Okreće li se Rusija samo Istoku ili ima šanse i za veze sa Zapadom?

U svom nedavnom godišnjem obraćanju ruskoj Državnoj Dumi Vladimir Putin je izvukao neke zaključke, predstavio svoje izvješće i postavio glavne odrednice razvoja Rusije za sljedeću godinu.

Ruski je predsjednik govorio o ekonomskom stanju u zemlji i razvoju njenih poljoprivrednih potencijala, naglasivši da je Rusija prvi put postala samostalna u poljoprivrednoj proizvodnji, do te mjere da proizvode sada prodaje i drugim zemljama. Spomenuo je i vojne operacije u inozemstvu, bez da je spomenuo Siriju, a kada se na kraju govora izravno obratio Oružanom snagama, rekao je:

“Vi ste vojnici Rusije! Služite ponosno, na Vašu i visoku čast naše zemlje!”

Bilo je snažnih i zanimljivih poruka o međunarodnoj situaciji. Govoreći o Sjedinjenim Državama, Putin je kao faktor promjena u odnosima između dviju zemalja izbjegavao spomenuti pobjedu Donalda Trumpa, ali nije propustio upozoriti Amerikance na neobuzdanu eskalaciju koja može dovesti do ekstremnih posljedica.

“Narušavanje strateške ravnoteže je vrlo opasno i to će dovesti do globalne katastrofe” , rekao je predsjednik Rusije.

Ostale zemlje koje je spomenuo kao ključne saveznike u glavnim razvojnim područjima su bile Kina i Indija, a kao glavni imperativ i nacionalni izazov je naveo razvoj ruskog Dalekog istoka.

Kao nacionalni program je predložio provedbu ”euroazijske integracije na svim razinama“. Veliko iznenađenje je bio dio koji se odnosi na “međunarodne poslove”. Čini se da Putin ne očekuje ništa pozitivno iz Europe, iako u ovom dijelu nije htio spominjati geografski, ekonomski i strateški faktor. Europa je nestala iz govora, što sugerira skori veliki strateški zaokret Rusije, koja će se okrenuti suradnji zemljama Azije i Bliskog istoka.

Još jedan zanimljiv aspekt je vremenski slijed pitanja kojih se dotaknuo. Naime, više od polovice govora je bilo posvećeno unutarnjoj politici. Ono što je iznenadilo mnoge je bilo sjećanje na ”Oktobarsku revoluciju” iz 1917. godine, što je protumačeno kao trenutak nacionalnog pomirenja, po uzoru na Francusku. Naime, čak i ako je to razdoblje bilo okrutno i krvožedno, ono još uvijek utjelovljuje veliki iskorak Rusije na društvenom, političkom i ekonomskom povijesnom putu.

Međutim, Putin je upozorio revizioniste, bez obzira na kojoj su im strani barikade u to vrijeme bili preci, da Rusija ostaje i uvijek će ostati jedinstvena država i jedinstveni narod, ponosan na svoju prošlost i svoje pobjede. Ovaj pristup se smatra ekvivalentom pomirenja nakon političkih i društvenih podjela i pogrešaka povezanih s memorijom iz vremena ”Velikih čistki” iz 1937. Zanimljivo, Putin je spomenuo tragedije iz postrevolucionarnog razdoblja, ali je obnovio sovjetsku prošlost i tako stavio točku na ”i”. Okrenuo je novu stranicu, odbijajući da zaboravi postignuća i pobjede sovjetskog razdoblja.

U Rusiji je istovremeno odlučeno da se podigne spomenik u znak sjećanja na sve političke zatvorenike u vrijeme komunizma. On će se podići u Moskvi, a prijedlog je da se učini nešto poput ”Zida plača”, kojeg će činiti ljudska tijela od crvenog kamena.

Temeljna ideja je priznavanje povijesne memorije, za razliku od Francuske koja se još uvijek bori s tom teškom zadaćom i ne može iz povijesnog pamćenja izbrisati Vendée ili mučenike Bretanje. U svom se govoru sjetio i odao počast velikim imenima Sovjetskog Saveza; znanstvenicima, istraživačima, vojnicima, umjetnicima, itd.

Druga jaka točka govora je bila demografija. S brojkama u ruci je ruski predsjednik pokazao da je stopa nataliteta u Rusiji veća od one u Portugalu i Njemačkoj. U Rusiji iznosi  1,7%, dok je u Portugalu – 1,5%, a Njemačkoj – 1,2%. Očekivana stopa rasta nataliteta u Rusiji ove godine je 1,78%.

