Politička korektnost sve kruće oblikuje svijest zapadnog društva. Ljudi su uronjeni u nekakvu virtualnu stvarnost, koja uopće nema točke sjecišta sa stvarnošću. A sve započinje zabranom određenih riječi i fraza. Koje se riječi na liberalnom Zapadu najviše zabranjuju i pod kojim izgovorima?
Sada je teško vjerovati da je politička korektnost započela kao racionalni pothvat za utjecaj na moral. Doista, prije pola stoljeća su londonski stanodavci na prozore stavljali natpise: “Bez djece. Nema pasa. Bez Iraca.” Danas će se za takav natpis stanodavcu odmah sudili, što je apsolutno korektno, jer ako možda ne želite djecu ili pse, Irce morate primiti.
Međutim, proteklih pedesetak godina je politička korektnost doživjela nevjerojatne promjene, pretvarajući se u svojevrsnu inkviziciju s Kafkinim pravilima. Razumijevanje ove logike je često vrlo teško. Predvidjeti koji će se koncept sljedeći put smatrati toksičnim je nemoguće. U međuvremenu, prostor slobodnog govora i slobodne misli se sužava pred našim očima.
Vlasti u američkoj državi New York upravo su izrekle kaznu do 250 000 dolara zbog korištenja riječi “ilegalni” ili “ilegalni migrant”. I to unatoč činjenici da se broj ilegalnih imigranata u gradu New Yorku, prema najnižim procjenama, kreće oko 1,2 milijuna ljudi. Odnosno, ima tih ljudi, ali za njih nema pravnog termina.
Moram se reći sustav novčanih kazni za politički nekorektne riječi postoji već duže vrijeme, ali se uglavnom koristi kao sredstvo odvraćanja. Na primjer, javno izgovaranje riječi „crnčuga” od strane bijelog čovjeka obično se kvalificira kao „zločin motiviran rasnom mržnjom”, ali se obično kažnjava uvjetnom kaznom.
Prije samo nekoliko dana dvije su djevojčice, stare deset i jedanaest godina, uhićene zbog takvog zločina u državi New York. U školskom autobusu posvađale su se s crnim razrednikom. Ne samo što su ga udarale, već su ga nazvale “crnjom”, što su potvrdili i brojni svjedoci. Nakon uhićenja je desetogodišnja školarka optužena je prema administrativnom članku, kao i druga. Najvjerojatnije će sud uvjetno kazniti djevojčice i njihove roditelje.
Komplicira situaciju što riječ crnac ili „crnja” ne mogu izreći samo bijeli Amerikanci. Crni Amerikanci vole ovu riječ i međusobno je koriste sa zadovoljstvom. Tako je u američkoj nogometnoj ligi izbio paradoksalan skandal. Rukovodstvo lige odlučilo je uvesti režim nulte tolerancije u odnosu na riječ “crnja” i tko je izgovori odmah se suspendira iz igre.
Ali u nogometnoj ligi ima puno crnaca. Svi oni su bili uvrijeđeni inicijativom vodstva, vidjevši u tome ugnjetavanje, kulturno nasilje i prikriveni rasizam. Debata oko “crnja” u nogometu se nastavlja. Dok su crni igrači uvrijeđeni, bilo koji bijeli nogometaš riskira da će dobiti otkaz ako bude izgovorio “riječ”, ona koja ne smije biti izgovorena.
Otprilike ista nepredvidiva i oprečna sudska praksa djeluje u europskim zemljama. Pravne kazne za zločine protiv političke korektnosti često izgledaju minimalne, ali javno mnijenje dovršava posao pravde i do kraja uništava „heretike“.
Prije nekoliko godina svi su čuli skandal s modnim dizajnerom Johnom Gallianom. 2011. smatran je najcjenjenijim i najkreativnijim dizajnerom koji je udahnuo novi život domu Dior. Međutim, genij je imao problema s pićem i drogom. Jednom se napio i počeo zujati po pariškom restoranu, uzvikujući neke antisemitske gluposti. Možda bi mu to i prošlo, ali židovski par koji je sjedio za obližnjim stolom pozvao je policiju i dao izjavu.
