Otvoreno pismo o ukidanju ili ublažavanju epidemioloških mjera koje se odnose na našu djecu – Verzija 2

U otvorenom pismu od 9. 9. 2020. ukazao sam na nelogičnost epidemioloških mjera koje se primjenjuju na našoj djeci i javno sam pozvao sve odgovorne da ih ukinu ili barem ublaže. Upozorio sam na mnogo veću opasnost za našu djecu i društvo u cjelini koja prijeti od kroničnih nezaraznih bolesti koje su u najvećoj mjeri uzrokovane nezdravim načinom života (nepravilnom prehranom, nedovoljnom tjelesnom aktivnošću, kroničnim stresom) u usporedbi s opasnošću od bolesti COVID 19. Svoje tvrdnje potkrijepio sam i zabrinjavajućim brojkama, a sve one koji žele detaljniji uvid u ozbiljnost situacije upućujem da pročitaju moje prethodno otvoreno pismo ili da pročitaju dokumente EU u području promicanja dobrog zdravlja kao što su:

• • Promicanje zdrave prehrane i tjelesne aktivnosti širom Europe
  • Promicanje tjelesne aktivnosti korisne za zdravlje
  • Prehrana, prekomjerna tjelesna težina i pretilost – strategija EU-a
  • Rješavanje problema epidemije pretilosti djece

Za one koji nemaju vremena iščitavati niti sažetke tih dokumenata, navodim objašnjenja (pozadinu) za izradu strategije EU koja se odnosi na prehranu, prekomjernu tjelesnu masu i pretilost:

• Loša prehrana i fizička neaktivnost izravno utječu na očekivano trajanje životnog vijeka i kvalitetu za milijune građana, kao i na učinkovitost i održivost zdravstvenih sustava. Do 7 % proračuna za zdravstvo u EU-u svake godine izravno se troši na bolesti povezane s pretilošću. Dodatni troškovi proizlaze iz izgubljene produktivnosti zbog zdravstvenih problema i preuranjene smrti (2,8 milijuna smrtnih slučajeva po godini izazvanih prekomjernom tjelesnom težinom i pretilošću).
• 52 % odraslih u EU-u ima prekomjernu tjelesnu težinu ili su pretili, a njih 17 % je pretilo. Pretilost kod odraslih poznati je faktor rizika povezan s velikim brojem ozbiljnih kroničnih bolesti uključujući dijabetes tipa 2, kardiovaskularne bolesti i određene vrste raka te je uzrok preuranjene smrti koja se može spriječiti.
• Dječja pretilost osobito je zabrinjavajuća. Jedno od troje djece u EU-u između šest i devet godina 2017. je imalo prekomjernu tjelesnu težinu ili je pretilo. To je značajan porast u odnosu na 2008. godinu, kada je jedno od četvero djece imalo prekomjernu tjelesnu težinu ili je bilo pretilo. Djeca s prekomjernom tjelesnom težinom ili koja su pretila vjerojatnije će ostati takva i u odrasloj dobi. Pretila djeca vjerojatnije će biti zlostavljana od strane vršnjaka, imati problema sa samopouzdanjem, patiti od depresije i postizati nezadovoljavajuće rezultate u školi.

Četiri godine poslije pisanja ovog strateškog dokumenta strah me i pomisliti kakva je trenutna situacija po pitanju dječje i adolescentske pretilosti, ali i brojnih drugih čimbenika koji ugrožavaju njihovo zdravlje kao što je kronični stres, konzumacija alkohola i  cigareta i sl.

Osim što im je ograničeno bavljenje sportom i tjelesnom aktivnošću djecu se stigmatizira kao prenosioce zaraze na osjetljive skupine društva, a nezavidna ekonomska situacija u kojoj su se našle brojne obitelji dodatno ugrožava njihov psiho-fizički razvoj. U školi im se nameće socijalno distanciranje i nošenje maski, a u medijima su izloženi besramnoj reklamnoj kampanji za brojne nezdrave prehrambene proizvode. Brojne samoizolacije i razdoblja online nastave dodatno narušavaju kvalitetu obrazovnog procesa i potiču sjedilački način života.

Vjerojatno najskandaloznija i najnerazumnija mjera je poticanje cijepljenja djece eksperimentalnim cjepivima iako je u međuvremenu dokazano da djeca iznimno rijetko imaju ozbiljnije komplikacije od bolesti COVID 19 i to u pravilu kada već boluju od kroničnih oboljenja. S druge strane ozbiljnih zdravstvenih komplikacija kao posljedica ovih eksperimentalnih  cjepiva ima više nego od svih drugih cjepiva zajedno, a dugoročne posljedice se još ne znaju.