Nakon demografije su najvažnija pitanja bila zdravstvena zaštita na svim razinama, i to s ogromnim ulaganjima, srednjoškolsko obrazovanje, autoceste i ekologija. Ekonomska komponenta je u ovom trenutku za Rusiju posebno bolna zbog ostavke i uhićenja ministra ekonomskog razvoja, Alekseja Uljukajeva, koji pred sudom mora odgovarati zbog primanja mita u iznosu od dva milijuna dolara.

Vladimir Putin je ukazao na usporavanje pada ruskog BDP-a. Pad u godini na izmaku je iznosio gotovo 3,7%, što je 0,3% manje nego od očekivanog. U usporedbi s 12,9% iz 2015. godine, inflacija na završetku ove godine u Rusiji će biti rekordno niska, najviše 5,8%. Industrijska proizvodnja raste. Neke brojke su zapanjujuće. Izvoz poljoprivredno-prehrambenih proizvoda generira veći prihod od izvoza oružja. Vojni ugovori su Rusiji priskrbili prihod od 14,6 milijardi, a oni od hrane 16,9 milijardi dolara. Podsjetimo da je Rusija na drugom mjestu u svijetu po prodaji oružja.

Još jedno iznenađenje, iako ne manje važno, vrhunac je ruskog izvoza računalnih proizvoda.

“Prije nekoliko godina je razina bila apsolutna nula, ali sada računalni proizvodi generiraju dobit od 7 milijardi dolara, što je gotovo polovina prometa vojno-industrijskog kompleksa”, rekao je Putin.

Naglasio je i ciljeve koje treba postići u svim industrijskim sektorima, te da bi u sljedećih pet godina neke grane gospodarstva trebale činiti 30% BDP-a zemlje. To su digitalni, računalni, neuro-tehnološki, svemirski, nuklearni, sektor robotike, kvantnih uređaja, itd.

Sudeći po ovom govoru, očekuje se da će Rusiju u bliskoj budućnosti obilježiti razdoblje intenzivnog razvoja vojno-industrijskog kompleksa, agrobiznisa i računalne tehnologije, što su sektori koji imaju prioritet u razvoju.

Azija i istok će biti glavno područje međunarodne suradnje Rusije, a ruski Daleki istok će postati nacionalni prioritet. Rusija kao da konačno okreće leđa Zapadu, odakle ne očekuje ništa pozitivno.

“Ideja o velikom euroazijskom ujedinjenom prostoru, tako draga Rusiji još iz razdoblja “Zlatne horde”, izgleda da će biti razlog za mnoge neprospavane noći stratezima nove američke administracije”, za Pravdu piše Aleksandar Artamanov, koji je komentirao Putinovo obraćanje Državnoj Dumi.

“Pet kazni koje bi mogle zaustaviti Putina”

Umjesto pronalaženja zajedničkog jezika, jer svađa Europe s Rusijom nam ništa doba nije donijela, njemački “stratezi” razmišljaju kako obuzdati vladara Kremlja.

“Mirovni pregovori o Siriji nisu dali nikakav rezultat, a ruski predsjednik Putin je uputio nosač zrakoplova u Sredozemno more, što jasno govori da se ne zalaže za pronalaženje diplomatskog rješenja, nego želi vojnu pobjedu”, piše njemački tabloid Bild i nudi pet mogućih sankcija koja bi mogle zaustaviti Putina.

“Embargo na uvoz visoke tehnologije” je sankcija koja se prvi put spominje. “Bez zapadne tehnologije, primjerice u području visoko-tehnoloških sustava za upravljanje, Rusija neće biti u stanju izvući sve sirovine ili proizvoditi oružje”, piše njemački list. Zamjenik njemačke “Kršćanske demokratske unije” (CDU), Elmar Brok, podržava ovu ideju.

“Trebamo takav embargo, jer agresor mora vidjeti da će zbog svog rata snositi posljedice”, rekao je Brok.

Druga “u nizu sankcija” može biti odustajanje od plinovoda “Sjeverni tok”, kojeg je Rusija “planira proširiti” u savezu s europskim kompanijama.

“Putin financira svoj rat iz sredstava od prodaje plina i moramo spriječiti izgradnju novog plinovoda”, rekao je vanjskopolitički stručnjak iz stranke “Zelenih” Omid Nuripur.

