Opširna analiza pogoršanja sigurnosne situacije u Donbasu i Ukrajini

Već peti dan na istoku Ukrajine traju žestoke borbe između ukrajinske vojske i lokalnih snaga Donjecke i Luganske Narodne Republike.

Prema ukrajinskim izvorima je poginulo deset njihovih vojnika, a 20 ih je ranjeno. Pozivajući se na podatke iz presretnutog izvješća o gubicima u živoj sili u posljednja dva dana načelnika Glavnog stožera ukrajinske vojske, Viktora Muženka, glasnogovornik vojske Donbasa, Eduard Basurin, priopćio da je napadu ubijeno najmanje 78, a ranjeno 76 pripadnika ukrajinske vojske.

Basurin je na temelju izvješća precizirao kako je samo 29. i 30. siječnja u ukrajinske mrtvačnice i medicinske ustanove u Selidovu dostavljeno 29 tijela poginulih vojnika, u Krasnoarmejsku 41, u Novom Trudu osam i četrnaest ranjenih, a u Časovom Jaru 62 ranjenika, prenosi TASS. On je dodao da ukrajinsko zapovjedništvo namjerno skriva stvarno stanje stvari i realne gubitke kako bi izbjegla paniku u vojsci i među civilnim stanovništvom.

Pod žestokim topničkim udarima su sve civilne četvrti grada Donjecka i Makejevke, te selo Avdejevka, za koje se vode nateže borbe od postignutog primirja.

Donjecka agencija je javila kako su snage Donbasa imale četvoricu poginulih, a sedam ih ranjeno u sukobima tijekom noći. U prvom danu eskalacije sukoba je ubijeno 10 boraca vojske Donjecka.

Lokalna bolnica u Avdejevki tijekom noći bila preplavljena ranjenim ukrajinskim vojnicima, koji su kasnije izmješteni iz grada, daleko od linija fronta, javio je novinar Associated Pressa s mjesta sukoba. Nekoliko privatnih kuća također je oštećeno u granatiranju.

Ukrajinski predsjednik Petro Porošenko je u ponedjeljak skratio posjetu Njemačkoj i zbog pogoršanja sigurnosne situacije se vratio se u Kijev. Ukrajinsko ministarstvo vanjskih poslova je u utorak je poslalo pismo predsjedniku OESS-a, tražeći od njega da sazove izvanrednu sjednicu posvećenu krizi.

Porošenko je u Njemačkoj tražio stroži pristup u odnosima s Rusijom. Njemačka kancelarka Angela Merkel je izrazila solidarnost s Kijevom, a ministar vanjskih poslova Frank-Walter Steinmeier je nedavno još jednom naglasio da odgovornost za ukrajinsku krizu snose isključivo Moskva i separatisti. Međutim, osim izjava, Berlin ukrajinskom predsjedniku nije pomogao ni na koji način.

Süddeutsche Zeitung piše kako Berlin s povećanom zabrinutošću prati pogoršanje situacije na istoku Ukrajine, ali kako zna da krivnju za ono što se događa umnogome snosi Kijev, navodi njemački list, pozivajući se na izvore u njemačkoj vladi.

Prema podacima kojima raspolaže Njemačka, dijelom zasnovanima na izvješćima misije OESS-a, ukrajinski vojnici su ti koji sada pokušavaju pomjeriti liniju fronta u svoju korist.

Njemački vladini krugovi vjeruju da Kijev svjesno pokušava povećati napetosti, nadajući se da će eskalacija sukoba pomoći omesti planove američkog predsjednika Donalda Trumpa za ublažavanjem sankcija protiv Rusije.

“Berlin shvaća da će Porošenko učiniti sve kako bi spriječio ukidanje sankcija Rusiji”, piše njemački novinar.

Međutim, njemačka vlada je zabrinuta da bi kalkulacije Kijeva mogle dovesti do suprotnog rezultata i da bi Trump mogao ublažiti sankcije, bez obzira na situaciju na istoku Ukrajine. Tada će Kijev imati još veće probleme. Rusija će dobiti prednost, a sukob će se rasplamsati obnovljenom snagom, ističe njemački list.

