Poljaci “izgubili” novac njemačke obavještajne službe za bjelorusku oporbu

Prvorazredni skandal koji je nedavno izbio u Poljskoj još jednom jasno pokazuje mehanizme funkcioniranja takozvane “demokratske opozicije” u zemljama koje su odlučile ići svojim putem i ne žele slušati zapovijedi i savjete o “univerzalnim vrijednostima Zapada”.

Naime, otkriveno je da se njemačka tajna služba za slanje novca bjeloruskoj “proeuropskoj oporbi”, koristila poljskim obavještajcima, koji su iskoristili priliku i ukrali pola milijuna, što je za poljske prilike prilično unosna “zarada”.

Prije dvije godine, nakon što je na vlast u Poljskoj došla konzervativna stranka “Pravo i pravda“, počeo je obračun s njihovim prethodnicima. Prije svega, sumnja i nezadovoljstvo novih vlasti su pogodili sve aspekte odnosa između Rusije i Poljske, iako je i prethodnih godina bilo teško govoriti o značajnijim uspjesima na ovom području.

No, histerična potraga za neprijateljima i izdajnicima je klupko odmotala do poljskih tajnih službi. Tužiteljstvo je, na primjer, pokrenulo istragu koja je trebala otkriti pozadinu suradnje između poljske Vojne kontraobavještajne službe i ruske Federalne službe sigurnosti. Kontakti i suradnja između dvije službe su počeli odmah nakon katastrofe u Smolensku 10. travnja 2010. godine, kada je poginulo 96 članova službenog poljskog izaslanstva, na čelu s predsjednikom Lechom Kaczynskim.

Iako je tadašnji premijer Donald Tusk, danas predsjednik Vijeća Europe, 2011. pristao na partnerstvo, a formalni sporazum je potpisan 2013. godine, članak Kaznenog zakona prema kojem se vodi istraga zvuči zlokobno: “Suradnja s obavještajnim službama strane zemlje bez potrebnih suglasnosti premijera”.

I dok je poljsko tužiteljstvo Tuska u Bruxellesu pozvalo na ispitivanje kao svjedoka u ovom slučaju, nitko u Poljskoj nije tajio da ga nova vlada želi vidjeti u ćeliji i da vladajuća stranka želi na taj način želi uništiti političku karijeru Tuska.

Istovremeno, antiruska fobija je dovela do istrage ne samo u obavještajnim agencijama, koje su doživjele pravi potres, ali i do istrage drugog javnog tužitelja, ovaj put u potrazi za izdajnicima među obavještajcima “koji su radili za Moskvu”.

Iz očiglednih razloga je istraga potpuno tajna, ali je u javnost procurio jedan važan detalj, koji poljske obavještajne službe povezuje s uplitanjem u unutarnje poslove susjednih zemalja, posebno u Bjelorusiji.

Prije svega, potvrđena je činjenica da Zapad pomaže i aktivno financira “demokratsku opoziciju” u ovoj Bjelorusiji, ali to čini tajno, ilegalno i preko svojih tajnih službi.

Toga je vodstvo Bjelorusije, naravno, svjesno.

Ministar vanjskih poslova u Minsku, Vladimir Makei, jednom prilikom je za češki list Lidovky rekao: “U našoj zemlji   biti opozicija je postala profesija, jer se iz europskih zemalja dobivaju određene svote novca za nešto što bi se trebala zvati opozicija.”

Ali ovaj put, nakon skandaloznog curenja informacija iz poljske istrage, mehanizam takvih operacija je otkriven gotovo u potpunosti.

Pokazalo se da je njemačka Savezna obavještajna služba (BND) uz posredovanje poljske obavještajne službe slala milijune eura u Bjelorusiju. Poljski časnici su glumili poduzetnike i novinare i igrali ulogu kurira.

Kad su Nijemci od svojih bjeloruskih “partnera” počeli primati proturječne informacije o količinama novca koji je uspio prijeći preko granice, proveli su temeljitu provjeru.