Prema zakonu, John Galliano je dobio novčanu kaznu do 22 000 eura. Međutim, sud je pokazao humanost i uvjetno ga kaznio s rokom kušnje, ako više ne bude davao antisemitske izjave. No, modnog dizajnera su više kaznili njegovi prijatelji i kolege, zapravo, izopćivši ga iz profesije. Odmah je otpušten iz Diorove kuće, ne gledajući na prošle zasluge. Svi ostali ugovori raskinuti su istog trenutka.
Zvijezde koje je odijevao su davale izjave u kojima su se javno odrekle Galliana. Na kraju je izvanredni modni dizajner završio karijeru kao kreativni direktor parfumerijske mreže L’Etoile, što je ravno propasti za osobu njegova talenta.
Raspon zabranjenih riječi i pojmova raste u skokovima i granicama. Štoviše, upravo nepredvidivost kazne prati kršenje politički korektnog tabua.
Na primjer, u mnogim europskim zemljama poricanje holokausta bi trebalo dovesti do kaznenog progona, zatvora i novčanih kazni. Ali takav se zakon aktivno primjenjuje samo u Njemačkoj. “Baka nacist”, Ursula Haverbek (89), više puta je suđena zbog negiranja holokausta, svaki put je dobivala uvjetne kazne.
No, engleskog biskupa Richarda Williamsona, koji je izrazio slične ideje, njemački sud je u odsustvu osudio na novčanu kaznu, ali je već bio u rodnoj Britaniji i nije ništa platio. Isti zakon se primjenjuje u Austriji. U Španjolskoj je usvojen članak za negiranje holokausta, ali ga je ubrzo ustavni sud zemlje prepoznao kao protivnog pravu na slobodno izražavanje i od tada se zakon ne primjenjuje.
Postoji paradoksalna situacija. S određenom spretnošću možete razbiti sve tabue i nećete biti ništa. U isto vrijeme, svaka neoprezna izjava u bilo kojem trenutku može vam uništiti reputaciju, karijeru i sam život.
Prije godinu dana je u Oregonu pijani lokalni stanovnik počeo vrijeđati vozača poštanskih kamiona FedEx, nazivajući ga „crnjom“ i drugim pogrdnim riječima. Svjedoci su to čuli. Crni vozač izašao je iz automobila i udario politički nekorektnog drznika, koji je pao i ubrzo umro u bolnici. Sudac nije podigao ni optužnicu protiv vozača. Pokazalo se da je nesretni stanovnik Oregon životom platio “ne-riječ”.
Sveučilišta se smatraju žarištima agresivne političke korektnosti. Tamo izbijaju najegzotičniji skandali, a sloboda govora guši se s posebnom okrutnošću. U Americi za korištenje riječi „crnčuga” na sjednicama redovito razapinju nastavnike povijesti i književnosti, koji jednostavno moraju koristiti „ne-riječ” kako bi opisali studentima primjere rasne diskriminacije. Profesori postaju žrtve bojkota i studentske agresije i zbog bilo kakve nevine šale ili metafore u kojoj vječno potlačene manjine rado vide uvredljiv podtekst.
Sveučilišta izdaju sofisticirane upute za sprečavanje takvih skandala. Na primjer, riječ “Amerikanac” je proglašena kao “problematična” na Sveučilištu u New Hampshireu, a umjesto toga se preporučuje izraz “građanin” ili “stanovnik Sjedinjenih Država”.
Mama i tata
Riječi “majčinstvo” i “očinstvo” se ne preporučuju, jer daju „rodni prizvuk“ aseksualnoj aktivnosti kao što je roditeljstvo. Riječ “crno”, u svim značenjima, dopušteno je upotrebljavati crnim učenicima, ali je zabranjeno bijelcima.
Od 2015. godine Sveučilište u Michiganu, na temelju bespovratnih sredstava državnog proračuna, odvraćali je studente da kažu: “Želim umrijeti”, jer to može uvrijediti ljude sa suicidnim sklonostima. Metaforički izraz “Ovaj me siluje” je također zabranjen, jer u blizini može biti žrtava seksualnog nasilja.
