Čelnik američke nacionalne obavještajne službe Dan Coats je 6. ožujka pročitao svoje izvješće u Senatu. Ključni dijelovi ovog dokumenta su da će Rusija i Kina u nekim regijama svijeta pokušati potkopati američki utjecaj političkim i ekonomskim metodama. Kibernetička oružja Kine, Rusije, Irana i Sjeverne Koreje će se poboljšati. Rusija je spremna provesti velike kibernetičke napade protiv Ukrajine koji mogu biti usmjereni na uništavanje njenog energetskog sustava i infrastrukture. Rusija je razvila novi projektil čija upotreba pruža “značajne vojne prednosti” ruskoj vojsci.
Dugoročno, Rusija i Kina mogu predstavljati globalnu prijetnju interesima Sjedinjenih Država i zemlja će se moći nositi samo s regionalnim prijetnjama. Rusija će utjecati na Sjedinjene Države putem medija i svojih “agenata utjecaja“. Kina i Rusija će povećati broj svojih satelita u svemiru, te poboljšati metode za neutralizaciju drugih satelita koje mogu primijeniti u slučaju velikog sukoba. Iste zemlje rade na obećavajućim sustavima oružja s ciljem anuliranja tehnološke superiornosti Sjedinjenih Država.
Opskrba Irana sustavima S-300 je Teheranu osigurala najnapredniju zračnu obranu u regiji, dok Teheran nastavlja raditi na razvoju balističkog projektila dometa do 2000 kilometara. Rusija i Iran su ostvarili “odlučujuće promjene” u korist “sirijskog režima” i za dugo vremena su se konsolidirali u toj zemlji. Rat će se nastaviti barem do kraja 2018. godine, ali “pobunjenicima” nedostaje snage i resursa za svrgavanje vlade.
Od Bashara Al-Assada su ne očekuju značajni ustupci u pregovorima s oporbom. Rusija i Iran namjeravaju dugo ostati u Siriji, jačaju vojne baze i paralelno sklapaju ugovore za obnovu plinske i naftne infrastrukture.
Kurdski separatizam bit će potisnut zajedničkim naporima Irana, Rusije i Turske. Rusija i Iran se vjerojatno pripremaju za sudjelovanje u obnovi gospodarstva Sirije U prvoj fazi ovdje treba najmanje 100 milijardi dolara, a sirijska vlada računa na subvencije iz Irana i Rusije.
Nakon izbora ruskog predsjednika, metode upravljanja unutar zemlje bit će još “više autoritarne”, a vanjska će politika biti usmjerena na povećanje vojnog i političkog prestiža i potkopavanje utjecaja Sjedinjenih Država i NATO pakta. Rusija će djelovati u Euroaziji agresivnije i cilj joj je uništenje američkih saveza i prijelaz u pravi multipolarni svijet. Dio operacija protiv toga se može provesti kroz “hibridni rat”.
Rusija ima problema s gospodarskim rastom i njegovim usporavanjem, ali to neće imati utjecaja na vanjsku politiku Moskve. Intenzivnim razvojem nuklearnog i konvencionalnog oružja Rusija nastoji uravnotežiti percepciju svoje “vojne inferiornosti” u odnosu na SAD.
Za Ukrajinu je veliki rizik unutarnja nestabilnost, ali ruske aktivnosti u Donbasu 2018. nisu vjerojatne. Ukrajina 2018. godine nije sama sposobna osigurati nadzor nad područjima Donjecke i Luganske Narodne Republike.
Rusija će pokušati proširiti svoj utjecaj na području bivšeg Sovjetskog Saveza. Bjelorusija se koristi kao tampon zona između Rusije i NATO pakta. Predsjednik Lukašenko će se držati svoje uobičajene strategije i neće kvariti odnose s Rusijom, a na drugoj strani će poboljšavati odnose s Europskom unijom. Rusija nastoji smiriti sukob oko Nagorno-Karabaha, gdje Azerbajdžan vojne operacije može pokrenuti već 2018. godine.
