Pompeo uličarskom predsjedniku Guaidou „obećao sve samo da svrgne Madura“

Da nije žalosno, ovo bi bila komedija desetljeća. Nakon stotina milijuna dolara bačenih u vjetar i svega što nije uspio učiniti, „uličarski predsjednik“ Venezuele, Juan Guaidó, još uvijek ima podršku Washingtona.

Američki državni tajnik Mike Pompeo obećao je oporbi Guaidóa veću podršku Washingtona kako bi s vlasti svrgnuo venecuelanskog predsjednika Nicolása Madura.

Tijekom sastanka sa samoproglašenim “privremenim predsjednikom” Venezuele Juanom Guaidóom, održanim jučer u kolumbijskoj prijestolnici Bogoti, Pompeo je naglasio kako će SAD povećati svoju podršku oporbi da svrgne legitimnu vladu Madura.

Iako američki državni tajnik nije rekao koje će konkretne mjere pritiska poduzeti protiv vlade Venezuele, rekao je da Washington nije “iscrpio sve mogućnosti sankcija protiv Madura i njegovog kruga suradnika”.

„Možda će biti još akcija Sjedinjenih Država kojima ćemo nastaviti podržavati Guaidóa i nakon naftnog embarga kojeg Washington protiv Caracasa primjenjuje od 2019. godine“, rekao je Pompeo, koji je trenutno na turneji po Latinskoj Americi i Karibima.

Ranije su SAD priznale da su samo za pokušaj vojnog udara u Venezueli u travnju prošle godine dale 467 milijuna dolara. Međutim, kasnije se ispostavilo da su tajne službe Venezuele, vjerojatno uz pomoć prijateljskih zemalja i razmjene podataka, znale za plana od prvog dana i učinkovito su intervenirale kako se ne bi stvorila homogena skupina časnika za provedbu vojnog udara. Na kraju su u pokušaju svrgavanja vlade Nicolasa Madura sudjelovali jedan viši časnik, nekoliko narednika i nekoliko desetina vojnika, koji su praćeni i brzo svladani u blizini zračne baze  La Carlota u Caracasu. U cijeloj priči je ministar obrane Vladimir Padrino Lopez glumio da pristaje sudjelovati u vojnom udaru i tako je raskrinkao čelnika tajne službe SEBIN, generala Manuela Christophera Figueru, te dvojicu njegovih najbližih suradnika, koji su kasnije uhićeni. Ukupno je, na cijelom državnom teritoriju, za pokušaj državnog udara i izdaju uhićeno 205 nižih časnika i vojnika, 230 ih je ranjeno, a 4 ubijeno u sukobu s vojskom i snagama sigurnosti koje su ostale odane vladi u Caracasu.

U siječnju 2019. je Vrhovni sud pravde Venezuele zabranio Guaidóu napuštanje zemlje. Međutim, vođa oporbe, koji ima punu financijsku i političku potporu iz Washingtona, još jednom je prekršio ovaj sudski nalog i otputovao je u Kolumbiju na sastanak s kolumbijskim predsjednikom Ivanom Duqueom i američkim državnim tajnikom Mikeom Pompeom.

Vlada Caracasa sa svoje strane naglašava da su Sjedinjene Države, umjesto da prihvate neuspjeh u svojim planovima protiv Venezuele, posvećene “vodanju svoje poražene marionete Guaidóa po cijelom svijetu”.

U izjavi je upotrijebljen baš ovaj termin, koji se koristi za izvođenje psa u šetnju, čime Caracas sugerira što misli o Guaidóu, koji je definitivno najlošiji destabilizacijski projekt Washingtona proteklih godina.

Pompeo se jučer sastao i s kolumbijskim predsjednikom Ivanom Duqueom, a na sastanku su se obje strane zalagale za „udruživanje snaga radi izoliranja Venezuele i svrgavanja vlade Nicolasa Madura“.

Međutim, pristanak Ivana Duquea da sudjeluje u planovima za provedbu državnog udara u Venezueli je oštro kritiziran u Kolumbiji, gdje su različiti političari i zakonodavci odbacili potporu njihove zemlje „imperijalnom ratu“ protiv Caracasa, koji je prijetnja miru u cijeloj Latinskoj Americi.

