PKK vidi “rusko-tursku zavjeru” kojoj je cilj Kurdistan vratiti “tiraninu Assadu”

Rıza Altun, član Izvršnog vijeća Kurdistanske radničke stranke (PKK) i političkog krila Saveza Kurdistanskih Zajednica (KCK), je u intervjuu za ANF News snažno kritizirao politiku Rusije i rekao “kako Moskva želi iskoristiti tursko neprijateljstvo prema Kurdima kako bi sirijske Kurde osudila da žive pod dominacijom i vladavinom režima Bashara Al-Assada”.

Oštre izjave visokog dužnosnika PKK/KCK u određenom smislu potvrđuju tezu da su sirijske YPG snage zapravo ogranak Kurdistanske radničke stranke, koju Ankara želi iskorijeniti svim sredstvima, ne štedeći ni kurdsko civilno stanovništvo na jugoistoku Turske. No, ostaje činjenica da je Savez Kurdistanske Zajednice (KCK) kurdska politička organizacija koja se zalaže za provedbu ideologije “demokratskog konfederalizma” Abdullaha Öcalna. KCK je i krovna skupina za sve političke stranke koje se bore za Veliki Kurdistan, uključujući Kurdistansku radničku stranku u Turskoj (PKK), Stranku demokratske unije (PYD) i kurdske YPG snage u Siriji, Stranku slobodnog Kurdistana u Iranu (PJAK) i Kurdistansku demokratsku odvojenu stranku iz iračkog Kurdistana (PÇDK).

“Postoji samo jedan razlog iza ruske taktike i što Moskva gura Tursku u Rojavu. Oni žele iskoristiti tursko neprijateljstvo prema Kurdima kako bi ih osudili za Assadovu vladavinu. To je njihova politika. To je vrlo opasna politika od koje Rusija svakako treba odustati”, rekao je Rıza Altun.

“Rusija je u prljavom taktičkom savezu s Turskom zbog neslaganja s europskom i američkom prisutnošću na Bliskom istoku i saveza Moskve sa Sirijom i Iranom”, izjavio je Altun za ANF.

“Oni također razmišljaju o integraciji Sirijskih demokratskih snaga i Kurda sa sirijskim režimom, za što im trebaju turske snage. Zapravo, ne mislim da je najnoviji napad Turske protiv sirijskih Kurda proveden bez znanja Rusije. Mislim da su Rusi dopustili taj napad. Kao što je SAD gađao režim, Rusija je za osvetu mogla Turskoj da pogodi sjedište YPG snaga”, rekao je visoki dužnosnik Kurdistanske radničke stranke, prema mnogima potpuno odvojen od stvarnosti na terenu.

Uvjeren u vlastite snage, Rıza Altun je upozorio Rusiju da to neće funkcionirati.

“Prvo, prijetiti Kurdima s Turskom je velika zabluda i time neće postići nikakve rezultate, osim gubitaka. Kao što su se borili posljednjih 40 godina, Kurdi će nastaviti borbu protiv Turaka”, rekao je Altun.

“Drugo, strateški je ovo velika pogreška. Kurdi žele saveznu i demokratsku Siriju. Kurdi koji to traže su domaći ljudi, oni nisu vanjska sila niti ničija produžena ruka. Rusi su doveli Tursku u Jarabulus i Al-Bab, a sada kažu da će to učiniti isto u Afrinu. Dakle, hoće li im se Turska zahvaliti i jednostavno otići? Kada se strateški razmišlja, suočeni smo s užasnim stvarima. Nažalost, pragmatična i taktička politika može dovesti do razorne strategije zbog kratkoročnih interesa. Upravo sada postoji takva opasnost”, dodao je Rıza Altun.

Visoki dužnosnik vojnog i političkog krila PKK upozorava Rusiju zbog pokušaja “predaje Kurda sirijskom režimu”.

“Mogli bi se jako razočarati u budućnosti. Dovođenje Turske produbljuje krizu i kaos. Turska koja to prihvaća može riskirati dublju podjelu Sirije. Uloga Rusije je ovdje također ključna. Kada kažu da Kurde žele predati sirijskom režimu, mogu riskirati i izgubiti sebe, zajedno s režimom”, zaključio je Rıza Altun.

