Čini se da protesti Žutih prsluka ne popuštaju, ali lokalni mediji to nisu primijetili. Kako se razvija pokret i kakvi su mu izgledi za budućnost? Danas, više od šest mjeseci od izbijanja spontane pobune protiv liberalne vlade Emmanuela Macrona, možemo izvući neke zaključke.
Pokret Žutih prsluka je pomalo postao nalik nekim političkim protagonistima koji se, svaki put kada najave svoj nestanak, vrate i iznova se bore za vlast. Žuti prsluci su bezbroj puta pokopani. Od statistika u francuskim medijima, te izvješća potkrijepljenih podacima, tablicama i izjavama. Njihovu su likvidaciju uvijek objavljivali samoproglašeni stručnjaci političkog mainstreama. Općenito govoreći, isti oni koji su prorekli pad Bashara Al-Assada za nekoliko tjedana i pobjedu Hillary Clinton na američkim predsjedničkim izborima 2016. godine.
Ali pokret koji mjesecima potresa temelje francuske države još uvijek postoji. Diljem zemlje se svaki tjedan održavaju brojni marševi, skupovi i inicijative. Oni su tu, iako s manje pucanja i sukoba, pokret ne pokazuje znakove izumiranja. Što se zapravo događa?
Francuska nije samo Pariz
Međunarodni i dio francuskih medija su pogriješili kada su se fokusirali samo na događaje u Parizu. Zaboravili su, možda i namjerno, da pokret nije ni krenuo iz glavnog grada, čija populacija ima malo ili ništa sa zahtjevima Žutih prsluka, nego iz regija, iz duboke i zaboravljene Francuske koja je zbog globalizacije izgubila sve. Tamo je počeo protest. Ne u Parizu, nego izvana.
To znači suprotno od onoga što francuske institucije stalno napadaju i da Francuska nije Pariz i Pariz nije Francuska, te da su široke narodne mase u punom revoltu.
Stoga nije slučajno da se velika većina Žutih prsluka sastojala od umirovljenika, nezaposlenih, radnika koji rade na ugovor, malih trgovaca, razvedenih roditelja, svih onih koji pokušavaju povratiti malo dostojanstva koje im je oduzela od naroda otuđena i arogantna sila koja je uzurpirala vlast.
To su “socijalni slučajevi” koje je pomogla stvoriti globalizacija, prema kojima viši i srednji slojevi nemaju nikakvih emocija. Ne vole ni takozvani “socijalisti”, osim kada ih gledaju na raznim filmovima nagrađenim na festivalima, ali ih preziru u slučajnom fizičkom kontaktu. Za “ljevičarsku” elitu, čiji je stjegonoša u Francuskoj Bernard-Henri Levy, to su pijani, grubi i neotesani ljudi, koji “loše pišu”, a njihovi slogani su puni gramatičkih pogreški.
“Kako su jadni i siromašni, a koliko nas samo koštaju”, prva je misao elite kada im se spomenu Žuti prsluci.
Socijalni i politički potres?
Pokret Žutih prsluka je jedinstven u Francuskoj, po svojoj radikalnosti i zbog svoje širine. Deseci tisuća ljudi iz svih društvenih slojeva okupirali su i blokirali nekoliko tjedana, između studenog i siječnja, raskrižja i kružne tokove, naplatne kućice, centri za rafiniranje nafte, spalili su većinu kamera za nadzor brzine u zemlji i mnogo toga.
Odgovor medija, većine političara, sindikata i policije su samo dolili ulje na vatru, sve dok 8. prosinca 2018. helikopter nije preletio Elizejsku palaču, rezidenciju predsjednika Francuske, spreman da evakuira Emmanuela Macrona u slučaju da Žuti prsluci ozbiljno odluče umarširati u palaču, kao što su prethodno obećali.
Napetosti i demonstracije naknadno su doveli do toga da je vlada smatrala prikladnim oživjeti slavne “Cahiers de doléances” iz vremena prije Francuske revolucije u koje su građani upisivali svoje pritužbe. Danas se to učinilo s prijenosnim računalima dostupnim u svakoj općini u koja su građani slobodno mogli izraziti svoje brige i prijedloge, baš kao što je bio slučaj neposredno prije revolucije 1789. godine.
