Pad burzi i kako se slomila „čarobna štamparija“ Federalnih rezervi

Nastavljamo našu kroniku potonuća padajućeg hegemona. Sa zatvaranjem trgovanja na američkim burzama 12. ožujka, unatoč urlanju liberala i drugih navijača Wall Streeta i London Citya, uključujući ništa manje zlokobnu Europsku središnju banku, zabilježeno je potonuće.

“Lažete! Nema krize! Sve ćemo nadoknaditi za tjedan dana”, nastavljaju urlati oni koji ne vide niz negativnih rekorda koje je u kratkom vremenu postavio Dow Jones. Ovaj indeks više nije pao za 2000 bodova, već za 2350. Vidite, ipak nešto raste. Ali je stopa pada ta koja raste, i još će „rasti“. A taj pad bio je 10%. Dobro, nije baš 10%, već „samo“ 9,99%. Ukupno je pad u dva tjedna već dosegao iznosio 8414 bodova ili 28,5%. To je bilo zaključno sa zatvaranjem trgovanja u četvrtak, prije nego je trump pitao koliko ima prostora u američkim skladištima nafte, da savezna vlada otkupi višak proizvodnje nafte iz škriljca. Tada se situacija na trenutak popravila, ali vrlo kratko i pad se nastavio.

Za usporedbu, 1987. godine, kada je došlo do jednog od najoštrijih padova američkih dionica, pad je iznosio 22,6%, ali je tada američku ekonomiju spasio Gorbačov sa svojom kamarilom. „Otvorio“ je SSSR zapadnim partnerima, a ostalo je povijest.

Sada je sve “bez razloga za brigu”, tako da FED održava jedan hitni sastanak za drugim.

Na primjer, u srijedu su najavili da će uložiti 505 milijardi američkih dolara u gospodarstvo putem ponovnog otkupa papira državne riznice, što je dvostruko više od planiranog.

I već u četvrtak, nakon sljedećeg sastanka, obećane brojke su znatno povećane i FED je obećao 1000 milijardi dolara, a u sljedeća dva dana dodatnih 3000 milijardi dolara u narednom mjesecu.

Ovo je, kao što mnogi pretpostavljaju, hiperinflacijski razvojni scenarij.

Štoviše, ako je ranije inflacija pogađala inozemstvo, jer su američke državne obveznice prodavane drugim zemljama, sada će obveznice američkog ministarstva financija biti mrtvi kapital bilance samog FED-a. Ne treba biti doktor ekonomskih znanosti, iako ovu titulu danas na zapadnim sveučilištima svatko može dobiti, za shvatiti da će cijeli inflatorni udar pasti na američko gospodarstvo.

Usput, proračunski prihodi su u Americi sada rekordno niski. Odnosno, oni su neisplativi i ovo je takozvana „negativna profitabilnost“. Da pojasnimo koristeći se usporedbom s jednim od starih poslovnih praksi na Balkanu, FED je bio prisiljen kupiti uličnu ciglu američke savezne uprave. Ne zato što voli Trumpa, već zato što je prijetio krah burze, a tada bi štamparija FED-a umjesto dolara mogla tiskati sličice i albume za talijanski brend „Figurine Panini“.

Zanimljivo je što nitko ne piše o tome hoće li se, ili bolje rečeno, kada će se nastaviti pad?

Ovdje treba objasniti zašto doslovno idiotski rad tiskare FED-a i rasipanje novca „iz helikoptera“ neće dovesti do ničega.

Kako funkcionira ovaj mehanizam? FED daje novac najvećim komercijalnim bankama. One daju zajmove korporacijama pod izgovorom kapitalizacije. Korporacije tim novcem otkupljuju vlastite dionice kako bi umjetno povećale vlastitu vrijednost.

Kao rezultat, dionice, koje su prema teoriji izdane upravo radi prikupljanja sredstava za rad korporacija, postaju mrtvi kapital u rukama samih korporacija. Istovremeno, korporativni operativni fondovi opadaju, a dug raste, a te smo grafikone već objavili. I logično je da u tom začaranom krugu korporativne aktivnosti usporavaju.

A novac kojeg igrači dobivaju na burzama za prodaju dionica uglavnom idu komercijalnim bankama koje su ovu igru pripisale burzi, što se zove takozvana “poluga”.

Ali to je slijepa ulica. Korporacije ne rade, novac ne vrijedi, a ekonomija stagnira.

Zapravo, slom američke burze se predviđa već duže vrijeme, jer je predugo vremena smanjena industrijska proizvodnja, smanjenja je potrošnja električne energije i smanjen je teretni promet. Sve to su bili indirektni znakovi stagnacije u američkoj ekonomiji, i to vrlo evidentni. Nema ništa iznenađujuće u onome što se događa. Sve povezane stvari poput igranja na paniku na temu koronavirusa ili histeriju oko cijena nafte isključivo su povezane sa stvarima koje su posljedica, a ne uzroci.

Tako su i pokušaji FED-a da uguši krizu poplavom novca u posljednje vrijeme sve manje uspješni.

Federalne rezerve novcem pokušavaju potopiti krizu. Taj novac ide velikim komercijalnim bankama, bankama pozajmljuju korporacije. Korporacije zauzvrat otkupljuju vlastite dionice tim novcem pokušavajući povećati svoju vrijednost. Ovaj je mehanizam doslovno propao 27. veljače, kada više nije bilo dovoljno novca, a kolaps se dogodio 28. Ispada da je sav nedavni rast bio posljedica isključivo rada štamparije. Uvjetno rečeno, jer taj novac nije u papirnatom obliku, nego u obliku znamenki na ekranima.

Štamparija je bila i pokušava ostati jedini izvor takozvanog rasta američke ekonomije, ali je to tipična manifestacija specifičnog oblika „nizozemske bolesti“. Ali jedino što je sada isplativo učiniti u Sjedinjenim Državama je štampati novac.

Ako se hitno ne provedu radikalne promjene u politici, a to je nemoguće, morali bismo očekivati hiperinflaciju dolara, ogroman broj bankrota, nagli porast nezaposlenosti, otpuštanja i druge negativne posljedice.

A burze?! Za sve one koji trguju posuđenim sredstvima, gotovo uvijek postoji „poziv margine“. Banke se osiguravaju od mogućeg bankrota igrača i s takvim pozajmljivanjem postavljaju uvjete da ako vrijednost dionica padne ispod određene razine, igrač će jednostavno biti obvezan prodati te dionice. I mislim da je pad u nekoliko dana za više od 20% već odavno pokrenuo masovnu prisilnu prodaju dionica.

Proces prestaje biti kontroliran, ako je ikada i bio, u što sumnjam, i pretvara se u lavinu.

Nastavit ćemo vas izvještavati o onome što se događa. Čini se da prošli tjedan nije slučajno bio „petak trinaesti“.

Investing.DOW JONES