Pad Sjedinjenih Država i najmanje pet činjenica na temelju kojih donositi zaključke

U više navrata, dok je epidemija koronavirusa bila ograničena na Wuhan i kinesku pokrajinu Hubei, a Europa je bilježila prva žarišta zaraze u sjevernoj Italiji, pisali smo o uzrocima sloma burze na Wall Streetu i kako je 27. veljače s padom indeksa Dow Jones počelo doba „korekcije“, odnosno „čišćenja korporativnih dugova“ koje nema nikakve veze s koronavirusnom epidemijom.

Ovo je logična posljedica mjehura koji su „pukli“ s krizom DotCom 2000., potom se ista praksa nastavila do 2008. i financijskog sloma s bankrotom Leman Brothersa, a sad treba očistiti prljavštinu koja se nakupila s godinama „kvantitativnog popuštanja“ i financiranja takozvanih „zombi korporacija“. Sada se saznaje da je FED, uz 2000 milijardi dolara koje su već osigurane za „pomoć ekonomiji i stanovništvu Amerike u vrijeme pandemije“, ovlastio financijskog diva BlackRock da upravlja otkupom korporativnih dugova u vrijednosti 4500 milijardi dolara, a sve to trenutku kada sve projekcije govore da će proračunski deficit savezne vlade ove fiskalne godine iznositi 1000 milijardi dolara.

Logično i razumljivo je da SAD ne mogu proglasiti bankrot, jer bi to, između ostalog, gurnulo cijeli svijet u recesiju s nesagledivim posljedicama. To bi bio uzrok destabilizacije brojnih zemalja, osiromašenja i kriza, socijalnih nemira, pobuna i građanskih ratova. Svijet se još nije suočio s ovakvom prijetnjom, prije svega zbog divlje globalizacije koja se širila svijetom s idejom unipolarnog svijeta na čelu sa Sjedinjenim Državama.

Vjerojatno se pitate što sad? Što da se radi, kako je svojevremenoj rekao drug Lenjin. Ne, neće biti juriša na Zimski dvorac i takve vrste revolucije. Ali je jasno da Kina i Rusija, ali i Indija, EU i druge sile, etablirane, one u usponu ili u opadanju, više ne pristaju na svijet u kojem ništa ne ovisi o onome što činimo u našim nacionalnim državama i da sve ovisi o hirovima psihopata poput onih koje je u filmu „Vuk s Wall Streeta“ prikazao Martin Scorsese,kojeg je napravio prema istoimenim memoarima Jordana Belforta.

Taško je reći što će se točno dogoditi, ali možemo iznijeti nekoliko činjenica koje vam mogu pomoći da sami dođete do nekih logičnim zaključaka.

Taško je izračunati posljedice krize tržišne ekonomije, ali je to puno lakše onima koji su gubili vrijeme sa studiranjem „planske privrede“, nego onima koji su se klanjali totemu „nevidljive ruke slobodnog tržišta“.

Prva gorka istina: Nezaposlenost

U tom smislu je sigurno da će Ameriku pogoditi prvi val s rastom nezaposlenosti, nižim primanjima, a BDP će padati. Predstava je već impresivna. U dva tjedna više od 10,4 milijuna nezaposlenih. To je pobijedilo sve sumorne prognoze JP Morgana i Goldman Sachsa, koje su predviđale 5, odnosno 7 milijuna nezaposlenih.

Nove, mračnije i realnije prognoze istih ureda na vrhuncu krize u Sjedinjenim Državama daju između 32 i 47 milijuna nezaposlenih.

Uz povećanja broja nezaposlenih, mnoge američke kompanije masovno smanjuju plaće svojim zaposlenicima. Počevši od naftne i zrakoplovne industrije, završavajući s potpuno suludim smanjenjem plaća liječnicima koji nisu bili uključeni u liječenje epidemije, odnosno onima koji rade na drugim odjelima.

Moody’s procjenjuje trenutni pad američkog dnevnog BDP-a na 29%. Spomenuti JP Morgan i Goldman Sachs prognoziraju ukupni godišnji pad BDP-a od oko 11% ili više. Dakle, rast nezaposlenosti će se nastaviti i pogoršavat će se.

Drugi šok: Istina o broju oboljelih i liječenju

U drugom valu će se poigravati s brojem zaraženih i umrlih, što omogućuje sam sustav „zdravstvene skrbi“. Naime, testovi se ne rade za sve koji su bolesni. U SAD-u nema besplatnih testova i morate ih platiti. 700 do 900 dolara, ovisno o mjestu. Mnogi nemaju zdravstveno osiguranje, drugi nemaju novac, a i samo osiguranje pokriva samo dio troškova.