Jasno je da se studenti pretvaraju u političke korektne osobe ne zato što to žele, već čak stvaraju izraze kojima bojkotiraju ju ove prakse. To je obično generacijski sukob. Obično stariji profesor jednostavno ne razumije zašto ga iznenada bojkotiraju zbog nevine fraze poput „trebali bismo biti bjelji od bijelih“ ili „bio je kišni dan za sve nas“. No, za mlade su takvi skandali jedini način da na neki način privuku pažnju javnosti i da se barem nekako popnu na ljestvici karijere. Učenje nastavnika novi je društveni elevator u situaciji kada tradicionalna socijalna dizala za ljude s diplomama više ne funkcioniraju
Tužna stvar je što maturanti na sveučilištu istu maniju političke korektnosti sa sobom vuku u odraslu dob. Jezik se pretvara iz sredstva komunikacije u sredstvo denuncijacija i „pogubljenja“. Osim toga, brišu se čitave skupine iz mentalnog sklopa ljudi, što lingvisti i oni koji znaju moć živog jezika dobro znaju. Kasnije velike novčane kazne uopće neće biti potrebne.
Nepredvidivost sustava djeluje puno bolje, jer svatko živi u ozračju opresivnog straha da će reći nešto krivo i ljude se prisiljava da samo sebi budu cenzori.
Za to su meke mjere čak i bolje od oštrih zakona. U Njemačkoj, zemlji koja je lider po stopi rasta svih vrsta ideoloških tabua, svake godine neki anonimni stručnjaci proglase „ne-riječ“ godine. Njena uporaba čak i nije kažnjivo djelo, ali vas definitivno isključuje iz kruga ljudi koji će vam se približiti i biti vam prijatelji.
Na primjer, usred niza ubojstava u turskim zalogajnicama, koje je činila neonacistička „Banda kebab“, inače povezana s tajnim službama, Nijemci su se posegnuli za tim izrazom, ali je termin “Banda kebab” odmah zabranjen.
U jeku histerije s pokretom MeToo, kritičari ovog pokreta žalili su se na žene koje su se predstavljale kao žrtve kako bi unovčile svoju navodnu „patnju“. Izraz “glumiti žrtvu” je izbrisan od strane “stručnjaka”.
U prošlom članku smo doslovno citirali tekst ruske novinarke uhićene u Teheranu u kojem u množini koristi riječ „peder“. Kako je ova riječ izbačena iz upotrebe, iako se u nas ne koristi za seksualno opredjeljenje, nego kao opis karakterne osobine, lako se sjetiti. To nije jedini slučaj i nepotrebno je nabrajati ostale. Oduzelo bi nam previše vremena.
Svake godine je riječi koje se brišu iz kulturnog života sve više, a prostor slobodne misli na Zapadu smanjuje se poput Balzacove „shagreen kože“.
Sloboda govora postoji ili ne postoji. Država za sebe prisvaja pravo regulirati pitanje te slobode. Regulirana sloboda znači odsustvo slobode. Govor može biti uvredljiv, može biti namjerno nanošenje štete drugomu, ali zato postoji sud, neka on utvrđuje štetnost, kaznu, odštetu.
Ovo što se danas događa na Zapadu jest fašizacija društveng poretka.
Jednom kad se krene u arbitriranje oko prihvatljivosti ovog ili onog govora, onda je otvorena pandorina kutija. Ovisno o ideološkoj profilaciji vlasti jednom će kriminogeni govor biti onaj o crncima, drugog puta onaj o pederima, trećeg puta o premijeru, predsjedniku.
I ne, nije nekorektno staviti oglas Bez djece, bez pasa, bez Iraca. Netko iznajmljuje svoju imovinu i njegova je stvar komu će i hoće li iznajmiti. I njegov problem ako društvo to sankcionira izopćavanjem. To je pravo društva, ali ne i države.
Ukidanjem slobode govora nastoji se ubit i slobodna volja pojedinca, a to sve se radi pod krinkom “sloboda”, “prava manjina” bilo kakvih vrsta i porjekla. . . .
Pa ni ovi portal nije cijepljen protiv nametanja političke korektnosti i tabu tema.
Zna se što je lažna “politička korektnost” i ludilo, ovdje ima nekih primjera, a što su izjave koje nemaju opravdanje da se kriju iza slobode govora.
