Petar Akopov: Zašto se u „Putinovom ustavu“ spominju Bog i Rusi

„Izmjene ruskog ustava koje spominju Ruse kao narod koji je utemeljio državu i vjeru u Boga koju su nam prenijeli naši preci, pokrenuli su val aktivne rasprave i pokrenuli čitav niz iracionalnih strahova. Navodno će Rusija prestati biti sekularna država, a svi oni koji nisu Rusi će postati građani drugog reda, riječi su kojima kritičari plaše stanovnike Ruske Federacije“, piše poznati ruski novinar Petar Akopov.

Ateisti su prestravljeni činjenicom da će se Bog pojaviti u Ustavu, čak s velikim slovom.

„Gotovo je, kažu. Sada više nema slobode i svi će biti prisiljeni ići u crkvu. Nameće nam vjerski moral. O, kakav užas,… užas! I što znače ove riječi o narodu koji formira državu ili čak  poglavlje o ruskom jeziku? Dakle, sada su Rusi važniji od ostalih i nema jednakosti“, sve ovo se može pročitati u očajnim vapajima malobrojnih prozapadnih liberala u Rusiji.

Jasno je kada rusofobi i općenito borci protiv bilo čega ruskog namjerno šire takve gluposti i pogrešno tumače apsolutno sve odluke vodstva zemlje. Ali čudno je kada neki savršeno zdravi i razumni ljudi počnu govoriti iste stvari.

Te dvije točke su: “Ruska Federacija, objedinjena tisućljetnom poviješću, čuvajući sjećanje na pretke koji su nam prenijeli ideale i vjeru u Boga, kao i kontinuitet razvoja ruske države, prepoznaje povijesno uspostavljeno jedinstvo države.”

“Službeni jezik Ruske Federacije na cijelom njenom teritoriju je ruski, kao jezik naroda koji tvori državu koji je dio multinacionalne zajednice jednakih naroda Ruske Federacije”, doslovno stoji u drugom „spornom“ dijelu.

„Sve je tako jednostavno. Rusija nije nastala 1993. godine, u vrijeme donošenja posljednjeg važećeg ustava, nego prije tisuću godina. Mi, koji sada živimo, predstavljamo samo nekoliko od mnogih generacija njenih ljudi i bez sjećanja na svoje pretke, narod i njegova zemlja nemaju budućnost. Naši preci vjerovali su u Boga, a većina nas i danas vjeruje. Ankete pokazuju da se barem tri četvrtine stanovništva smatra vjernicima. U našoj himni postoji crta o Božjoj rodnoj zemlji. Pa mora li se i himna mijenjati da udovolji ateistima, čudnim teolozima ili borcima protiv religije?“, pita se Akopov.

„Tradicije, ideali, vjera predaka – sve to nas ujedinjuje. Divno je što će to biti zapisano u ustavu. I kakva je sekularnost naše države? Činjenica da je sekularna, što stoji u prvom poglavlju ustava, temelj je ustavnog sustava. I to nitko ne dira i ne ukida. Nije iznenađujuće da su gotovo svi podržali promjene tradicionalne za Rusiju i podržavaju ove amandmane. Patrijarh Kiril je bio pokretač spominjanja Boga u ustavu, ali je isključivo kršćanskog, stoga su ovaj amandman podržali i svi čelnici muslimanskih organizacija. Među njima je bio i muftija Tatarstana Kamil Samigullin, koji je rekao da je “ovo globalna praksa i da sekularnost države ne isključuje religioznost njenog društva”, dodaje ruski novinar.

„Neki na različite načine, na raznim razinama svijesti, ali većina ruskih građana još uvijek vjeruje u Boga kako bi slavili Stvoritelja svemira, što je dužnost vjernika”, rekao je muftija Kamil Samigullin, ali je istovremeno izrazio zabrinutost zbog drugog amandmana.

“Ne vidim nikakve pozitivne izglede u navođenju u ustavu koncepta “naroda koji stvara državu” ako se primjenjuje na jedan jedini narod”, rekao je muftija Samigullin.

Samigullin je upozorio na “nepopravljive posljedice” amandmana, jer, kako kaže, “mnogi drugi autohtoni narodi žive na modernom teritoriju Rusije s Rusima i svi su oni pridonijeli stvaranju ove države”.