Sam tretman također košta mnogo novca, a američka država to neće pokriti. Liječenje od koronavirusne infekcije, kao što je prenio časopis Time, košta od 9 do čak 35 tisuća dolara, ovisno o klinici i polici osiguranja i ima li je pacijent uopće. Primjer žene iz Seattlea koja je liječenje platila 34 000 dolara je posljedica činjenice da je u trenutku zaraze bila mlada i zdrava, a nije plaćala zdravstveno osiguranje jer je morala vraćati studentski kredit i nije si mogla priuštiti dupli trošak. Liječenje je latila nešto više od 34 000 dolara. Na kredit, naravno. Dakle, mnogi si ne mogu priuštiti plaćanje tisuće, ako ne i desetke tisuća dolara za liječenje.

Veliki broj testova i maski su lažni, bez certifikata, a stotine tisuća su uglavnom ukradeni u drugim zemljama, ali o tome smo već govorili. To neminovno smanjuje mogućnosti filtriranja, a prepoznavanje zaraženih ljudi je presudno, jer se tako bolesni izoliraju od zdravih i može ih se liječiti u ranim fazama.

Ako imaju krivotvorene testove nepoznatog proizvođača, općenito nejasne kvalitete i pouzdanosti, onda je ta faza beznadno propala. Da bi apsurd bio veći, konzervativni novinar Glenn Cook radosno obavještava sve svoje slušatelje: “Gledajte, na američkom tržištu se sve riješilo i puno je kompanija brzo počelo testirati bez ikakvih certifikata.” I dodaje “kako su se Amerikanci riješili svih ograničenja, otkazali sva licenciranja i sve postupke odobravanja”.

Oprostite, ali baš kao što nikada neću razumjeti termin „lijevi liberali“, budući da je ljevica revolucionarna i, ako nema drugog izlaza, čak i nasilna, jednako tako ne razumijem “konzervativce” koji podržavaju libertarijanski delirij o “nepotrebnoj državi”.

S ovim pristupom sene zna tko testove i opremu proizvodi, a to se svejedno naziva “testovima”. Očit ih slučaj kokoške Elizabeth Holmes, ili, kako su je zvali, “Elona Muska u suknji”, nije naučio ničemu.

Svi su sigurni, čak i Donald Trump, da je u SAD-u stvarni broj slučajeva zaraze znatno veći od službene statistike, i to upravo iz gore opisanih razloga.

Što se tiče smrtnosti od virusa, američki novinari priznaju da i brojke mogu biti dvostruko veće od službenih, jer se za mnoge pokojnike jednostavno ne radi provjera uzroka smrti.

A budući da bolnice već primaju samo pacijente koji su umjerenim i teškim uvjetima, liječenje se značajno komplicira. U skladu s tim, smrtnost će također biti znatno veća od europskih, kineskih ili ruskih pokazatelja. Ona je već viša, ali nakon nekoliko dana će se stopa smrtnosti i dalje će se povećavati, što se vidi iz čisto statističkih modela.

Treći šamar: Pad kupovne moći i očekivanja potrošača

Na ovom mjestu nije teško opisati posljedice činjenice da se nekoliko desetaka milijuna ljudi iznenada našlo bez sredstava za život, a prihodi milijuna se sve više smanjuju.

I sve se to događa u pozadini početka hiperinflacije uzrokovane bacanjem u ekonomiju oko 16 000 milijardi „nepokrivenih“ dolara. Naime, ovo je maksimalno priznata vrijednost intervencije Bijele kuće, Kongresa i Federalnih rezervi.

Što reći Amerikancima? Dobrodošli dijelom u osamdesete u bivšoj SFRJ ili u devedesete u većini bivših zemalja Sovjetskog Saveza.

Svemu tome dodajte izuzetno istrošenu infrastrukturu, nevjerojatan vanjski dug i nekoliko stotina milijuna komada vatrenog oružja u rukama stanovništva.

Dakle, svi ti ljudi će kupovati mnogo manje. Na primjer, prodaja novih automobila pala je 38% u odnosu na prošlu godinu. I to unatoč smanjenju kamatnih stopa na kredite.

Sve to već počinju uzimati u obzir u svojim prognozama i američke korporacije. Sve, pa čak i industrija igara, koje su počele odgađati izdanja svojih proizvoda, a programeri nove generacije konzola odložili su početak prodaje jer su shvatili da u skoroj budućnosti većina potencijalnih kupaca jednostavno neće imati novca za njihove proizvode i da bi konzole trunule u trgovinama kao mrtvi teret, što umanjuje performanse tvrtki.