U središnjoj Aziji će Rusija pokušati smanjiti utjecaj Sjedinjenih Država i jačati svoj utjecaj kroz vojnu, političku i gospodarsku suradnju. Kina je također zainteresirana za stabilnost srednjoazijske regije. U Pridnjestrovlju se ne očekuje nikakav napredak.
Čitajući u drugom ključu, izvješće američkih obavještajnih službi posredno ukazuje na glavne američke interese, a to je slaba ekonomija Rusije, pasivnost Moskve u Donbasu, destabilizacija u središnjoj Aziji, stabilnost ostatka Ukrajine, pogoršanje sukoba između Azerbajdžana i Armenije, eliminaciju Pridnjestrovlja, borbu protiv “Assadovog režima”, jaz između Rusije i Bjelorusije na Rusija uz korištenje Europske unije i tako dalje.
Najveća zabrinutost su tehnološka postignuća i opća modernizacija ruskih oružja. Nakon što riješe ovaj problem, SAD će savršeno znati što sljedeće činiti.
Sukob između Sjedinjenih Država i NATO pakta protiv Rusije je 2018. godine ušao je u novu, još akutniju fazu. Politika se praktično vodi na granici oružanog sukoba, a američka administracija pokazuje odlučnost i agresivnost.
To je pokušaj prisiljavanja na kapitulaciju nevojnim sredstvima, nego stvarnim stvaranjem povoljnih uvjeta s gledišta, iako još uvijek lokalnih, vojnih operacija. Sirija je nešto poput Vijetnama, samo Rusija nije u koaliciji s Kinom, već s Iranom, i oko nekih pitanja s Turskom.
Turska želi ravnotežu svojih interesa među različitim akterima. Kina se obično drži po strani, iako je gledaju kao nominalnog saveznika Rusije, a na drugoj strani je glavni trgovinski partner Sjedinjenih Država.
Washington je i službeno imenovao svoje protivnike. To su Rusija, Sjeverna Koreja, Iran i Kina. Zašto Rusija i dalje podupire američko gospodarstvo pod režimom sankcija i svakodnevnih napada je pitanje svih pitanja? Očito je da se američka administracija poput buldožera i dalje napada Rusiju u raznim područjima, bez obzira na stav Moskve. Američko vodstvo napada iz “kritičkih kutovima” i unutar strategije zastrašivanja i suzbijanja. Ovo su dokazi pokušaja konsolidacije unipolarnog svijeta i pritisak će se dodatno povećavati.
Na “raskrižju” u Siriji Rusija mora sklopiti jasne saveze, vrijeme je da ljudima u Donbasu počne izdavati ruske putovnice, onima koji to žele, naravno, baš kao što je to bilo u Južnoj Osetiji. Pokušaj ulaska u takozvanih “međunarodnih mirovnih snaga” treba neutralizirati uvođenjem ruskog mirovnog kontingenta, kao na primjer u Pridnjestrovlju.
Važno je razumjeti glavnu stvar, da su politički ustupci besmislene, jer suprotna strana nikada neće poštovati nijedan dogovor.
Danas instruktori NATO pakta poučavaju Ukrajince kako zauzeti i povratiti Donjeck, a sutra će ih poučavati kako zauzeti Krim i tako dalje. U tim uvjetima su svi pregovori beznačajni, jer suprotna strana već dugo nije ni svjesna posljedica svojih postupaka. Ali koje su konkretne krivnje Rusa? Samo zato što su živi. Vladimir Putin, Sergej Lavrov i Sergej Šojgu nemaju posla sa “zapadnim partnerima“, nego ljudima koji pate od progresivne megalomanije od koje su oboljeli u procesu izgradnje “unipolarnog svijeta“.
Sve rečeno,a u naslovu je “točka na i”.
Politički ustupci Moskve su besmisleni – SAD i NATO nikada neće poštovati dogovore- Rusija je pokazala da joj je to itekako jasno samim time sto jos postoji.
