za četiri mjeseca.” Onda su rekli za tri mjeseca, dva mjeseca, jedan mjesec. Idemo sljedeći tjedan! Stalno sam govorio u sebi: “Bože, zašto oni moraju držati govore o odlasku u Mosul? Dobro, pa sad su krenuli i ide teško, jer su neprijatelju dali sve vrijeme za pripremu. Ne želim puno govoriti o vojsci. Želim razgovarati nakon što se posao završio, a ne prije nego što počne”, rekao je Trump.

Vraćajući se na Trumpovu predsjedničku uredbu kojom od State Departmenta i Pentagona traži da u 90 dana izrade plan uspostave “sigurnih zona za Sirijce u zemlji i okolnim regijama”, to je prilično dugačak rok i do tada će se vjerojatno susresti s ruskim predsjednikom Putinom, što će biti prvi test uzajamnog povjerenja u borbi protiv terorizma.

Nimalo sklon Trumpu The Huffington Post piše “kako je američki predsjednik odlučio koristiti vojsku u uspostavi sigurnih zona u Siriji”, što je samo dio istine.

Trump razmišlja da pomoću američke vojske uspostaviti izbjegličke kampove u Siriji.

Predsjednik Trump predviđa da pomoću američke vojske i u suradnji sa State Departmentom uspostavi i zaštiti izbjegličke kampove u Siriji i susjednim zemljama, a cilj sprečavanje budućih terorističkih napada američkom tlu.

The Huffington Post komentira Trumpovu “kontroverznu odluku” i optužuje predsjednika da je donesena kako bi se spriječilo ljude koji bježe od ratom razorene zemlje da uđu u Sjedinjene Države, a plan želi vidjeti do kraja travnja.

Trump želi da ministar obrane James Mattis koordinira napore sa svojim kolegom u State Departmentu, najvjerojatnije Rexom Tillersonom, koji čeka potvrdu Senata.

Izvršnu uredbu se na društvenim mrežama komentiralo kao američki pokušaj da se vojno angažira u sirijskom ratu.

Dužnosnik Pentagona nije htio potvrditi autentičnost dokumenta.

“A čak i jest tako, Pentagon ne komentira prije odlučivanja nacrta dokumenata”, rekao je Eric Pahon.

Jučer tajnik Bijele kuće, Sean Spicer, nije htio izravno govoriti o dokumentu, ali je rekao da će Trump o tom pitanju opširno raspravljati u bliskoj budućnosti.

“Predsjednik je govorio opširno o ekstremnim provjerama. I vidjet ćete više akcija ovog tjedna koje će Američku učiniti sigurnom. To je nešto što je Trump govorio u inauguracijskom govoru, ali i ranije, tijekom kampanje”, rekao je Sean Spicer.

Prvi čovjek Korpusa marinaca, general Robert Neller, ranije je iznio kratko mišljenje o Siriji: “Ako nas pozovu, mi ćemo ići!”

Sirijski rat, koji traje šest godina, prisilio je na bijeg više od 11 milijuna ljudi, zbog čega ne nastala izbjeglička kriza koje je preplavila sve zemlje, diljem Bliskog istoka i Europe.

Američki stratezi su i ranije predlagali da se uspostavi neka vrsta sigurne zone, ali ona koju predlaže Trump može zahtijevati desetaka tisuća američkih vojnika, što bi značilo otvoreno uplitanje Amerike u još jedan sukob u inozemstvu.

Trenutno je u Siriji oko 500 američkih vojnika, uglavnom posebno operativno osoblje koje savjetuje lokalne milicije i turske vojne snage u borbi protiv “Islamske države”, piše Military Times.

Američki dužnosnici su priznali ranije ovog mjeseca da bi relativno laki američki angažman u Siriji mogao značiti slanje zračnih kontrolora, koji bi pomagali u koordiniranju koalicijskih zračnih napada.

Još 5.000 vojnika je raspoređeno u susjednom Iraku, također u ulozi  savjetnika.