I tako je u svemu. A ako nema potražnje, nema ni prodaje. Ako nema prodaje, nema ni proizvodnje, a bez proizvodnje se režu radna mjesta. A smanjenje radnih mjesta dovodi do još većeg pada potražnje. Krug je zatvoren krug. Ali taj je fenomen već dugo poznat u ekonomiji pod mnoštvom različitih imena, od „petlje stagnacije“ do „zadaha depresije“. Kako god ga zvali, mehanizam očito nije samoodrživ.

Svojevremeno je John Maynard Keynes, otac i utemeljitelj nečega što su Amerikanci smatrali „socijalizmom“, iako je on to kategorički negirao, predložio da se gospodarstvo stimulira vladinim sredstvima, ubrizgavajući novac u gospodarstvo i potrošačko kreditiranje kako bi se prevladala ova situacija.

Problem sa Sjedinjenim Državama nije u tome da bi to bila loša ideja, već činjenica da se to čini već duže vrijeme, kroz izdatke državnog proračuna, uključujući vojno-industrijski kompleks, koji su ogromni, tako da se stanovništvu više nema što ponuditi, bolje rečeno posuditi.

Kejnzijanski poticaji dobri su kao iskra koja će vam omogućiti ponovno paljenje i pokretanje motora ekonomije. Ali američka je ekonomija kontinuirano šokirana više od četrdeset godina. Uništio ju je „Reaganomics“, neoliberalni model kojeg je ’80-ih agresivno nametao predsjednik Reagan i koji je živio do 27. veljače ove godine.

Prema tome, već sada će se stvari razvijaju prema scenariju „prodaje u garažama“, s financijskim odlukama tipa „Mi vam dajemo ovaj automobil na zajam, a ako više ne možete plaćati rate, uzet će vam ga banka“. A kako većina stanovništva nema slobodan pristup novcu, svi ti pokušaji da se „proda nešto nepotrebno“ bit će neučinkoviti.

Četvrti val: Hipotekarna kriza II

Kako se 2008. godine ništa se nije promijenilo, nisu se promijenila ni pravila regulacije, a obujam hipotekarnih kredita postao je još veći. I usput, niTko nije kažnjen. Prema tome, idućih nekoliko tjedana će deseci milijuna ljudi koji su nedavno izgubili posao, a ne zaboravite da većina njih imaju obitelji koje treba hraniti, ili oni kojima su značajno smanjene plaće, više neće moći plaćati hipotekarne kredite ili najam.

A ako mislite da ih nitko neće izbaciti na ulicu, onda slabo znate što se događa u Americi. Iseljenje po „narudžbi” i nalozi za deložaciju se provode u punom jeku krize. Nikoga nije briga, kao što nikoga nije briga da je trećina otpuštenih Amerikanaca po ugovoru istovremeno ostala bez zdravstvenog osiguranja. Njih 3,5 milijuna u dva tjedna. Covid-19? Koga je uopće briga.

Posljednji put, tijekom krize 2007. i 2008., deložirano je više od 3,5 milijuna obitelji. I niTko se nije “brinuo” zbog “krize” ili njihovih vapaja “Nemamo kamo otići”. To je najviši stadij kapitalizma, koji je bajka samo prvih nekoliko godina, otprilike kao većina brakova. „Kineski socijalizam“ je u usporedbi s tim kao „dogovoreni brak“. Mučan u početku, a kasnije se ljudi nauče voljeti, zbog čega u ogromnoj većini slučajeva funkcioniraju savršeno.

Što se tiče ovrha i deložacija u Americi, zašto bi netko mislio da će ovaj put biti drugačije?

Ali ovo je samo dio tragedije, jer će se  katastrofa nastaviti. Katastrofa će početi kad se banke, umjesto dolara primljenih od depozita kućanstava i zajmova Federalnih rezervi, nađu s ogromnom količinom revaloriziranih nekretnina. Štoviše, budući da stanovništvo neće imati novca, a bez posla se neće davati krediti, nitko neće kupovati ove nekretnine.

A onda se pojavi čarobna riječ “financijski derivati”. Smiješna stvar je što je upravo prošle jeseni američki ministar financija Mnuchin ukinuo refinanciranje za osiguravajuće kuće koje osiguravaju hipotekarne kredite. A sada onda dolazi nova hipotekarna kriza.

Postoje neki osigurani iznosi, ali su, zahvaljujući Mnuchinovim naporima, u njima mizerne svote. I tako se cijeli sustav „financijskih derivata“ po drugi put u nešto više od jednog desetljeća radosno ruši.

