Otvorene su pandemijske igre u Tokiju

Predznaci nisu dobri za Olimpijske igre u Tokiju. Ostavke su se zaredale, uključujući ostavku japanskog skladatelja Keiga Oyamadu, predsjednika organizacijskog odbora Yoshiroa Morija i kreativnog direktora Hiroshija Sasakija. Zatim tu je mizerno ponašanje autoritarnog Međunarodnog olimpijskog odbora i slijedno ponašanje vlade Suga. Stalni izgledi za infekcije COVID-19 u olimpijskom kampu i javnosti, sve je označeno kao da je pod kontrolom.

Neće biti važno što športaši pate od infekcija. Neće biti važno da će se virus širiti. Nebitno će biti da japanska javnost ne želi ove igre. MOO će baciti novac i niz prijetnji kako bi se pobrinuo da se dužnosnici toga pridržavaju. Nešto od toga bilo je prikazano uz kratke primjedbe dužnosnika MOO-a Johna Coatesa australskoj premijerki, Queenslandovki Annastaciji Palaszczuk, koja je bila u posjetu Tokiju kako bi primila vijest da je grad Brisbane nagrađen Olimpijskim igrama 2032. godine.

Kao australska olimpijska predsjednica, Coates je želio impresionirati premijerku Queenslandai navesti je na sudjelovanje na ceremoniji otvaranja u Tokiju kako bi naučila ceremoniju. “Idete na ceremoniju otvaranja”, grdio je Palaszczuk. „Ja sam još uvijek zamjenik predsjedatelja skupine za vođenje kandidature i koliko razumijem, 2032. održat će se ceremonija otvaranja i zatvaranja i svi ćete se tamo složiti i razumjeti tradicionalne dijelove toga, što je uključeno na ceremoniji otvaranja,”grubo je izdao uputu. “Dakle, nitko od vas ne ostaje i ne skriva se u svojim sobama, u redu?”

Iako je o Coatesu objavljeno mnoštvo nezgodnih informacija, ova vulgarna epizoda poslužila je da pokaže da je MOO tijelo koje diktira, a ne savjetuje. Diktatorsko ponašanje Coatesa možda je bilo nenamjerno, ali bilo je simbolično snažno. Naviknut na godine davanja uputa, skliznuo je u svoju ugodnu normu kažnjavanja. Upute prema izabranom političaru izvrsno su obuhvatile probleme povezane s organizacijom koja je učinila sve da naloži ukidanje.

Da bi opravdao Tokio 2020, MOO se odlučio za posebno kovanu retoriku koja se usredotočuje na ljudski duh i globalnu solidarnost u kriznim vremenima, zanemarujući vlastito nasilje i pohlepne načine. Razmislite o sportašima i njihovim izazovima, kaže nam tijelo, proslavi koja navodno signalizira zaustavljanje neprijateljstava zemalja dok njihovi sportski ljudi sudjeluju. Zaboravite na velike troškove i resurse koji propadaju nakon turnira.

Ovo je poseban pristup predsjednika MOO-a Thomasa Bacha, koji je pogriješio nazvavši Japance “kineskim narodom”. Izjavio je 15. srpnja, gotovo prezrivo, da postoji “nulti” rizik da sportaši prenose virus stanovnicima olimpijskog sela ili japanskom pučanstvu općenito. Novine Mainichi platile su toj tvrdnji, napominjući kako sportaši koji su stizali u zračne luke u zemlji to čine u stanju “rasula”, dok su neki “prilazili bliskim putnicima i navijačima tražeći autograme”. Ideja održavanja hermetičnih “olimpijskih mjehurića” već se pokazuje lažnom.

Bach je postao despot u punom obliku, dominirajući MOO-om čak i više od prethodnika kao što je Juan Antonio Samaranch. U tome pravi dobro društvo s Coatesom, koji je predavao Japanu inzistirajući da se igre nastave unatoč pandemiji i stalnom izvanrednom stanju. Svi zdravstveni zahtjevi i recepti navedeni u zdravstvenim knjižicama organizacije bili su zdravi, a protivljenje postavljanju igara, samouvjereno je primijetio, nestat će kako će se poboljšati stopa cijepljenja. “Mislim da postoji korelacija između broja koji su zabrinuti za svoju sigurnost i broja koji su cijepljeni u Japanu.”

Kako se to događa, stopa cijepljenja u Japanu i dalje je loša, kao i opći dojam o igrama u javnosti. Glavni sponzori poput Fujitsua, Asahija i Panasonica odlučili su pokazati neslaganje na ceremoniji otvaranja. Toyota im se pridružila i odbija prikazivati ​​reklame povezane s igrama “iz osjetljivosti na situaciju s COVIDOM-19”.

Stručnjaci za javno zdravstvo zabrinuti su za sebe, iako bi prilog New England Journal of Medicine početkom ovog mjeseca još uvijek mogao pohvaliti igre koje nas povezuju “u vrijeme globalne nepovezanosti”. Usprkos takvom entuzijazmu, autori su osuđivali tvrdeći da priručnici MOO-a “nisu izgrađeni na znanstveno rigoroznoj procjeni rizika, te ne uzimaju u obzir načine na koje dolazi do izloženosti, čimbenike koji doprinose izloženosti i koji sudionici mogu biti najviši rizik.” Prema jednom od autora, Michaelu Osterholmu, planiranje se usredotočilo na bavljenje prevencijom kapljica dišnog sustava. “Znanost sada uvjerljivo pokazuje da je ovo virus koji se prenosi zrakom, uglavnom, što znači da je poput dima cigarete, letjet će svagdje.”

Japanski dužnosnici također se nalaze u nedoumici. Član uprave japanskog olimpijskog odbora Kaori Yamaguchi brutalno je bio iskren u pisanju da su igre “već izgubile smisao i održavaju se samo zbog njih”. Organizatori su „dovedeni u situaciju da sada ne možemo ni stati. Osuđeni smo ako to učinimo, i ako to ne učinimo.” Prošla je prilika za otkazivanje. Ovaj ludi, skupi pandemijski eksperiment je pred nama.

Autor: Dr. Binoy Kampmark