Oporavak tržišta u obliku slova ”V” je mit: tržišta će pomesti tsunami nepodmirenih, kreditnih obaveza

Tržišta komercijalnih i stambenih nekretnina su na rubu propasti. Obećanja središnjih banaka o ispisivanju neograničene količine novca neće riješiti problem, već će potaknuti financijsku krizu širih razmjera.

U New Yorku, u četvrtak, 23. lipnja oko 13:45, NASDAQ-ov indeks zabilježio je rekordan broj od 10.221.85. Iako ekonomski podaci za SAD govore kako se država nalazi u najvećoj depresiji u svojoj povijesti, NASDAQ indeks porastao je za dosad nezabilježenih 39 posto, od 01. travnja.

Jesu li trenutne akcije oporavka u obliku slova ”V” i stratosferske procjene NASDAQ-a opravdane ili se radi o tome da je bezobzirno tiskanje novca od strane Federalnih rezervi dovelo do trajnog ispuhivanja mjehurića u pogledu  divlje imovine na tržištima dionica, obveznica, imovine i kredita?

Hoće li ove cijene, manipulirane od strane izvanrednih intervencija od strane globalnih, središnjih banaka, stvoriti globalnu financijsku krizu koja je dosad najveća u povijesti? Mjehurići tržišne vrijednosti nemaju ništa zajedničkog s uspjehom na Glavnoj ulici.

Povijest je nužna. Pruža nam perspektivu o tome koje će podatkovne točke trebati uzeti u obzir da bi se postigao oporavak u obliku slova ”V”, kojem smo svjedočili u NASDAQ-u od 01. travnja do prošlog četvrtka.

Potrošačka potrošnja ključni je motor koji pokreće ekonomski rast u svakom gospodarstvu. Prema tome, da bi se postigao značajan i održiv gospodarski oporavak, gospodarstvo mora biti blizu pune zaposlenosti. Nalaze li se blizu toga Sjedinjene Države? Ni blizu. Oko 50 milijuna Amerikanaca je nezaposleno, a u prvom tromjesečju 2020., bruto domaći proizvod SAD-a smanjio se za pet posto. Postotak stalno zaposlenih u odnosu na radno sposobno stanovništvo ispod je 45 posto, što je dosad najniže u povijesti.

Ova trenutna negativna povratna petlja, koja postoji između zaposlenosti i potrošnje, nije održiva. Središnje banke su osigurale beskrajnu likvidnost tržištima, koja su zabilježila ogromne otkupe udjela, omogućujući time pokretačima da otkupe svaki udio, kako bi izvršni direktori mogli lijepo profitirati, povećavajući pritom bilance svojih korporacija na trošak poreznih obveznika, baš kao što je to činio i izvršni direktor American Airlinesa, Doug Parker. Dionice su ignorirale gravitaciju, to jest ekonomsku stvarnost. Riječima trgovačke zajednice: “Dionice mogu samo rasti, zar ne”?

Jedan sjajan primjer manipulacije središnje banke je Apple. Njegove su dionice prošlog tjedna trgovale po novom rekordnom iznosu od 372,78 dolara, što je dodatno doprinijelo zaradi tehnološkog giganta u iznosu od 2 tisuće milijardi dolara. Kupci Appleovih dionica moraju razmišljati o tome da koliko dugovima zasićeni, nezaposleni Amerikanci (njih 50 milijuna), očajnički žele kupiti novi iPhone od 1.700 dolara ili MacBook Pro od 4.500 dolara?

Ne. Središnje banke, posebno Švicarska nacionalna banka i Federalne rezerve, kupile su Appleove dionice i korporativne obveznice, napuhavajući time „Appleov balon“ i financirajući velike otkupe dionica. Kako ovo pomaže Glavnoj ulici? Ne pomaže. To stvara iluziju profitabilnosti, proširujući jaz bogatih i obogaćujući tehnološku oligarhiju.

Zbog njegove karijere u Appleu, sveukupna odšteta izvršnog direktora Applea, Tima Cooka, iznosi više od milijardu dolara. 2018. taj je iznos bio 136 milijuna dolara, dok je 2019. pao na 125 milijuna dolara. Sigurno je za reći da će Cookova ukupna nadoknada za 2020. godinu postaviti novi rekordni iznos i da će biti 150 milijuna dolara godišnje.

Još je smješniji primjer iracionalne obilnosti je cijena dionica Tesle, Elona Muska. Znate, tvrtka koja ima tri ili četiri priopćenja za javnost dnevno, a koja ne ostvaruje svoje ciljeve i ne donosi profit. Tesline dionice također su prošlog tjedna dosegle novi, rekordno visoki maksimum od 1.027,48 dolara, zbog čega je tržišna kapitalizacija porasla na 190 milijardi dolara.

