Peking otkriva svoju viziju svijeta

Iako je američki razgovor o globalizaciji bio samo farsa, ipak je moguće izgraditi pravu stvar – a Kina tvrdi da ima nacrt

U utorak je kineska vlada objavila novu bijelu knjigu pod naslovom “Globalna zajednica zajedničke budućnosti: prijedlozi i akcije Kine”. List je apelirao na ljudsko jedinstvo, tvrdeći da se čovječanstvo suočava sa zajedničkim izazovima za svoj opstanak i budućnost, te se stoga mora ujediniti i surađivati.

List je napravio namjerni kontrast s postupcima neimenovanih trećih strana koje je osudio kao “blokovsku politiku”, “savezništva” i “hladnoratovski mentalitet”. Bio je to sasvim eksplicitno kineski putokaz prema vlastitoj viziji vanjske politike svijeta, i kao takav, alternativni manifest američkoj unipolarnosti.

Ako je SAD suvremeni protivnik globalizacije, Kina je njen najjači zagovornik. Dok Amerika želi zadržati svoje privilegije i izbaciti ljestvicu koju zemlje u razvoju mogu koristiti kako bi se uzdigle i postale prosperitetne, Kina predviđa otvorenost kao jedini put vlastitog napretka i potiče druge zemlje da joj se pridruže. Ove dvije suprotstavljene vizije tvore kritičnu točku budućeg puta svijeta i na kraju će uspon Kine biti ključan u tome može li multipolarni svijet uspjeti ili će SAD zauvijek zadržati svoju dominaciju.

Zapadni poredak predvođen SAD-om

U proteklih 400 godina, međunarodni sustav oblikovala je ekskluzivna skupina zemalja koje su izgradile poredak osmišljen kako bi zadržale svoje ekonomske, komercijalne, tehnološke i vojne privilegije. Ovaj je red izgrađen od europskih kolonijalnih carstava, a kasnije je sredinom 20. stoljeća predan SAD-u. Svoju moć crpi iz pogoršavanja nejednakosti i dominacije nad državama globalnog juga, držeći pristup kapitalu uvjetovanim ideološkom, vojnom i političkom pokornošću. U održavanju ovog sustava samo je državama koje su podržale poredak, poput Japana ili Južne Koreje, dopušteno da napreduju, dok su države koje su mu se protivile namjerno izolirane od ključnih financijskih i tehnoloških tržišta. SAD se nalazi na vrhu hijerarhije, s mrežom vazala koji održavaju svoje privilegije time što su dio sustava, posebno bivših imperija Britanije, Francuske, Njemačke i, kao što je spomenuto, Japana.

Uspon Kine

Međutim, uspon Kine kao ekonomske i tehnološke sile, za koju su SAD nekoć vjerovale da će se “preobratiti” na svoj način života kroz ideološki utjecaj kapitalizma i slobodne trgovine, predstavlja jedinstveni izazov za ovaj sustav. Stvorio je novi globalni neksus moći koji je nadmašio prethodnog velikog izazivača zapadnocentričnog poretka, Sovjetski Savez, i sada daje novi put za zemlje Globalnog Juga da osiguraju vlastitu političku i gospodarsku autonomiju bez moranja vazaliziranja bivšim kolonijalnim silama. To je dovelo do sveobuhvatne kampanje SAD-a u pokušaju suzbijanja uspona Kine raznim sredstvima, uključujući tehnološki embargo, vojno okruženje, eskalaciju napetosti i negativnu reklamnu kampanju.

Čineći to, SAD je počeo aktivno demontirati sustav globalizacije koji je nekoć izgradio, kao samouvjereni i pobjednički hegemon, u pokušaju da zadrži svoje inherentne privilegije i utemelji globalnu distribuciju moći natrag u unipolarnost. Time se šalje poruka globalnom jugu da nijednoj zemlji neće biti dopušteno da postane bogata ili razvijena ako ne prihvati američke odredbe i uvjete. Kina je, s druge strane, kroz svoj ekonomski uspon primarni dobročinitelj (ironično) nekoć otvorenog sustava američke globalizacije. Stoga primarna vanjskopolitička strategija Kine nije uključiti se direktno u sukobljavajući hladni rat sa SAD-om, već radije spriječiti njegov utjecaj držeći globalni sustav otvorenim.

Kina shvaća, kao što se vidi u Europi, da je primarna strategija SAD-a poticanje podjele između zemalja kako bi se promovirala kao jamac i spasitelj, te stoga zauzvrat stekla utjecaj na zemlje i profitirala kroz vojno-industrijski kompleks. U ovom slučaju SAD nastoji prekinuti integraciju među državama, kao što je, primjerice, zahtjev da Europa prekine ruski plin. S druge strane, Kina promiče ono što opisuje kao “win-win” integraciju i otvorenost između drugih zemalja, kako bi u potpunosti iskoristila svoj gospodarski potencijal i imala koristi od slobodne trgovine. Čineći to, Peking upozorava na posljedice podijeljenog svijeta i zagovara jedinstvo kao istinski ljudski interes, nasuprot američkom binarnom i beskompromisnom naglašavanju slobode, demokracije i sukoba. Ovo nam daje dvije duboko suprotne vizije svjetskog poretka, i dok su zemlje poput Britanije, Kanade i Japana jasno odabrale svoju stranu, zemlje u sredini nisu i na kraju će morati odlučiti o svojoj sudbini.

Autor: Timur Fomenko