Uostalom i da nema tih zdravstvenih komplikacija, čemu poticati na cijepljenje djece, ako  cijepljenje ne sprječava prenošenje zaraze kao što svjedočimo na primjeru zemalja s visokim postotkom procijepljenosti?

Stoga ovo pismo ne pišem kao apel odgovornim političarima da prestanu s provođenjem ovih nerazumnih i štetnih mjera koje su najavljene i za novu školsku i akademsku godinu, jer nisam naivan i ne vjerujem da među njima ima dobronamjernih pojedinaca spremnih za takve poteze.

Da je njima stalo do starijih i zdravstveno ugroženih građana živjeli bi u bitno drukčijem društvu. Zato tu njihovu „brigu“ za druge i reklamiranje „odgovorne bliskosti“ koju nameću djeci mogu doživjeti samo kao licemjerje.

Ovo pismo pišem prvenstveno roditeljima i svima onima koji rade s djecom i mladima u brojnim segmentima našeg društva. Ni nama odraslima nije jednostavno svesti svoj društveni život na minimum, a upitajmo se kako bi nam bilo da smo u dobi naše djece kada su nam igra, druženje s vršnjacima, bavljenje sportom i kulturnim aktivnostima bili nezamjenjiv dio našeg života i neophodan poticaj za skladan tjelesni i psiho-socijalni razvoj.

Stoga apeliram na sve nas, koji nemamo hrabrosti izboriti se za svoja prava i koji smo spremni riskirati svoje zdravlje da bi „kupili“ slobodu kretanja, da se borimo za prava naše djece i da ne riskiramo njihovo zdravlje. To je naša i roditeljska i građanska obaveza.  A za one koji ne znaju koja prava imaju naša djeca pročitajte „Putovnicu za tvoja prava“, dokument koji je Vijeće Europe namijenilo djeci kako bi ih upoznalo s njihovim pravima. Dokument na hrvatskom jeziku možete pronaći na poveznici https://rm.coe.int/16804734f8

Dokument se temelji na Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravima djeteta iz 1989. godine. Pročitajte ga i dajte ga djeci da ga pročitaju. Podijeljen je u 6 cjelina, a iz svake od njih izdvojit ću neka temeljna prava naše djece koja se krše ovim epidemiološkim mjerama:

1. Tvoje pravo na opstanak, na zaštitu i na razvoj

• Imaš pravo na život i na uravnotežen i zdrav tjelesni, psihički, duhovni, moralni i socijalni razvoj.
• Imaš pravo na hranu, odjeću, stanovanje i zaštitu zdravlja
• Imaš pravo na zaštitu od svih vrsta iskorištavanja, zlostavljanja te tjelesnog i psihičkog nasilja, uključujući i ono koje se događa u obitelji i u ustanovama koje pružaju skrb za djecu
• Imaš pravo na visoki standard obrazovanja koji omogućuje najpotpuniji razvoj tvoje osobnosti, talenata i sposobnosti. Tvoje te obrazovanje mora naučiti poštovati prava i slobode drugih i pripremiti te za odgovoran život u slobodnome društvu, u duhu razumijevanja, mira, snošljivosti, jednakosti i prijateljstva među narodima.
• Imaš pravo na široki raspon objektivnih informacija.
• Ako si osoba s mentalnim ili tjelesnim poteškoćama u razvoju, imaš pravo na dostojanstven život, integraciju u društvo, razvoj svoje osobnosti i najveću moguću samostalnost.
• Imaš pravo na odmor, slobodno vrijeme, igru te rekreativne, umjetničke i kulturne aktivnosti u okruženju primjerenom tvojoj dobi i u kojemu se poštuju tvoja prava.

2. Tvoj identitet, tvoj privatni život i tvoja obitelj

• Imaš pravo na zaštitu svoje privatnosti. Nitko se ne smije nezakonito miješati u tvoj privatni život ili u privatni život tvoje obitelji. Tvoj dom, tvoje dopisivanje, tvoja čast i ugled zaštićeni su Ustavom
• Tvoji roditelji imaju zajedničku odgovornost za tvoj odgoj i razvoj. Imaju pravo i obvezu davati ti smjernice kako bi trebao/trebala ostvarivati svoja prava i poštovati svoje obveze.

3. Tvoje slobode

• Sloboda izražavanja mišljenja: čim budeš sposoban/ sposobna za to, imaš pravo izraziti svoje mišljenje o svemu što te se tiče. Tvoje se mišljenje mora uzeti u obzir.

