Poljska slavi ulazak Makedonije u NATO: „To je znak da nismo pokleknuli pred Rusijom“

Pristupanje Sjeverne Makedonije u NATO vrlo je važno iz strateških razloga, siguran je poljski stručnjak Wojciech Lorenz. U razgovoru za Poljski Radio Lorenz objašnjava da je proširenje NATO pakta signal da savez nije pokleknuo pod pritiskom Rusije, koja pokušava zastrašiti sve zemlje članice agresijom na neke od njih i organiziranjem provokativnih vježbi.

Vrlo zanimljiv je termin u kojem poljski „stručnjak“ daje ovakvu izjavu, obzirom da od početka godine traje veliko premještanje američke vojske iz SAD-a u Europu, koje bi trebale na ruskim granicama 27. travnja započeti borbeni dio najvećih NATO vježbi u proteklih 25 godina, „Defender Europe 20“, koje su zbog epidemije koronavirusa u Europi 16. ožujka morale biti „revidirane“ i po veličini i opsegu. Međutim, vježbe nisu otkazane, iako tek treba vidjeti koji će se dio održati i na kojim područjima istočnog krila NATO pakta. Ovaj „mali detalj“, vjerojatno od radosti zbog ulaska Sjeverne Makedonije u savez, Wojciech Lorenz je potpuno zanemario.

„Pristupanje Sjeverne Makedonije NATO-u prije svega ima veliku političku važnost. Ovo je strateški signal da NATO nije popustio pod pritiskom Rusije, koja agresijom na Gruziju, Ukrajinu ili organizacijom provokativnih vježbi pokušava zastrašiti države članice i zaustaviti daljnje širenje saveza”, rekao je u intervjuu za Poljski Radio Wojciech Lorenz s Poljskog instituta za međunarodne poslove.

Analitičar je podsjetio da je Rusija napala Gruziju 2008., potom 2014. istočnu Ukrajinu i da je „anektirala“ Krim, navodno „kršeći zakone i načela svjetskog poretka“.

“U ovoj situaciji je ulazak Sjeverne Makedonije signal da su Sjedinjene Države spremne podržati europski sigurnosni sustav širenjem kolektivnih garancija zaštite na druge europske zemlje, što je od velikog značaja”, rekao je stručnjak iz Poljskog instituta za međunarodne poslove.

Objasnio je da je pristup Sjeverne Makedonije NATO paktu vrlo važan i iz strateških razloga, ne samo u smislu pružanja sigurnosnih jamstava u regiji jugoistočne Europe i šire.

„Kad pogledamo kartu, vidimo da na Balkanu, kao u zagonetkama, ima sve manje praznog prostora. Slijedom toga, u južnoj Europi bit će lakše provesti kolektivnu operaciju obrane”, objašnjava Wojciech Lorenz.

“Pristupanje još jedne balkanske države NATO-u doprinosi političkoj stabilnosti u regiji koja bi mogla negativno utjecati na sigurnost cijele Europe, što svjedoče, primjerice, ratovi iz ’90-ih”, dodaje poljski stručnjak.

U praktičnom smislu, kao što napominje  Wojciech Lorenz, Sjeverna Makedonija nema značajan vojni potencijal i priznaje da NATO nikada nije ni bio samo obrambeni savez.

“Ali NATO nikad nije bio samo obrambeni savez, već je to, prije svega, politička organizacija. NATO uključuje, na primjer, Island, koji uopće nema oružane snage, ili Luksemburg, koji ima vrlo ograničene mogućnosti”, dodaje poljski analitičar.

Predsjednik Poljske Andrzej Duda izrazio je zadovoljstvo pristupanjem Sjeverne Makedonije NATO paktu.

„Ovo je teško vrijeme za svijet, ali transatlantska obitelj raste” ,  naglasio je poljski predsjednik.

Poljsko ministarstvo vanjskih poslova je reklo da je ulazak Skopja u NATO „dokaz održivosti politike otvorenih vrata Sjevernoatlantskog saveza i pozitivan signal za sve one zemlje koje se žele pridružiti organizaciji“, rezimira Poljski Radio.