Zanimljivo je iz suvremene perspektive militantne političke korektnosti razmisliti o poznatoj Freudovoj rečenici: “Prvi čovjek koji je izrekao uvredu umjesto da je bacio kamen, bio je osnivač civilizacije.”
Maštanje i kritičko razmišljanje su usko povezani (proporcionalni) sa jezikom tj fondom riči kojima se barata. Zato i je proguran novogovor, retardirani jezik pun kratica. Zato i politička korektnost gazi sve većim stopama, suzbija jezik tj količinu riči koje se upotrebljava a samim time se suzbija i mašta tj kritičko razmišljanje. Mislim dakle jesam! Koliko nas nije?
Gde nema slobode govora, ima slobode oružja.
Navest ću par primjera iako mislim da će morati čekati validaciju. Nigger ili Nigga u slengu često koriste američki Crnci iz neke svoje zajebancije. Najapsurdnije od svega je što postoji u Africi rijeka Niger, države Niger i NIgerija i to nije rasizam niti je uvredljivo. Očito je porijeklo tih imena od španjolskih i portugalskih izraza za crnu boju (negro). Kako je počelo i rijeka i države će morati mjenjati imena. Od silne političke korektnosti prosječan afroamerikanac ima sve manje mogućnosti za pristojan život. Imamo i kod nas primjere sa Cigan i Rom. Ja sam u školu išao sa Ciganima i to nije bila nikakva uvreda. Igrali smo nogomet, košarku i razmjenjivali stripove. Jednom sam pitao Šabana koji je bio dobar sa mojim starim i često su cugali u birtiji da mi objasni razliku i on je rekao ovako: Ti meni slobodno kažeš da sam Cigan jer vi tako nas zovete… Čitaj više »
Oni koji su nametnuli političku korektnod nisi ny najmanje korektni to je doseglo sulude razmjere a cilj je ukinuti slobodu izražavanja.
Politička korektnost je politika koja ne dopušta političku opoziciju. Naravno da ista ubija, i to nezamislivim zločinima. Politička korektnost u Europi primjerice ubija opstojnosti arapskih republika i socijalnih uređenja a u Americi je već poprimila neoboljševičke razmjere. Zbog američke agresivne političke korektnosti čak postoje države sa zemljopisnim prefiksima, kao naprimjer Sjeverna Koreja, Južni Sudan, Sjeverna Makedonija, što je zapravo nezamislivo narodima koji tamo žive.
A što to uopče znači “politički nekorektan govor” doli novoizmišljenih i ničim definiranih zabrana.
Govor i poticanje na mržnju bilo kojeg oblika su zabranjeni u svim civiliziranim drustvima.
Tor za ljude
Politička korektnost i govor mržnje pojavili su se niotkuda – nema ih u “pravima čoveka”, nisu ustavna kategorija, niti su sankcionisane zakonima, tj.sad se već neki zakoni pozivaju na njih, ali ih nijedan nije opisao. Oni su zgodno rastegljivi, prema prilici i potrebi jačeg – koji vlada, da vlada i dalje bez puno glavobolje za sebe, a više za onoga ko bi da kaže “ovo je ropstvo!” Ova dva termina su sredstvo TIRANIJE!
Ja se sječam kakvu frku je neka Afroamerikanka napravila kad je vidjela, da postoje bonboni “Negro”, koje proizvodi firma Pionir, ne znajuči da je mišljen time dimnjačar odnosno odžačar. Jednom sam pričao sa nekom Amerikankom i u šali joj kažem, da sam ja po porijeklu “Slav” and not a “slave” i ona kaže kako bi to bio dobar poster, recimo muškarac sjedi za stolom i pije kavu a dolje piše “Slav not slave”, a onda kaže da bi u Americi takav poster bio uklonjen, a kažnjeni bi bili svi po redu (onaj koji je to napravio, onaj koji je takav poster štampao, onaj koji je na posteru i onaj koji je takav poster okačio). I na kraju onako malo za foru, koliko samo puta bi ja trebao biti uvrijeđen i optuživati političke nekorektnosti svakog iz ex-YU, koji mi zbog mojeg porijekla kaže “Janez”:).