“Je li moguće, uzimajući u obzir takav rizik, Ukrajinu odvratiti od planiranih provokacija? Na ovo pitanje Berlin još nije spreman odgovoriti?”, zaključuje njemački novinar Stefan Braun.

Kijev je postao”nasilni bolesnik” i svijet ga više ne podržava

Ruski mediji također potvrđuju da su se u Donbasu obnovile borbe velikih razmjera, te navode kako Kijev pokušava iskoristiti ovu priliku da se u međunarodnoj političkoj areni vrati u središte pozornosti. Međutim, ispostavilo se da je računica bila loša. Reakcije svijeta pokazuju da se sve više kao problem doživljava Ukrajina i da je došlo vrijeme da se ignoriraju spletke režima u Kijevu.

To je vidljivo i po Porošenkovom odlasku iz Njemačke zbog eskalacije sukoba u Avdejevki. Da se takvo što dogodilo ranije, mediji bi to objavili kao udarnu vijest na naslovnim stranicama. U ovom slučaju, bez nedostatka dokaza, zbog čega je lako pasti u klopku lukavih teorija, odlazak Porošenka iz Njemačke je gotovo prešućen.

Međutim, ništa manje nisu zanimljivi ni službeni stavovi glavnih strana uključenih u sukob i njegovo rješavanje. Govorilo o samoj Ukrajini, Zapadu i Rusiji, a nakon službenih izjava su za Kijev rezultati vrlo razočaravajući.

Ukrajinska vlada je sa svoje strane učinila sve kako bi ponovno obnovila borbe, privukla pažnju i zadobila simpatije međunarodne zajednice.

Prekinuta posjeta Porošenka Njemačkoj je za Kijev bio medijski događaj dana. Ministarstvo vanjskih poslova je objavilo priopćenje u kojem za obnovljene borbe u Donbasu optužuje “ruske snage”. Ministar vanjskih poslova Ukrajine, Pavel Klimkin, rekao je kako zbog stalnih napada nije mogao, zajedno s ministrom vanjskih poslova Danske, posjetiti područje Širokina u regiji Donjeck.

Ukrajinski stalni predstavnik pri UN-u, Vladimir Elčenko, poslao je pismo glavnom tajniku organizacije, Antóniu Guterresu, te za pogoršanje situacije u Donbasu okrivio Moskvu. Osim toga, Ukrajina  je zatražio od Vijeća Europe da razmotri situaciju u Avdejevki, a predsjednik Porošenko je da upute da se ovo pitanje otvori u Ujedinjenim narodima.

Zanimljivo je da je sav trud Kijeva bio uzaludan.

Reakcija Zapada na ono što se događa u Donbasu je bila troma i formalna. Tamo gdje su prije dvije godine padale oštre riječi s izravnim napadima na Rusiju, sada dominira zajednički jezik, uglavnom izrazi duboke zabrinutosti i pozivi na prekid vatre. To su poruke Vijeća Europa i europskih veleposlanika, njemačke kancelarke, Europske unije, Crvenog križa i OESS-a.

Dakle, velika lažna uzbuna Kijeva i zahtjevi za odgovorom Zapada na “rusku agresiju” su dobili spor, ali pristojan odgovor, u stilu: “Da, vrlo smo zabrinuti.”

Ipak, najzanimljiviji u ovoj situaciji izgleda ruski stav, kojeg je izrazio tajnik ruskog predsjednika, Dmitrij Peskov. Zapravo postoje tri ključne točke u njegovom govoru.

Prvo, odgovornost za pogoršanje situacije u Donbasu je u potpunosti prebacio na Kijev, a ne na ukrajinske snage sigurnosti. Peskov je ovim jasno naglasio namjeru ukrajinskih vlasti, uključujući i predsjednika Porošenka, da potkopaju Sporazum iz Minska.