No, to više neće biti kao 2008. godine, jer je osnovna diskontna stopa već smanjena na nulu, neograničeno “kvantitativno popuštanje“ (QE) je uvijek odmagalo, a ne pomagalo, a bankarski multiplikator smanjen toliko da će se s daljnjim smanjivanjem cijeli bankarski sustav SAD-a urušiti.

Metaforički rečeno, svi su lijekovi popijeni prije početka aktivne faze bolesti, a ni Bijela kuća niti FED nemaju druge alate da utječu na situaciju. Zapravo imaju, ali ćemo to ostaviti za kraj. Zasad, u skladu s navedenim,  cijela piramida derivata se mora urušiti.

Peti val: Rast kriminala i kolaps institucija i uprave

Što se obično događa kada nema novca, ali puno je oružja u rukama? Tako je, pogodili ste. Naglo raste kriminal, uglavnom zločini povezan s oduzimanjem imovine kao krađe, pljačke, otimačine i slično.

Nad svim tim lebdi epidemija. Primjerice, u New Yorku je svaki šesti policajac, njih  17%, prema službenim podacima na bolovanju. Stoga nije iznenađujuće da je u brojne države već uvedena Nacionalna garda. Ali to je tek dio problema.

Moguće je sve što liberali, negdje čak i „patrioti“ čitaju kao vijesti o Sjedinjenim Državama i Zapadu kao cjelini. Govori se o kolapsu uprave, kolapsu gospodarstva, uništenim tvornicama, praznim policama, neredi, gladi i tako dalje. To su zapadne stvarnosti danas. Ali i sutra, vjerojatno gore, jer su ljudi sada preplašeni i gledaju brojke zaraženih i umrlih koje se cijeli dan prikazuju na američkim kanalima. Kada epidemija prođe, onda dolaze pravi problemi, jer Amerikanci nisu Kinezi i zapravo ne vole svoju zemlju, ili je ne vole više od svog iPhonea ili Play Stationa, za razliku od Kineza s mentalitetom „glupog Alije Sirotanovića“ (neka mi oprosti heroj iz djetinjstva na ovoj usporedbi).

Već smo vidjeli kako se američki građani ponašaju u kriznim vremenima, na primjer, poslije uragana Katrina, kada su se zaredale pljačke i neredi, nemotivirano nasilje i masovno su se formirale bande u punom smislu te riječi.

Na kraju krajeva, one uzimaju vlast kada sve državne i općinske vlasti odu na neplaćeni dopust, a otići će jer postoje “problemi s proračunom”. Posljednji put se to dogodilo ne tako davno, prošle zime.

Niže plaće također mogu pokrenuti štrajkove. Na primjer, komunalnih usluga, a neodvoz smeća, prestanak isporuka vode ili struje mogu vrlo brzo moderni veliki grad pretvoriti u kaverne iz kamenog doba s paničnim stanovništvom. Uz sve gore navedene nedostatke će manjkati policije i liječnika, tak oda su korupcija na Wall Streetu i koronavirus stvorili gotovo savršenu oluju.

Fantapolitika nije tako nestvarna

Može biti i šestog vala, a to je separatizam, o kojem smo ranije pisali u domeni fantapolitike. Indijanci, Latinoamerikanci općenito, jug zemlje, posebno Teksas i Kalifornija, te razna druga područja već godinama, ako ne i desetljećima imaju vrlo aktivne separatističke skupine.

I sve se to događa u uvjetima žestoke konfrontacije dviju vladajućih stranaka, koje se čak i sada nastavljaju blatiti,  prljati i stavljati klipove u kotače jedni drugima, sabotirajući sve antikrizne mjere. Mogao bi se smisliti i gori scenarij, ali je realnost u Americi dovoljno crna da se čini se da nigdje u svijetu nije gore.

Da, dužni smo vam mogućnost koju imaju Bijela kuća i FED nakon što shvate da su svi alati propali. Nažalost,  s padom američkog carstva njegovi ratni napori postaju sve očajni, a Amerika je još uvijek vojna velesila. U ovom scenariju bi mogla pasti odluka da se sve riješi jednim velikim ratom. „Ograničenim i konvencionalnim“, ali ovo nije 1914. ili 1939. kada je put do Rusije ili Amerikancima do Azije izgledao kao nama let u svemir. Sukob na bilo kojem mjestu u svijetu znači sukob u našoj ulici, a kolike su šanse za to, to nitko ne zna. Probat ćemo analizirati i taj scenarij, ali je za ovaj put dovoljno ovih „nekoliko činjenica“, uz neka sasvim logična predviđanja.

Građanski rat u Sjedinjenim Državama je fantapolitika? – Čini se da ta tema traži raspravu

LOGIČNO: Svi članci i analize o slomu američke burze 27. veljače 2020. i danima koji su sljedili