Prije 40 i više godina USA je plašila ostatak svijeta novom crvenom prijetnjom i komunizmom koji će oteti “višak” imovine i zabraniti aktivno ispoljavanje vjerskih osjećanja osobama koji to žele.
Ali to vrijeme je prošlo, sad se ne može pričati o “crvenom medvjedu”…tako da je ovo borba različitih koncepata istog uređenja. Zbog tog se islamski svijet koji je bio glavno oružje za rušenje komunizma ne može koristit. To je i Chomski u jednom od svojih poslednjih radova jasno objasnio.
Time USA gubi strateški bitan Srednji istok, kao i sjevernu Afriku koja bježi od revolucija sličnih onim u Libiji pravo u ruke Rusiji.
Bla, bla, bla….Na zapadu ništra novo.
Amerikanci imaju jedan isti template već 50-ak godina i isključivo njega uporabljaju.
Šteta prostora u medijima za ovakve gluposti
Sa psihopatima je nemoguć bilo koji sporazum
Firma zvana USA je u kreditima do grla… Njima nema nazad… Sistem kojim su sve to gurali se raspada i polako ih primice bankrotu…
Tezak je to udarac njima i skoro pa je nemoguce da to sve prodje bez rata… Nazalost..
Cak i da se ne zeli rat mastodont kao usa kad krene da tone neminovno ce povuci na dno veliki dio planete i sigurno izazvati ekonomski tsunami koji opet moze dovesti do strasnih problema…
Amerikanci se nemogu pomiriti sa cinjenicom da se blizi kraj njihovog tlacenja covecanstva. Umesto histerije i ludila, bilo bi im pametnije da prihvate stvarnost i uspostave ravnopravne i prijateljske odnose sa drugim drzavama . Medjutim, oni se ne mogu osloboditi opsesije da budu gospodar sveta . Bolesnici.
“Važno je razumjeti glavnu stvar, da su politički ustupci besmislene, jer suprotna strana nikada neće poštovati nijedan dogovor” A Rusija ipak pravi kompromise – da li to znači da su Putin i ekipa imbecili? – Hiljada godina ranije je jedan pametan čovek (otprilike) rekao: “Nemoj izbegavati da se predstaviš slabim (u ovom slučaju ne agresivnim) ako je to deo tvoje strategije”. Uporno pokušavam da prikažem važnost borbe za naklonost javnog mnenja – borbe čiju važnost Moskva odlično zna. Da li je Rusija u stanju da se odbrani od SAD? Verovatno ne bi uspela da okupira SAD ali da može da se odbrani je vrlo izvesno (neću da kažem sigurno jer nemam predstavu šta sve SAD od oružja ima). Danas malo znamo šta se događalo pred WWI jer je komunikacija tog doba neuporedivo siromašnija u odnosu na danas ali zato da danas počne WWIII toliko je informacija od vesti na MSM… Čitaj više »
Rusi i kinezi štosa radi mogli bi predložiti amerikanca da ih primi u NATO. Naravno da amerikanci nebi na to pristali jer oni ne poznaju način funkcioniranja bez neprijatelja. Ako neprijatelji objektivno ne postoje oni će ih napraviti.
Izvrstan komentar, hvala
Za one koji znaju Engleski: https://www.express.co.uk/news/world/931695/Baba-vanga-russia-prediction-Russia-world-war-3-putin
Sve je to uredu, što je Babić napisao, ali ipak, ja ostajem pri svom stavu, kritike na račun Rusije, prije svega ove 2 stvari:
1)- Erdogan je kripto-hazar, igrač Izreala i SAD-a i ja sa njim nikad ne bi pravio strateške saveze, Sa zmijom se ne prave savezi, Rusiji to neće donijeti nikakve koristi
2)- Rusija za moje pojmove igra previše mlako i dok god Rusija prihvata pravila igre, koje stvaraju SAD i Izrael, neće značajano naštetiti cionističkoj bandi u objema državama. Rusija mora shvatiti da je u ratu, i mora igrati ofenzivno i prljavo. Sa ovim bnaditima se ne može pristojno.