Drugo, unatoč svemu, Kremlj čvrsto stoji iza stava da nema alternative Sporazumu iz Minska i da se on mora implementirati. I treće, možda najzanimljivije, Dmitrij Peskov je napomenuo da su primirje u prekršile neke “neovisne snage” Ukrajine.

To zapravo izgleda ovako. Zauzimajući vrlo oštar stav protiv onoga što se događa, iako za sve optužuje politički vrh u Kijevu, Peskov predsjedniku Porošenku istovremeno ostavlja prostor za manevar i mogućnost da sačuva obraz i za sve optuži “snage koje ne kontrolira”.

Nema sumnje da Moskvi vjeruju da će se situacija vratiti na status quo i da nema povratka na razdoblje od prije dvije godine. Dakle, samo treba izdržati napade, ne baš vojno vještog suparnika i osigurati da Donbas pretrpi minimalnu “štetu”.

U mogućnosti ovako oštrog pogoršanja Donjeck govori više od godinu dana

Ranije je svakodnevno objavljivano niz izvješća o gomilanju ukrajinskih snaga u blizini Donjecka, u trokutu Peski – Jasinovataja – Avdejevka i području Svetlodarska i pod Dokučajevskom.

Svakodnevno su po civilnim područjima padale granate, najviše po Donjecku i Jasinovataji, te u Makejevki, gdje su lokalne vlasti bile prisiljene otkazati nastavu u školama. No, sada se situacija promijenila i vojska Donbasa je, prvi put nakon dugo vremena, oštro reagirala. Prema vojnim izvorima, čak i “preoštro”.

Intenzitet borbi se postupno povećavao od sredine prošlog tjedna, ali do nedjelje je situacija napokon bila pod kontrolom. Obje strane su počele koristiti i raketno topništvo. Ukrajinske snage su na položaje vojske Donbasa ispalile četiri projektila “Uragan”, možda i više, jer ih više nitko i ne broji. Tada je ubijeno 10 lokalnih boraca, što se nije davno dogodilo.

Još od prvih velikih poraza, ukrajinska vojska nikada nije pokretala velike operacije i napadala je rijetko i s ograničenim snagama. “Napad” se sastojao od frontalnog prodora pješačkog voda s nekoliko oklopnih transportera. Dva takva pokušaja, u Avdejevki i pod Mariupoljom, pretvorila su se u klaonicu. Naime, u području Avdejevke su ukrajinske snage pale pod vlastitu artiljerijsku baražnu vatru, a pokušaj da se iz pravca Širokina provali u Novoazovsk je glatko odbijen.

Ipak, otvaranje vatre je svakim danom postajalo sve ozbiljnije, a onda je vojska Donbasa u nedjelju navečer otvorila tešku artiljerijsku vatru po položajima ukrajinske vojske, po cijelom sjeverozapadnom luku fronta, od zračne luke Donjeck i sela Peski, sve do Avdejevke.

Nitko, naravno, nije računao posljedice, jer je su u samo nekoliko sati lokalne snage po ukrajinskim položajima ispalile više granata nego tijekom cijelog prethodnog mjeseca “primirja”.

Ukrajinski arsenal je sadržavao sve dostupne vrste artiljerije, uključujući raketne sustave, što u načelu nije bilo teško dopremiti, jer se ukrajinska vojska mjesecima stalno kretala iz pozadine prema prvoj crti, tvrdeći kako provjerava logistiku i sposobnosti oklopnih vozila.

Točne ukrajinske gubitke je u ovoj fazi borbe teško procijeniti, iako su oni bitni. U sklopu informacijskog ratovanja Kijev priznaje samo mali dio žrtava, a prema tradiciji kasnije mijenja mjesto i vrijeme pogibije svakog od ovih nesretnika, koji su dovučeni na istok zemlje da ni sami ne znaju zašto.