No, Francuska početkom XXI stoljeća nije ista kao krajem XVIII stoljeća i “Cahiers de doléances” su, umjesto da budu alat obnove, poslužile kao vatrogasna mjera. Macron i njegovi suradnici su govorili kako sada imaju problem i rješenje, a alternativa je, kako kažu, “populizam”, to jest “Zlo”. Zar će ijedna inteligentna i poštena osoba glasati za “Zlo”? To neće proći, tvrdili su.
Nakon prikupljanja i analize spomenutih podataka, vlada je potom predložila, bolje rečeno nametnula, Veliku nacionalnu debatu, adekvatno uokvirena i očišćenu od najkompromitirajućih pitanja kao što su imigracija, Europska unija, islamizam i druge tabu teme francuske elite.
Prema riječima gotovo svih promatrača, čitava se debata pretvorila u turneju na kojoj su Emmanuel Macron i njegovi vjernici vodili kampanju za europske izbore u svibnju. Sve to se događalo dok je vlada nastavljala provoditi dosad neviđenu policijsku represiju, osuđenu od strane Ujedinjenih naroda koji su tražili pojašnjenja. Isto su tražili Povjerenica za ljudska prava Vijeća Europe Dunja Mijatović, Europski parlament, Reporteri bez granica koji su osudili 85 slučajeva policijskog nasilje nad novinarima, čak i Amnesty international.
Do danas, točnije do početka svibnja, bilo je 12 smrtnih slučajeva zbog raznih nesreća, oko 9000 uhićenja, 1500 samo 8. prosinca, 2000 kazni, gotovo 400 zatvorskih, a 23 ljudi, uključujući jednog od vođa pokreta, Jerômea Rodrigueza, izgubili su oko od gumenih metaka koje je ispalila policija. Ukupno je bilo više od 4000 ranjenih i 120 internih istraga u policiji.
U izjavi za izjavom, Emmanuel Macron nije uspio smiriti bijes prosvjednika, koji su očvrsnuli u mjesecima sukoba, represija i nejasnih obećanja, zbog čega su postali nespremni za bilo kakav kompromis.
Transformacija pokreta
Nije moguće svesti pokret Žutih prsluka u jednu kategoriju ili jednostavnu uličnu demonstraciju. On je prošao nekoliko faza i tijekom proteklih šest mjeseci se promijenio. Od gotovo tristo tisuća sudionika tijekom prvog vikenda mobilizacije, pokret sada čini oko 40 000 sudionika, koji se svake subote sastaju u različitim gradovima. Blokade cesta i kružnih tokova su nestale, a kolibe na bivšim mjestima okupljanja su napuštene i demontirane od strane policije.
Sada se pokret koncentrirao uglavnom u velikim gradovima, gdje se još uvijek događaju sukobi. Vlada je popustila u nekoliko inicijativa socijalne prirode, kao što su pomoć najsiromašnijima pružanjem obroka, davanje odjeće i osnovnih potrepština. Čini se da je revolucionarni potencijal izblijedio.
Medijska propaganda, nasilje, umor i represija su uvelike pomogli u transformaciji pokreta, koji je od apolitičnog sada orijentiran prema tipičnim zahtjevima moderne zapadne “ljevice”.
Ako je u početku dio medija optužio Žute prsluke da su “populisti”, “ksenofobi” i “ekstremna desnica”, sada ih isti dio optužuje da su “ekstremna ljevica “.
Međutim, pokret je u početku izazvao sumnju, pa čak i prezir u različitim “lijevim krugovima”, ponajprije među ekolozima, koji su pozdravili Macronovu mjeru povećanje poreza na gorivo kao način za financiranje nedosljedne i fantazmagorične “ekološke tranzicije” koju promiče neoliberalna vlada.
Sada na pokret snažno utječu anarhisti, autonomisti, članovi pokreta ZAD, antirasisti i ekolozi. U demonstracijama se, pokraj zastava regija, što je znak stvarne želje Francuza za decentralizacijom, te francuskih zastava, vijore zastave Katalonije, Sirijskog Kurdistana ili Rojave, te Palestine. Primjetan je i masovan dolazak pripadnika “Black Bloka” i takozvanih “punk-skvotera”, koji su u početku bili prisutni u vrlo malom broju. Sada se tijekom demonstracija miris marihuane miješa s mirisom suzavca. U tom smislu je elita transformaciju odradila “vrlo uspješno”.