Ispalo je da na putu, tijekom prijenosa novca od strane poljskih obavještajaca, “nestalo” 500 tisuća eura. Na zahtjev njemačke strane Poljaci nisu mogli dati nikakav razuman odgovor. Rekli su “kako je očito da je netko iskoristio priliku da ukrade novac”.

Ali ovo nije kraj kompromitirajućih aktivnosti poljske obavještajne službe. Još veći skandal je da su Poljaci, što je presedan u suradnji sigurnosnih službi NATO saveznika, objavili brojne osobne podatke jednog od protagonista akcije “Njemački novac za bjeloruske demokrate”. Časnik je bio veza u poljsko-njemačkom špijunskom skandalu, iako to nije utjecalo na njegovu službu. Kako bi ga sakrili, postao je savjetnik u poljskoj diplomatskoj misiji u jednoj od zemalja koja teži članstvu u Europskoj uniji.

Ovaj skandal je razotkrio službenu intervenciju Varšavi u unutarnje poslove susjedne države, što bi trebalo dovesti do ozbiljne javne rasprave i preispitati najviše instance vlasti. Međutim, nikakvih posljedica nije bilo.

Masovni mediji, koji je nova poljska vlada počela kontrolirati, brzo su ovaj slučaj prikrili temama važnijim za aktualnu vlast, iz Varšave za EADaily piše Alexander Storm.

Novac je iz Njemačke i Poljske kovčezima stizao u Bjelorusiju

Međutim ova vijest i nije posebno iznenađenje, osim što je razotkrivena u unutarnjem obračunu proeuropske i nacionalne političke poljske elite.

Kada je 2011. suočavanje između vodstva Bjelorusije i Europske unije postajalo sve agresivnije, obavještajci  Poljske i Njemačke su novac za neprijatelje Lukašenka u Bjelorusiju doslovno nosili u kovčezima.

List Sovjetska Bjelorusija, glasilo uprave Aleksandra Lukašenka, optužio je obavještajne službe Poljske i Njemačke za organizaciju nemira u Minsku nakon predsjedničkih izbora 2010. Tada je bjeloruski list objavio dokumente koji potvrđuju umiješanost dviju europskih zemalja u postizborne nerede.

Novine su također optužile veleposlanike brojnih zemalja EU za pružanje podrške zagovornicima smjene vlasti u Minsku.

“Neki veleposlanici zemalja Europske unije doslovno su preuzeli dužnost instruktora za one koji su silom trebali promijeniti vlast u Bjelorusiji”, navodi se u članku.

Poljska i Njemačka su zajedno isplanirale i organizirale kampanju “Reci istinu!” i podržale Lukašenkove neprijatelje. Ova organizacija je trebala postati “nova oporbena sila” sposobna promijeniti vlast u zemlji, što se na kraju nije dogodilo.

“Pod krinkom ljubaznih osmijeha i uvjeravanjima o korektnosti su u Minsk dolazili doslovno koferi sa stotinama tisuća dolara. Htjeli su ojačati snage sposobne za svrgavanje Lukašenka, a čelnici takozvane oporbe su pozivani u niz zemalja članica EU i Washington, gdje su ih ohrabrivali, govorili im da su revolucionari i jamčili im izravnu političku, moralnu i financijsku potporu”, piše bjeloruski list.

Prema pisanju lista, u vrijeme kada su tadašnji poljski ministar vanjskih poslova Radosław Sikorski i bivši njemački ministar vanjskih poslova Guido Westerwelle posjetili Minsk i “službeno uvjerili vladu Bjelorusije u iskrene želje da pomognu razvoju demokracije u zemlji, dužnosnici iz nekoliko veleposlanstava su igrao ulogu negativaca”.

Prema novinama, Poljska i Njemačka su s “oporbom” dogovorili dva glavna plana nemira za preuzimanje vlasti 19. prosinca 2010. Međutim, oba su propala, kao i dio novca kojeg su Nijemci preko svojih poljskih kolega slali u Bjelorusiju.