Do ponedjeljka navečer se ukrajinska strana žalila da i dalje trpi napade, iako ne tako intenzivne, gotovo na cijeloj liniji fronta, od Azovskog mora do regije Harkov.

No, izvanredna situacija je zabilježena u industrijskoj zoni Avdejevke, te na drugom kraju fronta, na jugu kod Širokina.

Topnički dvoboj u industrijskoj zoni je trajao više od jednog dana, dok masovnim udarima nisu potisnute sve ukrajinske snage u tom području.

Vojska Donbasa je čak pokrenula dva protunapada, ali na ovom području je vrlo teško steći uporišta, jer se radi o malom prostoru na kojem su gusto izgrađene zgrade bivše ciglane, a na otvorenom polju Avdejevke je najveća kemijska tvornica u Europi, vidljiva dalekozorom, ali u području izvan izravnog dometa

No, po prvi put nakon dugo vremena je vojska Donbasa odlučila da će krenuti u napad i pokušati konsolidirati ranije zauzete pozicije.

U nekoliko pokušaja su snage Donbasa uspjele uskočiti u praznine koje su ostavili ukrajinski vojnici, ali nisu uspjele steći čvrsta uporišta i tako izmijeniti crtu bojišnice.

No, lokalne snage su pokazale da mogu učinkovito odgovoriti na bilo kakav pokušaj napada, jer su za samo nekoliko sati topničke vatre protjerali ukrajinske snage iz sela Peski u Avdejevku, a onda ih precizno gađali u dubini. Naravno, nije bilo moguće organizirati masovni napad, iako postoje rezerve u pozadini. Naime, vojne vlasti Donjecka i Luganska su u pozadini stvorile “sekundarne mreže” obrane od ratnih veterana iz borbi od 2014. i 2015. godine, koji iz raznih razloga nisu bili uključeni u prve linije.

U slučaju pokušaja prodora, ukrajinske snage bi se suočile s iskusnim “veteranima” ili čak ruskim vojnicima, ovisno o dubini penetracije, a ukrajinski Glavni stožer ne želi srljati kao guske u maglu.

Stoga se sada može očekivati nešto više od “odmjeravanja snaga” u najopasnijim dijelovima fronta, ali ne bi trebalo biti većih problema.

S druge strane, vojska Donbasa u ovom trenutku također nije sposobna samostalno provoditi dalekosežne planove kao što je “ulazak u Dnjepar”, ili krenuti u oslobađanje Lisičanska, Kramatorska, Slavjanska, Volnovahe, Mariupolja i Karlovke, iako na papiru napoleonski planovi obiju strana mogu izgledati prilično realni.

Zbog toga su ukrajinske snage odabrale taktiku “žabljih skokova”, ali se uvijek “iznenade” kada ih dočeka spreman odgovor.

Činjenica je da je zbog pomjeranja teškog oružja u neutralnoj zoni, što čini više od godinu, ukrajinska vojska prošla nekažnjeno. Negdje to nije bilo toliko očito, kao i industrijskoj zoni Avdejevke, ali u nekim drugim područjima, osobito u stepskom području Mariupolja se to vidjelo više nego jasno.

U početku su u Širokinu počeli aktivno djelovati ukrajinski marinci, koji su prošli obuku NATO instruktora u Javorovu. No, to je ionako selo u kojem nema žive duše i u vojnom smislu bezvrijedno. Ti položaji nisu od strateške važnosti, ali, taktički gledano, to je stvar principa. Vojska Donbasa je izgubila selo, iako je u ideološkom smislu bilo važno zadržati nadzor nad Širokinom, Kominternovom i neutralnim područjem prije Sartana.

Nakon toga je ukrajinska vojska u ta mjesta prebacila 36. brigadu marinaca, nekoliko bojni 28. i 17. motorizirane brigade i cijelu 54. bojnu. Međutim, stepa, zima, snijeg, smrznuto tlo i vjetar sa snježnim vijavicama ne dozvoljavaju da se steknu čvrsta uporišta. Pokušali su se preseliti Kominternovo, ali ni to nije pomoglo.

