Pojas Gaze – Rak-rana unutar kolektivne ljudske svijesti

Ima jedna rečenica koja mi je ostala urezana u svijest u ove zadnje 3 godine više nego i jedna druga: “najdublji krugovi pakla rezervirani su za one ljude koji u vremenima moralne krize samo stoje po strani”. Svatko bi u ovim vremenima trebao govoriti istinu – onako kako ju najbolje razumije. Ova priča o sukobu u Palestini nije ni najmanje tako jednostrana kakvom ju dno-mediji pokušavaju predstaviti.

Palestina je nakon Otomanskog carstva koje je okupiralo cijeli taj teritorij, na početku dvadesetog stoljeća, bila pod okupacijom Britanaca. 1917-e g. je potpisana Balfour-ska deklaracija – dokument u kojem engleska kruna omogućava Židovima da dobiju u Palestini svoju zemlju.

Ono što se je počelo događati je da su prvo stariji Židovi odlazili u Palestinu da provedu ostatak svog života, međutim polako ih je sve više i više emigriralo. Nakon drugog svjetskog rata i Holokausta u kojemu su Židovi praktički ostali bez mjesta za život – 1948-e g. došlo je do glasanja vijeća UN-a da se na teritoriju Palestine stvori država Izrael. Argument je bio zasnovana na Balfour-skoj deklaraciji i vjerovanjima koja su bila zapisana u Talmudu (zapis debata o učenjima Tore – najsvetije knjige za Židove – vođenih od 2-5 stoljeća prije Krista) i starim Židovskim spisima iz tog doba u kojima se vjerovalo da je to domovina za Židove. Međutim Palestina je već i prije toga bila domovina Židovima – bila je to sveta zemlja koju su Židovi, Kršćani i Muslimani svi zajedno zvali domovinom i u njoj živjeli kao susjedi.

Nakon 1948-e ljudi koji su živjeli u Palestini – koji nisu htjeli jeftino prodati zemlju – počeli su bivati nasilno izbacivani sa svojih posjeda na područjima gdje su se počela graditi Židovska naselja. Kako se je gradilo sve više naselja tako je sve više zemlje bilo otimano domaćem stanovništvu. Čak i Židovski povjesničari potvrđuju da je za stvaranje Židovskih naselja bilo potrebno etnički počistiti svu nativnu populaciju koja je nastanjivala tu zemlju.

Da bi se stvorio Izrael našeg doba neophodno je bilo etničko čišćenje, masovno ubistvo kroz genocid i apartheid (razdvajanje) Židova i svih ne-Židova koji su u to vrijeme nastanjivali tu zemlju, te raseljavanje po svijetu između 4 i 6 miliona Palestinaca – Muslimana i Kršćana.

Moramo napraviti ovdje malu razliku između Judaizma I Cionizma, jer Cionizam, takav brutalan i nečovječan kakav jest, koristi Judaizam kao štit koji drži ispred sebe. Nakon holokausta – najgora stvar za koju je neko mogao biti optužen je rasizam, i svatko tko je Židove krivo pogledao, bio je obilježen momentalno s etiketom anti-semit i rasist – međutim cionisti idu korak dalje, tako da je čak i velik broj Židova koji se nisu slagali s politikom koju je provodila vlada države Izrael bilo obilježeno s etiketom anti-semita.

Za vrijeme plandemije smo dobro mogli vidjeti kako etiketiranje i posramljivanje dobro funkcioniraju kao strategije koje služe za ušutkivanje.

Najveći obrambeni mehanizam Cionizma je gađanje tom etiketom u slučaju negativnog stava o načinu na koji su provodili – ne vidim drugi naziv – etničko čišćenje i apartheid unutar svoje domovine. Sada je već utkano u kolektivnu svijest da kad god netko progovori protiv Cionizma – mnogima to znači da se Židovima negira pravo na domovinu.

Skoknimo sada malo u sadašnje vrijeme – u ovom trenutku – pojas Gaze je jedan od najgušće ljudima naseljenih komada zemlje na planeti.

Od 2.3 miliona ljudi koji tamo žive 70% su izbjeglice unutar zemlje.

Zamislite gustoću naseljenosti u kojoj 2.3 miliona stanovnika i sav prostor za uzgoj i preradu hrane zauzima teritorij od cca 35×8 km. Pola njih su djeca. Upotrijebite maštu pa vizualizirajte umjesto uličica koridore široke 30 cm između kuća kroz koje se ljudsko tijelo jedva provuče. Dakle – u pitanju je otvoreni zatvor, koji i sami Židovi zovu – najdugovječniji koncentracijski kamp na svijetu.

