Optužujemo Trumpa, a sami gradimo “Europsku tvrđavu”

Njemački ministar unutarnjih poslova Thomas de Maizière se zalaže da Europska unija primi samo one migrante koji stvarno trebaju zaštitu. Europska komisija želi stati na kraj kaosu migracije, a Austrija inzistira na provedbi načela gornje granice broja primljenih migranata na teritoriju EU, piše Die Welt.

Dakle, ako ćemo biti iskreni, europski političari, uplašeni mogućnošću gubitka fotelja i privilegija, polako se približavaju stavovima Donalda Trumpa, iako on to kaže otvoreno i bez “političke korektnosti”, dok se Europljani trude zadržati privid “humanosti”.

“Polako, ali sigurno, planovi za zaštitu vanjskih granica Europe će dobiti jasne konture, kada se sljedeći tjedan šefovi država i vlada budu okupili okupiti u Valletti na Malti i raspravljali o blokiranju glavnog puta kojim izbjeglice iz Libije dolaze na teritorij Italije”, piše autor publikacije Marcel Leubecher.

Očekuje se da će biti dodijeljeno više od 100 milijuna eura za “pokrivanje granica” između ratom zahvaćenih država središnje Afrike, a Ujedinjeni narodi će, navodno, “povećati pomoć migrantima unutar same Libije”.

Kao što uočava njemački novinar, “ministri vanjskih poslova EU su u četvrtak razgovarali o budućnosti migracijske politike”.

Ministar unutarnjih poslova Njemačke je iskoristio ovu priliku da još jednom skrene pozornost na projekt “stvaranja izbjegličkih kampova u Africi“.

Thomas de Maizière kaže da je cilj reforme europskih imigracijskih zakona slati izbjeglice na sigurna mjesta, a ne masovno primati nove imigrante u Europu. U Europsku uniju će iz tih logora u moći doći samo oni koji zaista trebaju zaštitu.

“Čini se da je u drugim zemljama EU, kao što će biti u promjenu paradigme europskog imigracijskog zakona, primjetno da se umjesto ilegalnog ulaska okrenemo pravnom prijemu izbjeglica. Ovakav stav imaju ne samo Narodna stranke Austrije, nego i austrijska Slobodarska stranka i socijaldemokrati. Osim toga, Beč inzistira na uvođenju gornje granice za zakonit ulazak izbjeglica u EU”, piše Marcel Leubecher.

Prema jednom od dvoje favorita na predstojećim predsjedničkim izborima u Francuskoj, Françoisu Fillonu, ne samo da treba biti oprezniji u zaštiti vanjskih granica EU, nego treba uvesti i unutarnje kontrole u samoj Europskoj uniji.

“To bi moglo dovesti u pitanje samu suštinu Schengena. Fillon djeluje protiv Sporazuma iz Dublina, prema kojem migranti zahtjev za izbjeglički status moraju podnijeti u zemljama u kojima su ušli u Europsku uniju”, nastavlja njemački novinar.

U posljednjih godinu dana je preko Mediterana do Italije ušlo više od 180 tisuća ljudi. Za razliku od prethodnih godina, mnogi od njih su ostali u Italiji, tako je Italija 2016. zauzela drugo mjesto, odmah nakon Njemačke, po u broju registriranih zahtjeva za izbjegličkim statusom.

Njemački novinar zaključuje kako u okviru Schengenskog prostora ne bi trebalo biti granične kontrole.

“Međutim, zbog pozadini migracijske krize je, nakon Austrije i Skandinavije, graničnu kontrolu uvela i Njemačka. Navodno na tri mjeseca, uz dozvolu Europske komisije, ali će u srijedu njemački političari tražiti da se kontrola granice produži za još jedan rok, odnosno do sredine svibnja. Ako Njemačka bude slijedila primjer Francuske, koja tvrdi da je kontrola granica nužna zbog opasnosti od terorizma, produljenje ove mjere će biti znatno olakšano”, kaže autor.