Muskova neprofitabilna kompanija u ovom mu je tromjesečju isplatila bonus od milijardu dolara. Ipak, jamčim da će se oni koji su kupili Tesline dionice požaliti. Možda čak i čim se sljedeći kapital prikupi, jer neprofitabilnim korporacijama, poput Tesle, koje troše novac brže nego što raketa SpaceX sagorijeva gorivo, uvijek je potrebno još više sredstava. Slično je heroinskim ovisnicima koji trebaju uvijek “sljedeći brzi fiks”. Mogu reći da je Elon Musk jedan vraški trgovac; vjerojatno je on taj koji je ”z” stavio na zmijsko ulje.

U međuvremenu, središnje banke su obećale ispisati neograničene količine novca, ali nikada neće moći ispisati potražnju i neće prepoznati razliku između pružanja likvidnosti i popravljanja osnovnih pitanja solventnosti.

Covid-19 je doprinio tome da se radna snaga širom svijeta smanji ili doživi kolaps, a oni Amerikanci koji se nađu među 45 posto zaposlenih imaju sreću. Njima je omogućena sigurnost rada iz njihovih domova. Covid-19 je srušio korporativni profit i omogućio menadžmentu da shvati kako je korisnije zaposliti zaposlenike od kuće, umjesto da dolaze i prijavljuju se u ured svakoga dana. Razmislite o uštedama: korporacije mogu smanjiti zaposlenike i najmove.

”Gorila” od 450 kg u sobi, koju nitko ne vidi ili neće priznati, su tržišta komercijalnih i stambenih nekretnina. Znam za mnoge vlasnike komercijalnih nekretnina s visokim utjecajem, koji imaju ogromne zajmove, koji su ili blizu ili su već predefinirani, dok se nigdje na obzorju ne vide stanari.

To uključuje trgovine u svakoj glavnoj ulici, zajedno s ogromnom količinom danas napuštenih i praznih trgovačkih centara širom Amerike. Isto tako, s milijunima nezaposlenih Amerikanaca raste i broj neisplaćenih stambenih hipoteka.

I ne samo to, već i mnogi dijelovi Manhattana izgledaju kao ”izbušena” ratna područja, mjesta gdje su nekoć žive tvrtke sada mrtve, mračne i prekrivene daskama od šperploče i naravno pokrivene naljepnicama ”Black Lives Matter”.

Stanje danas u odnosu na otprije nekoliko mjeseci je neusporedivo. U mnogim zgradama kondominija i zadruga, komercijalni stanari trajno su se iselili. Gubitak prihoda od stanarina koje su stvarali ovi komercijalni stanari, uvelike će povećati vlasničke mjesečne troškove održavanja i trenutno devalvirati vrijednosti imovine za najmanje 30 posto.

Novčano imućni ljudi, koji su kupili ta imanja, kako bi ih okrenuli ili pustili, imaju još veće probleme. Prvo, nema kupaca ni iznajmljivača. Drugo, ponuda je preširoka, a cijene su astronomske. Osim toga, zakoni su izmijenjeni, pa ako jedan kupi i iznajmi dvosobni stan za 9.000 dolara mjesečno, a stanar ne može platiti najam, New York zabranjuje vlasnicima tih prostora prisilno iseljavanje stanara. Sretno sa servisiranjem hipotekarnog duga na nekretninama koje donose prihod u iznosu od nule!

Koliko daleko mogu padati cijene nekretnina na Manhattanu? Kao što se cijene nekretnina u Japanu srušile za 90 posto, globalne cijene nekretnina mogu učiniti isto s razinama cijena prije zločina / Covid-19. Tržišta komercijalnih i stambenih nekretnina zapravo polako propadaju, a balon kojeg su bezobzirno napuhale Federalne rezerve, pukao je.

Mogu li Federalne rezerve povećati moralni rizik na nove vrhunce izjavljujući: “Kupujemo svu komercijalnu i stambenu imovinu i hipoteke kao i stanarski prostor za koji se ne plaća stanarina?” Malo vjerojatno. To su već učinili 2008. Dok Federalne rezerve, Japanska banka, Europska središnja banka i Banka Engleske prednjače u gotovo neograničenom ispisivanju novca i otpuštanju bankara, dok u isto vrijeme, izluđuju porezne obveznike, uvijek iznova izgledaju kao da nisu u stanju razumjeti da izdvajanje neograničenog kapitala za poduzeća koja se loše vode i koja nisu solventna, ne radi ništa osim što doprinosi cjelokupnoj šteti.

Moralni rizik glave: ja pobjeđujem, rep ti gubiš, isto je što i situacija kada se ovisniku o heroinu daje pristup neograničenoj količini droge, samo gore. Ta fiskalna rastrošnost uništit će globalna financijska tržišta tsunamijem neplaćenih kreditnih potraživanja, istovremeno stvarajući najširu i dosad u povijesti najopasniju, fiskalnu nejednakost, što će rezultirati građanskim nemirima i političkom nestabilnošću u sljedećih nekoliko generacija.

Mjehurići i Ponzijeve sheme završavaju se na isti način, loše. Ovo neće biti ništa drugačije

Izvor: Mitchell Feierstein