U komentaru vrijedi napomenuti da Rusija je svojim prisustvom u Pridnjestrovlju, ujedinjenjem s Krimom i vojnom kampanjom 2008. u Gruziji, za koju je međunarodna zajednica priznala da je Moskva intervenirala kako bi zaštitila civile i tamo raspoređene mirovne snage zbog napada gruzijske vojske po nalogu tadašnjeg predsjednika Saakašvilija, Ukrajinu, Moldaviju i Gruziju dovela u situaciju da, ako žele ući u NATO, po nalogu sjedišta saveza u Bruxellesu moraju ili povratiti teritorijalni integritet ili bi to bilo moguće jedino odricanjem dijela teritorija, što nijedna od tri zemlje ne želi učiniti.

Najbolji primjer koji argumentira tvrdnju da Ukrajina i Moldavija neće  ući u NATO, čak ni Srbija s neriješenim pitanjem granica, iako nije ni izrazila namjeru za ulazak u NATO, je slučaj Gruzije. Ta je zemlja ogledan primjer taktike Kremlja, koji je svojim aktivnostima na Krimu, ranije u Pridnjestrovlju, Južnoj Osetiji i Abhaziji stratezima NATO saveza postavilo nepremostivu prepreku. U ovim okolnostima u sjedištu NATO saveza u Bruxellesu nitko nema odgovor kako Gruziju, Moldaviju i Ukrajinu primiti kao punopravne članice, a istog trenutka po članku 5.Sjevernoatlantskog ugovora ne ući u rat s Ruskom Federacijom.

„Potpisnice smatraju da se oružani napad na jednu ili više njih treba smatrati napadom na sve njih i zato se slažu da će u slučaju takvog oružanog napada svaka od njih pomoći potpisnici ili potpisnicama koje su napadnute, poduzimajući odmah, same i u skladu s drugim potpisnicama, korake koji se smatraju potrebnima, uključujući uporabu oružane sile, da bi povratile i održale sigurnost Sjevernoatlantskog područja“, između ostalog stoji u famoznom članku 5., koji također kaže „kako se svaki takav oružani napad i mjere poduzete kao rezultat tog napada moraju se odmah prijaviti Vijeću sigurnosti i moraju se zaustaviti kada Vijeće sigurnosti poduzme mjere potrebne za ponovnu uspostavu i održavanje međunarodnog mira i sigurnosti“.

Naravno da bi u slučaju izravnog napada na jednu od zemalja članica saveza odluka Vijeća sigurnosti bila potpuno nevažna, a ovaj je članak krivo protumačen i nakon napada World Trade Center u New Yorku 11. rujna 2001., kada je Afganistan odabran za metu „kao zemlja domaćin terorističkoj organizaciji“.

Međutim, Al-Qaeda je međunarodna teroristička mreža, „bez teritorija“, državnog ustroja, vlade i društveno-političkog uređenja, zbog čega je čak došlo do prijepora među zemljama članicama NATO saveza i neke su tvrdile da se u tom slučaju Washington ne može pozivati na spomenutu zajedničku obvezu.

Danas, kada bi NATO kojim slučajem primio Ukrajinu, Gruziju i Moldaviju u punopravno članstvo i ostao pri stavu „kako ne priznaje posljedice ruske agresije na Krim, Pridnjestrovlje, Južnu Osetiju i Abhaziju kao političke entitete“, tada bi prema vlastitom statutu bio dužan i reagirati, ali pod puno jasnijim okolnostima nego što su bile prilikom napada na Afganistanu 2001. godine pod izgovorom napada na Al-Qaedu.

Primjer Gruzije samo dokazuje tvrdnju i da NATO uopće nema namjeru primiti ove zemlje u punopravno članstvo, ili ih nema namjeru primiti sve dok ne riješe pitanje granica i teritorijalnog integriteta.

Zapravo, postoje dvije opcije: ili se Gruzija, Moldavija i Ukrajina, uključujući Srbiju, moraju odreći dijela teritorija, provesti sve potrebne reforme i tada mogu postati članice NATO saveza, ili će Washington „Obojenom revolucijom“ u Kremlju na vlast postaviti svoje marionete na vlast, što isto tako nezamislivo.

U tom smislu Poljaci, koji su u Europskoj uniji preuzeli ulogu Velike Britanije, mogu vratiti šampanjac u hladnjak, jer daljnje širenje NATO pakta na istok i na Balkan neće biti obična šetnja, već veliki napor s neizvjesni  ishodom.

Polskie Radio