Još jedna mjera bi mogla biti proširenje popisa osoba kojima je zabranjen ulazak u zemlje EU, uključujući i čelnike takvih velikih tvrtki kao što su “Rosneft“, Igora Sečina, te prvog čovjeka Gazproma, Alekseja Millera.

Četvrta sankcija je bojkot u Svjetskog nogometnog prvenstva koje se održava u Rusiji 2018. godine, a koje obećava “novac i prestiž.” Bojkot bi, kao što naglašava Bild, “bio dvostruki udarac za Putina”.

“Njemački nogometni savez bi trebao razmišljati o bojkotu”, rekao je Özcan Mutlu, zastupnik stranke “Zelenih” zadužen za sport.

Konačno se predlaže i uvođenje “zone zabrane leta u Siriji“. Međutim, to bi bio toliko riskantan potez za SAD, jer bi se povećala vjerojatnost sukoba s Rusijom, ali, prema njemačkim “stratezima”, može ponuditi “izvrsnu priliku za političko rješenje krize”.

Bilo koja od predloženih sankcija bi bez sumnje naišla na recipročan odgovor Moskve, stoga ih ne treba uzimati za ozbiljno, ali ovakve izjave pokazuju da se oni koji su dosljedno provodili politiku Obamine administracije u Europi još ne predaju.

Nedavno je Bloomberg objavio svoj tradicionalni “pesimistični vodič” i za 2017. godinu. To je zapravo popis svih noćnih mora koje bi tijekom sljedeće godine mogle uništiti nadnacionalnu oligarhiju i birokraciju. Kao što je bilo očekivano, prvo mjesto scenarija tih noćnih mora zauzima Rusija.

Takozvani “pesimistični” vodič nije izumljen jučer. Bloomberg ga objavljuje svakog prosinca već nekoliko godina, a zanimljivo je vidjeti kako su se strahovi nadnacionalne oligarhije promijenili tijekom vremena. Za ovaj bi se moglo reći da Georga Sorosa i Hillary Clinton doslovno tjera na kauč nekog od psihoanalitičara, kojem govore o svemu što ih plaši.

Naravno, Rusija je njihova glavna noćna mora. Pojedinosti, konkretni problemi i ljudi se mijenjaju, ali ne jedna stvar – Rusija ostaje njihov najveći problem i glavni izvor njihovih strahova. Kremlj je za njih “utvrda planetarne nepredvidljivosti“.

Tek onda su na dnevnom redu Kina i prosvjedne političke stranke i pokreti u Europi. Zanimljivo je vidjeti kako su kroz vrijeme zapadni analitičari zamišljali najcrnje scenarije koje bi Rusija mogla provesti protiv Zapada.

U 2014. godini su svi još uvijek bili šokirani ruskom akcijom na Krimu, savršeno izvedenom u vrlo kratkom vremenu, i bez prolijevanja krvi. Tada je Bloomberg napravio zemljopisnu kartu teritorija koji bi mogli biti “okupirani od strane Rusije“. Predviđalo se da bi ruska vojska mogla zauzeti ne samo cijelu Ukrajinu, nego i baltičke zemlje. Kako bi scenarij bio “potpun”, govorilo se kako Rusija može pokrenuti vojne sukobe na Arktiku protiv Kanade, Danske i Norveške, pa čak i na Svalbardu, otočju u Arktičkom oceanu  na pola puta do Sjevernog pola.

Rusija je bila “revolveraš” koji je nadnacionalnoj oligarhiji prijetio vojnim operacijama u najudaljenijim točkama planete.

Sada smo u prosincu 2016. godine, a stvari su još “strašnije”. U većini pesimističnih prognoza prošlih godina nitko nije uspio predvidjeti mogućnost ruske vojne pobjede u Siriji. Naravno, ovdje govorimo o Aleppu i drugim očišćenim područjima, ne o trenutnoj situaciji u Palmiri, koju svi prikazuju kao “veliki poraz sirijskih i ruskih snaga”.

Bilo kakva ruska pobjeda u toj bliskoistočnoj zemlji je s točke gledišta Zapada bila nemoguća. Čak i u najgorim noćnim morama nitko nije pomišljao na ruski vojni uspjeh. Ne samo u vojnom sukobu, nego i u posredovanju u kojem je oko 1 000 naseljenih područja u Siriji pristalo na primirje i proces pomirbe, što je činjenica koja se uglavnom prešućuje.

