Orbanova četvoročlana grupa na putu sukoba sa EU nakon što je odbila imigraciju u korist porodičnih politika

Četiri centralnoevropske zemlje proglasile su opadanje nataliteta – a ne klimatske promjene – svojim najhitnijim problemom, ali definitivno ne žele da se to riješi briselskim otvaranjem vrata migrantima.

Lideri centralne Evrope sastali su se u Budimpešti na četvrtom demografskom samitu i potpisali deklaraciju u kojoj se navodi da masovna imigracija nije odgovor na opadajući natalitet Evrope.

Samitu, čiji je domaćin bio mađarski premijer Viktor Orban, prisustvovali su čelnici Češke Republike, Srbije i Slovenije, plus Mike Pence, bivši potpredsjednik Sjedinjenih Država.

Ovo će se spustiti kao vodeni balon na Brisel, posebno s obzirom da Slovenija trenutno predsjedava rotirajućim predsjedništvom Evropskog savjeta. Rezolucija samita je takođe direktan izazov liberalnim idealima Zapada, gdje se porodične vrijednosti smatraju „staromodnim“.

Centralna Evropa i Evropska unija se razilaze kada je u pitanju imigracija. Umjesto da zaštiti svoje granice od nadolazeće afganistanske izbjegličke krize, čini se da EU namjerava dozvoliti hordama ljudi da dođu na kontinent, a zatim obavezati države članice da preuzmu svoj dio.

Ovaj plan očigledno nije prihvatljiv za čelnike centralne Evrope, a Orban je Brisel nazvao „slabom karikom“ u lancu u pogledu imigracije.

Plan EU nesumnjivo će imati podršku liberalne Zapadne Evrope, gdje se na imigraciju generalno gleda samo kroz ekonomsku prizmu. Međunarodni monetarni fond (MMF), na primjer, pozvao je razvijene zemlje da otvore granice za imigrante kako bi ublažili starenje stanovništva.

Čelnici Centralne Evrope su, međutim, odbacili ovaj plan i ​​umjesto toga vjeruju da se njihov problem starenja stanovništva može prevladati ohrabrivanjem vlastitog naroda da ima više djece i promocijom porodičnih vrijednosti.

Slovenački premijer Janez Janša rekao je: „Moramo mladima olakšati stvaranje porodica. Moramo podržati porodicu kao osnovnu jedinicu društva: porodice moramo staviti na prvo mjesto, jer su one temelj države i snažnog društva.”

U središtu ove debate je demografija, za koju lideri centralne Evrope tvrde da je hitno pitanje našeg vremena. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, na primjer, postavio je pitanje da li su klimatske promjene „zaista važnije od demografskih pitanja? Da li je to zaista važnije od budućnosti naših zemalja, budućnosti naših nacija?”

Za razliku od centralne Evrope, kultura i demografija su tabu tema u liberalnim demokratijama Zapada. A kada se postave ta pitanja, odgovorni se ućutkavaju ili, u nekim ekstremnim slučajevima, otpuštaju.

Uzmimo, na primjer, Tuckera Carlsona, voditelja Fox Newsa, koji je na udaru kritika zbog tvrdnji da demokrate ohrabruju imigraciju kako bi se promjenila demografija zemlje radi izborne dobiti. Bilo je pokušaja da se Carlson otpusti, a on je sada optužen za isticanje bijelih supremista i poticanje podjela.

Ali Carlson je možda na tragu nečega, jer se nešto slično dogodilo u Velikoj Britaniji tokom godina Tonija Blaira. Za to vrijeme, neto imigracija porasla je sa 60.000 godišnje u prosjeku početkom 1990-ih godina na često do preko 250.000 godišnje do sredine devedesetih.

Zaista, javnost je tek postala svjesna da je ova radikalna demografska promjena u Velikoj Britaniji napravljena namjerno kada je Andrew Neather, prethodno nepoznati savjetnik, dopustio da maska sklizne 2009. godine.

Neather je priznao da je plan New Labour sve vrijeme bio da „otvori Veliku Britaniju za masovne migracije“ i „da natrlja nos desnici raznolikostima i učini njihove argumente zastarjelim“.

Stalno nam govore da uvođenje novih kultura obogaćuje društvo u cijelini. I zaista se slažem, ali samo ako se uvode polako i sa saosjećanjem prema autohtonom stanovništvu.

Ali promijeniti demografiju društva kroz nalet nesputane imigracije u roku od jedne decenije, kao što su laburisti učinili u Velikoj Britaniji, i neodgovorno je i nepravedno.

Ljudi su prestali da prepoznaju svoje gradove, i pretpostavljam da zato mnoge zajednice na sjeveru Engleske više nikada neće glasati za Laburističku partiju.

I upravo od toga lideri centralne Evrope pokušavaju da se zaštite. Ne žele da njihovi gradovi preko noći postanu multikulturalni žarišta. Žele da zadrže sopstveni identitet i zaštite svoje hrišćansko nasljeđe, a ko smo mi da im to zamjeramo?

Ne smije se zaboraviti da su ove zemlje uvijek na žarištu suočene s migracijskim valovima. Omiljena ruta je kroz Tursku i na Balkan, a ono što Orban i njegove kohorte ne žele da dožive je ponavljanje izbjegličke krize 2015-16.

Zato oni povlače crtu i zašto to rade sada – jer kako je rekao Orban, „niko ne može zahtjevati da dozvolimo da milionski tok migranata uništi sve ono za šta su prethodne generacije u našim zemljama radile.” Lopta je, kako kažu, sada čvrsto na terenu Brisela.

Autor: Paul A. Nuttall