Riječ je o zatvoru u kojemu govorimo o najsiromašnijim mogućim uvjetima za život, nema čiste vode (iz špina koje funkcioniraju izlazi slana voda – ljudi skupljaju kišnicu po bačvama koje drže na krovovima zgrada) , struje nekad ima – nekad nema, nema anestezije prilikom operacija, školstvo i hrana su očajni, ograđeni su zidom kao životinje u zoološkom vrtu – ne može se izaći van niti ući unutra – osim s dozvolom, sve u svemu – katastrofalno očajni životni uvjeti.
Za ovo se zna, svatko tko želi može ovo saznati ili provjeriti, ali se nikad ništa ne mijenja.

Ako ćemo za čas ući u duhovni aspekt cijele ove priče – ovi ljudi imaju ekstremno bitnu ulogu u kolektivnoj psihi samog čovječanstva. To su ljudi koji predstavljaju samo srce alkemije u svijesti cjelokupnog čovjeka, ogoljeni od apsolutno svega, od svojeg dostojanstva, od svoje čovječnosti i od svojih prava. Izraelski dužnosnici ih zovu “životinje”.

Lišeni su svega osim svoje vjere i volje za život.

Međutim ti ljudi nastavljaju dalje – generaciju za generacijom – i većina njih u ovom trenutku niti ne zna za ništa drugo osim za život u okupaciji.

Svakih 2-3 godine – od 2001 godine, taman koliko je dugotrajan ciklus vijesti koji pada u zaborav – Hamas – organizacija koja vlada pojasom Gaze – organizacija s čijim osnivanjem bliske veze imaju Izraelska tajna služba Mossad (čiji je moto – “vodit ćemo rat kroz umjetnost lukavosti i prevare”) i Američke tajne službe – ispali rakete koje opravdavaju daljnju blokadu i okupaciju kao i izgovor da Izraelske snage uđu Gazu, demoliraju nekoliko kvartova i pobiju par hiljada ljudi – kao i daljnju aneksiju teritorija – koje je trenutno ionako minijaturan do razine apsurda.

Taj modus operandi – koji se ponavlja bez milosti svakih par godina – trebao bi nas bar malo inspirirati da se zagledamo malo dublje u ovu rak-ranu na srcu ljudske vrste, trebali bi – svatko za sebe – zaviriti u vlastita srca i vidjeti tu istu energiju koja pokreće ovaj perpetualni generacijski horror – jer tu energiju imamo u sebi samima – kako bi inače samo tako mogli promatrati toliko vremena ovu krajnje nečovječnu, surovu i potresnu ljudsku priču – bez da ikad progovorimo o njoj?

Da li se možemo ne zapitati jedno zdravo logičko pitanje – Zašto bi Palestinci podržavali Hamas kad znaju da poslije Hamas-ovog raketiranja Izraela dolazi 10 puta veća odmazda Izraela? Da li su ti siromašni ljudi koji jedva preživljavaju tamo – ljudi koji imaju očeve i majke i braću i sestre – kompletni luđaci koji žele gledati raskomadane udove svojih obitelji i sravnjene kvartove svojih susjeda? U dno-medijima nam se godinama stvarala slika o Palestincu kao o bijesnoj polu-životinji koja trči okolo naoružana prslukom s bombama, čak su i djeca bila portretirana ovako.

Ako ništa drugo vidjeli smo u zadnje 3 godine – kristalno jasno kao dan – čija su ruka dno-mediji i njihovi novinari – usmjerivači javnog mišljenja, lažnih anketa i posramljivačkih narativa – koji su – manipulirajući krivicom – htjeli kompletno zabraniti kretanje svakome tko nije zavrnuo rukav i uzeo SADS (sindrom iznenadne smrti odraslih ljudi) injekciju.

Da li se možemo ne zapitati kako je uopće došlo do ovakvog napada na Izrael – kada znamo da Izrael posjeduje apsolutno najmodernije elektronske i optičke sustave za detekciju pokreta u realnom vremenu, kao i to da su bili upozoreni 3 dana prije o mogućem napadu sa strane Egipta?

Zapitajmo se također, kada gledamo sve te animirane marionete, glumce koji glume državnike, razno razne Trumpove, Bidene, cijeli Američki kongres i senat te kompletnu vrhušku svih EU zemalja, dakle kompletan vrli zapad – vidimo da se ti – navodno ljudi – koji se jako teško mogu složiti oko ičega, a konstantno su u nekakvim kozmetičkim prepirkama – u kojima opterećuju čitav ljudski rod s lažnim narativima, za i protiv su po pitanju svih mogućih nebitnih i krajnje trivijalnih stavova, ali se nevjerovatno – svi oni perfektno slažu po pitanju Izraela i najvećeg koncentracijskog kampa na svijetu.