Amberin Zaman, stručnjakinja za javne politike međunarodnog “Centra Woodrow Wilson” izjavila je za ARA News kako Rusija igra sa svim stranama u sukobu u Siriji.

“Rusi žele ubaciti klin između Turske i Sjedinjenih Država. Računaju na utjecaj straha među Kurdima od Turske da pomognu režimu da utječu na njihovom teritoriju. Isto tako, Rusija računa na turske strahove od Kurda i od Ankare traži da prekine pomagati pobunjenicima i Idlibu”, rekla je Amberin Zaman.

“YPG snage su nedavno razgovarale o odlasku za Idlib, nakon oslobođenja Raqqe, vjerojatno su potaknute od strane Rusije kako bi se Turska potaknula na akciju protiv skupine Hayat Tahrir Al-Sham. Najsigurniji način da se porazi ova skupina bi bio da Turska zapečati dio granice koji je i dalje logistički spas za Hayat Tahrir Al-Sham i skupine u Idlibu”, rekla je Amberin Zaman za ARA News.

“Kurdi nemaju američku zaštitu zapadno od Manbija i Turcima, Rusima i Assadovom režimu je tamo lakše sklapati dogovore. Istodobno su SAD vrlo zainteresirane za uklanjanje prijetnje Hayat Tahrir Al-Shama, koalicije koju predvodi Al-Nusra Front, pa se na toj fronti i ne mora nužno suprotstaviti rusko-turskoj suradnji”, rekla je Zaman.

Timur Ahmetov, ruski analitičar na Bliski istok, izjavio je za ARA News da Rusija isključivo preferira jaku vladu u Siriji.

“Ruski dužnosnici, kurdski PYD i Turska nikad nisu imali jednake ciljeve. Za Rusiju je PYD važan zbog njegove prisutnosti na strateški važnoj turskoj granici, a ne da se sa znatnim borbenim potencijalom na terenu sukobljava s Assadom. No glavni nedostatak kurdske Stranke demokratske unije (PYD) jest da je ona nedržavni akter, koji potencijalno može prijetiti središnjoj vladi”, rekao Timur Ahmetov.

“Rusija smatra da je jaka i učinkovita središnja vlada u Siriji kamen temeljac regionalne stabilnosti. To je razlog zašto Rusija s velikom revnošću angažira PYD. S druge strane, Rusija percipira Tursku kao važnu regionalnu silu i želi da bude dio rješenja u Siriji. To će Turskoj dati samopouzdanje, smanjiti zabrinutost Ankare oko nestabilnosti na njezinim granicama, a dugoročno će se otvorenije pristupati ruskim prijedlozima o političkoj budućnosti Sirije”, izjavio je Ahmetov za ARA News.

Štoviše, rekao je kako Rusija želi igrati na kurdsku kartu protiv Turske, samo da dobije ustupke.

“Osim toga, čini se da ruski dužnosnici priznaju da PYD može predstavljati ozbiljnu prijetnju turskoj nacionalnoj sigurnosti. To je razlog zašto Rusija želi igrati na kurdsku kartu protiv Turske, jer od Ankare želi ustupke za Siriju. Međutim, Rusija nikada neće gurati sirijske Kurde protiv Turske”, zaključio je Ahmetov u izjavi za kurdsku agenciju.

Dakle, Rıza Altun, član Izvršnog vijeća Kurdistanske radničke stranke, optužuje Rusiju da pokušava uvjeriti Tursku na početak vojnih operacija protiv takozvanog “sirijskog Kurdistana” i dodao je da su turski zračni napadi na vojne ciljeve od Kurda u sjeveroistoku zemlje navodno provedeni na prijedlog ili uz dopuštenje Rusije”.

Sljedeća fantazija Rıze Altuna je tvrdnja da je Turska počela operaciju “Štit Eufrata” također pod pritiskom Moskve.

Nije slučajno da je agresivna retorika nekih visokih kurdskih vojnih i političkih dužnosnika protiv Rusije počela odmah nakon objave stvaranja zona za de-eskalaciju sukoba na teritoriju Sirije.

