Papa Franjo planira da ”popravi” globalni kapitalizam – uz pomoć Rothschilda, Rockefellera i Mastercarda

Vatikan je rekao da će se udružiti sa kompanijama Fortune 500 radi rješavanja različitih ekonomskih nezadovoljstava, uključujući nejednakost i degradaciju životne sredine. Ali da li je zaista zadatak rimskog biskupa da moralizuje?

Svako ko gaji nade da bi planeta Zemlja mogla da izbjegne ludilo 2020. bez ikakvih zapanjujućih priča možda želi da veže pojas za teško slijetanje.

U vrijeme kada je globalna pandemija pomela milione radnih mjesta i preko noći transformisala šačicu globalnih kapitalista iz „samo bogatih“ u fantastično bogate, papa Franjo je odlučio da izabere stranu u ovoj epskoj bitci. Ima li predznaka koja bi to strana mogla biti?

Napomena: Slično Vatikanu, izuzetno je bogat, uticajan i ponaša se kao vlada za sebe.

Da, pogodili ste. Umjesto siromašnih i ugroženih – znate, „krotkih koji će naslijediti zemaljsku birokratiju“ – koji će zauzeti pravo mjesto pored Pape u borbi protiv globalizacije na steroidima, Vatikan je najavio da će stvoriti „istorijsko partnerstvo“ sa velikim preduzećima, poznatim kao Savjet za inkluzivni kapitalizam. Ne možete izmisliti ove stvari. I ne griješite: ovo nije puka radionica za razgovore, već ogroman poduhvat koji uključuje „više od 10,5 biliona dolara imovine pod upravljanjem, kompanije sa tržišnom kapitalizacijom od preko 2,1 biliona dolara i 200 miliona radnika u više od 163 zemlje.“

„Kapitalizam je stvorio ogroman globalni prosperitet, ali je takođe ostavio previše ljudi iza sebe, doveo je do degradacije naše planete i nema veliko povjerenje u društvu“, rekla je Lady Linn Forester de Rothschild, osnivač Savjeta i upravni partner u Inclusive Capital Partners. „Ovo vijeće će slijediti upozorenje pape Franje da sluša „vapaj Zemlje i vapaj siromašnih“ i odgovara na zahtjeve društva za pravednijim i održivijim modelom rasta.“

Drugim riječima, očiglednim činom božanske intervencije, porodica Rothschild (čije se bogatstvo procjenjuje na 20 milijardi dolara, mada to niko zapravo ne zna sa sigurnošću), zajedno sa drugim poznatim imenima globalizacije, kao što su Rockefellers i Mastercard, sada će određivati standard za potlačeni svijet. Ko će prvi izgubiti dah?

Moguće je obuzdati skepticizam, sve dok malo dublje ne pročitate ovaj ugovor između Katoličke crkve i korporativne vlasti. Ima li nagađanja ko će osigurati da šefovi korporacija ispune svoj dio dogovora?

Poznati kao Čuvari inkluzivnog kapitalizma – ovih 27 pobožnih i moralno izuzetnih pojedinaca potiču iz zlatnih jedan odsto. Nazovimo ih papinih 27 učenika milijardera. Stvarno izvanredni ljudi, poput predsjednika Rockefeller fondacije Rajiv Shaha, izvršnog direktora Mastercarda Ajai Banga i izvršnog direktora Salesforcea Marca Benioffa, sada će se ponašati kao dobri Samaritanci, izvršavajući volju Svete stolice na opustošenoj, umornoj planeti . I tu je caka: na listi Čuvara nema nijednog vatikanskog kardinala, pa čak ni đakona. Pa, ko će čuvati Čuvare? Da, i sama korporativna elita! Sigurno su pročitali „Umjetnost dogovora“ Donalda Tumpa.

Početni skepticizam porastao je kada je postalo jasno kakve će dobrotvorne radnje savjet promovisati: „Čuvari će se smatrati odgovornima, obavezujući se na listu namjeravanih akcija koje uključuju pitanja životne sredine, socijalne politike i upravljanja“, izvjestio je Forbes.

„Čuvari su rekli da planiraju da angažuju i promovišu više žena, povećaju zapošljavanje različitih, obavežu se na čistu energiju kupujući 100 % obnovljivu električnu energiju, smanjujući emisije gasova sa efektom staklene bašte…“ Itd, itd, itd.