Dakle, ako pogledamo što EU namjerava činiti, koliko se nove mjere u europskom imigracijskom zakonodavstvu razlikuju od Trumpovih? Samo u detaljima. Europa postaje tvrđava, možda bez zida, kojeg Trump doslovno misli graditi na granici s Meksikom, ali po pitanju izbjeglica iz ratom zahvaćene Afrike i Bliskog istoka – razlike nema. EU će graditi logore za prihvat migranata u Africi i osigurati sredstva za čuvanje granica između ratom zahvaćenih zemalja u tom području.

Gdje će se graditi ti logori, ako u Libiji, Srednjoafričkoj Republici, Nigeru ili Mauritaniji nema nijednog mjesta do kojeg neka od oružanih frakcija, većina terorističkih, ne može doći u roku nekoliko sati? Granice bi, pretpostavlja se, trebali čuvati francuski vojnici i pripadnici lokalnih vojski pod francuskim zapovjedništvom. Ako se ti kampovi i podignu, tko će određivati tko je “neposredno ugrožen”, a tko bi mogao biti ekonomski migrant, ako je pravilo da ti ljudi uglavnom nemaju dokumente?

Dakle, najvjerojatnije će se ojačati zakoni unutar Europske unije i biti slični onome kojeg je ovih dana potpisao Donald Trump, što znači da će se ratne izbjeglice i migranti svim sredstvima držati podalje od granica EU, a za nekoliko nesretnika koji se uspiju dokopati Europe će se već nekako naći mjesta.

Za kraj bi bilo dobro spomenuti da su svi pokušaji da se EU očuva ovakva kakva jest uzaludni. Angela Merkel je otvorila vrata pakla i više nema povratka na staro.

Zemlja u kojoj bi aktualnu tehničku vladu trebala zamijeniti nova, potvrđena od naroda na općim izborima, ove godine je i Italija.

Međutim, tamo postoji mogućnost pobjede Pokreta pet zvjezdica (M5S) i Sjeverne lige, koji zagovaraju izlazak Italije iz eurozone, pa i iz Europske unije.

Prema anketama, manje od polovice Talijana želi ostati u Europskoj uniji, a više od dvije trećine krive EU da Italiji ne pomaže oko problema s imigrantskom krizom, doznaje se iz najnovijeg izvješća istraživačkog instituta Eurispes.

Prema izvješću, u EU želi ostati 48,8 posto Talijana, dok trećina podržava održavanje referenduma o izlasku u EU, sličan Brexitu. Njih 71,5 posto krivi EU da nije pomogla Italiji da prebrodi migrantsku krizu, a 70,2 posto ispitanika smatra da je Italija zbog EU podnijela nepoštene ekonomske žrtve.

Podsjetimo, talijanski javni dug trenutno iznosi 2.221 milijardi eura, što je 132,3% BDP-a zemlje. 2016. je Italija uspjela smanjiti deficit javne potrošnje na prihvatljivih 2,42% u odnosu na BDP, ali uz velika odricanja, rezove javne potrošnje i oštre mjere štednje. Što su Talijani dobili stvaranjem Europske zajednice, kasnije Europske unije, a posebno ulaskom u eurozonu? Sudeći po rezultatima – ništa!

Što se životnog standarda tiče, 48,5 posto Talijana tvrdi da im se 2016. godine smanjila kupovna moć, 77,2 posto ih je odgovorilo da znaju ljude kojima plaća ne potraje cijeli mjesec, a 24,2 posto je reklo da se osjećaju siromašnima.

Uz sve to, umjesto smanjenja pomoći militantnim i terorističkim skupinama, od Sahela do Libije i šireg Bliskog istoka, EU i dalje potiče ratove i sukobe, čime izravno sudjeluje u stvaranju milijuna ratnih izbjeglica. O ekonomskim migrantima i ljudima osiromašenim neokolonijalističkom politikom EU, posebno u Africi, ne treba trošiti riječi.

Odgovor na sve je stvoriti europsku tvrđavu. Ali ipak, mi smo Europljani! Zato  kažimo to malo ljepše, “politički korektnije” i prihvatljivije od “sirovog” Donalda Trumpa.