Kako je moguće da se unutar – navodno nekakve demokracije – koja je u svojoj osnovi samo međuigra lažnih narativa i još lažnijih izbora – sve te stranke i njihovi čelnici koji se ne mogu složiti oko ničega – perfektno slažu u tome da nitko neće ni da zucne kada je u pitanju najveća ljudska tragedija u modernoj povijesti?

Šta to govori o tome tko zaista pomiče sve te lutke na koncima?

Oko te jedne stvari, koja predstavlja metastazirani rak unutar ljudske svijesti – ne priča nikad niti jedan medij i niti jedan političar.

Međutim ta stvar ide i dublje od toga, viri direktno u naše duše, svaku posebno, to je energija podjele i straha – kad slušamo ovakve priče – priču kako je Hamas raketirao Izrael ili priču u kojoj je centar Gaze pretvoren u prašinu, neovisno o tome tko je emocionalno zakačen za koji narativ – ključna je podjela. To je energija koju osjetimo u grudima kao želju da osvetimo, da ubijemo i opravdamo ubistvo ili genocid nad drugim narodom. To je energija koja nas tjera da dehumaniziramo drugo ljudsko biće i trivijaliziramo njegovu patnju.

Ono čemu svjedočimo da se događa u svetoj zemlji – događa se i u hramu naše duše – našim tijelima. Kada se ta energija počne buditi u nama, prisjetimo li se kakva je vremena to donijelo u bliskoj povijesti 20-tog vijeka?

Konstantno smo tisućljećima utjerivani u ratove i krvoprolića kroz iluziju u kojoj smo izmanipulirani da jedni duge percipiramo kao neprijatelje – gdje smo se u rekordnom roku u stanju pretvoriti iz braće u krvnike.

Zašto se ovo događa baš u svetoj zemlji u kojoj je rođen sam Isus? Jeruzalem je poznat kao grlena čakra svijeta i kada vidimo Zemlju, našu ranjenu majku – kao jedno kolektivno biće – šta bi značilo to da imamo rat na grlenoj čakri? Upravo sloboda govora i izražavanja je kreativna sila koja najviše smeta onima koji se nadvisuju nad čovječanstvom – kreatorima ovog trulog sistema, onima koji se stoljećima hrane na ratu, ljudskoj bijedi i patnji. Stvar koja najviše prijeti ovom degeneričnom sistemu jalovog konzumerizma je upravo kreacija, a grlena čakra i dar govora su portali kreacije. Ono što znamo o Jeruzalemu je da je u njemu rođen Isus, da je to mjesto u kojemu se na Zemlji prvi put pojavila Kristova svijest.
Kada zavežemo grlo, istina ne može biti izgovorena u kreaciju, što omogućuje sistemu koji je sam sebi jedina svrha – da preživi, a može preživjeti samo kroz jalovi, prazni konzumerizam.

Sada kada gledamo na crnim ekranima horore rata, daleko previše ljudi se hvata za jedan od narativa i na taj način počinje proces u ljudskim srcima, proces dehumanizacije druge strane i relativiziranja ljudskog života – a jednom kad se ta stvar otme kontroli – brat jednog narativa kreće nožem na brata drugog narativa i rijeke krvi počinju teći – ljudska psiha vrlo lako ode u to stanje – u crnu rupu mržnje i osvete koja u sebe uvlači sve pred sobom.

Jednom kad igre smrti počnu – ništa ih više ne može zaustaviti.

Vidjeli smo tu brutalu i divljaštvo u zadnjem stoljeću 2 puta. Naši upravljači jako dobro znaju kako se manipulira ljudskim srcem – i mislima i emocijama – i uvijek nakon manipulacije istima – nakon masovnih krvoprolića – izlaze kao pobjednici čiji ciljevi bivaju ispunjeni.

Isti ti koji su se pobrinuli da ovo izmakne kontroli, prodali su nam narativ pandemije i smrtonosne igle s odgođenim djelovanjem, a potrudili su se i da EU bude naseljena migrantima Muslimanske vjeroispovijesti – koji upravo širom EU gledaju kako se nad Palestincima vrši odmazda i kako im braću i sestre melju u prašinu, a znaju dobro da čelnici svih EU zemalja ovo podržavaju.

Imamo samo jednog neprijatelja, a to je onaj koji kreira sve te crne narative – narative mržnje, osvete, raskomadanih dječjih tijela i neutješnih majki i očeva.