Dakle, glavna stvar u cijeloj ovoj priči j ukrajinskoj vojsci pružiti oštar odgovor na sve ulaske u “neutralnu zonu” i na pokušaje proboja, što će Kijev prije ili kasnije prisiliti da prekine ovakve akcije.

Istina, čuju se komentari Kijeva poput: “Mi smo kilometar od Debalceva” i slični, ali je to ionako propaganda za internu upotrebu. Dovoljno je vidjeti satelitske snimke i utvrditi “istinitost” takvih izjava. Osim toga, već više od jedne i pol godine ukrajinske snage ne uspijevaju napraviti ozbiljniji pomak u borbi protiv “višestruko slabijeg” protivnika.

“Trump na strani Donbasa”

Na ukrajinskoj strani vlada uvjerenje “kako je Trump Donbas predao Rusiji” i da je čak “otvoreno stao na stranu vlasti u Donjecku i Lugansku”.

Pretpostavlja se da se snažni pokušaji sondiranja obrane vojske Donbasa na najtežim dijelovima fronta povezani s prvim telefonskim razgovorom između Vladimira Putina i Donalda Trumpa. Zapravo, iznenadni oštar odgovor vojske Donjecka i Luganska potvrđuje teoriju da nova američka administracija neće podržati agresivne planove Kijeva i da Porošenko ne može računati na podršku u napadu velikih razmjera. Upravo suprotno, možda je došlo vrijeme za kopanje rovova na periferiji grada Dnjepra, ili Dnjepropetrovska, ako ćemo ga zvati donedavnim imenom.

Ako je Porošenko i napravio cijeli ovaj igrokaz kako bi testirao Trumpa i Putina, sada je dobio odgovor i saznao da je pitanje Donbasa za Trumpa stvar Kijeva, EU i Rusije i provedbe Sporazuma iz Minska.

Je li Trump prepustio Donbas Rusiji, teško je reći, ali je sigurno odlučio zaustaviti “puzajuću agresiju” ukrajinskih snaga na “neutralnu zonu”, što je prva zrela odluka nekog zapadnog čelnika u proteklih nekoliko godina.

Nakon što su snage Donbasa izgubile 10 vojnika, a civilno stanovništvo se moralo skrivati po podrumima Donjecka i Makejevke, ukrajinske snage su mogle znati što ih čeka. Teško je zamisliti da je, nakon razgovora s Putinom, Trump bio taj koji je rekao: “Neka sada odgovore po Avdejevki.”

Kako god bilo, stanovnici Jasinovataje, Makejevke, Dokučajevska i desetine okolnih sela žele da se zaustavi ovaj pakao, koji je postao njihova svakodnevna stvarnost. Očekivati u kući projektile “Orkan” je svakodnevno iskustvo za mnoge stanovnike šireg područja Donjecka, ne samo za borce, zapovjednike i lokalne dužnosnike.

Dobro, žene u Donbasu neće organizirati “Marševe protiv Trumpa”, jer nisu “progresivne” i još uvijek nose rupce na glavi, ali odluka o oštrom vojnom odgovoru nije donesena samo u vojne svrhe, niti na razini zapovjednika korpusa. To nisu odlučili ni Putin ni Trump, nego stvarnost i “žablji skokovi” ukrajinske vojske u područja DNR i LNR, svakodnevni uznemirujući napadi i krvave borbe, zbog čega je nakon godinu dana došlo do oštrog vojnog odgovora vojske Donbasa, ili “Armije Novorusije”, kako je zovu stanovnici DNR i LNR, te borci koji joj služe.

“Činjenica da Trump na to ništa nije rekao je dobar znak. Washington je bio jedini stvarno važan resurs na kojeg se oslanjao Kijev. Sada su stvari postale jasnije i nema smisla neutralizirati bombu koja je već eksplodirala“, za list Pogled piše Evgenij Krutikov.