Ovdje su mlađe muftije ispravili starije drugove. Vrhovni muftija Rusije Talgat Tajuddin podržao je amandman rekavši da, prema njegovom mišljenju, “on ne ističe da je samo ruski narod formirao država”, već da je amandman opravdanje da ruski jezik bude službeni jezik na cijelom teritoriju Rusije.

Ali sutradan je i sam Kamil Samigullin rekao da je pogrešno shvaćen.

“A sada o “narodu koji formira državu”. Izrazio sam sumnju u vezi s tim riječima. Naravno, trebao bi postojati poseban status ruskog jezika kao državnog. Treba li država izraziti i braniti interese ruskog naroda? Naravno da treba, jer je to većina stanovništva naše države. Tada bi, možda, bilo korisno koristiti sljedeću tezu u ustavu: “izražavanje volje multinacionalnih naroda Ruske Federacije i ruskog naroda”. Takav bi pristup naglasio multinacionalnost države i posebnu ulogu u njenoj sudbini ruskog naroda”, rekao je muftija Tatarstana Kamil Samigullin.

Jasno je da muftija u početku nije želio uvrijediti Ruse, niti umanjiti njihov značaj,  ali je zbog nerazumijevanja teksta amandmana počeo govoriti o njegovoj sumnjivosti. Ali je, pravdajući se, predložio formulaciju koja je kontroverzna. Jer izraz “multinacionalni narodi Ruske Federacije i ruski narod” potpuno odvajaju jedne od drugih.

Postoji ruski narod i drugi, odvojeni višenacionalni, koji nije njegov dio. To jest, ne postoji ruski narod koji zajedno s drugim narodima tvori višenacionalni narod Rusije, kao što je, na primjer, predloženo u izmjeni poslanika Državne dame Konstantina Zatulina, koji je rekao: „Mi Rusi, u savezu s drugim bratskim narodima, udružili smo se u višenacionalni narod“, već dobivamo dva naroda potpuno odvojena.

Ali ni ovdje tatarstanski muftija ne bi trebao biti kriv za nestručan pristup nacionalnom pitanju. On je jednostavno odlučio kopirati formulacije sadržane u ustavu svoje republike. Uostalom, tamo se govori o volji “multinacionalnog naroda Republike Tatarstan i tatarskog naroda”. Istina, za Tatarstan nije sporan takav koncept, alo ako to prebacimo na saveznu razinu, to neće funkcionirati.

Ruski narod sada uopće nije spomenut u Ustavu Rusije, što je otvorilo legitimna pitanja. Sada će se spomenuti referirajući se na ruski jezik, da je to jezik naroda koji je stvorio državu. Odnosno, ruski narod, što je jedini način na koji se sve to može razumjeti.

„Istovremeno, to ne jamči nikakva posebna prava Rusima, jer fraza da je ovaj narod uključen u “multinacionalnu zajednicu jednakih naroda Ruske Federacije” nastavak je teksta. Da ne spominjem upravo prvo poglavlje temeljnog zakona u kojem je jednakost svih naroda Rusije utvrđena s posebnim naglaskom.

Priznanje ruskom narodu za izgradnju države je jednostavno priznanje svima. Rusija je nastala kao rezultat povijesnog puta i života ruskog naroda kojem su se pridružili i razni drugi narodi. Nema šovinizma u prepoznavanju nečega što je očito. Osim toga, imena naroda koji su formirali države spominje se u ustavima gotovo svih zemalja svijeta.

Rusija je stotinu godina federacija, to jest, male nacije imaju najviši stupanj autonomije i prava u njoj, čak i one koje čine gotovo neznatnu manjinu na teritoriju svojih republika. Ne postoji prijetnja ni njihovim jezicima ni njihovoj kulturi. Naprotiv, među postojećim izmjenama postoji i jedna koja svima dodatno jamči veća prava, a to je  „očuvanje etnokulturne i jezične raznolikosti“. To jest, trebate samo pažljivo pročitati amandmane, ne nazivati bijelo crnim i ne izmišljati posljedice priznavanja očiglednog, već to gledati na razini ustava, onako kako je formulirano, zaključuje Petar Akopov.