“Orwell i kontrola istine u Francuskoj” – Ali, nešto je pošlo po zlu

Nedavno smo pisali kako će Le Monde, L’Express, Liberation, AFP i još četiri francuska medija će pokrenuti suradnju u borbi protiv “lažnih vijesti” na internetu.

“Projekt se sastoji u skoroj implementaciji uređaja u Francuskoj, sličnog onome koji je razvijen u prosincu u Sjedinjenim Država uz sudjelovanje pet medija – ABC News, AP, FactCheck.org, Politifact i Snopes, a uskoro se očekuje da će s redakcijom Correctiva biti pokrenut u Njemačkoj”, potvrđuju francuski mediji.

Sporazum Facebooka i francuskih medijskih korporacija o kontroli vijesti

“Et voilà!” Već je u funkciji. Na internetskoj stranici lista Le Monde je prije nekoliko osvanuo “alat” pod nazivom “DeCodEx“, koji bi trebao omogućiti korisnicima “da razluče istinu od laži”.

Nitko ne osporava potrebu za provjeru izvora i moglo bi se pretpostaviti da je ovaj alat iskren pokušaj pomoći čitatelju. No, dobili smo ideološki alat koji služi i za samopromociju novina, što se također može razumjeti, ali ne i odobriti. Činjenica je da je u ovom trenutku cijela operacija puno složenija i riječ je o ideološkom odabiru podobnih sadržaja za čitanje.

Tvrdeći da se bore protiv takozvanih “lažni vijesti“, novinari Le Mondea nisu našli ništa bolje za učiniti od ponovnog izmišljanja Indeksa zabranjenih knjiga Vatikana. Kada će doći “Imprimatur”?

DeCodEx je predstavljen kao tražilica, sustav rangiranja internetskih stranica, od “zelenih”, koje pružaju “dobre informacije”, do “crvenih”, odnosno stranica koje se smatraju opasnima. Tu su i “narančaste”, koje bi bile “neozbiljne” i “plave”, što je boja odabrana za satiru.

Osim toga, sustav DeCodEx nudi popis vijesti internetskih stranica ili onih koje smatra manje poželjnima, te popis kriterija koji će se koristiti za procjenu vjerodostojnosti ovog ili onog izvora.

I tu ulazimo u područje ideološke subjektivnosti novinara Le Mondea. Označavanjem zelenom, narančastom ili crvenom bojom, Le Monde je sebi uzeo za pravo da bude sudac, a da sam sebe ne može okriviti za vijesti i ideje koje objavljuje ili promovira. Sve je stvar subjektivne procjene ove medijske kuće.

Le Monde je tako postao list koji je na sebe preuzeo ulogu cenzora na internetu i on line informacijama. Prisvajanje takve moći bi moglo završiti da nadjača bilo kakvo nezavisno povjerenstvo ili Vrhovno audiovizualno vijeće (Conseil Supérieur de l’audiovisuel).

Ideološka dimenzija je jasna pri prvom pogledu na DeCodEx. Navodi da su vjerodostojni izvori i mediji oni s kojima Le Monde otvoreno ili implicitno surađuje. Oni su uvijek zeleni. Ostali su narančaste i crvene boje, a posebno kada se radi o takozvanim “alternativnim izvorima informacija”. Ovim se otkriva veličina “monopola” cijele operacije.

No, u svijetu u kojem se svakodnevno pobija tradicionalno novinarstvo, jer svatko po volji može stvoriti internetsku stranici, operacija DeCodEx izgleda kao djetinjast i očito očajnički pokušaj novinara da osiguraju monopol nad informacijama. Bilo bi korisnije za sve da ti takozvani novinari mogu istražiti razloge za gubitak njihovih čitatelja. No, takvu vrstu samokritike ne treba očekivati.

Klasifikaciju “lažnih vijesti” Le Monde prezentira na ovaj način: “Ponekad se prenose lažne, kao kada se negira prisutnost ruskih vojnika u Ukrajini u 2014, iako je to utvrđeno.”

Kakvi su to “novinari” i kakav su posao napravili, kada je malo onih koji su negirali postojanje ruskih vojnika u Donjecku i Lugansku, ali kao dragovoljaca ili pripadnika GRU snaga. U Moskvi su još uvijek dovoljno pametni da u Donbas ne šalju redovite postrojbe ruske vojske.

Međutim, umjesto konkretnih dokaza, kao što su bili “savjetnici” Belzer ili Strelkov, Le Monde kao dokaz navodi izjavu američkog NATO generala, koji je izvijestio da samo prisutnost ruske vojske može objasniti pobjede lokalnih snaga nad ukrajinskom vojskom u rujnu 2014.

Dakle, umjesto konkretnih dokaza, Le Monde prenosi stare vijesti i izjave NATO generala koji su svjedočili porazu snaga režima iz Kijeva u jesen 2014.

No, kada je Le Monde objavio lažne ili neutemeljene informacije o ruskim hakerima, nije se dogodilo ništa. Vincent Glad je u članku za Libération dokazao da je vrlo lako razlučiti istinu od laži, i to na primjeru “hakiranja američke elektrane od strane Rusa”. Zašto Le Monde na ljestvici DeCodEx sebe nije prokazao kao širitelja lažnih vijesti?

Aude Lancelin se oštro okomila protiv ovog rada Le Mondea, jer misli da će DeCodEx još više diskreditirati mainstream medije. U stvari, brzi pogled pokazuje da potencijalni korisnici DeCodEx koristiti na suprotan način od onoga što su htjeli novinari.

Ulazak na sporne blogove i stranice se povećao, a izgleda da čitatelji “sumnjivima” smatraju “zelene” informacije, boja koja bi trebala signalizirati “dobru” informaciju, a traže se svoje stranice koje je DeCodEx prijavio kao “sumnjive” ili “crvene”. Ako se to potvrdi, imat ćemo paradoksalan rezultat organizirane difamacije, da koristimo jezik pravosuđa, a DeCodEx će se okrenuti protiv vlastitih tvoraca.

Osim toga, DeCodEx ima jedan temeljni je problem, jer nitko na svijetu ne može imati monopol nad “istinom”. Neke činjenice mogu biti razumno objašnjene, ali još uvijek postoje granice nesigurnosti. Tumačenje činjenica se razlikuju, ovisno o spoznajama, mišljenjima i uvjerenjima. Dakle, nitko ne može odlučiti da ima monopol nad istinom i informacijama. Ne možemo potvrditi “istinu” ili je zaštititi autorskim pravima.

To je razlog zašto je cijela operacija DeCodEx zapravo prilično odvratna, jer daje prostora mašti njezinih tvoraca. Dakle, ne treba nikoga iznenaditi stalni pad čitatelja, jer su se korporativni mediji sami diskreditirali. Danas je mainstream tisak mješavina smiješnoga i rugla.

Nikome nije promaknuo “orwellovski” miris DeCodExa. Imamo “Ministarstvo istine” na djelu. Upravo to su učinili novinari Le Mondea.