4. Ti i država

• Država mora učiniti sve što je potrebno kako bi ti omogućila ostvarivanje tvojih utvrđenih prava i sloboda
• Država te mora štititi i osigurati tvoju dobrobit. Mora pomoći tvojim roditeljima ili osobama koje se brinu za tebe osnivanjem ustanova i osiguravanjem usluga putem kojih će se brinuti za tvoje interese i za tvoju dobrobit.
• Imaš pravo na pravdu. Država mora osigurati prilagodbu pravosudnog sustava tvojim specifičnim pravima i potrebama.
• Međunarodne konvencije su ugovori koje države međusobno sklapaju. U tim se ugovorima nalaze pravila koja se moraju poštovati, ali oni potiču države i da poduzimaju mjere koje su još pogodnije za djecu. Ako je pravo tvoje zemlje pogodnije za tebe nego neka konvencija, tada se mora primijeniti domaće pravo.

5. Međunarodne organizacije i ti

• Države su osnovale brojne međunarodne organizacije. Neke, kao Ujedinjeni narodi (UN) i Vijeće Europe, osnovane su radi zaštite ljudskih prava, sprečavanja sukoba i razvitka poštenijih, naprednijih i demokratskijih društava. Gotovo sve međunarodne konvencije usvojile su te međunarodne organizacije. One nakon toga poduzimaju korake kako bi se pobrinule da države poštuju prava utvrđena tim konvencijama.
• Odbor za prava djeteta prati primjenu Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta. Kako bi ocijenio koliko je neka zemlja u tome uspješna, Odbor za prava djeteta razmatra podatke koje dostavlja zemlja, ali i sluša mišljenja neovisnih institucija koje se bave ljudskim pravima (uključujući dječje povjerenike i pravobranitelje), kao i mišljenja organizacija civilnog društva (kao što su nacionalne udruge za djecu), djece i mladih ljudi. Nakon što razmotri sve te podatke, Odbor za prava djeteta izrađuje dokument koji se zove “zaključna zapažanja” o zemlji koju je procjenjivao. U njemu je navedena procjena Odbora o napretku u provedbi konvencije u toj zemlji, ukazuje se na područja koja zabrinjavaju i daju se preporuke za poboljšanje položaja djece u toj zemlji.
• Osim toga, djeca mogu pokrenuti postupak pred Europskim sudom za ljudska prava.
• Postoje i međunarodne organizacije koje nisu osnovale vlade, nego organizacije civilnog društva. One imaju važnu ulogu u davanju savjeta i poticanju vlada na bolju zaštitu dječjih prava.

6. Obrana tvojih prava

• Ostvarivanje određenih prava može biti ograničeno iz valjanih razloga: primjerice, kako bi te se zaštitilo od značajne opasnosti ili kako bi se uzela u obzir tvoja zrelost ili dob. Neka se prava, kao što je pravo na život, obrazovanje, zdravlje i zaštitu od nasilja ili iskorištavanja, nikada ne smiju ograničiti – ne smiju ih ograničiti čak ni roditelji ili učitelji. Ako smatraš da su tvoja prava povrijeđena:
• razgovaraj s osobama u koje imaš povjerenja, kao što su tvoji roditelji, učitelji, liječnici, prijatelji, socijalni radnici ili osobe koje skrbe o tebi;
• nazovi poseban telefonski broj za djecu žrtve nasilja kako bi razgovarao/razgovarala s osobom koja će ti moći dati savjet;
• otiđi na policiju, podnesi pritužbu i zatraži zaštitu od države;
• obrati se pravobranitelju za djecu ili udruzi koja brani dječja prava;
• u određenim slučajevima možeš čak i pokrenuti postupak pred Europskim sudom za ljudska prava.

Vladama, međunarodnim i nacionalnim organizacijama i pojedincima  diljem svijeta, koji bi se trebali brinuti o pravima djeteta,  ova prava očito su samo mrtvo slovo na papiru. Nama, njihovim roditeljima, bakama i djedovima, učiteljicama/učiteljima, profesoricama/profesorima, trenericama/trenerima nikako ne bi smjela biti. U našim rukama su ona moćno oružje u borbi protiv kršenja temeljnih prava naše djece. Svi političari su naši predstavnici koji su dužni poštivati zakone, a među njima i konvenciju o pravima djeteta. Omogućimo našoj djeci normalno i zdravo djetinjstvo! Prekinimo ove sulude mjere kojima se potiče cijepljenje djece, nameće obaveza nošenja maski i socijalnog distanciranja, narušava kvaliteta obrazovanja te ograničava bavljenje djece sportskim i kulturnim aktivnostima. Nitko drugi to neće učiniti umjesto nas.