Ova promjena u sociologiji pokreta je vidljiva i tijekom sastanaka, te u mjesnim sjedištima, gdje se vide plakati protiv rasizma, oni za podršku Palestincima, feminističke parole i pozivi na bojkot lanaca brze hrane.
Kodekse “nove ljevice”, uključujući potpis feministkinja, preuzima veliki broj aktivista. Predložena je i ekološka refleksija, uz različite pokušaje povezivanja ekoloških pokreta, ali s lošim rezultatima. Sada kada je prihvaćen dio zahtjeva Žutih prsluka, kao što je ukidanje povećanja poreza na ugljen i novih pravila za tehničke provjere automobila, pokret pokušava ići dalje, ali se kreće u smjeru u kojem se ne ostvaruju izvorni zahtjevi.
Međutim, ovim skretanjem “ulijevo” se riskira podjela pokreta koji je svoju snagu crpio upravo iz činjenice da nije bio politički orijentiran i stoga je omogućio stvarno jedinstvo Francuza. Na početku, što je danas potpuno nezamislivo, mogli ste susresti monarhističke prosvjednike koji su marširali zajedno s marksistima i protivnicima imigracije, koji su raspravljali unedogled, ali nikada nisu urlali jedni na druge.
Glavni zahtjev svih prosvjednika, bez obzira na njihovu šarolikost, mjesecima je bila mogućnost održavanja referenduma na građansku inicijativu (RIC), kojeg od 2005. predlaže militant radikalne euroskeptične i antiliberalne ljevice Etienne Chouard, koji se priključio Žutim prslucima i inicijativu podigao na nacionalnu razinu. To je bio pokušaj ljudi da ponovno uspostave kontrolu nad francuskom demokracijom. Referendum na inicijativu građana se trebao usredotočiti na četiri temeljne teme: zakonodavstvo i predlaganje zakona, opoziv mandata zastupnika ili čak predsjednika republike, ako ne ispunjava svoju dužnost, ukidanje ili brisanje nekih zakona i ustavotvorne teme koje se tiči promijene Ustava Pete republike.
I dalje se ne odustaje od glavnog zahtjeva, kao ni od borbe protiv utaje poreza, vraćanja posebnog poreza na velika bogatstva (ISF), kojeg je Emmanuel Macron ukinuo kako bi zadovoljio oligarhe koji su ga podržali, potom zahtjev za oporezivanje divova grupe GAFA, dob za mirovinu od 60 godina i minimalna plaća od 1500 eura.
Ostali zahtjevi koji su bili dio popisa prvih 25 tjedana su potpuno nestali, kao što je izlazak Francuske iz Europske unije i NATO pakta.
Žuti prsluci su se u subotu 4. svibnja mobilizirali dvadeset i peti vikend zaredom, samo tri dana nakon velike mobilizacije 1. svibnja, kada su marširali zajedno sa sindikatima i raznim pokretima. Za početak svibnja je bio zakazan tjedan mobilizacije raznih vrsta, kako bi se “proslavile” dvije godine izbora Emmanuela Macrona i ponovno oživio pokret koji polako gubi militante, ali koji, protiv svih očekivanja, traje i dalje. Do kada i do kuda, nemoguće je reći.