Nejasno je što general Mattis i Pentagon misle o Trumpovom planu, iako je vojska sigurno svjesna teških izazova slanjem velikog broja vojnika u tako nasilnu i nestabilnu regiju.

Neki čelnici, uključujući generala marinaca, ranije su rekli da bi razmještanje američkih snaga u Siriji moglo biti rizično, pogotovo ako misija bude na neodređeno vrijeme.

Iako je kasnije u govoru 2016. rekao da će poslušati svaku zapovijed, pa i ići u Siriju, ako bude trebalo, zapovjednik marinaca, general Robert Neller, 2015. je rekao: “Ne želim ostati u Raqqi. Tamo nema ničega što ja želim!”

Ovako naporan posao bi se mogao pokazati nepopularnim među mnogim visokim časnicima Pentagona. Većina ih je duboko skeptična i prema proteklim misijama u inozemstvu, posebno u Iraku i Afganistanu. U anketi od rujna je od 2 200 aktivnih vojnih dužnosnika oko 55 posto izjavilo “da snažno se protive” ili “da se donekle suprotstavljaju” takvim naporima.

Nekoliko vodećih stručnjaka nacionalne sigurnosti također upozoravaju o percepciji javnosti na oslanjanje na vojsku u izvršenju zadaća koje se ne uklapaju njene “tradicionalne aktivnosti”, što je po njima obrana zemlje.

Nakon 15 godina rata, američka vojska je imala problema s “izgradnjom propalih država”, upozoravaju stručnjaci.

Još jedna potencijalna prepreka za Trumpov plan je, naravno, što će on zahtijevati određenu razinu koordinacije s Rusijom, koja trenutno vojno djeluje u Siriji, a Moskva insistira na protuterorističkim operacijama, a ne ovakvim prijedlozima.

Iako general Mattis i ostali ključni akteri u Trumpovoj administraciji kažu da Rusiji ne treba vjerovati, Trump je najavio da je u ratu protiv takozvane “Islamske države” on spreman na suradnju s Moskvom.

Na kraju ne treba zaboraviti ni na trećeg aktera u sirijskoj krizi, koji je prisutan na terenu, a to je Iran. Nakon sastanka u Astani, iranski, ruski, ali i turski dužnosnici su priopćili da će se sve skupine koje ne pristanu na primirje i politički dijalog tretirati jednako kao ISIL i Al-Nusra Front. U tom kontekstu, Trumpova uredba, kojom u 90 dana traži izradu plana za uspostavu sigurnih zona, daje dovoljno vremena za vojno rješavanje situacije u većem dijelu Sirije.

Iranske i ruske agencije prenose kako je sirijskoj oporbi ponuđen izbor: ili će se dogovoriti s vladom o primirju i političkom procesu ili će se smatrati pristašama Islamske države. To im je na skupu u Astani poručeno otvoreno, bez ikakvih semantičkih trikova, što pokazuje stvarni utjecaj Rusija, Turska i Irana na tijek događaja.

Ako je Washington doista zainteresiran za uništenje ISIL-a, postoji šansa da se već ove godine u Siriji održe opći izbori i donese novi ustav zemlje. Druga alternativa ne postoji, posebno ne sa zakašnjelom uspostavom sigurnih zona, što je, ako bolje pogledamo dokument, samo mali dio od osam stranica teksta koji govori o Meksiku, te općenito o imigracijskoj politici Sjedinjenih Država.

Ali, kao što s pravom upozorava britanski The Telegraph, ono što se sada događa na Bliskom istoku “će utjecati na regiju desetljećima”, stoga treba pozdraviti i male pomake i taktičke uspjehe, poput pregovora u Astani, jer se tijekom pregovora i novog prijedloga nacrta sirijskog ustava kojeg je izradila Rusija vidi da Moskva, Teheran i Turska planiraju dugoročno, što je puno mudrije od ishitrenih i nedefiniranih odluka, koje otvaraju bezbroj pitanja, a ne nude nikakva rješenja.