Parodija Hrvatskog Sabora

Parodija – pojam koji bi se najkraće mogao nazvati podrugljivom krivotvorinom izvornika. Ima i cjelovitijih objašnjenja pojma: „Osnovna svrha parodije je izvrnuti izvorni smisao nekoga teksta, što se postiže najrazličitijim sredstvima, stilsko-retoričkom hipertrofijom, karikiranjem i diskrepancijom na izražajnom planu, derogiranjem visokoestetskoga modusa, sklonošću poetskim neologizmima, obrtanjem žanrovskih konvencija i dr”.

Parodiju susrećemo u pjesmama, tekstovima, filmovima. Nerijetko je sretnemo i u svakodnevnom životu. Recimo, onda kad netko obuče predugo i preširoko konfekcijsko odijelo, na nj stavi etiketu Armani, rugajući se tako nekom konkretnom liku kojemu je Armani najlošije odijelo u kolekciji.

U novije doba, nažalost smo svjedoci i parodije institucija. Par klipana se okupi u nekakvu udrugu, postanu članovi Uprave, izvlače novac iz državnih i inih proračuna, rugajući se tako sustavu, narodu, državi i svima oko sebe.

Takve pojave nisu baš rijetke, ali ne zauzimaju znatan postotak u ukupnoj godišnjoj sumi novca opljačkanog od naroda (utaje poreza, lopovluk preko javnih nabava, natječaja, napumpavanja visine investicija koje se plaćaju iz proračuna, knjigovodstveno zamračivanje izvlačenja novca iz poduzeća predstavljaju veći dio pljačke na godišnjoj razini).

Postoje mnogi razlozi hrvatskog nesnalaženja u vremenu i prostoru koje rezultira predzadnjim mjestom po razvijenosti u EU. Svi razlozi kojih se možemo dosjetiti (crony kapitalizam, klanovi, mafijaške strukture unutar opće i lokalne države, itd), posljedica su jednog ključnog razloga: Hrvatski Sabor već godinama ne postoji, a ono što nazivamo tim imenom jest parodija Hrvatskog Sabora.

U parodiji paradiraju likovi koji izgledaju kao pravi, a u stvarnosti su krivotvorine originala. Original se negdje tijekom vremena zagubio, a svi mi smo dosad i zaboravili da je ikad i postojao pa na krivotvorinu gledamo kao na original.

Posao izvornog Hrvatskog Sabora po Ustavu (čl.81) jest:

Hrvatski sabor:

• odlučuje o donošenju i promjeni Ustava,
• donosi zakone,
• donosi državni proračun,
• odlučuje o ratu i miru,
• donosi akte kojima izražava politiku Hrvatskoga sabora,
• donosi Strategiju nacionalne sigurnosti i Strategiju obrane Republike Hrvatske,
• ostvaruje građanski nadzor nad oružanim snagama i službama sigurnosti Republike Hrvatske,
• odlučuje o promjeni granica Republike Hrvatske,
• raspisuje referendum,
• obavlja izbore, imenovanja i razrješenja, u skladu s Ustavom i zakonom,
• nadzire rad Vlade Republike Hrvatske i drugih nositelja javnih dužnosti odgovornih Hrvatskom saboru, u skladu s Ustavom i zakonom,
• daje amnestiju za kaznena djela,
• obavlja druge poslove utvrđene Ustavom.

Ne možemo reći da neke od navedenih poslova Sabor ne radi, sve navedeno radi, ali ne ispunjava svoju ključnu ulogu. Sabor ne „nadzire rad Vlade Republike Hrvatske i drugih nositelja javnih dužnosti odgovornih Hrvatskom saboru, u skladu s Ustavom i zakonom”, već Vlada RH nadzire, kontrolira, usmjerava njegov rad.

Sabor je tako postao smokvin list vladajuće oligarhije koja svoju vlast ostvaruje kontrolom Vlade RH (nebitno je radi li se o domaćoj oligarhiji, gremijima kako bi rekao Šeks ili o europskoj nadoligarhiji). Što Vlada zamisli, Sabor izglasa. Ako se neki zastupnik otme kontroli (ili se optuži za primanje mita ili kako drugačije uznemiri javnost), onda ga ‘stranka’ prisili na davanje ostavke, najvjerojatnije u zamjenu za sutrašnji oprost bilo koje kazne koju zastupnik svojim nedjelom zasluži.

Cijeli sustav je postavljen tako da onaj koji neslučajno završi kao premijer bira one koji će  sutra postati zastupnici. Naime, u pravilu on odlučuje o izbornim listama. Onaj koji ti je omogućio saborski mandat, njemu ćeš biti nelojalan, ti ćeš njega kontrolirati? Mo’š mislit’!

Negativna selekcija u strankama, u ovih trideset godina je i dovela do predmetne parodije. S vremenom je intelektualna kapacitiranost saborskih zastupnika pala na najniže grane. Prepisivači, plagijatori s diplomama, oni s nezavršenim fakultetom, oni s kriminalnim repovima, redom ucjenjivi saborski ‘mislioci’ postaju dio nemislećeg glasačkog stroja.

Većina biračkog tijela nije različita od svojih ‘saborskih predstavnika’ (izborni sustav je postavljen tako da zastupnik nema obvezujući mandat, on je njegovo privatno vlasništvo, ne odgovara ni stranci, ni biračima za svoj rad, osim u onoj frazi o nagradi ili kazni pri ponovnom ne-izboru). Potkupljiva je, sklona varanju države, ‘snalaženju’ pa se i događa da birači na izravnim izborima (za gradonačelnike recimo) biraju one s kriminalnom poviješću.

Negativna selekcija radi svoje, fermentira, pretvara se u suprotnost od selekcije koja dovodi do proboja najsposobnijih, najboljih, najmudrijih na prva mjesta.

Poslušni dominiraju nad šutljivom većinom. Od te većine, manji dio se odvaži na iseljavanje. Veći ostaje tu i trpi.

Rezultat: predzadnji u EU. Siromašni. Svi drugi zarađuju više za isti posao, imaju bolju državnu upravu.

Sami vinovnici parodije su za svoja glumačka umijeća vrlo dobro plaćeni. Riječ je o 15-18.000 plaće, a po zakonu o pravima zastupnika u Saboru Republike Hrvatske imaju i slijedeća prava (izražena u domicilnoj valuti):  na životno osiguranje,  na naknadu:

• povećanih materijalnih troškova u mjesečnom paušalnom iznosu (zastupnički paušal),
• troškova prijevoza u javnom željezničkom, cestovnom, riječnom, pomorskom i gradskom prometu na području Republike Hrvatske (besplatan prijevoz),
• troškova na službenom putovanju (dnevnica, noćenje i prijevoz),
• troškova za odvojeni život od obitelji, besplatan prijevoz sredstvima javnog prometa, pravo na stan za službene potrebe, za prisustvo na sjednicama Sabora ima pravo na dnevnicu, tu je vjerojatno negdje i naknada za radu saborskom odboru.

Skupi se toga pa nije čudo da mnogi mijenjaju rizične poslove u gospodarstvu za ‘rad’ u Saboru.