Svi su uzalud čekali vojnu akciju u Kijevu, baltičkim zemljama i Svalbardu. Ali Rusija nije prihvatila rat za kojeg su se pripremili njeni neprijatelji, čiji je početak očajnički tražio američki umirovljeni general Philip M. Breedlove.

Ako se pogledaju strahovi osoba poput  Sorosa i Hillary Clinton, vidi se velika razliku između 2014. i 2016. godine, koji su se ranije isključivo bojali ruskih vojnih pobjeda. Sada se boje da bi Rusija, isključivo pomoću diplomacije, mogla kontrolirati mnoge teritorije i proširiti sferu utjecaja.

U noćnim morama za 2017. je možda najcrnji geopolitički triler održavanje takozvane konferencije “Jalta 2.0“, odnosno mogućeg sporazuma između Trumpa i Putina o podjeli sfera utjecaja u svijetu.

Analitičari Bloomberga tvrde da se Trump takvim sporazumom može odreći Sirije, Ukrajine i Bjelorusije. Ovdje samo nije jasno zašto misle da bi Trump mogao “pokloniti” Bjelorusiju Putinu. Možda je do ovakve tvrdnje došlo pogreškom, uzrokovanom osjećajem svemoći nekih zapadnih analitičara.

Ovdje postoji još jedan zanimljiv aspekt. Bloomberg mogući sporazum između Putina i Trumpa naziva “Jalta 2.0”. Ova metafora otkriva duh i ideologiju jastrebova Zapada, za koje je “Jalta 2.0” noćna mora. Što oni sugeriraju? Da je Putin novi Staljin, a Trump novi Roosevelt?

No, glavno pitanje koje se nameće jest koje su to pobjede Putina i Trumpa zbog kojih bi trebalo održati novu Konferenciju u Jalti? To bi značilo da su oni koji su izgubili od Putina i Trumpa zapravo novi nacisti, a zapravo je riječ o ljudima čije je noćne more opisao Bloomberg.

Zapravo, posebno je zanimljivo što sve ovo ne pišu “Putinovi propagandisti“, nego ugledni američki stručnjaci. Sada samo preostaje da u 2017. “nacisti 2.0” završe isto kao i njihovi prethodnici, što će dovesti do nove Konferencije u Jalti. Zašto ne?

Istina je da bi Europi sigurno dobro došla jedna takva konferencija, iako nije jasno tko bi na njoj predstavljao EU?

Da su se na Zapadu uznemirili duhovi potvrđuje i najnoviji članak kojeg je za Foreign Policy objavio Francis Fukuyama, koji govori o američkom padu i izvorima političke disfunkcije u SAD-u.

Da, isti onaj Francis Fukuyama, američki filozof i politički ekonomist sa Sveučilišta Stanford, koji je nakon završetka “Hladnog rata” i raspada Sovjetskog Saveza zadobio svjetsku slavu sa svojom knjigom “Kraj povijesti i posljednji čovjek”, kojom je proglasio konačnu pobjedu liberalne demokracije u svijetu i završnu točku društvenog i kulturnog razvoja čovječanstva.

Njegov rad je preveden na više od 20 svjetskih jezika i izazvao je veliki odjek u akademskoj zajednici i medijima.  Danas bivši zagovornik “globalnog liberalnog poretka” promatra krizu i pokušava razumjeti fenomen američkog pada.

Iz perspektive Fukuyame, uzrok pada Sjedinjenih Država nije u samom liberalizmu, nego u političkom modelu američke demokracije, koja je sama po sebi postala izvor disfunkcije.

On priznaje ograničenja tog modela i daje zanimljive prijedloge, ali koji bi bili primjenjivi ne samo u demokratskim modelima upravljanja zemljom, nego i na one autoritarne. Članak je vrlo dugačak i možete ga pročitati u utjecajnom američkom časopisu Foreign Policy, ali ni ovaj put se Francis Fukuyama nije ograničio da daje prijedloge kako bi se poboljšala američka demokracija, nego opet ima recept “učinkovit i primjenjiv” na cijeli svijet.

Ne odustane li Zapad od takvog načina razmišljanja, onda je sasvim izvjesno da je u pravu Aleksandar Artamanov, koji je komentirao Putinovo obraćanje Državnoj Dumi, te rekao “da će Rusija okrenuti leđa Europi i definitivno se okrenuti velikom euroazijskom prostoru“. Tko bi od ovakvog razvoja događaja imao više koristi? Sudeći po krizama koje potresaju Zapad i eksplozivnom razvoju azijsko-pacifičke regije, nije isključeno da mi budemo gubitnici.