poslije ovih prošlotjednih izbora za europski parlament “analitičari” mainstream medija su slavodobitno uzviknuli da su pobijedili “europljani” pred “retrogradnim” snagama desnice. na jednu stranu to što je za tu “retrogradnu” desnicu glasovalo 30% europskog izvornog pučanstva a za te njihove “europljane” glasovali su I oni koji su došli u europu nedavno. ono što oni ne žele primjetiti ili jednostavno nisu u stanju primjetiti je to da je od četiri najveće države europe pobijedila “retrogradna” desnica u tri države a to je u francuskoj, velikoj britaniji I italiji a da je u četvrtoj državi njemačkoj također “retrogradna” desnica ostvarila dobar rezultat. što se tiče francuske macron može sada časno raspisati izbore I izgubiti i povući se dok je vrijeme sa političke scene. naravno on to neće jer on nije došao na vlast kao političar koji se razumije u političke tokove već je doveden. dakle izvjesnije je da će on po nalogu… Čitaj više »
Preraspodjela bogatstva jednog društva iz ruku jednih u ruke drugih, bilo da se radi o preraspodjeli između vladajućih elita (američki građanski rat), ili preraspodjeli iz ruku vladajućih elita u ruke narodnih masa (boljševička revolucija), ne može se izvršiti bez oružanog sukoba najširih razmjera u okviru tog društva. A to znači građanski rat. Jer oni koji ga u svojim rukame drže, neće ga se odreći bez prisile, a upotijrebit će svu silu kojom raspolažu da ga zadrže. Da li će oni koji tu preraspodjelu ratom pokušaju ostvariti u tome uspjeti ili ne – drugo je pitanje. U istoriji postoje primjeri i gdje su uspjeli i gdje nisu, i to zavisi od mnogo, mnogo faktora. Zato, po meni, niti žuti prsluci niti bilo koji drugi pokret, ma kako organizovan i masovan bio, ne može ostvariti krajni cilj (preraspodjelu) bez oružane borbe ili bez prijetnje silom, koju bi oni koji drže bogatstvo, smatrali… Čitaj više »
Sto se tice osjecanja srednjih slojeva prema zutim prslucima, mislim da ih i te kako imaju- srednji slojevi su ti koji podnose najveci teret bijesa i hirova “elite” i globalista. Tu su da rade, placaju poreze onoliko koliko im se kaze, te da zavezu. A svjesni su da su oni slijedeci na redu. Mislim da znate da porez na dohodak placa 40% aktivnih- svi “non imposable ” imaju pravo na sve moguce i nemoguce pomoci, oslobadjanja od poreza, socijalne naknade itd, koje opet ne padaju s neba. Srednji sloj, koji ubrzano nestaje pritisnut je s dvije strane- ogromnin davanjima za one “ispod” te one “iznad” koji se ne ustrucavaju posluziti se u financijama drzave (nakon izglasavanja pogodnog zakona, je li.!) Svaki predsjednik i kompanija imaju poseban dar- svako tromjesecje izmisliti barem jednu novu taksu, porez, prirez i slicno- iz dzepa srednjih slojeva. Oni bogatiji placaju odvjetnike kako bi platili puno… Čitaj više »
Ne vole ni takozvani “socijalisti”, osim kada ih gledaju na raznim filmovima nagrađenim na festivalima, ali ih preziru u slučajnom fizičkom kontaktu. Za “ljevičarsku” elitu, čiji je stjegonoša u Francuskoj Bernard-Henri Levy, to su pijani, grubi i neotesani ljudi, koji “loše pišu”, a njihovi slogani su puni gramatičkih pogreški.-
– ovo je pravo u sridu!!
“… čitava se debata pretvorila u turneju na kojoj su Emmanuel Macron i njegovi vjernici …”
Zaista je točno da su svoje floskule i nebuloze i uvjeravanja o globalizmu, liberalizmu, migrantima, podigli na razinu religijskog uvjeravanja. ‘ Political correctness’ je zamalo – dogma.
“… prihvaćen dio zahtjeva Žutih prsluka, kao što je ukidanje povećanja poreza na ugljen ”
” Vlada je popustila u nekoliko inicijativa socijalne prirode, kao što su pomoć najsiromašnijima pružanjem obroka, davanje odjeće i osnovnih potrepština”
Još nije jasno da je ‘dogorjelo do nokata’? Bilo je jasno i 2014. i 15.
Bravo.
Zaista mislim da bi trebalo ovaj članak povetati s onim o eu od 27., istog autora:
“… europske zemlje moraju nastaviti s internom devalvacijom, odnosno smanjenjem troškova rada, što za radnike znači smanjenje plaća, otkazi i ukidanje stečenih radničkih prava. ”
U članku se napominje da su Nijemci držali plaće niskima, iako je proizvodnost rasla u Njemačkoj, – ovo je glupo: ili u plaće >> povećanje potrošnje, ili u reinvestiranje…dočekaćeš recesiju spreman i bit će blaža…
U, primjerice, Italiji, plaće su također morale nadolje, zbog odnosa prema Njemačkoj…
I ekonomisti su sve to znali, a kao političari nisu? Nikakvog Safety net -a?