Što se tiče Guaidóa, on je izgubio podršku ostalih oporbenih frakcija u  zemlji i ostao je sam sa svojom strankom Voluntad Popular, koja ima nekoliko zastupnika u Nacionalnoj skupštini.

Nedavno je Juan Guaidó izgubio mjesto predsjednika Nacionalne skupštine i nije jasno koga Pompeo uopće misli podržati kada govori o „oporbi u Venezueli“? Zapravo, postavlja se pitanje mislili Washington uopće financirati i poticati propali projekt, bez obzira na jučerašnje izjave državnog tajnika.

Stvari su prilično jasne. Scenarij se počeo razvijati sredinom 2019. godine, ali je ubrzo postalo poznato da oporba, pogotovo ne na čelu s „uličarskim predsjednikom“,  ne može svrgnuti predsjednika Nicolása Madura. Izračuni stratega i financijera paralelne vlade, koji su računali na Guaidóa, nisu dali očekivane rezultate.

Taj poraz ne samo da je dokazao postojanost vlade Madura, već je doveo do raskola unutar oporbe, a ova podjela sugerira da bi se sukob u Venezueli mogao riješiti izvana i nasilno ili na nacionalnoj razini i na izborima. Čini se da su ostale oporbene frakcije odbacile ratnu opciju, što se vidjelo u izboru novog predsjednika Nacionalne skupštine i s odbacivanjem plana radikalne profašističke stranke Voluntad Popular, nastale od ostataka „elita“ iz vremena vojnih hunti o neoliberalnih vlada koje su u zemlji pometene dolaskom na vlast Huga Chaveza 1999. godine.

Trenutno u Venezueli traje živa politička rasprava fokusirana na predstojeće parlamentarne izbore koji će se održati ove godine. Podjela unutar opozicije postoji i po pitanju samog izlaska na izbore, jer neke žele sudjelovati, dok one radikalnije taže da se izbori sabotiraju.

Juan Guaidó, koji trenutno ne predstavlja doslovno nikoga, jer je u sukobu i s vlastitom strankom, već je najavio da neće priznati promjenu saziva Nacionalne skupštine na izborima, što je osudila čelnica druge oporbene frakcije María Alejandra Díaz.

Stav kojeg  je najavio Guaidó izražava američku strategiju. Američka vlada i njeni saveznici, poput Kolumbije ili Europske unije, najavili su da priznaju samo Nacionalnu skupštinu koju vodi Guaidó i potrebu za stvaranjem prijelazne vlade, koja će raspisati i  provesti izbore u zemlji.

„U tom sporu oko vlasti, Sjedinjene Države neće se predati. Još će više zategnuti vijke, tako da će se neki sektori predati”, objašnjava zastupnica María Alejandra Díaz, koja je sklona rješenju političke krize na izborima, koje će u skladu s ustavom i zakonima Venezuele raspisati Središnja izborna komisija.

To znači pooštravanje ekonomskog pritiska od strane Washingtona, pokušaje tajnih oružanih operacija i pritiska osobnim napadima na predstavnika vlade, ali i na one koji su se pridružili oporbi koja je odmakla od strategije Guaidóa i Sjedinjenih Država.

Sve govori da se ova strategija, osim što destabilizira Venezuelu u ekonomskom smislu, ali nedovoljno za masovne prosvjede i nasilno svrgavanje Madura, teško može nazvati uspješnom. Međutim, nemoguće je od Mikea Pompea očekivati da prizna poraz i prihvati ponudu Nicolasa Madura, koji je prošlog tjedna ponudio pregovore Washingtonu, ali bez preduvjeta i s prijedlozima na obostranu korist, i venecuelanskog i američkog naroda. Američka administracija i Mike Pompeo jednostavno moraju ići dalje putem kojeg su odredili, usprkos sve većim znakovima da u Venezueli neće ostvariti pobjedu.

A „uličarski predsjednik“ Juan Guaidó? Što s njim? Koga je briga što će biti s njim. On je ionako potrošna roba i, kada dođe vrijeme za to, bit će odbačen i zaboravljen. Pogotovo zato što nije uspješno odradio „domaću zadaću“, a američki stratezi su potrošili stotine milijuna dolara i „dragocjeno“ vrijeme na nesposobnog zastupnika koji je, srećom po Venezuelu, upropastio sve što je pokušao učiniti.