PKK je poručio da je uspostava takvih zona “sektaštvo koje će dovesti do podjele zemlje”, na čemu upravo sirijski Kurdi, koji čine samo 9% stanovništva Sirije revno rade od početka sukoba.

Međutim, nisu li upravo YPG snage u borbi protiv takozvane “Islamske države” zgrabile solidan komad sirijskog teritorija na kojem stvaraju satelitsku državu, a PKK sada optužuje Rusiju da pokušava podijeliti zemlju?

Tko će platiti račun?

Vjerojatno Kurdi iz Afrina, koji nisu podržali svoju istočnu “braću” i radije surađuju ​​s Damaskom i Rusima, nego s Washingtonom. Osim toga, u redovima takozvanih “Sirijskih demokratskih snaga” nema jedinstva, kako se želi prikazati.

4. svibnja je “Front Levanta“, proturska teroristička skupina, održala sastanak s predstavnicima kurdskih plemena sjeverno od Aleppa. Glavna tema razgovora je bila pristupanje tih plemena takozvanoj “Slobodnoj sirijskoj vojsci”, koaliciji naoružanih islamističkih skupina koje podržava, financira i naoružava Ankara.

Osim toga, na strani Kurda su se borile i neke proturske skupine, na primjer,  Liwa Al-Tahrir. No, čim se pojavila mogućnost sukobima s turskim snagama, zapovjednik skupine Abdul Karim Obeid i većina njegovih ljudi su napustili “Sirijske demokratske snage” i prešli u redove proturske “Slobodne sirijske vojske”.

Tijekom 2016. je jedna od skupina Sirijskih demokratskih snaga, “Brigada Sokolovi Raqqe“, koja se sastoji od lokalnog stanovništva, objavila svoju podršku Basharu Al-Assadu. Potom se druga skupina, Jabhat Thuwar Al-Raqqa, koja je ranije bila dio Al-Nusra Fronta, pridružila Kurdima i gotovo uništila “sokolove”, a preživjele je prisilila da im se pridruže.

Ovo je samo “vrh ledenog brijega” kaosa u odnosima između “Sirijskih demokratskih snaga” i “Slobodne sirijske vojske”, koji dokazuje da se u tom području ne može govoriti o jedinstvenoj i organiziranoj vojsci s jasnom linijom zapovijedanja, nego se brojna arapska i kurdska plemena, ali druge oružane skupine poput kršćanskih milicija, bore i na strani kurdskih YPG snaga, mnogi i međusobno, a dio protiv i na strani vladinih snaga.

Razlog za ovaj “promiskuitet” i stalne promjene strana je, prije svega, problem financija. “Sirijske demokratske snage” ovise o američkom novcu, ali nisu uspjele ujediniti sve manjine i oružane skupine. Nisu im se pridružili  asirski kršćani, iako su im povremeno pomagali u borbama protiv terorista “Islamske države”, ali ni sirijska arapska plemena Shammar, Baccara i druga. Dok su neka kurdska plemena ostala bliska vladi, poput nekih u Aleppu.

To je razlog zašto mnogi sve više pomišljaju da promijene stranu i osvrću se na odluke Turske, Rusije, Irana i drugih aktera na sirijskom terenu, koji za suradnju mogu ponuditi više.

Ni PKK u Turskoj, niti stratezi u Pentagonu ne razumiju realnost sjeverne Sirije i vuku pogrešne poteze, ne računajući da mnoge vojne i etničke skupine i plemena iz “drugog ešalona” vjeruju kako u slučaju uspješnog ishoda borbi “Sirijskih demokratskih snaga” oni u novoformiranoj državi “Kurdistan” neće imati mjesta ili će biti građani drugog reda. Kurdi još nisu uspjeli uvjeriti razna plemena da će im pod njihovom upravom problemi biti manji nego pod sirijskom vladom ili nekom drugom scenariju, a sada se sve pokušava prikriti nesuvislim izjavama Rıze Altuna, koji u svemu vidi zavjeru Moskve i Ankare, koji svojim spletkama Kurde žele vratiti u doba “despotskog režima obitelji Assad” i protjerati Europljane i SAD s Bliskog istoka, iako potonji ishod i ne bi bio štetan po regiju.