E, onda je – namjera.
Mislim da možda stvar nije skrenula krivo, nego je krenula iz suštine: “Omogućiti demokarciju” kakva i treba biti! Ovo su najbitnije stvari za svako društvo koje se misli zvati demokratskim. >>Glavni zahtjev svih prosvjednika, bez obzira na njihovu šarolikost, mjesecima je bila mogućnost održavanja referenduma na građansku inicijativu (RIC), kojeg od 2005. predlaže militant radikalne euroskeptične i antiliberalne ljevice Etienne Chouard, koji se priključio Žutim prslucima i inicijativu podigao na nacionalnu razinu. To je bio pokušaj ljudi da ponovno uspostave kontrolu nad francuskom demokracijom. Referendum na inicijativu građana se trebao usredotočiti na četiri temeljne teme: zakonodavstvo i predlaganje zakona, opoziv mandata zastupnika ili čak predsjednika republike, ako ne ispunjava svoju dužnost, ukidanje ili brisanje nekih zakona i ustavotvorne teme koje se tiči promijene Ustava Pete republike.<< Zašto kod nas nema takvih ključnih inicijativa? Nemam pojma, ali o ovim idejama već pišem par godina i nema nekog velikog zanimanja. Valjda je… Čitaj više »
Rat se vodi . I narod se budi . Samo opušteno !!!
Traje i traje dok ne dotraje. Npr imam i ja staru TV a valja sto da je mijenjam. Ma nevažno ionako brišete.
Služe svrsi
Ja ne znam odakle ideja da je mlada levica lazna.
Stara da. Ako je predstavlja Levy, sta radi, onda boze nas sacuvaj.
Ali mladi… mozda su naivni, mozda su pokupili „levicarenje“ sa libertarijanskih sajtova, ali imaju licne motive da budu levi, da traze leve stvari.
Po svetu su se menjali sistemi sok terapijom dok na zapadu smenom generacija. Mladi na zapadu nemaju vise ni trecinu onoga cega su im imali roditelji. Nemaju gde stanovati, nemaju stalno zaposlenje, bez toga nema kredita, ne mogu se kvalifikovati za srednju klasu… emigriraju.
Imaju sve motive da budu pravi levicari. Zasto ne bi bili onda?
Trenutno likujem jer sam prije dva mjeseca shvatio u kom smjeru sada idu , a drago mi da je autor shvatio isto i pretocio to u dobar clanak.
Veliki plus autoru.
Ovi žuti nemaju jakog i odlučnog političkog vodstva, zato neče postiči ništa. U krajnoj sili, francuske vlasti če jih okarakterizirati kao teroriste i huligane, te prema njima, primerno tome, grubo postupati.
to je očiti znak, da su se sorosčad, antifa i drugi aktivisti duboke države, infiltrirali u pokret “žutih prsluka”. Ma taj pokret nije ni imao šanse. Davno sam rekao; u državi sa 60 i nešto milijuna stanovnika, prosvjeduje njih 40.000, to je ništa. Čak i kada ih je u početku prosvjeda prosvjedovalo 300.000 i to je bilo premalo.
U državi sa 60 i nešto milijuna, bilo bi potrebno najmanje jedno 2 milijuna da iziđe na ulice, pa da Macron i ostala rotšildova ekipa zadrhte, ovako se oni nemaju čega bojati. Oni će naprosto pustiti Žute prsluke da se isrcpe i ispušu.
Pokret zuti prsluha Fr nastavlja se u smijeru generalnog strajka .
Vec danas su u sve luke sluzbenici napravili blokadu slanja exportnog oruzja .
To je jedana iniciativa koja se dogodila u neke glavne luke.
Vecina slucajeva medije ugusavaju
ali akcije nastavljaju .
Za Eu izbore mnoge liste kandidata
nisu bili donesene u biralista i stavljene na raspolagznje biracima .
To bi mogao biti razlog ponistenja izbora u Eu .