Oprostite, Oče, ali to zvuči užasno slično kontroverznoj progresivnoj platformi koju su reklamirali Joe Biden i Kamala Harris koja je rascjepila Sjedinjene Države po sredini. Drugim riječima, ovaj nečastivi brak već je otuđio najmanje polovinu američke populacije koja se plaši da će Bidenovo predsjedništvo najaviti doba socijalizma u Americi. U međuvremenu, teško da je umirujuće da će tim pojedincima koji su zasnovani na dobiti biti dozvoljeno da „pozovu na odgovornost“ i preuzmu nespecifikovana „socijalna pitanja i pitanja upravljanja“ i „druge inicijative“, kakve god one bile.

Razlog sumnje treba da bude očigledan. Osim apsurdnosti dopuštanja korporacijama koje upravljaju profitom da nadziru sami sebe, mi sada živimo u vremenu kada se ovi nekontrolisani giganti više ne zadovoljavaju samo da svoje proizvode konzumiraju; zauzeli su ozbiljan stav o kulturnim i političkim pitanjima, što mnogi ljudi smatraju neprihvatljivim, ali ipak moraju nečujno da podnose to sa osmjehom.

Koristeći svoju zaradu od potrošačke populacije, korporacije poput Coca-Cole mogu voditi izuzetno kontroverznu reklamnu kampanju Sprite, na primjer, koja promoviše transrodni način života i koju će vidjeti milioni povodljive djece. Ili šta kažete na Gillettovu veoma razočaravajuću (i neprivlačnu) reklamu koja je izašla sa takozvanom „toksičnom muškošću“? Da li su ove „druge inicijative“ koje će korporacije nametati nimalo sumnjičavoj javnosti odobriti papinske vlasti? Lično nikada nisam čuo da papa Franjo govori protiv ovih krajnje provokativnih ideja.

Možda je još više zabrinjavajuće što su mnoge kompanije, primorane da dokažu da zastupaju stav u ime najnovijeg cilja, oduševljeno uskočile u brod Black Lives Matter, čijih kritičara ne manjka čak ni među američkim crncima – što ide na štetu drugih rasa, ne najmanje američkih bjelaca, koji su preko noći postali propalice zapadne civilizacije.

Da li je ovo vrsta velike jednakosti čiji će veliki posao promovisati uz blagi blagoslov Vatikana? U svojoj budnoj težnji da postanu “ravnopravniji i raznovrsniji”, da li će korporacije početi da promovišu određene grupe ljudi na štetu drugih? Uostalom, Trumpova administracija je upravo primorana da preduzme izvršne mjere protiv “teorije kritične rase” unutar vlade, dok su akademski krugovi sada pretrpani predavanjima koja podučavaju zlobe neuglednog bijelog čovjeka. Da li smo na pragu novog doba rasizma u Sjedinjenim Državama i drugdke, gdje se istorijski stolovi okreću uz pomoć korporativne Amerike?

Iako je papa Franjo možda imao najbolje namjere u promovisanju ove vrste dijaloga između Vatikana i poslovnog svijeta, osim ako Crkva zaista ne učestvuje u obuzdavanju korporativne moći, to će u vrlo kratkom roku postati izgubljena prilika.

Savjet za inkluzivni kapitalizam nije ništa više i ništa manje od ciničnog PR-a za korporativnu moć koji omogućava njihovim kontroverznim inicijativama, ogrezlim u grabljivom akumuliranju profita, kao i promociji opasnih „probuđenih“ vrijednosti, da dobiju pečat odobrenja jedne od najmoćnijih vjerskih vlasti na planeti.

Takav program zaista predstavlja čin bezumnog nametanja vrlina od strane Katoličke crkve, koja je u posljednje vrijeme pala u nemilost, i jeftinu priliku za korporativni svijet da svoje ponašanje prikrije iza pokrova morala i svetosti. Bilo bi mnogo efikasnije i simbolično da se papa Franjo obavezao na ugovor sa narodom, sa svojim pravim sljedbenicima, u borbi protiv korporativne moći. Umjesto toga, sklopio je pakt sa đavolom.